REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: Pn-66/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vukovaru po sucu pojedincu Mariji Knežević Karamijatović, u građanskopravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupani po punomoćniku Hrvoje Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 4. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i Marka Cvrkovića, odvjetnika u Vukovaru, kao zamjenika punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, da tužiteljici HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.145,55 eura (slovima: tritisućestočetrdesetpeteuraipedesetpetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2019. do isplate, na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 1.033,08 eura (slovima: jednutisućutridesettrieuraiosamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 7. veljače 2019. do isplate, te na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 265,00 eura (slovima:dvjestošezdesetpet eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025 do isplate, a koja kamata se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete u preostalom dijelu u iznosu od 10,00 eura odbija kao neosnovan, te se odbija kao neosnovan zahtjev za isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 2.604,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

i

r i j e š i o  j e

I. Ne dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na postavljeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos izgubljene zarade, a kako je to tužitelj učinio u podnesku od 26. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, da tužiteljici HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.395,22 eura (slovima: tritisućetristodevedesetipeteuraidvadesetdvacenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 2.304,87 eura zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 7. veljače 2019. podnijela tužbu radi naknade štete navodeći da je tjelesno nastradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 06. veljače 2017.g. u Vukovaru u svojstvu vozača osobnog automobila marke “Toyota” reg. oznake i broja [registarska oznaka], da je predmetnu prometnu nesreću prouzročio svojom isključivom krivnjom vozač teretnog automobila vl. [obrt], te su sudionici prometne nesreće napravili i popunili europsko izvješće a za koje je izdana polica osiguranja od AO tuženika broj 4440007603781. Nadalje je navela da se u osobnom automobilu tužiteljice nalazila i majka OC koja je štetu naplatila u mirnom postupku. U opisanoj prometnoj nesreći tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede u vidu natuknuća desne ruke koji je za posljedicu pokrenuo psorijatični artritis od kojeg tužiteljica boluje od mladosti. Navodi da se javljaju učestale glavobolje (tužiteljica je prošla kalvariju Vukovara-poznata uplakana djevojčica u plavom kaputu), gubitak menstrualnog ciklusa, natjecanje lijevog ručnog zgloba koji se spušta niz lijevu nogu. Navodi da je i prije imala određene bolove, ali ne takve kao nakon prometne nezgode.

1.1. Tužiteljica tvrdi da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran tužiteljici naknaditi štetu iz razloga što je izdao policu osiguranja od automobilske odgovornosti za motorno vozilo krivca prometne nezgode. Stoga tužiteljica zahtjeva da joj tuženik isplati: - pravičnu novčanu naknadu od 50.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate i na ime neimovinske štete( trošak odlazaka k liječniku i trošak lijekova krema gelova) oko 2.000,00 kuna trošak izgubljene zarade kao i razlike plaće i primljenih sredstava na bolovanju od 02. mjeseca 2016.g. pa do 11. mjeseca 2018.g. u okvirnom iznosu od 32.000,00 kuna, a što će vještak knjigovodstvene struke odrediti nakon vještačenja, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje postojanje štetnog događaja kao i pasivnu legitimaciju za štetni događaj, ali osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete te imovinske štetu s naslova tuđe pomoći osporava uzročno-posljedičnu vezu između tegoba koje se opisuju u medicinskoj dokumentaciji i samog štetnog događaja, odnosno ozljeda koje su zadobivene i koje su mogle biti zadobivene. Smatra da je potrebno utvrditi što je uzrok tegoba tužiteljice i koje tegobe je imala prije štetnog događaja, a koje bi se tegobe razvile neovisno o štetnom događaju. Predlaže pribaviti medicinski karton tužiteljice, medicinsku dokumentaciju i dijagnostičke nalaze koji su vezani za ranija ozljeđivanja i bolesti iste ili slične naravi kako bi se utvrdilo koje je ozljede i bolesti tužiteljica pretrpjela prije ovog štetnog događaja. U odnosu na zahtjev za naknadom imovinske štete s osnova izgubljene zarade isti u cijelosti osporava jer nisu dostavljene doznake odnosno izvješća o bolovanju HZZO iz kojih bi se utvrdio razlog bolovanja a to više što lake tjelesne ozljede nisu mogle biti uzrok bolovanja u svakom slučaju je sporna uzročna veza između bolovanja i štetnog događaja. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom.

3. Tuženik je obavijestio sud podneskom od 26. travnja 2019. da je isplatio tužiteljici nesporan iznos od 25.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, te imovinske štete s naslova naknade tuđe pomoći i njege. Na pripremnom ročištu održanom 29. travnja 2019. punomoćnik tužiteljice naveo je da je tužiteljici isplaćeno 25.000,00 kuna, ali nema saznanja je li to isplaćeno na ime neimovinske ili imovinske štete.

4. Nakon provedenih vještačenja i to kombiniranog medicinskog vještačenja po vještacima IC, ortopedu i Ivanu Požgainu, vještaku psihijatru, financijsko- knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Tomislavu Borkoviću i vještačenja po vještaku medicine rada VC, tužitelj je podneskom od 30. lipnja 2020. izvršio preinaku tužbenog zahtjeva na način da za pretrpljene fizičke boli potražuje iznos od 40.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 15.000,00 kuna, za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 7.000,00 kuna za tuđu pomoć i njegu iznos od 840,00 kuna i trošak odlaska liječniku i trošak lijekova iznos od 2.000,00 kuna. U tom podnesku navodi da je tuženik isplatio nesporni iznos štete u visini od 25.000,00 kuna na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege pa se za iste iznose zahtjevi umanjuju.

4.1. Naknadno, podneskom od 11. svibnja 2021. tužitelj po punomoćniku uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na izgubljenu zaradu s koje osnove potražuje iznos od 27.205,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Tuženik se protivio ovako postavljenom tužbenom zahtjevu od strane tužiteljice.

5. Općinski sud u Vukovaru je nakon provedenog dokaznog postupka i zaključenja glavne rasprave donio presudu broj Pn-6/2019-70 od 21. lipnja 2021. kojom je pod točkom I. izreke presude naložio tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 48.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate te na ime imovinske štete iznos od 4.835,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 22.268,00 kuna a pod točkom III. odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog .

6. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Sisku je rješenjem broj Gž- 829/2021-3 od 24. listopada 2024. pod točkom I. izreke ukinuo presudu Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pn-6/2019-70 od 21. lipnja 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu naknade štete s pripadajućom zateznom kamatom i odluci o parničnom trošku (točke I. i II. izreke), te predmet vratio na ponovni postupak u tom dijelu, a pod točkom II. izreke odlučio da će se o troškovima cjelokupnog postupka i troška žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

6.1. U navedenom rješenju drugostupanjski sud je naveo da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer postoji proturječnost između činjenica koje je utvrdio sud s jedne strane i dokumentacije u spisu i očitovanja stranaka, te je sud propustio utvrditi sve odlučne činjenice, a za dio utvrđenih činjenica (u vezi s izgubljenom zaradom i uračunavanja isplaćenog nespornog iznosa) postoji proturječnost između činjenica koje proizlaze iz spisa i razloga presude, pa se presuda ne može ispitati. Također, drugostupanjski sud navodi da pravilno tuženik ukazuje da mu nije poslan na očitovanje podnesak tužiteljice kojim je konačno određen tužbeni zahtjev, tako da je počinjena i bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP.

