Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja Ž.
L., S., O.: …, zastupan po pun. J. M.,
odvj. u S., protiv tužene R. H., O.: …, zastupana po
O. S., radi naknade štete, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2023. u nazočnosti tužitelja Ž.
L. i zakonskog zastupnika tužene V. G., objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana plati tužitelju iznos od 3.000,00 kn sa
zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 3. 7. 2017. pa do isplate.
2.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične
troškove."
II.Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku
parnični trošak u iznosu od 497,71 EUR/ 3.750,00 kn.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako je protiv tužitelja vođen kazneni postupak pred
Ž. u S. broj K-16/2001 te da je 15. 9. 1996. lišen slobode. Nakon
završene istrage da je protiv njega podnesena optužnica broj K.-117/96 od 29. 12.
2000., te da je 27. 6. 2014. Ž. sud u S. presudom oglasio tužitelja krivim
za kaznena djela iz čl. 337. st. 4. KZH i dr., te mu je izrečena zatvorska kazna u
trajanju od dvije godine. Ž. sud u S. da je H. odvjetničkoj komori
podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja, s obzirom da je riječ o odvjetniku, te
dostavio naprijed navedenu presudu. HOK da je 8. 9. 2014. donio rješenje broj
… kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva. VSRH da je ukinuo
osuđujuću presudu Ž. suda u S. te odbio optužbu protiv tužitelja.
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Rješenjem HOKa broj … od 5. 7. 2017. da je ukinuto rješenje o obustavljanju
prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Za vrijeme zabrane obavljanja
odvjetničke djelatnosti tužitelj da nije mogao obavljati odvjetničke poslove radi čega
je pretrpio štetu. Prije podnošenja predmetne tužbe da se obratio tuženoj radi
pokušaja mirnog rješenja spora u smislu odredbe čl. 186. A ZPP-a, no njegov zahtjev
da je odbijen uz obrazloženje kako se u postupanju tijela kaznenog progona ne
nalaze elementi nezakonitog ili nepravilnog rada za koja bi odgovarala tužena, pa
time nisu ostvarene niti materijalno-pravne pretpostavke odgovornosti za štetu.
Tužitelj smatra kako je zbog nepoduzimanja radnji u predmetu ovog suda P.-
1994/2015 kao punomoćnik tuženika I. T., A. T. i M.
T. na ročištu održanom 3. 7. 2017. nastupila šteta u iznosu od 3.000,00 kn
prema odredbi tbr. 9. toč. 2. i 36. 1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad
odvjetnika. Radi navedenog predložio je da su donese presudu sadržaja navedenog
u izreci ove odluke.
2.Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Smatra
kako predmetna tužba ne udovoljava procesnim pretpostavkama propisanim
odredbom čl. 186.A ZPPa, jer usporedbom zahtjeva za mirno rješenje spora i
predmetne tužbe proizlazi kako zahtjev tužitelja nema sve potrebne elemente te da je
tužitelj zlorabio procesna ovlaštenja s obzirom da je podnio jedan podnesak
naslovljen kao zahtjev za mirno rješenje spora, da bi nakon neudovoljavanju istom
podnio više tužbi, pa bi se radilo o zabranjenim dispozicijama iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.
Tužena također osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra kako u
konkretnom slučaju nisu ostvarene materijalne pretpostavke za odgovornost tužene
za eventualnu štetu koju je tužitelj pretrpio, s obzirom da u postupanju pravosudnih
tijela u vezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata
nezakonitog i nepravilnog rada. Također, mjera zabrane obavljanja odvjetničke
djelatnosti da je u cijelosti utemeljena na pozitivnim propisima, što znači da ne postoji
element protupravnosti kao pretpostavka za osnivanje odgovornosti za štetu.
