REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-335/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FZ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje: KZ/11) u svezi članka 52. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbi optuženika ČZ, izjavljenoj po branitelju Vedranu Barišić, odvjetniku iz Koprivnice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-118/2021-63 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog FZ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici proglašen je krivim optuženi FZ zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevarom, opisano i kažnjivo u članku 236. stavak 1. u svezi s člankom 52. KZ/11, zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja - krivotvorenjem isprave, opisano i kažnjivo u članku 278. stavak 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 i zbog počinjenja kaznenog djela protiv privatnosti - nedozvoljenom uporabom osobnih podataka, opisano i kažnjivo u članku 146. stavak 1. u svezi s člankom 52. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11, činjenično opisano izrekom pobijane presude pa mu je na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i na temelju odredbe članka 146. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo iz članka 146. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju naprijed citiranih zakonskih odredbi uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11 optuženi FZ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.

1.1 Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) ZKP/08 obvezan je optuženi FZ nadoknaditi s osnove imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenika Hrvatski Telekom d.d. Zagreb iznos od 2.348,13 eura (17.692,00 kuna) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti presude.

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi FZ, dužan je na ime paušalnog iznosa uplatiti 100,00 eura, te nadoknaditi troškove branitelja postavljenih mu po službenoj dužnosti odvjetnika Zorana Kurcinaka i odvjetnika Vedrana Barišića u roku od 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti presude u korist proračuna Republike Hrvatske, s time da će o visini troškova branitelja okrivljenika Vedrana Barišića biti donijeto posebno rješenje, dok je o troškovima odvjetnika Zorana Kurcinaka odlučeno nepravomoćnim rješenjem K-118/2021-36 od 2. veljače 2022. godine, a troškovi će braniteljima po službenoj dužnosti biti prethodno isplaćeni iz proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi FZ po branitelju Vedranu Barišić, odvjetniku iz Koprivnice te uvodno najavljuje žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka. Predlaže da je pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici s prijedlogom da drugostupanjski sud potvrdi presudu Općinskog suda u Koprivnici broj K-118/2021-63 od 5. srpnja 2024.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Žalba optuženog FZ nije osnovana.

6. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer o odlučnim činjenicama nisu navedeni razlozi i to razlozi iz kojih bi proizlazila krivnja okrivljenika kako na počinjenje kaznenog djela uporabe osobnih podataka tako i u odnosu na počinjenje kaznenog djela prijevare jer nije izveden dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je upravo okrivljenik nedozvoljeno uporabio osobne podatke HZ niti dokaz da je upravo okrivljenik kontaktirao prodajnog agenta Hrvatskog telekoma radi podnošenja zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i kupovine mobilnih uređaja. Ovim žalbenim razlogom žalitelj zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključke koje je prvostupanjski sud izveo na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju o kojoj žalbenoj osnovi će se drugostupanjski sud u nastavku očitovati. Suprotno tvrdnji žalitelja nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer je o svim odlučnim činjenicama sud dao razloge koji su jasni i neproturječni, tako da se presuda može ispitati.

7. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelj u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da ne samo da nisu na nedvojben način i sa sigurnošću utvrđene bitne činjenice, nego nisu uopće utvrđene, a to je li optuženik uopće osoba koja se obratila agentu Hrvatskog telekoma za zasnivanje pretplatničkih ugovora i narudžbe mobilnih uređaja, jer audiosnimka poziva agentu nije reproducirana, niti je utvrđeno s kojeg je telefonskog broja upućen poziv agentu Hrvatskog telekoma, a kada se tome doda da temeljem provedenog grafološkog vještačenja nije bilo moguće utvrditi skriptora potpisa u dostavnoj knjizi proizlazi da nije dokazano ni da je upravo okrivljenik kontaktirao prodajnog agenta ni da je okrivljenik preuzeo mobilne uređaje. Zaključak prvostupanjskog suda da se, s obzirom na sličnost rukopisa okrivljenika sa potpisom u dostavnoj knjizi i okolnost da su mobilni uređaji poslani na adresu okrivljenika, može smatrati da je upravo okrivljenik potpisnik spornih dokumenta žalitelj smatra pogrešnim.