6.2. Iz ukidbene odluke slijedi da je sud pogrešno izvršio uračunavanje nesporno isplaćenog iznosa i umanjio iznos imovinske štete za plaćenih 25.000,00 kuna, a da je u tijeku postupka tuženik obavijestio sud podneskom od 26. travnja 2019. da je isplatio tužiteljici nesporan iznos od 25.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, te imovinske štete s naslova naknade tuđe pomoći i njege, što je tužiteljica priznala u podnesku od 30. lipnja 2020. Stoga sud nije mogao nesporno isplaćen iznos protivno dispoziciji tuženika uračunati u iznos utvrđene imovinske štete (osim u pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu od 630,00 kuna). Drugostupanjski sud je naglasio da se u izreci presude ne vrši uračunavanje, već se isto treba izvršiti u odnosu na ukupni iznos neimovinske štete u obrazloženju, a u izreci se dosuđuje iznos koji preostaje za isplatu nakon izvršenog uračunavanja isplaćenog dijela neimovinske štete, što konkretno znači da se ukupna pravična novčana naknada na ime neimovinske štete umanjuje za iznos od 24.370,00 kuna, a naknada za tuđu pomoć i njegu od 630,00 kuna se uopće ne dosuđuje. Nadalje, drugostupanjski sud navodi da se u točki 48. obrazloženja prvostupanjske presude navodi navodni ukupni iznos štete koji sud dosuđuje tužiteljici po svim vidovima štete u iznosu od 78.035,30 kuna, iako to iz izreke presude uopće ne proizlazi, jer se ne može dosuditi i iznos koji je tužiteljici nesporno isplaćen, pa postoji proturječnost između izreke i obrazloženja.

6.3. Pored toga, drugostupanjski sud utvrđuje da nije razjašnjena, niti pravilno utvrđena visina izgubljene zarade tužiteljice koja je u uzročnoj vezi s štetnim događajem, te je vještački nalaz u tom dijelu nerazumljiv i nelogičan. Nadalje, dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen u točki III. izreke niti jedna stranka nije pobijala žalbom, pa u istom dijelu presuda nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP). Drugostupanjski sud je naveo da će u daljnjem tijeku postupka sud ispraviti nedostatke na koje ukazuje ovo rješenje, te nakon eventualno dopunjenog dokaznog postupka prema prijedlozima stranaka pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje (pa makar i pravilom o teretu dokazivanja), nakon čega će pravilnom primjenom prava donijeti zakonitu

7. U ponovljenom postupku sud je dostavio podnesak tužitelja od 30. lipnja 2020. tuženiku po punomoćniku koji je podneskom od 27. studenoga 2024. naveo da u odnosu na namjeravano povlačenje tužbenog zahtjeva za iznos od 53.000,00 kuna u odnosu na ranije postavljeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala s osnova naknade neimovinske štete iznos od 90.000,00 kuna (postavljenog na ročištu 29. travnja 2019.), tuženik je izjavio da se protivi tom povlačenju. Napominje se da je tužiteljica na tom ročištu 29/04/2019 potvrdila plaćanje nespornog iznosa od 25.000 kn te je uzimajući u obzir i taj nesporno plaćeni iznos postavila zahtjev na daljnjih 90.000 kn, a povrh nesporno plaćenog iznosa 25.000 kn.

7.1. Nadalje u odnosu na činjenično stanje vezano za utvrđenje kvalifikatornih okolnosti na kojima se temelji odluka o naknadi neimovinske štete, a odnosi se posebno na kvalifikatornu okolnost trajanja i intenziteta fizičkih bolova tuženik navodi da u nalazu i mišljenju dr. IC navodi da je tužiteljica trpjela jake bolove 7 dana, bolove srednjeg karaktera 14 dana, te da trpi lake bolove trajno, pri čemu je navedeno da ta ocjena obuhvaća bolnost pri oporavku, terapijama te kasnije u budućem životu, s tim da je vještak u drugom pasusu na str.5. svog pisanog nalaza i mišljenja naveo da je smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 5% temeljio upravo na činjenici lakih bolova koje će tužiteljica trpjeti u budućnosti. U svrhu pojašnjenja nalaza i mišljenja, vještak je na ročištu 22/01/2020 na pitanje tuženika jasno naveo da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, da procjena lakih bolova (koje je u pisanom nalazu i mišljenju ocijenio kao trajne) predstavlja upravo posljedicu koju je ocijenio kroz smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 5%. Drugim riječima trajne bolove lakog stupnja je vještak smatrao okolnošću koja umanjuje životnu aktivnost tužiteljice te ju je cijenio u okviru te kvalifikatorne okolnosti. Dakle laki bolovi su postojali i tijekom godine dana nakon ozljeđivanja i postojati će i u budućnosti, na jednak način, slijedom čega se oni smatraju trajnom posljedicom koja se ocjenjuje u okviru ocjene trajnih posljedica odnosno trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Tuženik smatra da nije potrebno zvati vještaka da ponovi svoje navode, osim ukoliko sud to smatra potrebnim .

7.2. U odnosu na izgubljenu zaradu, kako je i upozorio drugostupanjski sud, tuženik navodi da je zadatak vještaka utvrditi koliku štetu trpi tužiteljica s naslova izgubljene zarade kao razlike između plaće koju bi primila po redovnom tijeku stvari i naknade za vrijeme bolovanja koju je primila , ali samo u razdoblju u kojem je bolovanje bilo uzrokovano predmetnim štetnim događajem.

8. U podnesku od 10. travnja 2025. tužiteljica po punomoćniku navodi da je nesporno kako je tuženik tijekom vođenja parničnog postupka izvršio isplatu neimovinske štete u iznosu od 24.370,00 kn / 3.234,45 eura te imovinske štete (tuđa pomoć i njega) 630,00 kn / 83,61 eura. Tako da je I-stupanjski sud pogriješio i te iznose nije uračunao u novčane iznose neimovinske štete koji su nesporno isplaćeni od ukupno zatraženih novčanih iznosa neimovinske štete te imovinske štete tuđe pomoći i njege. Nadalje navodi da je tužiteljica podneskom od 30.06.2020 godine potraživala na ime pretrpljenih fizičkih boli 5.300,00 eura, za pretrpljeni strah potražuje se 2.000,00 eura, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 800,00 eura, za tuđu pomoć i njegu 111,00 eura, za trošak odlazaka k liječniku i trošak lijekova 265,00 eura. Stoga ukupni zatraženi novčani iznosi neimovinske štete iznosi 8.100,00 eura, a koji se umanjuje za isplaćeni iznos od 3.234,45 eura što onda iznosi 4.865,55 eura sa z.z. kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 376,00 eura, a koji se umanjuje za isplaćeni iznos od 83,61 eura što onda iznosi 292,39 eura s z.z. kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

8.1. U odnosu na izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja tužiteljice predlaže da se sačini dopuna nalaza i mišljenja po vještaku financijske struke i to na način da se isti isključivo referira na konkretno razdoblje kako je vještak medicine rada i napisao a koji se odnosi na prometnu nezgode, odnosno da se dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka odnosi na vremensko razdoblje od 14.02.2017 godine do 17.04.2017., od 26.06.2017 do 25.07.2017, od 05.09.2017 do 01.10.2017, te od 06.02.2018 do 01.03.2018. Nakon što financijski vještak dopunom ocijeni gubitak financijske zarade tužiteljice za predmetno vrijeme punomoćnik tužiteljice će izvršiti korekciju tužbenih zahtjeva.