3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda broj P.-
1994/15, disciplinski spis H.-a broj …, spisa Ž. suda u S. K.-
16/01, zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja od 25. 3. 2018., pismena tuženika
N-D.-529/18 od 3. 12. 2018.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za
naknadom štete u vidu izmakle dobiti u iznosu od 3.000,00 kn za vrijeme trajanja
zabrane obavljanja odvjetništva kao punomoćnika tuženika u postupku P.-
1994/15 vođenim pred ovim sudom, i to zbog nemogućnosti zastupanja trojice
tuženika na ročištu održanom 3. 7. 2017. u tom postupku.
6.Među strankama nije sporno kako tužitelj nije mogao u svojstvu
punomoćnika zastupati tuženike u parničnom postupku vođenim pred ovim sudom
broj P.-1994/15 na ročištu održanom 3. 7. 2017., zato što mu je rješenjem
H. odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014. bilo obustavljeno
obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od
dvije godine presudom Ž. suda u S. poslovni broj K-16/2001 od 27.
lipnja 2014. Također, nesporno je kako je predmetna prvostupanjska kaznena
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
presuda preinačena presudom V. suda R. H. na način da je
optužba protiv tužitelja odbijena, nakon čega je ukinuto i rješenje H.
odvjetničke komore kojim mu je obustavljen rad.
7.Dakle, među strankama nije sporno na koji način se vodio i kako je završio
postupak Ž. suda u S. poslovni broj K-16/2001 te da je tužitelju zabrana
obavljanja odvjetništva trajala od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017.
8.Nadalje, nije sporno da je H. odvjetnička komora donijela rješenje o
obustavi obavljanja odvjetništva postupajući po disciplinskoj prijavi suca Ž.
suda u S. koji je sudio u predmetu K-16/2001. Međutim, u pogledu te prijave valja
istaknuti kako je sukladno odredbi čl. 59. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“
broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21, dalje ZOD) sud, odnosno drugo
državno tijelo dužno obavijestiti Komoru o pokretanju prekršajnog odnosno kaznenog
postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude
odvjetniku i odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak
protiv odvjetnika. S druge strane, prema odredbi čl. 53. st. 2. ZOD-a, HOK je mogao
donijeti i drugačiju odluku budući ne postoji obvezatna obustava obavljanja
odvjetništva.
9.Među strankama nije sporno niti kako je tužitelj osnivač i član O.
društva L. I. Č. j.t.d. sa sjedištem u S., pa stoga nije bilo potrebe da
se od HOK-a u dokazne svrhe pribavi podatak o načinu obavljanja odvjetničke
djelatnosti tužitelja u vrijeme trajanja zabrane odvjetništva. Nadalje, u postupku ovog
suda P.-1994/15 tuženike je zastupalo upravo O. L. i Č. j.t.d., te je na
ročište od 3. 7. 2017. pristupila zamjenica punomoćnika J. B., odvjetnička
vježbenica u tom društvu. Na istom ročištu nije se raspravljalo iz razloga što nisu
pristupili uredno pozvani svjedoci.
10.Glede prigovora koji se odnose na nepostojanje procesnih pretpostavki za
vođenje predmetnog postupka, treba navesti kako je tužitelj prije podnošenja ove
tužbe postupio sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. ZPPa na način da se obratio
O. državnom odvjetništvu u S. sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji
je zaprimljen kod državnog odvjetništva 25. listopada 2018.
11.Uvidom u navedeni podnesak tužitelja od 25. listopada 2018. koji je
naslovljen kao zahtjev za mirno rješenje spora, razvidno je kako se tužitelj izričito
pozvao na odredbu čl. 186.a ZPP te tražio da mu tuženik na ime imovinske i
neimovinske štete isplati iznos od 15.700.000,00 kn s obrazloženjem da je
drugostupanjskom odlukom odbijena optužba protiv njega u kaznenom predmetu
Ž. suda u S. K.-16/2001.
12.Prema odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne
novine" 67/18 i 21/22, dalje ZDO) državno odvjetništvo će po zaprimanju zahtjeva za
mirno rješenje spora provjeriti je li zahtjev podnesen nadležnom državnom
odvjetništvu, pravilno sastavljen i sadrži li sve što mora sadržavati tužba.
13.Kako podnesak tužitelja od 25. listopada 2018. sadrži određen zahtjev
(isplata iznosa od 15.700.000,00 kn), činjenice na kojima se temelji i predložene
dokaze kao i ostale podatke koje mora sadržavati svaki podnesak, to tuženik
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
neosnovano navodi da taj podnesak tužitelja ne sadrži sve elemente koje treba
sadržavati tužba u smislu čl. 186. ZPP. Osim toga, ako je tuženik smatrao da po tom
zahtjevu ne može postupiti jer je neuredan ili nerazumljiv, bio je dužan postupiti
prema odredbi čl. 38. St. 3. ZPP te vratiti zahtjev tužitelju radi ispravak ili dopune, i to
neovisno o činjenici što je podnositelj tog podneska po profesiji odvjetnik. Međutim,
kako je tuženik dopisom od 3. prosinca 2018. odbio tužiteljev zahtjev za mirno
rješenje spora, očito je da je i on sam smatrao da je taj podnesak uredan i podoban
za daljnje raspravljanje te stoga ovaj sud smatra da tuženik ne može u tijeku
parničnog postupka tvrditi suprotno. Da je tuženik meritorno odlučio o zahtjevu
tužitelja proizlazi i iz sadržaja dopisa od 3. prosinca 2018. u kojem se navodi da
tuženik u postupanju tijela kaznenog progona koji je vođen protiv tužitelja ne nalazi
elemente nezakonitog ili nepravilnog rada za koji bi odgovarala R. H.
te da nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost države za
eventualnu štetu koji je tužitelj pretrpio.
14.Usporedbom sadržaja zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe ovaj sud je
utvrdio da između njih postoji identitet u pogledu činjeničnog stanja i predloženih
dokaza kao i između postavljenog zahtjeva (petita). Pri tome je ovaj sud stava kako
identitet zahtjeva nije narušen time što je zahtjevu za mirno rješenje spora visina
štete određena u iznosu od 15.700.000,00 kn (u zahtjevu napisano kao „15.700.000
kuna“), a tužitelj ovom tužbom potražuje manji iznos, osobito kada se uzme u obzir
nesporna okolnost da je tužitelj protiv tuženika pred ovim sudom podnio više
desetaka tužbi radi naknade štete za svaki pojedinačni postupak u kojem nije mogao
zastupati stranke zbog zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti.
15.Uzimajući u obzir navode tužbe u dijelu u kojem tužitelj ističe da je
drugostupanjski sud "poučio" suca koji je sudio u kaznenom predmetu Ž.
suda u S. K.-16/2001 da se tako ne sudi te preinačio prvostupanjsku odluku na
način da je odbio optužbu, može se zaključiti da tužitelj nije bio zadovoljan činjenicom
što je protiv njega bio vođen kazneni postupak koji je kao posljedicu imao zabranu
obavljanja odvjetništva, a zbog čega smatra da je izgubio zaradu. Imajući u vidu
navedeno, ovaj sud smatra kako bi pravna osnova ove tužbe mogla biti odredba čl.
105. st. 1. Zakon o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16,
67/18, 126/19 i 130/20, dalje ZS) i odredba čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom
postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i
115/06, dalje ZKP 97) u vezi s čl. 14. i 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku
(„Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, i
152/14, dalje ZKP 08).
16.Odredbom čl. 105. st. 1. ZS propisano je da R. H. odgovara
za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim
radom u obnašanju sudačke dužnosti.