7.1. U konkretnom slučaju nesporno je da je posredstvom telefonske prodaje Hrvatskog telekoma na ime HZ po podnesenim zahtjevima za mobilne usluge HT d.d. došlo do isporuke četiri mobilna uređaja i to mobilnog uređaja marke Samsung Galaxy A7 blue, IMEI: 359979099724124, vrijedan 3.298,00 kn (zahtjev broj 78070133 strana 83. spisa, račun strana 88. spisa, dostavna knjiga 869627 strana 89. spisa), mobilnog uređaj marke Samsung Galaxy S9 black, IMEI: 354663105844499, vrijedan 7.698,00 kn (zahtjev broj 78070132 strana 94. spisa, račun strana 99. spisa, dostavna knjiga 869627 strana 89. spisa) i dva mobilna uređaja marke Samsung Galaxy A7 black IMEI: 355869100876738 i IMEI: 359979099724124 svaki vrijedan po 3.298,00 kn (zahtjev broj 77919594 strana 110. spisa i zahtjev broj 77919585 strana 112. spisa, račun strana 122. spisa, dostavna knjiga 866731 strana 123. spisa), a adresa na koju su mobilni uređaji isporučeni glasi [adresa].

7.2. Sporno je je li upravo optuženik osoba koja je koristeći osobne podatke HZ, koje podatke je pribavio iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog između HZ iz [adresa] i optuženikove izvanbračne supruge BZ, u razdoblju od 17. do 22. travnja 2019. putem telefonske prodaje Hrvatskog Telekoma d.d. na ime HZ bez njegovog znanja i privole podnio više zahtjeva za sklapanje pretplatničkih ugovora za mobilne i fiksne usluge, temeljem čega je naručio i više mobilnih uređaja s plaćanjem na rate, iako je unaprijed odlučio da mobilne uređaje i troškove mobilnih i fiksnih usluga neće platiti, pa kako su odgovorne osobe Hrvatskog Telekoma d.d. povjerovale u istinitost njegovih navoda, u dva navrata tijekom mjeseca travnja 2019. na njegovu adresu stanovanja u [adresa], a na ime HZ, dostavljena su četiri mobilna uređaja, te je sporno je li upravo optuženik te mobilne uređaje preuzeo na način da je u dostavnim knjigama Hrvatske pošte d.d. broj: 869627 i 866731 vlastoručno potpisao HZ bez njegovog znanja i dopuštenja, a zatim mobilne uređaje i troškove mobilnih i fiksnih usluga po izdanim računima nije platio, na koji način je Hrvatski Telekom d.d. oštetio za iznos od najmanje 17.692,00 kn/2.348,13 eura.

7.3. Točno je da audiosnimka telefonskog razgovora sa agentom prodaje Hrvatskog telekoma d.d. kada je došlo do sklapanje pretplatničkih ugovora za mobilne i fiksne usluge i narudžbe više mobilnih uređaja s plaćanjem na rate nije reproducirane, što nije bilo niti moguće s obzirom da se iste kako je to odgovorio Hrvatski telekom u svom dopisu od 31. srpnja 2019. čuvaju 90 dana od trenutka kada su nastale, a što se tiče telefonskog broja sa kojeg je poziv upućen prema očitovanju Hrvatskog telekoma d.d. iz dopisa od 13. svibnja 2019. proizlazi da su pozivi upućeni sa broja [broj telefona], koji broj se prema dopisu Hrvatskog telekoma d.d. od 6. prosinca 2019. odnosio na korisnika ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1989. iz [adresa], koji ga je koristio u periodu od 21. ožujka 2019. do 26. listopada 2019. kada je broj isključen. Prema podacima koje je dostavio MUP o tome koje su osobe imale prijavljeno prebivalište ili boravište upravo na adresi [adresa] ne proizlazi da je osoba ZZ imala prijavljeno prebivalište ili boravište na navedenoj adresi, ali osoba FZ (optuženik) od 2008. ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi.