9. Tuženik je u podnesku od 14. travnja 2025. naveo da se protivi namjeravanom povlačenju tužbenog zahtjeva kako iz podneska od 10/04/2025, tako i iz podneska tužiteljice od 30/06/2020 (što je tuženik već naveo u svom podnesku od 27/11/2024), a sve u odnosu na ranije postavljen tužbeni zahtjev na ročištu 29/04/2019 kojim je potraživano s osnova naknade neimovinske štete 90.000 kn ili 11.945,05 €. Napominje se da je tužiteljica na tom ročištu 25/04/2019 potvrdila plaćanje nespornog iznosa od 25.000 kn (24.370 kn za neimovinsku štetu i 630 kn za imovinsku štetu) te je uzimajući u obzir i taj nesporno plaćeni iznos postavila zahtjev na daljnjih 90.000 kn ili 11.945,05 € na ime neimovinske štete, a povrh nesporno plaćenog iznosa (25000). Dakle predmet spora i odlučivanja je zahtjev tužitelja za plaćanjem 11.945,05 € na ime neimovinske štete, 292,39 € na ime imovinske štete (vjerojatno tuđe pomoći i njege, troškova odlazaka liječniku) i 3.610,76 € na ime imovinske štete – izgubljene zarade.

10. Ovdje prije svega valja naglasiti da se u ovoj fazi postupka više ne može raspravljati o tužbenom zahtjevu kojim je tužiteljica zahtijevala s osnova naknade neimovinske štete iznos od 90.000,00 kuna, a koji je tužiteljica postavila na ročištu 29. travnja 2019., budući da je prvostupanjskom presudom tužiteljici dosuđen iznos od 48.200 kuna (6.397,24 eura) na ime neimovinske štete, te se u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva tužiteljica nije žalila. Stoga se sada u ponovljenom postupku ne može utvrditi da je došlo do povlačenja tužbe i tužbenog zahtjeva, a kako to tuženik navodi u svojim podnescima od 27. studenoga 2024. i 14. travnja 2025.

11. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao medicinsku dokumentaciju (list 5-57 spisa), obračun plaće za tužiteljicu (list 58-84 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 99-113 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 114-116, 123-126 spisa), nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja (list 146-164 spisa), dopunu financijsko knjigovodstvenog vještačenja (list 185 spisa), karton pacijenta (list 201-235 spisa), doznake (list 243-268 spisa), nalaz i mišljenje vještaka medicine rada VC (list 273-280 spisa), dopunu nalaza vještaka Tomislava Borkovića (list 294-298 spisa), dopunu nalaza i mišljenja Tomislava Borkovića od 14. srpnja 2025. (list 382-385 spisa), zapisnik o saslušanju tužiteljice na glavnoj raspravi 21. travnja 2021. (list 286-288 spisa), zapisnik o saslušanju vještaka VC i Tomislava Borkovića na glavnoj raspravi 12. svibnja 2021. (list 304-308 spisa), zapisnik o saslušanju vještaka IC s glavne rasprave održane 22. siječnja 2020. (list 136- 138 spisa).

12. U podnesku od 26. kolovoza 2025. tužiteljica je nakon provedene dopune financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uredila tužbeni zahtjev u pogledu izgubljene zarade na način da s te osnove potražuje iznos od 1.033,08 eura sa z.z. kamatama

13. U podnesku od 29. kolovoza 2025. tuženik je naveo da je tužiteljica do sada potraživala s naslova naknade štete na ime izgubljene zarade iznos od 3.610,76 € (27.205,30 kn), a da podneskom od 26/08/2025 tužiteljica iskazuje namjeru povući dio zahtjeva za naknadu ovog vida štete za iznos od 2.577,68 € na način da bi potraživala iznos od 1.033,08 € stoga se tuženik protivi namjeravanom djelomičnom povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva za iznos 2.577,68 € , a kako to proizlazi iz citiranog podneska tužitelja. Stoga u predmetnoj stvari , obzirom na iskazano protivljenje tuženika, nije došlo do povlačenja tužbe i tužbenog zahtjeva za iznos 2.577,68 € .

13.1. Nadalje tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu stavljenog zahtjeva za plaćanjem zateznih kamata na dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete s naslova izgubljene zarade u dijelu u kojem se sada postavlja zahtjev za plaćanjem zateznih kamata u periodu prije podnošenja tužbe. Naime u tužbi te u podnesku od 11/05/2021 tužiteljica je postavila zahtjev za plaćanjem naknade štete s naslova izgubljene zarade od dana podnošenja tužbe 07/02/2019, pa zahtjev za plaćanjem zateznih kamata u razdoblju prije podnošenja tužbe predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva kojoj se tuženik izričito protivi, te ističe da je ista nedopuštena sukladno odredbama ZPP-a, jer se ne temelji na nekoj novoj činjenici koja je nastala nakon podnošenja tužbe. Za eventualni slučaj da sud prihvati preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice u ovom dijelu tuženik ističe prigovor zastare potraživanja glede novo postavljenog zahtjeva za plaćanjem zateznih kamata u razdoblju od naznačenih dospijeća pojedinih iznosa (u podnesku tužiteljice 26/08/2025) do dana 07/02/2019 kada je tužba podnesena. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti preko primjerenog iznosa odnosno u pretežitom dijelu uz naknadu parničnog troška tuženiku .

14. Na glavnoj raspravi održanoj 4. studenoga 2025. tužiteljica po punomoćniku ostala je kod tužbe i tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od 10. travnja 2025. s tim da je omaškom pretrpljeni strah označen sa 2.000,00 eura umjesto 2.200,00 kuna odnosno 290,00 eura tako da umjesto 8.100,00 eura tužbeni zahtjev treba glasiti na iznos od 6.390,00 eura koji umanjen za 3.234,45 eura iznosi 3.155,55 eura zajedno s kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate dok u ostalom dijelu podnesak ostaje neizmijenjen (imovinska šteta) a potražuje se izgubljena zarada sukladno podnesku od 26. kolovoza 2025. sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka. Tuženik po punomoćniku ostaje u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu te kod svih dosadašnjih navoda, i prigovora istaknutih tijekom postupka a posebice kod podnesaka od 29. kolovoza 2025., 18. srpnja 2025., 14. travnja 2025. i 27. studenoga 2024. Protive se povlačenju tužbe. Tužitelj po punomoćniku naveo je da se u odnosu na potraživanje s osnova pretrpljenog straha radi o omašci u pisanju a ne o povlačenju tužbe.

15. U odnosu na tuženikovo protivljenje povlačenju tužbenog zahtjeva u odnosu na izgubljenu zaradu, valja reći kako je tužiteljica ranije postavila zahtjev za isplatu iznosa od 3.610,76 eura na ime izgubljene zarade, koji iznos joj je dosuđen ukinutom presudom, a da je u ponovljenom postupku nakon provedenog vještačenja uredila tužbeni zahtjev na način da na ime izgubljene zarade potražuje iznos od 1.033,08 eura s kamatama koje teku na pojedinačne iznose od 1. ožujka 2017., zaključno do 1. ožujka 2018.

15.1. Odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) propisano je da se tužba može povući i nakon zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

15.2. Da se zaista radi o djelomičnom povlačenju tužbe proizlazi iz pravnog shvaćanja Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. gdje se navodi da je smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. U članku 193. stavku 1. i 2. Zakona o parničnom postupku je propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

15.3. Prema tome, s obzirom da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje s osnove izgubljene zarade, sud nije mogao utvrditi da je došlo do povlačenja tužbe u tom dijelu s obzirom da se tuženik tome protivio. Radi toga je bilo potrebno meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 3.610,76 eura s osnova izgubljene zarade.

16. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale povređivanjem tužiteljice u prometnoj nesreći koja se dogodila 6. veljače 2017. u Vukovaru. U odnosu na neimovinsku štetu predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.300,00 eura na ime pretrpljenih fizičkih bolova, iznosa od 290,00 eura na ime pretrpljenog straha, iznosa od 800,00 eura za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti što ukupno iznosi 6.390,00 eura koji umanjen za 3.234,45 eura (nesporno isplaćeni iznos naknade neimovinske štete) iznosi 3.155,55 eura zajedno s kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate. Nadalje, u odnosu na imovinsku štetu predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 111,00 eura na ime tuđe pomoći i njege, iznosa od 265,00 eura na ime troškova odlazaka k liječniku i lijekova, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 83,61 eura iznosi 292,39 eura s kamatama, te zahtjev za isplatu iznosa od 3.610,76 eura na ime izgubljene zarade s kamatama.

17. Nesporna je između stranaka pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu.

18. Sporna je osnovanost i visina neimovinske i imovinske štete, posebno osnovanost i visina izgubljene zarade odnosno uzročna veza između dugotrajnog bolovanja tužiteljice i štetnog događaja.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka IC, specijaliste ortopeda i subspecijaliste traumatologa lokomotornog sustava (list 99-104 spisa) slijedi da je tužiteljica pretrpjela bol: jaki 7 dana, srednji 14 dana i laki trajno, da je navedena procjena temeljena na vrsti ozljede koja je karakteristično bolna, procjena obuhvaća bolnost pri oporavku, fizikalnoj terapiji koja je bila višekratna i cijelo vrijeme provođena zbog bolova u vratnoj kralježnici i lijevom ramenom obruču što je evidentirano kroz nalaze priložene u sudskom spisu. Kod tužiteljice je EMNG obradom dokazano umjereno oštećenje senzornog dijela ulnarnog živca što je uzrok mravinjanja, moguće i bolova u ručnom zglobu. Također sukladno preporukama Vrhovnog suda RH u procjenu je uračunata i sva nelagoda proistekla iz provedenih dijagnostičkih i terapijskih postupaka vezanih za predmetnu ozljedu u što spada i nošenje imobilizacije u vidu Schantzovog ovratnika, ali i zbog pogoršanja psorijaze koja se tipično pogoršava u stanjima stresa i traume. Potreba tuđe njege i pomoći 2 sata kroz 14 dana, 1 sat dnevno kroz 14 dana. Vještak nije utvrdio naruženje te je naveo da je umanjenje životnih radnih aktivnosti 5%.

20. Iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Ivana Požgaina, specijaliste psihijatara i subspecijaliste sudske psihijatrije (list 106-116 spisa) slijedi da je tužiteljica odrasla u disfunkcionalnoj primarnoj obitelji koju je otac napustio u dobi od 4 godine, kao šestogodišnja djevojčica proživjela je strahote rata Vukovara, pred njenim očima su ubili njezinog 21-godišnjeg prijatelja, iznenadna smrt 26-godišnje sestre što je dodatno dezintegriralo cijelu obitelj, samoubojstvo svekra što je također vidjela pa kod tužiteljice postoji posttraumatski stresni poremećaj od ratnih godina uz naglašene trajne promjene osobnosti, promjene se ogledaju u jednom bazičnom nepovjerenju osjećaju besperspektivnosti, stanjima depresije, bezvoljnošću, anhedonijom, strahom od budućnosti itd. Štetni događaj je za tužiteljicu predstavljao psihotraumatsko iskustvo posebno u odnosu na strah za majku koja je u događaju izgubila svijest. U psihijatrijskim nalazima tijekom 2017. godine spominje se pogoršanje psihičkog stanja povezano sa sudjelovanjem u predmetnom udesu. Smatra da je štetni događaj doveo do pogoršanja psihičkog stanja tužiteljice koje je dovelo do umanjenja životnih aktivnosti (kroz trpljenje simptoma samog poremećaja) u opsegu od 10% kroz godinu dana od samog događaja. U odnosu na trajanje i jačinu pretrpljenog straha smatra da je tužiteljica trpjela kratkotrajni primarni strah za vrijeme odvijanja samog događaja i neposredno nakon događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta kroz 3 dana te povremeni strah slabijeg intenziteta (posebno vezano za vožnju i upravljanje automobilom) kroz sljedećih godinu dana, ali taj strah je uključen u ocjenu umanjenja životnih aktivnosti. Štetni događaj kod tužiteljice nije doveo do trajnih posljedica.

21. U podnesku od 2. prosinca 2019. tuženik je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka vezano za bolove i umanjenje životne aktivnosti pa je na glavnoj raspravi održanoj 22. siječnja 2020. vještak IC naveo da ostaje kod svog nalaza i mišljenja, a na primjedbu tuženika je li pod trajnim bolovima lakog stupnja podrazumijevao upravo bolne kretnje vratne kralježnice a koje je opisao kao dio trajnog smanjenja životne aktivnosti i glede čega je dao ocjenu od 5% smanjenja životne aktivnosti, vještak se očitovao na način da je procjena lakih bolova posljedica dodijeljenih umanjenih životnih radnih aktivnosti od 5%. Također se na upit tužitelja vještak očitovao na način da su bolovi trajnog karaktera uvijek oscilirajućeg intenziteta s razdobljima poboljšanja i pogoršanja koja su nepredvidiva te dodao da je tužiteljica imala lake bolove u trajanju od godinu dana, da je psorijaza kronična bolest koju je tužiteljica imala i prije štetnog događaja. Nadalje, naveo je da je medicinski jasno da postoji povezanost psihološkog stanja, odnosno stresa sa manifestacijom te kronične bolesti, a to je i opisano u hodogramu koji je priložen u nalazu gdje je tužiteljica imala određeno pogoršanje, ali nakon adekvatnog dermatološkog liječenja akutna slika je zbrinuta. Sve se to svodi pod bolove srednjeg intenziteta, prema uputi Vrhovnog suda. Vezano za bolove u lijevoj ruci se očituje da taj segment nije do kraja razrađen u medicinskoj dokumentaciji niti jasan. Tužiteljica se nije žalila na tegobe ručnog zgloba nakon same ozljede, a ni duži period nakon toga te u tom smislu nije provođena dijagnostika tegoba. Međutim, s obzirom na prirodu nezgode i s obzirom na uobičajeni položaj vozača za volanom razumno je za pretpostaviti da je moglo doći do ozljede samog ručnog zgloba, tu ne smije zaboraviti i na mogućnost koju kao sudski vještak ne može apsolutno isključiti na povezanost psorijaze kao kronične bolesti koja može zahvaćati i zglobove i da je to uzrok tegoba tužiteljice. Funkcijski status ručnog zgloba nije narušen na način da bi izlazio iz okvira 5% umanjenja životnih aktivnosti po njegovom mišljenju. Kroz svu medicinsku dokumentaciju u sudskom spisu nije našao elemente za veće umanjenje životne aktivnosti.

21.1. S obzirom na ovakav nalaz na toj glavnoj raspravi pun. tužitelja je predložio dopunu oba nalaza vještaka da se utvrdi ukupan iznos umanjenja životne aktivnosti s obzirom da je dr. Požgain ocijenio umanjenje životne aktivnosti u visini od 10% kroz godinu dana a vještak dr. IC 5% pa da daju zajedničko mišljenje umanjenja životne aktivnosti povrede prava osobnosti tužiteljice s osnova psihofizičkih oštećenja.

21.2. Pun. tuženika protivio se prijedlogu tužitelja da se provede dopunsko vještačenje kako je predložio obzirom da iz nalaza dr. Požgaina nesporno proizlazi kako kod tužiteljice nije došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u psihološkoj sferi već se radi o psihičkim tegobama koje su bile kraćeg i prolaznog karaktera. Nadalje vještak IC je objasnio kako je ocijenio da kod tužiteljice proizlazi da ista ima 5% umanjenja životnih aktivnosti a u odnosu na prijedlog za provođenje financijskog vještačenja tuženik se istome protivi i predlaže da sud odredi vještaka, jer drži da nisu dostavljeni dokazi iz kojih bi se ista mogla utvrđivati.

22. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka ortopeda IC od 28. rujna 2020. slijedi da je ponovnim uvidom u sudski spis i učinjeno vještačenje te nakon konzultacija profesorom dr. sc. Ivanom Požgain vještakom psihijatrijske struke vještak mišljenja kako je tužiteljica kroz godinu dana imala umanjenje životnih radnih aktivnosti od 12,5% a nakon toga 5% trajno.

23. Iz nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Tomislavu Borkoviću (list spisa 146-164) slijedi da je svakomjesečni gubitak zarade koji je primala tužiteljica i umanjenje plaće prikazan na tablici str. 3 nalaza (list 149 spisa) a ukupan gubitak zarade između plaće koju je primala tužiteljica i umanjenja plaće koju je primala dok je trajalo bolovanje u periodu veljača 2017. do zaključno prosinac 2018. utvrđen je u iznosu od 68.076,37 kuna.

24. Tužitelj je dana 29. travnja 2020.g. specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu financijskog – knjigovodstvenog vještaka (list 168-169) tako da za period od 2 mj. 2017. pa do 12. mj. 2018. na ime izgubljene zarade u vidu razlike umanjenja primljene plaće te ostvarenog bolovanja potražuje novčani iznos od 68.076,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

25. Tuženik je podneskom od 7. svibnja 2020.g. tražio dostavu dokumentacije, izvješće o bolovanju i doznake te svu dokumentaciju koju je vještak koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja. Posebno ukazuje sudu da su liječnici vještaci utvrdili niz kroničnih i degenerativnih bolesti koje nemaju veze sa štetnim događajem, istegnuće vratne kralježnice koje je nastalo u predmetnoj nezgodi je zahtijevalo primjerice pomoć i njegu druge osobe u trajanju od svega od 28 dana, te su bolovi trajali 21 dan što potvrđuje da se radi o bolovanju koje je uzrokovano štetnim događajem. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke tuženik ukazuje da osnova za naknadu štete s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad može biti samo razlika između neto plaće koju bi tužiteljica primila da je radila po redovnom tijeku stvari i naknade za vrijeme bolovanja koju je primila za vrijeme privremene radne nesposobnosti i to samo u razdoblju u kojem su uzrok bolovanja ozljede zadobivene u štetnom događaju. Ovo iz razloga jer je predmet spora naknada stvarne štete koju je tužiteljica pretrpjela a tijekom privremene nesposobnosti za rad i bolovanja tužiteljici su pokrivena sva davanja na plaću i davanja iz plaće (doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, porezi, prirezi). Ovdje se ne radi o radnom sporu radi isplate neisplaćene plaće u kojem slučaju se utvrđuje bruto plaća i u kojem slučaju poslodavac isplaćuje radniku neto plaću te pokriva i direktno plaća doprinose koji se isplaćuju vezano za tu plaću. Stoga predlaže pozvati vještaka financijske struke da, nakon što se utvrdi u kojem periodu je bolovanje uzrokovano prometnom nezgodom, utvrdi koliku bi neto plaću tužiteljica ostvarila po redovnom tijeku stvari da nije bila na bolovanju i da potom utvrdi razliku u odnosu na naknadu za vrijeme bolovanja koju je primila odnosno koja je stvarno isplaćena u neto iznosu, pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

26. Iz zapisnika o ispitivanju vještaka Tomislava Borkovića na glavnoj raspravi održanoj 2. srpnja 2020. slijedi da ostaje kod svog nalaza i mišljenja, da je isti sačinio prema nalazu u spisu, kao i na dokumentaciji naknadno pribavljenoj po poslodavcu tužiteljice INA d.d. a koja dokumentacija je uz nalaz dostavljena u spis. Navao je da je prilikom izrade nalaza uzeo u obzir bruto zaradu. Nije mu problem izračunati neto zaradu međutim izgubljena zarada tužiteljice sastoji se od izgubljene neto zarade uvećane za pripadajuće poreze i doprinose na i iz plaće, te kad bi mu se dostavile obračunske liste kao i osobna dokumentacije tužiteljice koja je neophodna za obračun plaće, porezna kartica i dr., izračunao bi neto zaradu. Smatra da bi poslodavac trebao obračunati bruto zaradu na dosadašnji obračun.

26.1. Na toj glavnoj raspravi punomoćnik tužitelja predlaže sačiniti dopunu nalaza i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke da izračuna neto izgubljenu zaradu tužiteljice a da sud službenim putem pozove za dostavu dokumentacije koju je danas vještak knjigovodstvene struke naveo kao potrebnu radi izrade dopune nalaza i mišljenja, te da se provede vještačenje po vještaku medicine rada kako je navedeno u tužbi. Punomoćnik tuženika ponovno ističe da nije primio niti mu nije poznato da je tužiteljica do zaključenja prethodno postupka dostavila doznake za bolovanje za 2017. godinu koja bi trebala biti predmet ovog postupka, već su dostavljene doznake od prosinca 2018. te za 2019. godinu, a koje su potpuno irelevantne za ovaj postupak. Prijedlog tužitelja da sud pozove poslodavca da navedeno dostavi je prema mišljenu tuženika prekluzivnog karaktera jer je tužiteljica bila dužna isto predložiti do zaključenja prethodnog postupka.

27. Tužitelj podneskom od 6. srpnja 2020. predlaže da se pozove vještaka IC radi očitovanja do kada je tužiteljica koristila bolovanje vezano uz tjelesnu ozljedu a potom da vještak financijske struke izračuna izgubljenu zaradu.

28. U pisanom očitovanju od 28. rujna 2020. vještak ortoped IC naveo je da je vezano za opravdanost bolovanja i poveznicu s prometnom nezgodom koja je predmet ovog spora, za procjenu privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad nadležan i ovlašten isključivo liječnik obiteljske medicine a kontrolu dužine i opravdanosti bolovanja vrše kontrolori HZZO. Iz medicinske dokumentacije nije moguće adekvatno procijeniti iz pozicije stalnog sudskog vještaka (ne) opravdanost bolovanja jer vještak nije ostvario uvid u kliničko stanje tužiteljice.

29. Tuženik u podnesku od 8. listopada 2020. navodi da je potrebno utvrditi je li radna nesposobnost tužiteljice uzrokovana degenerativnim promjenama "bulginga diska" koji sudjeluje u bolnom sindromu kralježnice, a koja je znak degeneracije diska i može napredovati u smjeru hernije, a nije uzrokovana prometnom nezgodom već se smatra degenerativnom promjenom odnosno bolešću. Tuženik se protivi poklanjanju vjere liječniku obiteljske medicine jer isti ne može imati svojstvo nepristranog vještaka u sudskom postupku, a vezan je na čuvanje liječničke tajne.

30. Na raspravi održanoj dana 9. prosinca 2020.g. stranke su se usuglasile da se provede vještačenje po vještaku medicine rada.

31. Vještak VC spec. medicine rada u svom mišljenju navela je da je nakon izvršenog uvida u spis i dokumentaciju koja mu prileži mišljenja da je sukladno zadobivenim ozljedama u prometnoj nesreći u periodu od 14. veljače 2017. do 19. srpnja 2018. opravdano bolovanje tužiteljice bilo u nekoliko navrata, najprije zbog akutnog liječenja, a zatim zbog akutizacije kroničnih tegoba kako slijedi: 1) akutno liječenje zbog posljedica štetnog događaja obrada u bolnici u Vukovaru, kontrolni pregledi kirurga, neurologa, radiološka obrada, pregledi fizijatra, fizikalna terapija, dijagnostika-opravdano od 14.02.2017. do odlaska na rehabilitaciju u Naftalan do 17.04.2017.; 2) bolovanje od 18.04.2017. do 21.05.2017. nije posljedica štetnog događaja već je uzrokovano drugim bolestima tužiteljice, psirijatičnog artritisa i bolova u slabinskom dijelu kralježnice; 3) od 26.06.2017. upućena na fizikalnu terapiju zbog cervikobrahijalnog sindroma opravdano predvidivo bolovanje od 26.06.2017. do 25.07.2017. ; 4) od 26.07.2017. liječi se zbog neuroloških smetnji koje se ne mogu povezati sa štetnim događajem; 5) dana 05. rujna 2017. fizijatar zbog bolova lijeve strane vrata ponovno propisuje ciklus fizikalne terapije, bolovanje predvidivo od 05.09.2017. do 01.10.2017. ; 6) dana 06.02.2018. ponovno fizikalna terapija uzrok bolovi u slabinskoj kralježnici i malim zglobovima te u vratnoj kralježnici, predvidivo bolovanje koje se može povezati sa štetnim događajem do 01.03.2018. ; 7) u periodu od 02.03.2018. do 25.06.2018. nisu zabilježene dominantne tegobe od strane vratne kralježnice; 8) dominantni bolovi u slabinskom dijelu kralježnice, ambulantna fizikalna terapija od 26.06.2018. do 19.07.2018. terapija prvenstveno zbog slabinskih dijelova.

32. Tuženik u svom podnesku od 18. ožujka 2021. navodi da bi bolovanje koje bi bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem bilo u periodima od 14. veljače 2017. do 17. travnja 2017.g., 26. lipnja 2017. do 25. srpnja 2017., 05. rujna 2017. do 01. listopada 2017., 06. veljače 2018. do 01. ožujka 2018. te nema primjedbi na nalaz vještaka medicine rada. Smatra da je potrebno da vještak financijske struke utvrdi za navedeno razdoblje razliku potencijalne neto plaće koju bi tužiteljica primila i neto naknade za vrijeme bolovanja koju je primila.

33. Iz zapisnika o ispitivanju tužiteljice od 21. travnja 2021. (list spisa 287 spisa) slijedi da je od prije predmetne prometne nesreće imala dijagnozu psorijatični artritis, a da je u prometnoj nesreći dobila udarac u kralježnicu i rame, odnosno lijevu ruku, tako što joj je taj dio nabijen. Liječenje je trajalo oko godinu i pol dana, od veljače 2017., te je 2019. počela raditi. Išla je kod reumatologa, kod fizijatra i u Naftalan. Mjesečno je imala oko 1.000,00 kuna troškova na liječenje, jer joj se pogoršala psorijaza. Išla je u Zagreb kod reumatologa, u Naftalan u Ivanić Grad, na fizikalnu terapiju u Vukovar išla je svojim autom, a na terapije u Zagreb i Ivanić Grad isto svojim autom, ništa joj nije plaćeno od HZZO-a. Nakon prometne nesreće psorijaza se pojačala, naticanje lijeve ruke, glavobolje i jako joj se brzo lijeva ruka umara. Prije prometne nesreće imala je glavobolje, ali su se nakon nesreće pojačale. Naftalan je koristila u bolničkom liječenju od 2006. godine, te nakon prometne nesreće. Smatra da je to sve od prometne nesreće i da se pogoršalo. Bolovi nakon prometne nesreće bili su učestali godinu dana. Lijeva ruka je boli i natiče. Imala je bolove u slabinskom dijelu kralježnice prije prometne nesreće, a neurološke smetnje nije imala prije prometne nesreće. Pun. tuženika je stavio primjedbu u dijelu iskaza tužiteljice koji je u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu te nalazom vještakinje VC iz kojeg je razvidno kako se tužiteljica liječila zbog neuroloških smetnji koji se ne mogu povezati sa štetnim događajem.

34. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Borkovića od 6. svibnja 2021. (list 294-298 spisa) slijedi da nakon što je utvrdio da su potrebni dokazi već u spisu priloženi uz tužbu, navodi da je ukupan iznos gubitka zarade tužiteljice za vrijeme trajanja ukupnog bolovanja u razdoblju od veljače 2017. do siječnja 2019. utvrđen u iznosu od 36.567,73 kune. Ukupan iznos izgubljene zarade, odnosno razlike neto plaće koju je tužiteljica primala prije štetnog događaja i umanjenja plaće koju je primala dok je trajalo opravdano bolovanje (prema nalazu vještaka medicinske struke) utvrđen je u iznosu od 27.205,30 kuna (32.205,30 kuna, potpora 5.000,00 kuna).

35. Tuženik je svojim podneskom od 11. svibnja 2021.g. naveo da je vještak financijske struke morao jedino utvrđivati koja je razlika neto plaće koju bi tužiteljica primala za vrijeme bolovanja u kojima je bolovanje povezano za prometnom nesrećom.

36. Tužitelj u podnesku od 11. svibnja 2021. navodi da vrši izmjenu podneska od 28. travnja 2020.g. sa lista 168-169 spisa na način da sukladno nalazu i mišljenju vještaka potražuje neto izgubljenu zaradu u visini od 27.205,30 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate.

37. Iz zapisnika o ispitivanju vještaka medicine rada VC od 21. svibnja 2021. (list 305-306 spisa), slijedi da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, te pojašnjava da je u odgovoru točno razlučila posljedice štetnog događaja i vrijeme bolovanja zbog štetnog događaja kada su simptomi bolesti uzrokovani štetnim događajem bili predominirajući i osnovni uzrok bolovanja bez obzira što je istovremeno tužiteljica bolovala i od drugih kroničnih bolesti. Pri tome navodi da je kod bolovanja uzela u obzir i zanimanje tužiteljice odnosno poslove koje je mogla odnosno nije mogla obavljati u tom periodu i navela koji su osnovni uzroci bolovanja. Što se tiče primjedbe da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja psorijaze navodi da se iz nalaza dermatologa vidi da su se pogoršanja javila prvenstveno na vlasištu te pojava plakova na laktovima i koljenima a inače te promjene kod administrativnih radnika nisu ni razlog za otvaranje bolovanja. Psorijatični artritis koji tužiteljica ima godinama i zbog kojeg je liječena bio je predominirajuća tegoba u periodu kada se liječila u specijalnoj bolnici Naftalan. Navodi da se u Naftalanu obavlja fizikalna terapija međutim iz drugih područja Hrvatske se u Naftalan šalju osobe sa predominirajućim kožnim i reumatskim tegobama a što nije bila indikacija za cervikobranhijalni sindrom koji je tužiteljici posljedica štetnog događaja. Uz navedeno tužiteljica je osoba koja od vremena rata boluje od kronične bolesti PTSP a ima dokazane i degenerativne promjene u slabinskom dijelu kralježnice koje nisu u vezi sa štetnim događajem a zbog kojih se liječila za vrijeme bolovanja koje je bilo u kontinuitetu. Sabirno uzevši zbog posljedica štetnog događaja u navedenom razdoblju tužiteljica je bila na bolovanju od 14. veljače 2017. do 17. travnja 2017. kada je bila akutna faza bolesti. Zatim je do ponovnog pogoršanja i provođenja fizikalne terapije predominirajuća bolest bio cervikobranhijalni sindrom zbog kojeg je bila na bolovanju od 26. lipnja 2017. do 25. srpnja 2017. kada je provođena fizikalna terapija a to je posljedica štetnog događaja. Slijedeće bolovanje koje se može povezati sa ponovnom pojavom bolova zbog cervikobranhijalnog sindroma djeluje od 6. veljače 2018. do 1. ožujka 2018. U ostalim periodima tužiteljica je bila na bolovanju zbog pogoršanja psorijatičnog artritisa, psihičkih problema i predominantnih bolova u području slabinske kralježnice. Tužiteljica je sa 32 godine već imala degenerativne promjene na vratnoj kralježnici, a to se vidi iz slikovnih pretraga koje su učinjene neposredno ili 6 mjeseci nakon šetnog događaja a za razvoj osteofita potrebno je nekoliko godina. Na upit pun. tužiteljice odgovara, da je točno i da je upravo zato navela koji su dominirajući i prevladavajući bolovi u kojem periodu a ako se pogleda taj period i listu fizikalne terapije onda se vide da dominiraju bolovi u slabinskoj kralježnici. Bolovi u vratnoj kralježnici i slabinskoj kralježnici nisu međusobno povezani. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da se tužiteljica nije tužila u vrijeme iza prometne nesreće da ima bilo kakve bolove u slabinskom dijelu. Ručni zglob, vezano za prometnu nesreću odnosno bolove u tom dijelu, navedeno je da ima bolove u lijevom ručnom zglobu a koji je bio u pregledu sasvim u redu a da je bilo, bilo kakve sumnje na traumu ručnog zgloba u tri navrata u kojima se javila u kratkom roku na kirurgiju taj bi zglob bio i slikan i dobro obrađen, takvu dokumentaciju nije vidjela, i nema nigdje u dijagnozi. Neurolog je tužiteljicu pregledao i napisao da traži magnet zbog glavobolja i nije nađeno nikakvih promjena na magnetu 30. kolovoza 2017. i nema na slikovnim pregledima oštećenja vratnih kralježaka u smislu pritiska na izlaske korjenova živaca. Bolovanje kod trzajne ozljede vrata traje obično ukoliko se radi o zdravoj osobi do 4 tjedna te plus fizikalna terapija ako je odredi fizijatar.

38. Iz zapisnika o saslušanju vještaka Tomislava Borkovića od 21. svibnja 2021. (list spisa 306-307) slijedi da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja i dopunjava nalaz da je zadatak vještačenja određen od strane suda a sastoji se u utvrđivanju gubitka zarade, između plaće koju je primala tužiteljica prije štetnog događaja i umanjenja plaće koju je primala dok je trajalo bolovanje. U osnovnom nalazu i mišljenju iskazao je bruto iznos gubitka zarade dok je u dopuni nalaza nakon zahtjeva kako tužitelja tako i tuženika iskazao neto iznos. Prilikom izračuna poslužio se metodologijom na način da je izračunao prosječnu neto plaću koju je tužiteljica primala u prethodna 3 mjeseca koji su prethodili štetnom događaju, te od dobivenog prosjeka oduzeo isplaćenu neto plaću koju je tužiteljica primila u utuženom razdoblju. Od ukupnog iznosa od utvrđene razlike oduzeo je iznose potpore koji su tužiteljici isplaćeni od strane poslodavca na ime višemjesečnog bolovanja. U dopuni nalaza iskazao je i drugu varijantu koja sadrži umanjenje gubitka zarade za razdoblje bolovanja tužiteljice a koja po vještaku medicinske struke nisu povezana sa štetnim događajem. Zaprimio je podnesak tuženika u kojem navodi primjedbe na dopunu nalaza međutim isti podnesak sadrži i određene nelogičnosti, primjerice da je tužiteljica u veljači 2018. godine zadnja 22 dana bila na bolovanju. Uvidom u obračunski list za isplatu plaće tužiteljice za isti mjesec na koji se odnosi primjedba na str. 75 spisa utvrdio je da je tužiteljica cijeli mjesec provela na bolovanju za što joj je isplaćena neto iznos od 3.801,60 kuna kako je to i naveo u dopuni nalaza. Obzirom na sve prethodno što je naveo ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti. U varijanti 2 odnosno tablici 3 dopune nalaza uzeo je u obzir bolovanje tužiteljice koja prema mišljenju dr. VC nije posljedica štetnog događaja a to bolovanje obuhvaća razdoblje 18. travnja 2017. do 21. svibnja 2017., 26. srpnja 2017 do 4. rujna 2017., te 2. ožujka 2018. do 25. lipnja 2018. tako da je ukupan iznos gubitka zarade tužiteljice 32.205,30 kuna. Potpora od 5.00,0 kuna ispaćena je za ukupno bolovanje i to nije moguće razlučiti samo na bolovanje koje je povezano sa štetnim događajem. Navedeni iznos se odnosi na bolovanje koje je posljedica prometne nesreće, a za utuženo razdoblje. Pun. tužiteljice nema primjedbi na iskaz vještaka. Pun. tuženika je ostao kod primjedbi iz podneska od 11. svibnja 2021. Vještak se očitovao da je na primjedbe odgovorio na ročištu i da ostaje kod nalaza u cijelosti i primijenjene metodologije izračuna, gubitka zarade pri kojoj je u varijanti 2, odnosno tablici 3 dopune nalaza ukupan gubitak zarade umanjio za razdoblje bolovanja prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, a koja razdoblja bolovanja nisu posljedica štetnog događaja.