17.S obzirom na to da je tuženik bio optuženik u postupku K-16/2001 (a ne
njegovo odvjetničko društvo) te da se tužba temeljem odredbe čl. 105. st. 1. ZS
podnosi protiv R. H., razvidno je da su u odnosu na tu pravnu osnovu
prigovori promašene aktivne i pasivne legitimacije neosnovani. Također, u odnosu na
prigovor promašene pasivne legitimacije valja reći se tužiteljeva tužba prije svega
temelji na okolnostima kaznenog postupka koji je vođen protiv njega, a da je zabrana
obavljanja odvjetničke djelatnosti tek posljedica tog kaznenog postupka te stoga
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
neosnovano tuženik navodi da je pasivno legitimirana u ovome postupku H.
odvjetnička komora.
18.Činjenica da je osuđujuća presuda Ž. suda u S. poslovni broj
K-16/2001 od 27. lipnja 2014. povodom žalbe tužitelja preinačena odlukom
drugostupanjskog suda na način da je optužba odbijena, u konkretnom slučaju ne
znači da je osuđujuća prvostupanjska presuda posljedica nezakonitog i nepravilnog
rada suca koji je vodio postupak u obavljanju sudačke dužnosti.
19.Nadalje, osim što je istaknuo da nije bio zadovoljan prvostupanjskom
kaznenom presudom, tužitelj nije do zaključenja prethodnog postupka obrazložio
kakvo je to nezakonito i nepravilno postupanje suca dovelo do eventualnog nastanka
štete, a koje postupanje suca bi predstavljalo veće povrede od povreda koje bi se
mogle poistovjetiti sa žalbenim razlozima protiv prvostupanjske kaznene presude.
Stoga, ovaj sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 105.
st. 1. ZS. Za navesti je da je VSRH u odlukama Rev-2831/13 i Rev-2075/12 zauzeo
stav po kojem bi, da bi se radilo o nezakonitom radu suca, morala postojati izuzetno
teška povreda zakona kao posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene
mjerodavnog prava. Ovaj sud ne nalazi da postoji takvo postupanje suca
Ž. suda u S. u pogledu pogrešne primjene odredbe o zastari kaznenog
progona te prihvaćanju izmjene činjeničnog i pravnog opisa i pravne kvalifikacije
kaznenih djela, kako proizlazi iz drugostupanjske kaznene presude. Kada bi se
prihvatilo stajalište tužitelja, onda se nijedan sudac ne bi usudio tumačiti zakonske
odredbe i donositi presude jer bi postojala vjerojatnost da pogrešno protumači
propise i donese pogrešnu odluku pa da u konačnici možda regresno odgovara
državi, a jednako tako se ni odvjetnici, zbog bojazni od regresne odgovornosti, ne bi
usuđivali davati pravna mišljenja o tumačenju propisa.
20.Odredbom čl. 14. ZKP 08 koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj
naveo da je pretrpio štetu propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za
kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo
na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena
zakonom.
21.Prema odredi čl. 573. alineja 3. ZKP 08 propisano je da će se odredbe
glave XXX ZKP 97 kojim je propisan postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih
prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba primjenjivati sve do
donošenja posebnog zakona, a koji nije donesen.
22.Odredbom čl. 476. st. 1. ZKP 97 pripisano je da pravo na naknadu štete
zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena
sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu
izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je
pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je
do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom
postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili je
oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka nije došlo na temelju sporazuma s
okrivljenikom.
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
23.Prema odredbi čl. 478. st. 3. ZKP 97 tužba za naknadu štete podnosi se
protiv R. H. te je stoga tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku
temeljem navedene pravne osnove.
24.Kako je u konkretnom slučaju po žalbu tužitelja pravomoćnom
drugostupanjskom odlukom Vrhovnog suda R. H. odbijena optužba
protiv tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu radi naknade štete koja
će mu se nadoknaditi pod uvjetom da dokaže da je pretrpio štetu u vidu izgubljene
zarade.
25.Radi utvrđenja sporne činjenice je li tužitelj izgubio zaradu izvršen je uvid u
predmet ovog suda broj P.-1994/15 iz kojeg proizlazi da je tuženike zastupalo O.
L. i Č. j.t.d. (str. 31-33 spisa), te da je na ročište održano 3. 7. 2017.
pristupila odvjetnička vježbenica iz tog društva, a na ročištu se nije raspravljalo iz
razloga što nisu pristupili pozvani svjedoci.
26.Kako je uvodno navedeno, na dan 3. 7. 2017., kada je tužitelj zastupao
tuženike u predmetu P.-1994/15 isti je bio član O. društva L. i dr.
j.t.d., a što je vidljivo iz pečata tog odvjetničkog društva i memoranduma tog društva
sa strane 30 spisa i pečata sa strane 31-33 navedenog spisa. Također je 2013.
postao član i osnivač O. društva L. I. Č. j.t.d., odnosno u
vrijeme trajanja zabrane obavljanja odvjetništva bio je član i osnivač O.
društva L. I. Č. j.t.d.
27.Pregledom spisa ovog suda P.-1994/15 utvrđeno je da je na ročištu od
3. 7. 2017. tuženike zastupala odvjetnička vježbenica iz O. L. i Č. j.t.d., da
je to ročište odgođeno zbog nepristupanja dvaju pozvanih svjedoka, odnosno da se
na istom nije raspravljalo. Također, utvrđeno je da je tužitelj na ročištu koje je
održano 31. 1. 2019. osobno zastupao tuženike te s obzirom da je na istom ročištu
zaključena glavna rasprava priložio popis troška, zatraživši i trošak za zastupanje za
ročište održano 3. 7. 2017. Nadalje, utvrđeno je da je sud presudom od 15. 3. 2019.
odlučio o troškovima postupka na način da je za pristup na ročište od 3. 7. 2017.
obistinjen trošak u iznosu od 625,00 kn, dakle zbog odgode ročišta obistinjen je
umanjeni iznos umjesto iznosa od 2.500,00 kn, koliko bi tuženima pripalo da se na
tom ročištu raspravljalo.
28.Slijedom izloženog, proizlazi da tužitelju nije onemogućeno poduzimanje
radnji u predmetu P.-1994/15 za vrijeme zabrane rada, jer je na ročištu od 3. 7.
2017. tuženike zastupala odvjetnička vježbenica iz tog društva, isto ročište je
odgođeno, a tuženima je obistinjen trošak pristupa na to ročište sukladno važećoj
odvjetničkoj tarifi pravomoćnom odlukom suda. Odredbama članaka 27., 29. i 30.
ZOD-a omogućeno je da odvjetnici u odvjetničkim društvima, za slučaj spriječenosti
jednog od njih, mogu obavljati radnje za koje su sklopili ugovor o zastupanju sa
strankama, što se odnosi i na odvjetničke vježbenike u tim društvima, pa stoga
tužitelju u konkretnom slučaju nije nastupila nikakva šteta.
29.Inače, kada bi i postojala odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju,
upitna je visina iste. U vrijeme nastanka štete (3. 7. 2017.) tužitelj je kako je naprijed
navedeno, i kako proizlazi iz punomoći priložene u spisu P.-1994/15 poslovao
kao trgovačko društvo, odnosno bio je član O. društva L. i Č., pa
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
mu ne može pripasti cjelokupni iznos nagrade za zastupanje, jer se ona stječe za
račun društva, pa bi tužitelj trebao dokazati visinu prihoda i rashoda, odnosno
obračunati porez na dobit, na koje okolnosti nije dostavljen niti jedan relevantni
dokaz.
30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a
tuženiku je obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od
13. 7. 2020., 16. 11. 2021., 18. 10. 2022., 28. 4. 2023., po 50 bodova, što ukupno
iznosi 250 bodova što uvećano za vrijednost boda s paušalom daje iznos od
3.750,00 kn odnosno 497,71 EUR.
U Splitu, 20. listopada 2023.
S U D A C Vica Roščić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- zz tužene
- u spis