7.4. Dakle, u okolnostima kada su optuženiku ČZ bili poznati i na raspolaganju osobni podaci HZ budući je u ožujku 2019. izvanbračna supruga optuženika BZ sa Vladom Ivančan sklopila kupoprodajni ugovor za kupnju vozila koje je bilo u vlasništvu HZ, a u samoj kupoprodaji sudjelovao je i optuženik osobno kao pratnja BZ i kao takav je bio prepoznat od stane HZ na raspravi, te budući su u pisanom kupoprodajnom ugovoru bili navedeni osobni podaci HZ pa između ostalog i broj osobne iskaznice, a kupoprodajni ugovor se kako to proizlazi iz iskaza same BZ nalazio u pretincu vozila kojeg je koristio i optuženik te mu tako bio dostupan, uz okolnost da HZ nikada nije prebivao ili boravio na adresi [adresa] dok je s druge strane upravo to adresa na kojoj je prijavljeno prebivalište optuženika od 2008. godine i na koju adresu su dostavljeni mobilni uređaji naručeni u kontaktu sa telefonskim agentom Hrvatskog telekoma i po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća te okolnosti čine zatvoreni krug indicija da je upravo optuženika osoba koja je koristeći osobne podatke HZ u dva navrata tijekom mjeseca travnja 2019. ugovorila mobilne i fiksne usluge kod Hrvatskog telekoma te naručila mobilne uređaje. Prema rezultatima provedenog grafološkog vještačenja HZ vrlo vjerojatno-gotovo sigurno nije skriptor spornih potpisa u dostavnoj knjizi broj 869627 u rubrikama „potpis primatelja“ redni broj 2. i 3. od 25. travnja 2019., dok temelja za identifikaciju skriptora potpisa u dostavnoj knjizi broj 866731 u rubrici „potpis primatelja“ redni broj 1. od 19. travnja 2019. nema. Prihvaćanjem kao uvjerljivog, logičnog i objektivnog iskaza HZ prema kojem on nije tijekom travnja 2019, u dva navrata kontaktirao agenta Hrvatskog telekoma d.d. radi ugovora za mobilne i fiksne usluge i narudžbe više mobilnih uređaja s plaćanjem na rate niti je naručene mobilne uređaje preuzeo na adresi [adresa], a što za isporuku od 25. travnja 2019. potvrđuje i nalaz i mišljenje grafološkog vještaka pa se nameće zaključak da isporuku mobilnih uređaja od **.**.2019. HZ također nije preuzeo, a kako nedvojbeno proizlazi da su naručeni mobilni uređaji na adresi [adresa] isporučeni, i koja adresa je upravo adresa optuženika na kojoj on ima prijavljeno prebivalište od od 2008. tada je logičan zaključak da je upravo optuženik osoba koja je u oba slučaju i 19. travnja 2019. i 25. travnja 2019. preuzela mobilne uređaje i u rubrici „potpis primatelja“ potpisala HZ. U prilog zaključku da bi upravo optuženik bio osoba koja je mobilne uređaje naručila u ovom slučaju na ime HZ, a zatim preuzela na svojoj adresi prebivališta [adresa], kao svojevrsnom modusu operandi optuženika govori činjenica da je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-99/2021-25 od 21. ožujka 2022. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-256/2022-4 od 27. svibnja 2022. optuženik proglašen krivim za kazneno djelo prijevare, a prema činjeničnom opisu te pravomoćne presude djelovao je na način da je iskoristio osobne podatke druge osobe i bez njegova znanja i suglasnosti telekomunikacijskom operateru se predstavio kao ta osoba podnio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa i naručio mobilni uređaj te zatražio da mu se isti putem pošte dostavi na adresu prebivališta [adresa].

7.5. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer sud je izveo sve predložene dokaze i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Također žalitelj neosnovano pobija odluku suda prvog stupnja i u odnosu na kaznu tvrdeći da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 11 (jedanaest) mjeseci previsoka te smatra da prilikom odmjeravanja kazne za svako od kaznenih djela za koja je proglašen krivim sud nije uzeo u obzir kako su povreda zaštićenog dobra i nastale posljedice niske. Pa tako ističe da u odnosu na HZ nije nastupila nikakva štetna posljedica pa izrečenu kaznu zatvora za kazneno djelo nedozvoljene upotrebe osobnih podatka u trajanju od sedam mjeseci smatra previsokom s obzirom da je gornja mjera kazne za to kazneno djelo jedna godina, a u odnosu na kaznena djela prijevare i krivotvorenja isprave nizak je stupanj povrede zaštićenih dobara. Ističe i da sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir njegovu životnu dob od 67 godina.

8.1. Međutim, ispitujući osnovanost odluke o kazni povodom izjavljene žalbe ovaj sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i procijenio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. I po ocjeni ovog suda jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, te pojedinačno utvrđene kazne zatvora i to za produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, za produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. 278. stavak 1. KZ/11 u trajanju od 10 (deset) mjeseci i za produljeno kazneno djelo nedozvoljene upotrebe osobnih podataka iz članka 146. stavak 1. KZ/11 u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, ukazuje se primjerenom kako počinjenom djelu, tako i ličnosti počinitelja, stupnju krivnje s kojom je djelo počinjeno i procjeni društvene opasnosti od ovakvih kaznenih djela, a navedenom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.Prvostupanjski je sud ispravno optuženiku utvrdio kao olakotnu okolnost narušeno zdravstveno stanje i kao otegotnu okolnost višestruku kaznenu osuđivanost i to u najvećoj mjeri upravo za kazneno djelo prijevare. Činjenje imovinskih delikata optuženiku je očito stil života i način na koji on rješava financijske zahtjeve u svakodnevnom funkcioniranju, a očito da dosadašnje izrečene kazne zatvora nisu polučile svrhu i optuženika potakle da svoje ponašanje uskladi sa pozitivni društvenim normama i zakonom te je on nastavio činiti kaznena djela i u starijoj životnoj dobi koja ni po čemu nije morala biti cijenjena kao olakotna okolnost na strani optuženika već upravo suprotno kako je optuženik nastavio sa činjenjem kaznenih djela unatoč dosadašnjoj kaznenoj osuđivanosti i u starijoj životnoj dobi to samo ukazuje na njegovu upornost i izraženu kriminalnu volju.

9. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da su glede dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva izostali razlozi iz kojih slijedi da je visina imovinskopravnog zahtjeva 2.348,13 eura. Visina od 2.348,13 eura odnosi se kako to i proizlazi iz izreke presude kojom je optuženik proglašen krivim na vrijednost četiri mobilna uređaja opisana činjeničnim opisom izreke koji su naručeni i isporučeni na ime HZ koje uređaje je naručio i preuzeo upravo optuženik, pa je u visini vrijednosti četiri mobilna uređaja Hrvatski telekom d.d. pretrpio štetu.

10. Žalitelj pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka navodeći da je bilo osnove da ga se u cijelosti oslobodi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka budući je umirovljenik, starije životne dobi, na izdržavanju kazne zatvora i lošeg zdravstvenog stanja pa bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo ugroženo njegovo uzdržavanje. Budući je optuženik proglašen krivim u presudi mu je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka i oni se odnose na paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 i troškove branitelja postavljenih mu po službenoj dužnosti iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08, u visinama koje su pravilno odmjerene, paušalna svota sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka i troškovi branitelja koji će prethodno biti isplaćeni iz proračunskih sredstava suda. S obzirom da optuženik korisnik obiteljske mirovine, da ostvaruje prihod od iznajmljivanja restorana, da prima invalidninu, u novčanom iznosu radi se o primanjima od oko 1.600,00 eura mjesečno i da nema obvezu uzdržavanja prema drugim osobama stav je ovog drugostupanjskog vijeća da optuženikove imovinske prilike nisu takve da bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje pa nije bilo osnova da se optuženika u cijelosti oslobodi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka stoga je i žalba optuženika na odluku o troškovima kaznenog postupka u cijelosti neosnovana.

11. Slijedom navedenog žalba optuženog FZ nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

U Slavonskom Brodu, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić