Posl. broj: P-2311/2022-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Leskovaru odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko – upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Danijele Jurić te zastupnika po zakonu BT, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Republika Hrvatska OIB- [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 9.094,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31.prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena poena, koja kamata teče od 13. lipnja 2022. do plateža, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik Republika Hrvatska OIB- [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju OT iz [adresa],OIB 61224227551naknaditi trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena poena, koja kamata teče od 16. prosinca 2025. do plateža, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu, dana 13. lipnja 2022. zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj navodi kako je tužitelj OT upisan kao suvlasnik za 1/2 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (E-4) k. o. [katastarska općina] -stana na visokom prizemlju površine 106,70 m2, koji se sastoji od 4 (četiri) sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, WC-a i drvarnice, koji se nalazi u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica]/ZG površine 281 m2. Podnositelj da je najmodavac, a NT, [adresa] da je najmoprimac, ovog stana temeljem presude Općinskog suda u Splitu br. IP-1011/07 koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te tužitelj napominje da je u presudi naveden kao izvanknjižni vlasnik stana u [adresa]. , označen kao dio č.z.3033 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], položen na visokom prizemlju zgrade, desno a koji se sastoji od 4 sobe, sobice, kuhinje, izbe, kupaonice, WC-a, balkona, hodnika, drvarnice u podrumu zgrade kojem pripada i pravo korištenja zajedničkih prostorija i uređaja zgrade i razmjeran dio zemljišta pod zgradom i onog koje služi za njegovu redovnu uporabu. Navodi da se najmoprimac NT nalazi neprekidno u stanu od zaključenja ugovora na opisani način, te iz navedenog najamnog odnosa plaća, a prema izračunu mjesečne zaštićene najamnine, najamninu u iznosu od 313,58 kn mjesečno i to do 10-tog u mjesecu, odnosno da je plaćala po ugovoru te izračunu najamnine od strane Službe pravne zaštite i za stanove i poslovne prostore Grada Splita najamninu u iznosu od 313,58 kn mjesečno, sve do 31.8.2018., a odd 1.9.2018. kad je prema izračunu vlasnika najamnina povišena, ona je iznosila: od 1.9.2018.-do 31.8.2019. - 689,88 kn; od 1.9.2019.-do 31.8.2020.-1.066,18 kn, a od 1.9.2020.- nadalje, odlukom Ustavnog suda RH o ukidanju Zakona o izmjenama i dopunama ZNS da je najamnina vraćena na onu iz razdoblja do kolovoza 2018., tj na 313,58 kn. Tužitelj navodi da tržišna odnosno ekonomska najamnina za stan iste ili slične površine i kakvoće, u istom dijelu grada kao predmetni stan iznosi 4.908,20 kn, prema vještačkom nalazu i mišljenju vještaka Srećka Zurića izrađenog za potrebe postupka između istih stranaka koji se vodi pred OS u Splitu SS u Trogiru pod brojem P-1069/18. Razlika najamnine po odbitku poreznih davanja iznosi 4.434,07 kn mjesečno, tj za 36 utuženih mjeseci (od ožujka 2019.do veljače 2022.) = 159,626,52 kn. Od navedene najamnine tužitelj odbija porezna davanja. Najamnina od koje su odbijena porezna davanja umanjena za zaštićenu najamninu iznosi 137.048,64 kn. Obzirom da je tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela, isti potražuje polovicu tog iznosa tj. 68.524,32 kn. Tužitelj navodi kako ovdje utužuje razdoblje od ožujka 2019.g.temeljem Odluke VSRH br. Rev-1104/18.koja propisuje trogodišnji zastarni rok. Također, tužitelj potražuje razliku u najamnini u odnosu na tržišnu najamninu temeljem Rješenja VSRH br.Rev-2364/16. Tužitelj smatra da po stanovištu Europskog suda u Strasbourgu ima pravo na naknadu zbog kršenja odredaba Konvencije, odnosno nerazmjernog i nepravičnog ograničenja njegovog prava vlasništva a koji se visinom određuje prema razlici između tržišne najamnine i zaštićene najamnine svog stana koju je primao te postavlja tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 68.524,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do plateža kao i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu, predlaže ga odbiti kao neosnovanog i obvezati tužitelja na podmirenje troškova postupka. Navodi kako iz obrazloženja pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu br. P-1011/07 od 28. siječnja 2011. proizlazi kako su zaštićeni najmoprimac i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva imali u vlasništvu useljivi stan u [adresa] na otoku Braču koji je prodan 1995., odnosno da u istom mjestu imaju u vlasništvu kuću za odmor, a koja kuća za odmor u smislu