REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1093/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu protiv Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-673/2022-36 od 26. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja EU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-673/2022-36 od 26. studenog 2024. u točki III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova neimovinske štete, isplati daljnji iznos od 238,90 eura sa zateznom kamatom računatom od 23.10.2020. do isplate, po stopi koja se do 30.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, isplati iznos od 132,72 eura sa zateznom kamatom računatom od 23.10.2020. do isplate, po stopi koja se do 30.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa neimovinske štete od 1.725,40 eura te daljnjeg iznosa imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 26,54 eura, sa zatraženim zateznim kamatama. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 277,26 eura sa zateznim kamatama računatim od 26.11.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

U točki V. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu protiv njene toč. III. i IV. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u potpunosti prihvati odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 375,00 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1 ZPP-a.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja EU je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) koja mu je nastala zbog zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao osiguranik tuženika svojim vozilom 8. listopada 2020 u mjestu Klis.

7. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina štete, odnosno da li će tužitelju isplatom ukupnog iznosa od 1.300,68 eura ( od čega u mirnom postupku 8.000,00 kn od strane tuženika i prema pobijanoj presudi 238,90 eura/1800,00 kn) biti nadoknađena neimovinska šteta te isplatom iznosa od 132,72 eura biti nadoknađena imovinska šteta.

8. Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog vještačenja po vještaku dr. Miljenku Franiću, utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće vratne paravertebralne muskulature, da je u njegovom zdravstvenom kartonu i prije štetnog događaja evidentirana slična ozljeda (distensio mm paravertebralis cervicalis) i to 16. siječnja 2015. , da je nad tužiteljem nakon ovog štetnog događaja provedeno adekvatno liječenje po neurokirurgu i fizijatru, da je on nosio shanzov ovratnik dva tjedna, da je njegovo liječenje završeno 15. siječnja 2021., da trajne posljedice navedene ozljede nisu zaostale, a koje su u uzročnoj vezi s nastalim štetnim događajem, da je tužitelj trpio kumulativan strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta kumulativno pet dana, a slabijeg intenziteta kumulativno deset dana odnosno u povremenom trajanju onaj jačeg intenziteta trajao je tri dana, srednjeg intenziteta petnaest dana, a slabijeg intenziteta trideset dana, da je trpio i fizičke bolove u svezi zadobivene povrede u predmetnom štetnom događaju i to kumulativne jakog intenziteta dva dana, srednje jakog deset dana, a manjeg intenziteta petnaest dana odnosno u povremenom trajanju onaj jačeg intenziteta trpio je šest dana, srednjeg intenziteta trideset dana, a manjeg intenzitet četrdesetipet dana, da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć dva sata dnevno kroz deset dana liječenja te jedan sat dnevno daljnjih dvadeset dana.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je osnovano zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povreda na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga je na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021, 114/2022., 156/2022. i 155/23. dalje: ZOO), tužitelju dosudio uz već isplaćeni iznos od 1.061,78 eura /8.000,00 kn i daljnji iznos od 238,90 eura/ 1.800,00 kuna.

11. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO-a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

12. U konkretnom slučaju težina povrede tužitelja te okolnosti predmeta slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti zbog pretrpljenih fizičkih bolova i straha. Trajanje i jačina fizičkih bolova i straha važni su elementi koji utječu na visinu pravične novčane naknade, no na isto utječu i sve ostale okolnosti slučaja koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio (npr. godine života, dinamika nastanka štetnog događaja, način i dugotrajnost liječenja…)

13. Po stavu ovog suda prvostupanjski je sud odluku o visini novčane naknade tužitelju pravilno odmjerio, odnosno dosudio mu je neimovinsku štetu po navedene dvije kvalifikatorne okolnosti, posebno imajući u vidu odlučivanje o iznosu neimovinske štete u suđenju kojim se primjenjuje određeni pravni standard – pravičnost pri odmjeravanju novčane naknade pri čemu su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične naknade, samo orijentir, kako bi se omogućilo da, u situacijama koji ne odskaču od životnog prosjeka oštećenik bude u jednakom pravnom položaju.

14. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete, sud nema neki egzaktni, precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluke o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaju, vodeći pri tome računa o tome da naknada treba biti pravična, a to znači da treba predstavljati adekvatnu satisfakciju za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

15. S obzirom na intenzitet fizičkih bolova koje je tužitelj trpio i doživljeni strah, životnu dob (54 godine u vrijeme prometne nezgode), vrijeme liječenja zbog zadobivene povrede vratne kralježnice, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa 2. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, koji doprinose ujednačavanju sudske prakse, a time i jačanju vladavine prava u RH, poštujući posebne okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje, suprotno mišljenju tužitelja, da mu je trebalo priznati upravo dosuđenu naknadu po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

16. Prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja a koje se temelji na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazima i mišljenjima vještaka za ortopediju i traumatologiju Miljenka Franića, koji su ocjenjeni stručnim i jasnim i u kojima se on argumentirano očitovao na sva sporna pitanja, tužitelj je u svezi štetnog događaja trpio samo fizičke bolove i strah. Njegove životne aktivnosti u svezi sa štetnim događajem nisu trajno umanjene, već su posljedica ozljede koju je tužitelj zadobio prije ove prometne nesreće (2015. godina).Da su u svezi te prijašnje nezgode zaostale posljedice, vještak je ocijenio uvidom u zdravstveni karton tužitelja, a tužitelj je to izjavio prilikom kliničkog pregleda. Radi se o posljedicama koje se manifestiraju kroz bolove u području vratne kralježnice, koji se širi u obje ruke i trnjenje obje šake. Posljedice koja je tužitelj zadobio u ovoj prometnoj nezgodi cijenjene su kroz fizičke bolove i strah.

16.1. Navedeni vještak se očitovao na primjedbe tužitelja na prvi dati nalaz i to jednom pisanim putem, a jednom usmeno na ročištu te je ostao kod svog nalaza da kod tužitelja trajne posljedice koje su u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, nisu zaostale i da smetnje na koje ukazuje tužitelj su posljedice prijašnje povrede.

16.2. Time je vještak otklonio sve tužiteljeve primjedbe pa sud nije imao potrebu za provođenje novog vještačenja. Valja istaći da je tužitelj imao mogućnost prilikom usmenog davanja nalaza i mišljenja vještaku postavljati pitanja radi otklanjanja po njemu spornih pitanja.

17. S obzirom na sve navedeno prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a tužitelju pripada pravična novčana naknada od 1.300,68 eura ukupno, da je od tog iznosa valjalo oduzet iznos od 1.061,78 eura koliko je tuženik tužitelju platio prije pokretanja ovog postupka, pa da mu je u obvezi još isplatiti iznos od 238,90 eura na ime naknade neimovinske štete. Tužitelj nije svojim pravnim lijekom pobijao oduku o naknadi imovinske štete pa je taj dio presude postao pravomoćan.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna kako po osnovi tako i visini (čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP).

19. Primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odbijen je u cijelosti jer on nije uspio sa svojim pravnim lijekom (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 155. st.1. ZPP-a).

U Puli, 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić