REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-1198/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FV, radi prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojeg brani Odvjetnički ured Jugoslav Puran i Saša F, iz [adresa], a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: Klasa: 211-07/24-5/9196, Urbroj: 511-02-05-24-1 od 8.4.2024. nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti branitelja, a u odsutnosti okrivljenika i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i Đ, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 5. travnja 2024., u 16:00 sati, u ulici Antuna Mihanovića kućni broj 8 u Bjelovaru, narušavao red i mir tako što je u prostorijama OB Bjelovar, Odjelu ortopedije vikao visokim intenzitetom na medicinske sestre ĆV i ĐV riječima: „Jebo te ta sto godina stara krevetnina, jebo vam bog mater, jebem ti mater i oca, želim tvoje ime i prezime da te prijavim zato što si bezobrazna!", a nakon toga pokušao medicinskoj sestri ĆV istrgnuti službenu iskaznicu sa odore, ali nije uspio,

dakle, vikom i pokušajem uzimanja službene iskaznice na javnom mjestu narušavao red i mir građana,

pa je time počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu se prekršaj temeljem istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 150,00 EURA (sto pedeset eura).

II Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se temeljem članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 100,00 eura (sto eura) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak postupka s naslova paušala u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. POLICIJSKA POSTAJA BJELOVAR, podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/24-5/9196, Urbroj: 511-02-05-24-1 od 8.4.2024., a radi prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Okrivljeni FV iznio je pisanu obranu u kojoj navodi da prekršaj poriče u cijelosti. Kritične zgode bio je u bolničkoj posjeti svojo baki zajedno sa djedom i prijateljicom TV. Kako nije bilo stolica svi troje sjeli su na rub bakinog kreveta, kada je naišla medicinska sestra koja je agresivnim tonom rekla "dižite se s kreveta" te zahtijevala da sjednu izvan sobe u hodnik. Tada je on stolicu iz hodnika donio djedu i TV, jer su osobe starije životne dobi. Obzirom da je medicinska sestra nalazeći se u sobi pokraj bakine izgovarala ružne riječi o njima, stolice je odmah vratio u hodnik, te je upitao sestru da li postoji problem dajući joj do znanja da su svi čuli njezine uvrede i komentare. Tada mu je sestra prišla i agresivnim i neprimjerenim tonom nastavila prigovarati unoseći mu se u lice, dok je on nastojao raspraviti u čemu je problem i čime su zaslužili njenu reakciju. Upitao ju je za ime kako bi prijavio njezine postupke, ali mu nije željela reći, pa je pokušao pročitati sa njezine službene iskaznice, ali se ona odmaknula. Ni u jednom trenutku nije izgovarao psovke navedene u optužnom prijedlogu. Stoga predlaže da ga sud oslobodi optužbe.

4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja na glavnoj raspravi ispitao svjedoke ĆV, ĐV, IV, CV, TV, i PV, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju okrivljenika u svojstvu osumnjičenika.

5. Svjedok ĆV iskazuje da je ona zaposlena kao medicinska sestra na odjelu ortopedije opće bolnice Bjelovar te ima direktna saznanja o predmetnom nemilom događaju koji se odvijao u popodnevnim satima u jednoj bolesničkoj sobi na ovom odjelu. Ističe da se kod jednog pacijenta i to ženske osobe starije životne dobi koja je operirala koljeno zatekla posjeta od strane troje osoba i to starijeg muškarca te jedne mlađe muške i ženske osobe. Iako su posjete na ovom odjelu do 16:00 sati, njezine kolegice i ona su dopustili tim osobama da nešto duže budu u posjeti kod navedene pacijentice. Nakon događaja je saznala da je osoba koja je izražavala neprimjereno i asocijalno ponašanje na ovom javnom mjestu unuk predmetne bolesnice. Njoj osobno okrivljenik nije poznat i ove zgode u prvom navratu kada je dolazila obilaziti pacijenta u predmetnu sobu zatekla je to troje ljudi, pri čemu su dvoje korektno sjedili na stolicama pored kreveta, dok je mlađi muškarac i očito se radilo o okrivljeniku ležao u civilnoj odjeći na praznom bolesničkom krevetu koji je namijenjen za drugog bolesnika. To nije bilo dopustivo, time više što je bilo još stolica na kojoj je mogao okrivljenik sjediti. Stoga ga je uljudno upozorila i zamolila da to ne čini i da se ustane s kreveta, a potom je napustila predmetnu sobu radi obilaska drugih pacijenata, pri čemu nije pratila da li je okrivljenik njezino upozorenje izvršio. Kraće vrijeme nakon obilaska susjedne sobe kroz hodnik se vraćala prema istoj sobi, gdje je na vratima sobe zatekla okrivljenika koji je iznimno glasno govorio očito se njoj obraćajući izražavajući krajnje neprimjerene i uvredljive riječi psujući joj oca i mater i navodeći da je sto godina stara krevetnina i da želi saznati njezino ime kako bi je nekome prijavio. Bila je iznenađena ovakvim ponašanjem nepoznate osobe koja je bila posjetitelj u bolnici te je krenula u ovu sobu vidjeti što se događa da bi okrivljenik s vrata ušao također u sobu i dok je ona došla do vrata on je iz prostorije sobe prema njoj bacio jednu stolicu koja se nalazila u sobi, tako da je stolica preko njezine glave izletjela i pala na hodnik. Takvo što ju je posebno uznemirilo i odmah se udaljila s tog mjesta, a kada se i u trećem navratu vraćala u istu sobu okrivljenik ju je zatekao na ulasku u sobu gdje je ležala bolesnica kojoj je došao u posjet te ju počeo rukama naguravati inzistirajući da mu se predstavi, a kada je uočio da na desnom džepu gornjeg djela uniforme ima službenu iskaznicu tada ju je pokušao uzeti i u tom trenutku je uspio gdje je silnim povlačenjem poderao džep na kojem se iskaznica nalazila. U nekom trenutku prije toga na hodniku se pojavila i liječnica koja radi na tom odjelu PV koja je očito čula viku i neprimjereno izražavanje okrivljenika te ga je upozorila da se smiri i prestane s takvim ponašanjem, jer je bez sumnje na opisani način uznemiravao osoblje bolnice, kao i pacijente. Odmah potom navedena liječnica je pozvala zaštitara koji se pojavio na mjestu događaja te je on osobno udaljio okrivljenika sa navedenog odjela i bolnice. Na kraju napominje da su preostala dva posjetitelja koji su bili sa okrivljenikom bili korektni i pristojni te su se čak oboje njoj osobno ispričavali za opisano ponašanje okrivljenika pojašnjavajući da ima zdravstvenih problema, jer je doživio osobnu traumu prije izvjesnog vremena.

6. Svjedok ĐV iskazuje da je ona zaposlena kao medicinska sestra na odjelu ortopedije opće bolnice Bjelovar te se kritične zgode nalazila na navedenoj odjelu time da je sa njom u radnoj smjeni bila ĆV i dežurni liječnik PV. Poznato joj je da je u posjet jednoj pacijentici došlo troje ljudi koji su ostali u toj posjeti nešto duže nego je to predviđeno odnosno iza 16:00 sati, ali one su to tolerirale, jer je bolesnica bila starije životne dobi i naknadno je saznala da je mlađa muška osoba koja je bila u posjeti unuk jedne pacijentice koja je bila operirana, a što je saznala od same pacijentice. Uz tu informaciju od iste pacijentice je saznala da je njen unuk FV nagla osoba i da je u nekoj mjeri psihički nestabilan, zbog čega se ponašao na adekvatan način prema osoblju bolnice. Prvotno želi reći da se okrivljenik nije prema njoj osobno neprimjereno ponašao niti je vrijeđao pogrdnim riječima, ali je imala neposrednu komunikaciju s njim i nije se tada osjećala ugodno, jer je bio verbalno glasan i agresivan. Naime, dok je kolegica ĆV obavljala svoj posao u odnosu na pacijente po sobama, ona je bila u zasebnoj sobi obavljajući sestrinski nadzor te je vezano za to radila na računalu. Time je bila udaljena do nekih 10 m od sobe gdje se nalazio okrivljenik i čula je da je kolegica ĆV upozorila neku osobu da ne smije ležati na praznom bolesničkom krevetu, jer to nije dopušteno i primjereno. Odmah potom začula se reakcija osobe kojoj se ona obraćala gdje se čuo muški glas koji je počeo vikati i izražavati psovke govoreći da mu nitko ne može zabraniti da sjedi ili leži na krevetu i da on neće prati staru krevetninu sa kreveta i slično. Nije reagirala na takvo što očekujući da će ponašanje te osobe koja je bila u posjeti, zasigurno prestati. No kroz kraće vrijeme čulo se još jače vike istog muškog glasa koji je u daljnjoj komunikaciji sa kolegicom ĆV izražavao dosta psovki i uvreda na njen račun, jer ih je čula oboje kako govore, a navedena muška osoba joj je psovala mater i oca tvrdeći da je želi prijaviti, iako nije znala o čemu se radi. Što se tiče navodnog bacanja neke stolice od strane okrivljenika, o tome nema direktnih saznanja, jer to nije vidjela niti je u nekom trenutku na hodniku zatekla prevrnutu stolicu. Na kraju ističe da je izašla na hodnik gdje je zatekla visokog jakog muškarca mlađe životne dobi koji ju je tražio da mu iskaže identitet svoje kolegice koja je s njim prethodno razgovarala, jer ju je želio prijaviti. Rekla mu je da to ne može učiniti, nakon čega ju je tražio da ga uputi prema nekoj nadređenoj osobi koja radi na odjelu, što je odbila. U tim trenucima on ju je pratio do radne sobe i osjećala se neugodno obzirom da je bio glasan i inzistirao je na susretu sa nekom odgovornom osobom na odjelu. U tim trenucima u neposrednoj blizini se pojavila liječnica PV koja je tu osobu upozorila da prestane sa neprimjerenim ponašanjem i vikom, ali on niti nju nije želio poslušati već je nastavio sa glasnim govorom tako da je doktorica tražila zaštitara da navedenog posjetitelja udalji s odjela, što je učinjeno.

7. Svjedok JV iskazuje da navedenog dana u popodnevnim satima boravio neko vrijeme u Općoj bolnici Bjelovar na internom odjelu gdje je kao pacijent bila njegova supruga CV zbog činjenice da je nedugo prije operirala koljeno te je ležala u krevetu i primala infuziju. Došao je u posjet sa unukom i to okrivljenikom i obiteljskom prijateljicom TV. Nalazeći se kod supruge u posjeti unutar sobe gdje je ležala zbog činjenice da je i prijateljica TV starije životne dobi oboje su kao i sam okrivljenik, sjeli na obližnji prazan krevet i razgovarali sa suprugom. U nekom trenutku na vratima sobe se pojavila nepoznata medicinska sestra koja im se glasno obratila aludirajući na to da ne smiju sjediti na praznom krevetu, jer to nije dopušteno. Nije mu se dopao ton njenog obraćanja, jer je mogla ući u sobu i pristojno im to saopćiti. No sve troje su poslušali njen nalog te su se ustali s kreveta, ali je trenutak kasnije okrivljenik izašao iz sobe i htio s hodnika u sobu donijeti jednu stolicu kako bi makar njegova prijateljica visoke starosne dobi koja je bila u posjeti sjela. Kada je okrivljenik unio stolicu u sobu za njim se pojavila ista medicinska sestra koja mu je rekla da se ne može tako ponašati i da stolicu ne smije unositi u sobu. Tada je medicinska sestra rukama primila za stolicu koju je također rukama držao okrivljenik te mu je očito stolicu pokušala oduzeti. Time su se njih dvoje kratko vrijeme navlačiti za tu stolicu, da bi okrivljenik stolicu pustio na pod. Tom prilikom medicinska sestra je rekla okrivljeniku da je psihički bolestan čovjek i iznimno je glasno govorila da su je mogle čuti osobe izvan sobe. Tada je ona napustila sobu, a okrivljenik se na trenutak vratio do svoje bake te ju je pozdravio i rekao da je ljut zbog ophođenja medicinske sestre i rekao da odlazi te je to učinio. Time nije čuo da bi okrivljenik u bilo kojem trenutku vikao i iskazivao bilo kakve uvredljive i neprimjerene riječi med. sestri koja je u dva navrata dolazila u sobu na opisani način niti je bilo koja druga medicinska sestra dolazila u navedenu sobu gdje je ležala njegova supruga. Još ističe da okrivljenik po njegovom saznanju nije sklon bilo kakvom asocijalnom ponašanju posebno izricanju psovki odnosno uvreda i neprimjerenih riječi u bilo kakvom okruženju. Dalje ističe da se okrivljenik bavi specifičnim poslom kao stjuard u avionu te je i prije puno plovio brodovima po svijetu i time mu navedena zanimanja i društveni odnosi nisu dopuštali bilo kakvo neprimjereno ponašanje te je jako emotivno vezan za svoju baku koja ga je othranila.

8. Svjedok TV iskazuje da se navedenog dana u popodnevnim satima nalazila u Općoj bolnici Bjelovar na internom odjelu gdje je kao pacijent bila prijateljica CV. Tamo je došla k njoj u posjet sa njenim suprugom IV i njenim unukom FV. Ušli su u sobu pacijentice koja je ležala na krevetu i primala transfuziju obzirom da je prije operirala koljeno. Tik uz krevet pacijentice se nalazio prazan krevet presvučen bijelom plahtom i jedna stolica na koju je sjela, jer je osoba starije životne dobi i teško joj je dugo stajati. Kako nije bilo drugih stolica na rub kreveta je sjeo prijatelj IV i okrivljenik FV. Kroz kraće vrijeme na vratima sobe se pojavila nepoznata medicinska sestra koje se vrlo grubo i glasno obratila njima ističući da se ne smije sjediti na praznom krevetu, jer to nije dopušteno, obzirom da ona mora mijenjati posteljinu za slučaj da se pojavi hitni pacijent koji treba taj krevet. Ona je zaključila da takvo ponašanje sestre nije primjereno zbog načina i glasnoće na koji je postupila i to izgovarala. Trenutak kasnije kada je naveden medicinska sestra otišla u nepoznatom pravcu FV je izašao iz sobe i očito se uputio u obližnju sobu odnosno blagovaonicu gdje se obavljaju posjete za pacijente koji su pokretni i mogu doći u tu prostoriju, što ovdje nije bio slučaj sa pacijenticom kod koje su bili u posjeti. Time je želio djedu koji je osoba starije životne dobi donijeti stolicu kako bi i on sjeo tokom razgovora sa suprugom. Međutim čula je u sobi gdje je sjedila uz pacijenticu monolog medicinske sestre i pretpostavila je da se radi o istoj sestri koja je bila trenutak ranije na vratima ove sobe gdje se očito obraća okrivljeniku tvrdeći da odatle ne može uzeti stolicu i nositi u drugu sobu. Nije čula da bi u tim trenucima okrivljenik uzvraćao verbalnim putem medicinskoj sestri, posebno da bi vikao ili iskazivao ikakve pogrdne riječi odnosno psovke. No, razabrala je da je medicinska sestra u jednom trenutku očito okrivljeniku uputila riječi tvrdeći kako je on psihički bolestan i da treba ići k psihijatru. Ubrzo je sa IV odlučila napustiti sobu i posjet pacijentu, a izlaskom na hodnik tamo je zatekla okrivljenika i istu medicinsku sestru koja je bila ranije na vratima sobe i prigovarala što okrivljenik sjedi na krevetu. Nakon toga su svi troje napustili odjel bolnice, tako da se nisu više vraćali u sobu kod pacijentice. Za sve to vrijeme nigdje nije vidjela niti opazila bilo koju drugu medicinsku sestru niti zna da bi imala komunikaciju sa okrivljenikom ili da bi se u blizini nalazila neka liječnica. Na kraju ističe da je vrlo kratko na hodniku razgovarala sa navedenom medicinskom sestrom kojoj je rekla da se ne treba tako agresivno i grubo ponašati i vikati na osobe u posjeti pacijentu, a k tome da ništa ne treba zamjeriti okrivljeniku bez obzira na njegove geste, jer je kratko vrijeme prije toga izgubio majku u nesreći. Time napominje da je navedena medicinska sestra bila iznimno nervozna i usplahirena te ju je pokušala primiriti i tada se pojavio zaštitar koji je pratio tu komunikaciju između nje i sestre, ali nije ni na koji način reagirao već se nasmijao i udaljio s mjesta događaja.

9. Svjedok CV iskazuje da je navedene zgode boravila kao pacijent u Općoj bolnici Bjelovar gdje se nalazila u jednoj od soba nakon teške operacije koljena gdje je izgubila puno krvi i kao osoba starije životne dobi loše se osjećala te je primala i infuziju i transfuziju. Stoga su kod nje pri post operativnom toku dolazili njezini bližnji odnosno rodbina, pa time i unuk FV. Navedene zgode došao je k njoj u posjet sa njezinim suprugom i kolegicom TV. Obzirom da je bila potpuno nepokretna ležala je u krevetu, pa su oni ušli kod nje u sobu za vrijeme trajanja posjete i suprug te unuk FV su sjeli na obližnji krevet koji je bio prazan bez pacijenta, dok je navedena prijateljica sjela na jednu jedinu stolicu koja se nalazila u sobi. U nekom trenutku je u sobu ušla medicinska sestra koja radi na tom odjelu i koja je trebala nju njegovati te je prilično neugodnim tonom inzistirala od posjetitelja da izađu iz sobe napominjući da se posjeta može održavati samo na hodniku, što bi značilo da bi i ona morala izaći na hodnik, što je bilo nemoguće zbog zdravstvenog statusa. Tom prilikom ista sestra je izričito inzistirala od supruga i unuka da se ustanu s tog kreveta tvrdeći da je on namijenjen za pacijenta koji se ubrzo treba pojaviti u sobi. Na to je okrivljenik korektnim tonom medicinskoj sestri napomenuo da nije moguće održavati posjetu izvan sobe obzirom da je ona bila tada nepokretna, ali se sa suprugom ustao s kreveta. Sjeća se da je tada unuk odnosno okrivljenik donio još jednu stolicu iz hodnika za njenog supruga kako bi on sjedio za vrijeme posjete. Prema tome, nema govora o tome da bi okrivljenik u bilo kojem trenutku pogrdnim riječima iz optužnog akta vrijeđao medicinsku sestru kao službenu osobu u bolnici psujući je na razne načine, a još manje da bi namjerno bacao neku stolicu iz sobe u hodnik. Također nije imala prilike primijetiti dok je ležala u krevetu da bi se nastavio ikakav sukob između okrivljenika i ove medicinske sestre na hodniku vezano za pokušaj okrivljenika da njoj otrgne službenu iskaznicu sa uniforme koju je nosila. Time je bila nemalo iznenađena opisanim ponašanjem medicinske sestre koja nije ispoštovala nju kao pacijenta, a time niti njezine posjetitelje. Ona joj je to kasnije napomenula pitajući zašto se tako osorno ponašala umjesto da na pristojan način pokuša pomoći svakom pacijentu, a upravo radi njezine vrste posla okrivljenik je ujedno zbog što bolje njege prema njoj, osobama na tom odjelu donosio razne poklone. Prema tome, nikakvim svojim eksplicitnim ponašanjem okrivljenik nije narušavao red i mir u bolnici predmetne zgode. Još ističe da osim nje i naprijed spomenutih osoba koje su bile kod nje u posjeti nije se nitko drugi nalazio u sobi za vrijeme komunikacije između predmetne medicinske sestre i okrivljenika, time da je izvjesno vrijeme naknadno u ovu sobu kod nje došla liječnica koja radi na tom odjelu, ali ona nije bila prisutna komunikaciji između okrivljenika i predmetne medicinske sestre.

10. Svjedok PV iskazuje da ima izvjesna saznanja o navedenoj situaciji i smatra da ophođenje okrivljenika kojeg osobno ne poznaje nije bilo prihvatljivo i adekvatno za javno mjesto kao što je bolnica. U to vrijeme kao liječnik radila je na odjelu ortopedije Opće bolnice Bjelovar i kritičnog popodneva su radile sa njom medicinske sestre ĆV i ĐV. U nekom trenutka zatekla se u sobi za liječnike, da bi čula izvjesnu galamu odnosno viku nepoznate osobe koja je dolazila iz blizine odnosno iz hodnika nedaleko sobe gdje se nalazila. Izašla je na hodnik vidjeti što se događa i uočila nepoznatog muškarca koji je stajao tik ispred medicinske sestre ĆV i dok im je prilazila vidjeti o čemu se radi, čula je da se taj muškarac glasnim tonom obraća navedenoj sestri upućujući riječi koje je zapamtila "zapamtit ćete me, ne znate vi tko sam ja, vidjet ćete vi još…", a istovremeno je uočila da je on pružao ruke prema sestri prema mjestu gdje ima na reveru uniforme koju nosi pločicu sa svojim imenom radi identifikacije službene osobe. Bilo je očito da ta osoba želi rukom uhvatiti za tu pločicu kako bi se saznalo ime osobe koja tu oznaku nosi. U tome nije uspio, jer se ona pojavila odmah i započela komunikaciju s njim, u namjeri da sazna što se prethodno događalo. Nakon što se predstavila tom muškarcu pitajući ga što se dogodilo i postoji li problem, on je nastavio sa sličnom komunikacijom kao sa navedenom sestrom napominjući da su oni koji rade u bolnici ovakvi ili onakvi te da će njega zapamtiti, jer ne znaju tko je on i time je shvatila da je s njim otežana komunikacija. U međuvremenu je druga medicinska sestra ĐV nazvala zaštitara koji se ubrzo pojavio na mjestu događaja i on je nastavio komunikaciju s tom osobom i ubrzo ga ispratio s odjela bolnice. Time od navedenog muškarca nije čula psovke koje bi izgovarao u njenom prisustvu ili da bi se tako obraćao sestri ĆV neposredno prije njezinog dolaska do njih niti joj je poznato da li je okrivljenik u bilo kojem trenutku bacao neku stolicu na hodnik iz prostorije sobe ispred koje su se zatekli. U tim trenucima zapazila je stolicu koja je stajala pored vrata na hodniku, ali nije bila prevrnuta i ne zna kako je tamo dospjela. Kasnije je od navedenih medicinskih sestara doznala da se okrivljenik nalazio u posjeti svojoj rodbini na ovom odjelu gdje je bio u društvu sa ocem. Još ističe da nije čula bilo kakvu viku odnosno glasan govor od strane ĆV za vrijeme razgovora sa okrivljenikom na hodniku osim što je prilikom prilaska do njih vidjela da se navedena medicinska sestra odmiče koracima unazad od okrivljenika koji je pružao ruku prema njoj i uniformi i govorila riječi približnog sadržaja "ostavite me, pustite me, nemojte.." , pri čemu je zaključila da se sestra takvim riječima željela obraniti od njegovog nasrtaja. U trenutku dok je izlazila iz sobe za liječnike čula je više različitih povišenih tonova koje nije mogla razabrati kome pripadaju, ali je odmah potom zatekla u opisanoj komunikaciji okrivljenika i navedenu medicinsku sestru.

11. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik zatekao kritične zgode na naznačenoj lokaciji odnosno u Općoj bolnici Bjelovar na odjelu ortopedije nalazeći se u posjeti kod svoje bake unutar sobe gdje leže pacijenti.

12. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je tom prilikom narušavao red i mir na naročito drzak i nepristojan način tako što bi vikao na medicinske sestre te jednu od njih vrijeđao pogrdnim riječima i bacio stolicu na hodnik odjela, a napose želio istrgnuti službenu iskaznicu sa odore jednoj medicinskoj sestri.

13. Na temelju provedenih dokaza, sud nalazi sigurno utvrđenim da je okrivljenik ušao u sferu prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

14. Okrivljenik se prvotno izjasnio da se ne smatra krivim nakon čega je u obrani napomenuo da je ove zgode bio u posjeti kod bake u bolnici sa svojim djecom i obiteljskom prijateljicom, ali su sjeli na rub kreveta obzirom da nije bilo stolica u sobi za osobe koje su bile u posjeti. Izvjesna medicinska sestra došavši u sobu agresivnim tonom im se obratila i zahtijevala da izađu iz sobe i sjednu u hodnik. On je tada donio stolicu iz hodnika za djeda i drugu posjetiteljicu kao osobe starije životne dobi. Potom ga je izgovaranjem ružnih riječi medicinska sestra primorala da stolice vrati u hodnik te mu se unosila u lice, iako nije znao zbog čega se ophodi tako prema njemu. Stoga ju je upitao za ime kako bi prijavio nadležnim osobama takvo njeno neprimjereno ponašanje, što je ona odbila učiniti, i tada je pokušao propitati sa njezine službene iskaznice ime i prezime, ali se ona od njega odmicala. Time nije vrijeđao medicinsku sestru niti izgovarao pogrdne riječi.

15. Međutim, u odnosu na ukupnost provedenih dokaza te njihovom analizom sud ipak nalazi utvrđenim da je okrivljenik izražavao izvjesno neprimjereno ponašanje na specifičnoj vrsti javnog mjesta kao što je bolnica, ali ukupnost njegovog eksplicitnog ponašanja u naravi ne predstavlja kvalificirani oblik narušavanja reda i mira već osnovno djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

16. Prvotno su se o predmetnom događaju izjašnjavale zaposlenice bolnice ĆV i ĐV koje su ove zgode bile u komunikaciji sa okrivljenikom i iz njihovih prilično detaljnih iskaza se može razabrati da je okrivljenik nepotrebno počeo podizati ton i isticati psovke odnosno pogrdne i uvredljive riječi, a neke od njih direktno je uputio svjedokinji ĆV koja je u svojstvu medicinske sestre obnašala dužnost na odjelu ortopedije. Time je predmetna svjedokinja vrlo decidirano napomenula da je okrivljenika i dvoje starijih ljudi koji su došli u posjetu pacijentici koja je operirana na tom odjelu dopustila da ostanu u posjeti duže nego je propisano pravilima bolnice. Kod toga ističe da je upravo okrivljenik ove zgode u civilnoj odjeći ležao na praznom bolesničkom krevetu namijenjenom za druge bolesnike, iako je imao priliku sjesti na stolicu, kao što su to učinili preostali posjetitelji. Stoga ga je uputila i zatražila od njega da se ustane s kreveta, a pri ponovnom povratku do navedene sobe zatekla je okrivljenika na vratima gdje je glasno govorio psujući joj oca i mater i ističući da je na krevetu sto godina stara krevetnina i da želi saznati kako se ona zove da bi je prijavio. Potom je okrivljenik dok je stajala na vratima sobe bacio prema njoj stolicu koja je pala na hodnik zbog čega se udaljila s tog mjesta, a ubrzo potom kada je ponovno prolazila hodnikom uz tu sobu prišao joj je okrivljenik i počeo rukama naguravati tražeći da mu se predstavi i pokušao sa revera uniforme uzeti iskaznicu koju je nosila i prilikom povlačenja joj je poderao džep.

17. Na prilično sličan način o događaju se izjašnjavala svjedokinjina ĐV koja je radila zajedno sa svjedokinjom ĆV u radnoj smjeni te i ona potvrđuje da je okrivljenik sa dvoje starijih ljudi došao u posjed svojoj baki koja je operirana i boravila je na odjelu. Ista svjedokinja ističe da okrivljenik nije nju vrijeđao pogrdnim riječima, ali je kratko s njim komunicirala i u toj situaciji nije se osjećala ugodno jer je bio glasan i agresivan. Prvo je čula dok se nalazila u sobi za sestrinski nadzor da je njena kolegica upozoravala neku osobu da ne smije ležati na praznom bolničkom krevetu, da bi ubrzo čula reakciju te osobe odnosno muški glas koji je počeo vikati i izražavati psovke tvrdeći da njemu ne može nitko ništa i da neće prati staru krevetninu s kreveta. Ubrzo potom čula se vika istog muškog glasa koji je nastavio sa izražavanjem psovki odnosno uvreda na račun kolegice ĆV gdje se ta osoba izražavala psujući joj mater i oca ističući da želi med. sestru prijaviti. Nema saznanja o tome da bi okrivljenik na hodnik bacao stolicu, ali je okrivljenik i od nje tražio da mu iskaže identitet svoje kolegice, pa ju je za vrijeme komunikacije pratio do njene radne sobe inzistirajući na tome pa se osjećala neugodno obzirom da je bio iznimno glasan. U nekom se trenutku pojavila u blizini liječnica PV koje j inzistirala od okrivljenika da prestane s neprimjerenim ponašanjem, ali se i na to okrivljenik oglušio, zbog čega je reagirao zaštitar koji je okrivljenika udaljio s odjela.

18. S druge strane, ispitani svjedoci JV i CV te TV o spornom događaju su iskazivali prilično drugačije od zaposlenica bolnice ĆV i ĐV, pri čemu su upravo medicinsku sestru ĆV pokušali prikazati kao nekorektnu u ophođenju sa okrivljenikom kao i to da je upravo ona svojim ponašanjem izazvala izvjestan incident u navedenoj situaciji. Time navedeni svjedoci ističu da je doista medicinska sestra od okrivljenika zatražila da ne smije sjediti na praznom krevetu, ali je to učinila iznimno glasno, zbog čega su posjetitelji prihvatili njezin zahtjev te je okrivljenik u sobu želio donijeti stolice kako bi sjele osobe starije životne dobi i tada ga je u tom pokušala spriječiti medicinska sestra koja je primila za stolicu rukama i otimala se za nju sa okrivljenikom, ali je stolica spuštena na pod. Dalje proizlazi da je medicinska sestra verbalnim nastupom čak vrijeđala okrivljenika govoreći da je psihički bolestan i nastavila vikati, na što joj nije odgovarao bilo kakvim glasnim tonom ili izricanjem uvreda, nakon čega je okrivljenik svojevoljno otišao s odjela.

19. Također tokom postupka je ispitana svjedokinja PV kao liječnica koja je u kritično vrijeme radila na odjelu ortopedije bolnice u [adresa] te ima izvjesna saznanja o navedenom događaju odnosno eksplicitnom ponašanju okrivljenika. Iako predmetna svjedokinja nije direktno involvirana u navedeni događaj ipak ju je zainteresirala situacija gdje je u nekom trenutku čula galamu nepoznate osobe iz hodnika nedaleko mjesta gdje se nalazila u sobi za liječnike. Tako proizlazi da je ona na hodnik zatekla nepoznatog muškarca koji je stajao ispred medicinska sestre ĆV te je čula da on glasno njoj upućuje riječi u smislu izvjesnih prijetnji: "zapamtit ćete me, ne znate vi tko sam ja, vidjet ćete vi još…". Dalje ističe ad je uočila kako taj muškarac istovremeno pruža ruku prema sestri ĆV gdje ona na uniformi nosi pločicu sa svojim imenom radi identifikacije. Time je bilo neupitno da on želi rukom uhvatiti za tu pločicu kako bi saznao identitet osobe s kojom razgovara. Kada je prišla do njih pokušao je ostvariti komunikaciju sa navedenim muškarcem tme da mu se predstavila i pitala da li postoji problem, ali je on nastavio sa sličnim izražavanjem ističući da će njega zapamtiti te da ne znaju tko je on i time nije dobila odgovor na svoje pitanje kako bi shvatila kakav problem postoji između njega i medicinska sestre ĆV. U svakom slučaju nije čula izricanje psovki koje bi okrivljenik upućivao bilo kome niti ima saznanja o tome da bi on bacio neku stolicu na hodnik iz prostorije gdje se prethodno nalazio u posjeti. Svjedokinja dodatno opisuje kako je ponašanje okrivljenika bilo navalentno upornim pružanjem ruke prema tijelu medicinske sestre ĆV zbog čega se ona odmicala koracima unazad tražeći od okrivljenika da je ostavi na miru i da joj se ne približava.

20. I na kraju, valja napomenuti da je okrivljenik neposredno nakon spornog događaja ispitan u Policijskoj postaji Bjelovar na okolnosti događaja, pri čemu je predmetni iskaz valjan dokaz obzirom da su mu upućena sva potrebna zakonska upozorenja dok se ispituje u svojstvu osumnjičenika. Tom prilikom se okrivljenik izjasnio da je bio u posjeti navedene zgode na odjelu ortopedije kada se pojavila medicinska sestra koja je bila živčana i bezobrazna i željela je isprovocirati njega i osobe s kojima je bio u posjeti te je vikala i tjerala ga van. Kada su izašli u hodnik tada joj je pokušao uzeti karticu da bi ga ona odgurnula u predjelu prsa, a polje toga je bilo obostrano izderavanje tako da se ona nije mogla kontrolirati, kao niti on sam.

21. Dakle, već iz iznesene obrane okrivljenika te prvotnog ispitivanja jasno se razabire da je on doista glasno razgovarao na hodniku bolnice sa medicinskom sestrom te da joj je pokušao utvrditi identitet primanjem za pločicu koju nosi na svojoj uniformi, pri čemu svoje ponašanje opravdava time da je ona bila prema njemu prethodno nepristojna i da je prva počela vikati na njega ne dozvoljavajući mu da sjedi na bolničkom krevetu ili stolici u sobi prilikom posjete.

22. Kod toga ponajprije treba napomenuti da je bolnica specifično javno mjesto obzirom na svoju svrhu te da je u toj ustanovi ograničen pristup i boravak. S druge strane, upravo zbog činjenice da u bolnici borave osobe teže ili lakše oštećenog zdravlja s izvjesnim problemima gdje je potrebna posebna skrb i pažanja prilikom njihovog liječenja, bilo koja osoba koja se zatekne u toj ustanovi nužno se mora ophoditi krajnje pristojno i primjereno poštujući sva pravila koja su donesena nekom odlukom te ustanove. To se posebno odnosi na mir i tišinu koja se očekuje unutar svakog odjela bolnice, ali i krajnje korektno ophođenje sa zaposlenicima bolnice.

23. To jasno znači da okrivljenik nikako nije smio u komunikaciji sa službenom osobom bolnice kao što je medicinska sestra vikati na hodniku odjela gdje mora vladati tišina i spokoj i time dovest do uznemiravanja pacijenata, ali i osoblja koji se zateknu na odjelu. Kod toga čak nije relevantno da li je okrivljenik na takvo svoje ophođenje koje eksplicitno priznaje, izazvan eventualnom neprimjerenom reakcijom osoblja bolnice odnosno medicinska sestre koja je radila u radnoj smjeni na navedenom odjelu. Upravo na to ukazuju ispitani svjedoci JV i CV te svjedokinja TV, jer ističu da je medicinska sestra prilikom prvog obraćanja okrivljeniku podizala ton i inzistirala od njega da se ustane sa praznog bolničkog kreveta te mu nije dozvolila da unosi u sobu stolicu kako bi posjetitelji sjeli. Ipak, kod toga treba napomenuti da je medicinska sestra svakako imala razlog i dopuštenje prigovoriti okrivljeniku što sjedi na čistom praznom bolničkom krevetu, jer to mjesto svakako nije namijenjeno za posjetitelje. S druge strane, navedeni svjedoci CV su bliski srodnici okrivljenika dok je svjedokinja TV bliska obiteljska prijateljica te su oni bez sumnje svojim tvrdnjama željeli zaštititi okrivljenika te su pokušali prikazati upravo sestru ĆV kao osobu koja je ničime izazvana bila neugodna u komunikaciji i ponašala se agresivno te čak nedostatno za funkciju koju je obnašala u tom trenutku. Stoga sud iskaze navedenih svjedoka uzima s rezervom, jer svakako nije životno prihvatljivo da bi bez razloga i povoda medicinska sestra iniciranja svojim ponašanjem sukob i prepirku sa osobama koje su se nalazile u posjeti kod pacijenta, posebno ako se uzme u obzir da je ista medicinska sestra netom prije dopustila tim osobama da ostanu u posjeti i nakon isteka vremena do kojeg je prema pravilima odjela posjeta mogla trajati.

24. U svakom slučaju ispitana svjedokinja ĐV u svojem iskazu se izjašnjavala isključivo o neposrednim saznanjima, pa i prema njezinim tvrdnjama nalazimo da je okrivljenik prvi počeo podizati ton, jer je čula ponajprije muški glas, da bi sa izvjesne udaljenosti iz druge prostorije čak čula izricanje pogrdnih riječi odnosno psovki na račun njezine kolegice, jer je znala kako je okrivljenik upravo s njom započeo razgovor, a pri tome ističe i riječi koje je čula izražene od okrivljenika, pa proizlazi da je okrivljenik njenoj kolegici psovao i oca i mater. S druge strane, predmetna svjedokinja ne spominje da bi čula ili vidjela gdje bi okrivljenik navodno bacao neku stolicu iz sobe na hodnik, a također nema saznanja niti o pokušaju okrivljenika da povlači ili otrgne pločicu sa uniforme njezine kolegice ĆV. To jasno znači da svjedokinja ĐV nije u potpunosti potkrijepila navode svoje kolegice ĆV i upravo stoga je njezin iskaz dovoljno smislen i uvjerljiv. No, to se posebno odnosi na svjedokinju PV, jer se radi o liječnici koja se zatekla kritične zgode na ovom odjelu, a ona ima samo neka izvjesna saznanja o eksplicitnom ponašanju okrivljenika, pri čemu su indikativne njezine tvrdnje o tome da je ponajprije čula glasan govor okrivljenika koji je dolazio s hodnika zbog čega se i ona tamo pojavila provjeriti što se događa, a tada je uočila uz njegov glasan govor i pokušaj da uzme s uniforme medicinske sestre ĆV njezinu pločicu sa imenom i prezimenom, povodom čega je pružao ruke prema njoj, dok se sestra ĆV uzmicala koracima unazad i od njega inzistirala da prestane s takvim ponašanjem.

25. Time što se tiče sadržaja činjeničnog opisa sud jedino nije utvrdio da bi okrivljenik u nekom trenutku namjerno bacao stolicu iz prostorije sobe na hodnik, jer osim svjedokinje ĆV nitko od ispitanih svjedoka to ne potvrđuje. Osim toga, ako ispitani svjedoci nisu neposredno pratili takvu reakciju okrivljenika, svakako su morali čuti izvjesnu buku koja bi nesumnjivo bila izazvana takvom radnjom od strane okrivljenika, a prilikom pada stolice na tvrdu podlogu. Također, činjenica da svjedokinja PV nije potvrdila kako bi u bilo kojem trenutku čula izricanje psovki odnosno uvreda od strane okrivljenika svakako ne znači da se to faktično nije dogodilo, jer iz provedenih dokaza proizlazi kako je komunikacija između okrivljenika i medicinske sestre ĆV trajala kroz izvjestan period odnosno sukcesivno kroz njezina tri pojavljivanja pored sobe u kojoj se nalazi okrivljenik, a očito se svjedokinja PV nije sve vrijeme nalazila u sobi za liječnike gdje je u jednoj trenutku čula njihovu međusobnu komunikaciju.

26. Kada bi sud imao razloga prihvatiti uvjerljivim obranu okrivljenika te svjedoka IV i CV odnosno TV o tome da je opisani incident svojim ponašanjem prva izazvala medicinska sestra ĆV podizanjem tona na okrivljenika i sprečavanjem da sjedi u sobi za posjete, to svakako ne može predstavljati izliku i ispriku te opravdanje da okrivljenik također reagira burno i rabijatno upornom vikom na odjelu bolnice, uz izražavanje psovki odnosno pogrdnih riječi, kao i pokušajem da prisilno utvrdi identitet medicinske sestre s kojom je razgovarao, posebno nakanom da istrgne službenu iskaznicu s uniforme koju je nosila. Takvo eksplicitno postupanje okrivljenika na ovakvoj vrsti javnog mjesta kao što je bolnica gdje se on zatekao isključivo u svojstvu posjetitelja, svakako predstavlja asocijalno ponašanje kojim je narušavao red i mir.

27. Međutim, usprkos opisanom neprimjerenom ponašanju okrivljenika na javnom mjestu, ipak se u konkretnom slučaju nije radilo o kvalificiranom obliku narušavanja reda i mira, jer zbog njegovog ponašanja nije nastupila nikakva šteta niti je došlo do uznemiravanja većeg broja ljudi, pri čemu nije ulagao bilo kakvu posebnu upornost u protupravnom djelovanju. U tom smislu se ipak ne može smatrati kako je iskazano ponašanje bilo naročito drsko i nepristojno, već se ipak radilo o osnovnom djelu prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

28. Zbog naprijed navedenih razloga, okrivljenik je oglašen krivim za naznačenu inkriminaciju u izreci presude i izrečena mu je blaža novčana kazna od zakonom propisanog minimuma.

29. Prilikom odmjeravanja kazne sud nije uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, obzirom da se tokom postupka o tome nije izjašnjavao, tako da olakotnih i otegotnih okolnosti nije nađeno. Međutim, uzevši u obzir kako okrivljenik nikada nije činio takve i slične protupravne radnje i time nije sklon drskom i osornom ponašanju, posebno na javnom mjestu gdje je došlo do izostanka bilo kakvih štetnih posljedica, bilo je uvjeta za primjenom instituta ublažavanja novčane kazne, tako da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna da okrivljenik shvati neprihvatljivost i štetnost takvog postupanja te ubuduće izbjegava takvu vrstu asocijalnog ponašanja, što će dovesti do postizanja zakonske svrhe kažnjavanja, posebno u smislu individualne prevencije.

30. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je radno sposobna osoba te svakako može privrijediti određena sredstva za vlastito uzdržavanje, tako da plaćanje minimalnog iznosa troškova neće dovesti u pitanje njegovu egzistenciju.

U Bjelovaru, 16. prosinca 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

3. Branitelju