odredbi čl. 31. st. 2. Zakona o najmu stanova ne predstavlja useljivu kuću ili stan te da stoga NT nije izgubila pravo na zaštićenu najamninu. Međutim, od donošenja navedene presude da se domaća se sudska praksa značajno promijenila pod utjecajem načelnih stajališta Europskog suda za ljudska prava, kao i stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske u odnosu na tumačenje i primjenu odredbi Zakona o najmu stanova u skladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pripadajućih protokola te Ustavom RH te pojašnjava da sukladno odredbama Zakona o najmu stanova pravo na zaštićenu najamninu ne pripada svim nekadašnjim nositeljima stanarskog prava na određenom stanu, već samo onima kojima je stambeni prostor nužan za stanovanje, a nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu useljivu nekretninu te koji prema svom ukupnom imovinskom stanju nisu u mogućnosti plaćati slobodnu ugovorenu (tržišnu) najamninu. Uvidom u dostupne podatke tuženik je utvrdio da je zaštićeni najmoprimac NT suvlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je bila i vlasnica nekretnina opisanih u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve do 14. svibnja 2015. kada je vlasništvo istih darovala svojoj kćeri, ujedno članu obiteljskog domaćinstva, OTK, a koja da je sudski tumač za španjolski jezik te je službena adresa za obavljanje djelatnosti kod Županijskog suda u Splitu upisana je adresa predmetnog stana, [adresa]., odnosno da član obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca u predmetnom stanu obavlja poslovnu djelatnosti protivno Zakonu o najmu stana i Ugovoru o najmu stana slijedom čega da na strani zaštićenog najmoprimca sukladno odredbi čl. 31. st. 2. Zakona o najmu stanova postoji prepreka za ostvarivanje prava na zaštićenu najamninu. Nadalje, tuženik navodi da je zet zaštićenog najmoprimca i ujedno član obiteljskog domaćinstva, ČT, suvlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čitavog niskog prizemlja kuće te cijelog dvorišta s južne strane, označenog kao etaža 2 te puta koji se nalazi neposredno uz navedenu kuću označenog kao k. č. br. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Također, ČT i njegova supruga ostvaruju redovna primanja koja su se u spornom razdoblju kretala u ukupnom iznosu od oko 137.000,00 kn do oko 144.600,00 kn godišnje. Tuženik navodi da je prema odredbi čl. 9. st. 4. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, najmodavac je ovlašten zatražiti od najmoprimca potvrdu o njegovom imovinskom stanju, što podrazumijeva i članove njegova kućanstva, a koju izdaje porezna uprava. Iz navedenog da proizlazi da je tužitelj znao da zaštićeni najmoprimac i članovi njegovog domaćinstva imaju u vlasništvu nekretnine, a to da proizlazi iz navedene pravomoćne presude te da je objektivno imao mogućnost zahtijevati raskid ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom zbog platnih mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca dostatnih za plaćanje slobodno ugovorene (tržišne) najamnine. Tuženik navodi i da je tužitelj imao i mogućnost otkazati ugovor o najmu stana zbog činjenice što kći zaštićenog najmoprimca u predmetnom stanu obavlja poslovnu djelatnost. Tuženik navodi da obzirom da je tužitelj očito propustio poduzeti navedene pravne radnje te time je vlastitom krivnjom prouzročio predmetnu štetu da u konkretnom slučaju nisu ostvarene materijalnopravne pretpostavke za odštetnu odgovornost Republike Hrvatske. Tuženik je u odgovoru prvotno osporio i visinu tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 09. studenoga 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te je naveo kako su navodi iz odgovora na tužbu neosnovani, a da se tuženik poziva na njemu dostupne podatke o tome da zaštićeni najmoprimac i članovi obiteljskog domaćinstva imaju i druge nekretnine. Tužitelj ističe kako ti podaci, do kojih mogu doći državna tijela, njemu nisu dostupni, pa da sve do primitka odgovora na tužbu nije znao niti mogao znati išta o imovinskom statusu svojih zaštićenih najmoprimaca. Tako je tužitelj dostavio dopis Porezne uprave u jednoj istovjetnoj situaciji, gdje je vlasnik stana odbijen zahtjevom za dostavu ovakvih podataka te je naveo da u ovim postupcima nije na tužitelju da još uz sve utvrđuju i imovinski status zaštićenih najmoprimaca, što da je odlučeno i u nekim odlukama Županijskih sudova npr. presude Županijskog suda u Varaždinu br Gž-856/21, Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-533/21. Naveo je da je odnos najma ustanovljen pravomoćnom presudom, a da je ta presuda kao i odnos najma egzistentan. Naknadno je dostavljena i presuda VSRH Rev-1010/23 kojom je odbijena revizija RH te potvrđeno da tužiteljima u ovakvoj vrsti predmeta pripada upravo naknada štete u vidu razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.

4. Na ročištu od 02. lipnja 2025. tuženik se izjasnio da se ekonomičnosti radi ne protivi da se koriste dokazi iz pribavljenog spisa Stalne službe u Trogiru, posl. broj P- 1069/2018.

5. Podneskom od 10. rujna 2025. tužbeni zahtjev je uređen glede valute te je tužitelj istaknuo da je u tijeku postupak provedbe Zakona o izvršenju presuda ESLJP, dostavio je privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine UP/371/01/24-13/63 od 14. veljače 2025. te naveo da je očito neosnovano pozivanje tuženika na eventualne nedostatke ugovora o najmu vezane uz izjave zaštićenog najmoprimca o njegovom imovnom stanju kada svojim aktom, dostavljenim rješenjem, stavlja izvan snage odnos zaštićenog najma što ukazuje na činjenicu da je zaštićeni najam postojao i da nije doveden u pitanje.

6. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi čitanjem dopisa ODO u Splitu broj N-DO-87/2022, od 31. svibnja 2022., zahtjeva za mirno rješenje spora od 14. veljače 2022., izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], rješenja o nasljeđivanju iza pok. IT, posl. broj O-42/11, UPP OS Trogir-35/11, od 03. ožujka 2011., rješenja posl. broj O-42/11, UPP OS Trogir-35/11, od 16. studenoga 2016., presude Općinskog suda u Splitu broj IP-1011/07, od 28. siječnja 2011., presude Županijskog suda u Splitu, Gžp-949/11, od 20. listopada 2011., mišljenja i zaključka CT dipl. ing. građ. stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 28. srpnja 2021., izračuna mjesečne zaštićene najamnine na dan 15. travnja 2015., izračuna zaštićene najamnine ( list 44), presude i rješenja VSRH Rev-1104/2018-3, od 22. siječnja 2019., rješenja VSRH Rev-2364/2016-3, od 19. prosinca 2018., presude Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014., zahtjeva za dostavom podataka o imovnom stanju od 01. prosinca 2021., rješenja VSRH broj Revd 5423/2021-2, od 11. siječnja 2022., presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, br. Gž-533/2021-2, od 16. rujna 2021., presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-856/2021-2, od 30. srpnja 2021., priložene sudske prakse, spisa Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru, broj P-1069/2018, od 20. veljače 2025., privremenog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine UP/371/01/24-13/63 od 14. veljače 2025. te saslušanjem tužitelja.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja FT za isplatu izgubljene dobiti iz osnova razlike između tržišne najamnine za stan u [adresa], položen na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i zaštićene najamnine koju mu plaća zaštićeni najmoprimac koji u tom stanu živi, i to za polovicu vrijednosti dobiti, obzirom na upis tužitelja kao suvlasnika opisanog stana za ½ dijela. Traži se razlika za period od 36 mjeseci tj. od ožujka 2019. do veljače 2022.

9. Među parničnim strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- kako se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 14. veljače 2022. kojeg je navedeno tijelo odbilo dopisom N-DO-87/22, od 31. svibnja 2022., a koji zahtjev i odgovor i prileže spisu, čime je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) pa je valjalo o zahtjevu meritorno odlučiti,

- kako je u tužitelj OT u zemljišnim knjigama Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisan suvlasnikom za ½ nekretnine upisane u vlasničkom listu pod rbr 4. etažno vlasništvo ( E-4) stan u visokom prizemlju, površine 106,70 m2, koji se sastoji od 4 ( četiri) sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, wc-a i drvarnice kako to proizlazi iz dostavljenog izvatka iz zemljišne knjige, a radi se o stanu u [adresa], anagrafske oznake [adresa], kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, navoda tužbe, dostavljenog rješenja o nasljeđivanju iza pok. IT posl. broj O-42/11, od 3. ožujka 2011. i ispravka istog od 16. studenoga 2016. te podataka iz spisa ovog suda posl. broj P- 1069/2018.

- kako je pred Općinskom sudom u Splitu vođena parnica pod brojem IP- 1011/07 u kojoj je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev tamošnjeg tužitelja NT ŽT spram tuženih DT i IT, te uz sudjelovanje HT kao umješača na strani tuženih, te je donesena presuda koja zamjenjuje ugovor o najmu ranije navedenog stana,

- kako u predmetnom stanu i dalje živi zaštićeni najmoprimac sa članovima obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca,

- kako je presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, posl. broj P- 1069/2019-37, od 28. travnja 2023. tuženik Republika Hrvatska obvezan na isplatu tužitelju OT iznosa od 9.327,21 eur sa zatraženim zateznim kamatama, a na ime razlike tržišne najamnine i zaštićene najamnine za period od tri godine u omjeru suvlasničkog dijela, dakle za period od 1. travnja 2015. do 1. ožujka 2018.

- kako je izračun mjesečne najamnine na dan 15.04.2015., prema podatcima Splitsko- dalmatinske Županije, Grad Split, Služba pravne zaštite i za stanove i za poslovne prostore, Odsjek za poslove stanovanja, iznosi 313,58 kuna, čiji primitak od zaštićenog najmoprimca tužitelj ne osporava,

- kako je visina zaštićene najamnine za predmetni stan na dan 31. kolovoza 2018. iznosila 313,58 kn, za period od 01. rujna 2018. do 31. kolovoza 2019. iznosila 689,88 kn, za period od 01. rujna 2019. do 31. kolovoza 2020. iznosila 1.066,18 kn, a od 01. rujna 2020. pa na dalje da ponovno iznosi 313,58 kuna, da je istu najmoprimac plaćao do 10. og u mjesecu pa primitak iste od zaštićenog najmoprimca ne osporava,

- kako je u predmetu koji se pred ovim sudom, Stalnom službom u Trogiru vodio pod posl. broj P-1069/2018, a stranke su se ekonomičnosti radi složile da se koriste i ti podaci u ovome postupku, sudski vještak Srećko Zurić u nalazu i mišljenju naveo da tržišna odnosno ekonomska najamnina za stan iste ili slične površine i kakvoće, u istom dijelu grada kao predmetni stan iznosi 4.908,20 kn ( sada 651,43 eur).

10. U ovom postupku među strankama je sporno ima li tužitelj pravo potraživati isplatu na ime razlike vrijednosti zaštićene najamnine i tržišne vrijednosti najamnine, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11,78/15 dalje: ZOO), Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, nadalje: ZV), Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, nadalje: ZNS), Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (nadalje: Konvencija) i Ustava Republike Hrvatske

(“Narodne Novine“ 56/90, 135/97, 08/98,113/00,124/00, 28/01,41/01,55/01, 76/10,85/10, 5/14, dalje Ustav), a s obzirom da je tuženik istaknuo da su postojali razlozi za otkaz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom ( pozivajući se na imovinsko stanje zaštićenih najmoprimaca i članova njihove obitelji te činjenicu da BTK u predmetnom stanu obavlja djelatnost).

11. U iskazu kojeg je dao ovome sudu tužitelj je naveo kako je predmetni stan stekao u suvlasništvo iza smrti oca IT 2011. Naveo je kako nije u posjedu stana jer njegova obitelj nije bila u posjedu od kada je djed izbačen iz istog 1965., a ranije da je u posjedu istog bila zaštićena najmoprimka NT koja je 2023. umrla, a sada da se u stanu nalaze OTKČ i suprug ČT. Naveo je da ove osobe imaju sklopljen ugovor sa zaštićenom najamninom. Tužitelj je naveo kako oni nisu željeli sklopiti takav ugovor sa tim osobama, ali da je ovaj ugovor sklopljen sudskim putem, tj. da je istog nadomjestila sudska odluka 2011. Tužitelj je naveo kako su on i ostali suvlasnici na sve načine pokušavali doznati imaju li zaštićeni najmoprimci u svoje vlasništvu kakve nekretnine te da su sudu priložili sve dokaze kojima su raspolagali, ali da je 2011. u navedenom postupku sve to odbijeno i da je zaključen ugovor s ST. Tužitelj je naveo da je znao da OTKČ obavlja poslovnu djelatnost u predmetnom stanu i da je sve prijavio sudu još 2011., a da su doznali i da ima kuću na [adresa], u [adresa], ali da su svi dokazi su odbijeni. Konkretno je naveo da je za kuću na Braču sudski vještak naveo da nije pogodna za stanovanje jer nije dovršena, iako se on nije s tim slagao budući je bila u visokom roh-bau. Naveo je da su 2011. morali platiti 19.000,00 kuna sudskih troškova, te nakon toga do 2023. da nisu ništa nisu podnosili, a da su tada ponovno pokrenuli postupak za iseljenje i da taj postupak još uvijek traje. Tužitelj je naveo da je prije 8-9 godina bio u stanu, da je po njegovu mišljenju sve derutno, ali da je stan pogodan za stanovanje. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da je on osobno, a i njegova obitelj ranije poduzeli sve potrebne radnje kako bi spriječio da se sudskim putem prihvati tužbeni zahtjev u predmetu ovog suda IP-1011/07.

12. Čitanjem obrazloženja priložene presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj IP-1011/07 proizlazi da su u tom postupku prednici tužitelja istaknuli činjenicu da je zaštićena najmoprimka NT vlasnica stambenog objekta površine 80m2 u [adresa] na Braču, ali da je u tom postupku temeljem vještačenja utvrđeno da se radi o kući za odmor te je sud smatrao da nema zapreke da se sa istom zaključi ugovor o najmu stana i prihvati tužbeni zahtjev ( stranice 9-10 presude, na listovima 26 i 27 ovoga spisa).

13. Nadalje, tužitelj je dostavio anonimiziran odgovor Porezne uprave na zahtjev fizičke osobe za dostavom podataka o imovinskom stanju ( list 109 spisa) iz kojega proizlazi da porezno tijelo takve podatke može dostaviti samo na traženje drugog javnopravnog tijela pa stoga sud zaključuje da su prigovori tuženika da je tužitelj zbog imovinskog stanja mogao otkazati ugovor o najmu stana neosnovani jer je jasno da tužitelj nije mogao pribaviti sve podatke kako je to mogao tuženik prilikom podnošenja odgovora na tužbu.

14. U spisu se nalazi i privremeno rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/I-371-01/24-13/603, od 14. veljače 2025. iz točke I. izreke kojeg proizlazi da je dana 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma, dok je točkom II. utvrđeno da bi zaštićeni najmoprimac bila BTK sa članovima kućanstva, upravo u predmetnom stanu koji je u suvlasništvu OT, radi čega je također prigovor tuženika neosnovan jer je jasno da je tim rješenjem stavljen izvan snage odnos zaštićenog najma, koji je nedvojbeno postojao u vremenskom periodu na koji se odnosi ova tužba.

15. Izvedenim dokazima pod točkama 11.-14. po stavu ovoga suda tužitelj je dokazao da nije bio u mogućnosti provjeriti imovinsko stanje zaštićenih najmoprimaca i otkazati ugovor o najmu stana te da je tuženik unatoč postojanju saznanja o imovinskim prilikama zaštićenih najmoprimaca donio naprijed navedeno privremeno rješenje pa ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo potraživati isplatu na ime razlike vrijednosti zaštićene najamnine i tržišne vrijednosti najamnine.

16. Cijeneći ukupno izvedene dokaze, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, da tužena neutemeljeno ističe kako na njenoj strani nema odgovornosti te je dužna naknaditi tužitelju izmaklu korist.

17. U predmetu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Statileo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 12027/10. od 10. srpnja 2014.) podnositelj zahtjeva je tvrdio da nemogućnost naplate najamnine za najam stana koji koristi zaštićeni najmoprimac predstavlja povredu njegovih vlasničkih prava. ESLJP je utvrdio da je došlo do miješanja u vlasnička prava podnositelja zahtjeva jer zaštićeni najam ima za posljedicu niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine, da je pravna osnova za to miješanje bio Zakon o najmu stanova što znači da je miješanje bilo previđeno zakonom i da su pravni propisi težili cilju koji je u općem interesu. Nadalje, ESLJP je utvrdio da u konkretnom slučaju nije postojala pravilna raspodjela socijalnog i financijskog tereta, da je na podnositelja zahtjeva stavljen nerazmjeran i pretjeran teret te da nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja zahtjeva, čime je povrijeđen čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., dalje u tekstu: Konvencija). Nadalje, utvrđeno je da se temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče zakonodavstva i da se proteže izvan pojedinačnog interesa podnositelja zahtjeva, radi čega smatra da Republika Hrvatska treba poduzeti odgovarajuće zakonodavne i druge opće mjere.

Iz navedene presude ESLJP-a proizlazi da hrvatske vlasti tijekom utuženog razdoblja nisu postigle potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja i da je zbog toga ESLJP u svojoj odluci Statileo protiv Republike Hrvatske podnositelju zahtjeva dosudio naknadu štete.

18. Konvencija je prema članku 141. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., dalje u tekstu: Ustav) iznad zakona po pravnoj snazi, a prema članku 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15. i 82/16.) sudovi sude i na temelju Ustava i međunarodnih ugovora.

Slijedom iznesenog, jasno je da su odluke ESLJP-a pa tako i navedena odluka Statileo protiv Republike Hrvatske obvezujuće za sve sudove i primjenjuju se na području Republike Hrvatske jer to proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. siječnja 2013. broj U-III-3304/2011. i s obzirom da je ESLJP jedini ovlašten tumačiti povrede Konvencije koje su nastale u zemljama potpisnicama te Konvencije u smislu odredbe članka 32. Konvencije. Ustavni sud smatra da izvršenje presuda ESLJP-a u kojima je utvrđena povreda Konvencije treba razumjeti u prvom redu kao izvršenje međunarodne ugovorne obveze koju je Republika Hrvatska kao ugovorna stranka prihvatila ratifikacijom Konvencije i priznavanjem jurisdikcije Europskog suda u svim predmetima koji se tiču tumačenja i primjene Konvencije.

19. Pored navedenog, tuženik bi ne samo temeljem odluka ESLJP-a, već i na temelju članka 1045. stavak 1., kao i članak 8. ZOO-a kao i članka 4. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske trebao naknaditi tužitelju štetu koju trpi zbog činjenice što mu zaštićeni najmoprimac plaća iznimno nisku najamninu na temelju propisa tuženika koje nije na odgovarajući način uskladio s pravima koje Ustav i međunarodne konvencije štite, prvenstveno pravo na mirno uživanje vlasništva. O ovome se uostalom izjasnila sudska praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova u brojim postupcima koji su inicirani nakon odluke ESLJP-a u predmetu Statileo, O i dr. Dakle, postoji suglasan stav sudova da je tužena RH svojom pasivnošću da uredi pitanje najamnine na način da postigne potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava prouzrokovala štetu u vidu izmakle koristi na strani vlasnika te da je u obvezi nadoknaditi je u iznosima koje utvrdi primjerenima. Tako je i u konkretnom slučaju dužna tužitelju naknaditi štetu u vidu izmakle koristi u presuđenom iznosu, a koji je u cijelosti usklađen sa podacima iz zaključka i mišljenja sudskog vještaka Srećka Zurića, umanjen za iznos plaćen tužitelju na ime naknade zaštićene najamnine i iznos poreznih davanja. Napominje se da iako je tuženik u odgovoru na tužbu osporio visinu tužbenog zahtjeva i naveo na koji način bi se trebala utvrđivati visina tržišne najamnine, da je naknadno odustao od ovog prigovora te se usuglasio sa korištenjem podataka glede visine tržišne najamnine iz spisa ovog suda Stalne službe u Trogiru, posl. broj P-1069/2018.

20. Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a). Međutim, kako je tužitelj zakonske kamate zatražio od dana podnošenja tužbe to je sud pozivom na navedene odredbe i u ovome dijelu tužbeni zahtjev smatrao osnovanim.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 151. stavka 3. i 154. stavka 1. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( " Narodne novine" broj: 138/2023, dalje Tarifa) te odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( "Narodne novine" broj: 37/2023, dalje Uredba). Tako je tužitelju priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, zastupanja na 4 ročišta ( 20.02.2025., 02.06.2025., 17.09.2025. i 03.11.2025.) sastava 3 podneska ( 11.11.2022., 13.01.2025., 11.09.2025.) u iznosu od po 250,00 eura sukladno Tbr. 7.t.1., 8.t.1., 9.t.1., 46 i 54. Tarife, a što ukupno iznosi 2.250,00 eura. Pored ovoga tužitelj je imao trošak pristojbe tužbe u iznosu od 68,70 eura koji je podmirio, a nastat će mu i trošak sudske pristojbe presude u istom iznosu radi čega je tužitelju odmjeren sveukupan trošak u iznosu od 2.387,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 16. prosinca 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. tužitelja

z.z. tuženika