39. U ponovljenom postupku provedeno je dopunsko financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine izgubljene zarade tužiteljice koja je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka medicine rada VC koja se izjasnila za koje periode smatra da je bolovanje tužiteljice povezano s liječenjem od posljedica zadobivenih u prometnoj nezgodiodnosno da vještak nalaz i mišljenje ograniči na razdoblje od 14. veljače 2017. do 17. travnja 2017., od 26. lipnja 2017. do 25. srpnja 2017., 5. rujna 2017. do 1. listopada 2017. i 6. veljače 2018. do 1. ožujka 2017.

40. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Tomislava Borkovića od 14. srpnja 2025. (list 382-385) slijedi da je ukupan iznos visine gubitka zarade tužiteljice za vrijeme bolovanja koje je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem iznosi 1.033,08 eura pojedinačnih iznosa po mjesecima prikazanima u tablici 3 nalaza.

41. Tuženik je u podnesku od 18. srpnja 2025. naveo da ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka, a tužitelj je u podnesku od 26. kolovoza 2025.naveo da također ne prigovara nalazu i mišljenju te specificira tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem te s osnova izgubljene zarade potražuje iznos od 1.033,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 187,26 eura sa z.z. kamatom od 01.03.2017 godine do isplate, na iznos od 151,86 eura sa z.z. kamatom od 01.04.2017 godine do isplate, na iznos od 153,09 eura sa z.z. kamatom od 01.05.2017 godine do isplate, na iznos od 36,62 eura sa z.z. kamatom od 01.07.2017 godine do isplate, na iznos od 187,17 eura sa z.z. kamatom od 01.08.2017 godine do isplate, na iznos od 152,15 eura sa z.z. kamatom od 01.10.2017 godine do isplate, na iznos od 164,93 eura sa z.z. kamatom od 01.03.2018 godine do isplate.

42. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje liječnika vještaka ortopeda IC i vještaka psihijatra Ivana Požgaina, te iskaz vještaka IC dan na raspravi od 22. siječnja 2020. i pisanog očitovanja od 28. rujna 2020. kojom prilikom je vještak usmeno obrazložio nalaz i očitovao se na istaknute primjedbe, a koje nalaze je sud prihvatio kao stručne i objektivne, stav je suda da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta sukladno čl. 19. st. 2., a u svezi sa čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO).

43. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu temeljem članka 1100. st. 1. ZOO.

44. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje se odnose na fizičke bolove, strah i umanjenje životnih aktivnosti koji u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

45. Prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, odnosno da su prema nalazu i mišljenju vještaka ortopeda IC tužiteljici jaki bolovi trajali 7 dana, srednji bolovi 14 dana i laki bolovi godinu dana. Sud je uzeo u obzir i druge okolnosti slučaja i težinu povrede, pa tako na visinu dosuđene naknade utječe i okolnost da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica osim redovitih liječničkih pregleda, kontrola i dijagnostičke obrade, morala obavljati i fizikalnu terapiju, da je nosila imobilizaciju, zbog čega je svakako trpjela određene neugodnosti tijekom liječenja, te činjenicu da je liječenje trajalo u više navrata kroz period od godinu i pol dana. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je kako su nakon prometne nezgode bolovi bili učestali godinu dana 45.1. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, te vodeći računa o životnoj dobi tužiteljice, a posebice imajući na umu nalaz i mišljenje vještaka u pogledu trajanja fizičkih bolova kod tužiteljice, sud je mišljenja da po osnovi pretrpljene boli tužiteljici na ime pravične novčane naknade pripada iznos od 5.300,00 eura. Sud je imao u vidu da tužiteljica u konačnici nema ozljeda iz predmetne nesreće koje bi ostavile trajne posljedice na tužiteljičino zdravlje.

46. Pored toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah za vrijeme samog događaja i neposredno nakon događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta 3 dana i povremeni strah kroz godinu dana koji je uključen u umanjenje životne aktivnosti. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio zahtjev tužiteljice te joj po osnovi primarnog i sekundarnog straha na ime pravične novčane naknade dosudio novčani iznos od ukupno 290,00 eura.

47. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i vještaka ortopeda utvrđeno da je tužiteljici zbog posljedica štetnog događaja došlo do umanjenja životne aktivnosti od 12,5% kroz godinu dana i 5 % trajno, upravo jer je tužiteljica već imala posttraumatski stresni poremećaj zbog traumatičnih događanja prije štetnog događaja pa je i ovaj štetni događaj dodatno izazvao oštećenje zdravlja tužiteljice. Imajući u vidu sve naprijed navedeno sud je na ime pravične novčane naknade po osnovi duševnih bolova radi umanjenja životnih aktivnosti tužitelju dosudio iznos od 790,00 eura smatrajući isti osnovanim i opravdanim, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 10,00 eura taj zahtjev odbija kao neosnovan.

48. Dakle, sud je tužiteljici na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti odmjerio ukupan iznos od 6.380,00 eura, koji iznos je umanjen za nesporno isplaćeni iznos štete od 3.234,45 eura, slijedom čega je sud naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete tužiteljici isplati iznos od 3.145,55 eura.

49. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici su sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate i to počev od dana podnošenja tužbe, tj. od 7. veljače 2019.godine.

50. Osim naknade neimovinske štete tužiteljica je zahtijevala naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 111,00 eura, kao i za trošak odlazaka k liječniku i trošak lijekova u iznosu od 265,00 eura, koji iznos tužiteljica umanjuje za nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 83,61 eura pa na ime naknade imovinske štete potražuje iznos od 292,39 eura s kamatama od presuđenja do isplate. Također na ime izgubljene zarade tužiteljica potražuje iznos od 1.033,08 eura s kamatama, no zbog tuženikovog protivljenja povlačenju tužbenog zahtjeva s osnove naknade za izgubljenu zaradu (kako je to ranije objašnjeno pod točkom 15. obrazloženja) sud je razmatrao tužbeni zahtjev s navedene osnove u iznosu od 3.610,76 eura.

51. Kod odlučivanja o naknadi imovinske štete sud je imao u vidu odredbu članka 1095. stavka 1. ZOO-a prema kojoj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

52. Ovdje valja naglasiti kako je tuženik na ime tuđe pomoći i njege tužiteljici nesporno isplatio iznos od 83,61 eura koji iznos sud smatra primjerenim po toj osnovi slijedom čega je u preostalom dijelu u iznosu od 27,09 eura zahtjev tužiteljice za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege odbijen kao neosnovan.

52.1. Pri tome je sud imao u vidu nalaz i mišljenje vještaka ortopeda IC koji je naveo da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 2 sata kroz 14 dana te u trajanju od 1 sata kroz 14 dana), te je temeljem čl. 223. Zakona o parničnom postupku i članka 1095. stavak. 1. ZOO, tužiteljici priznat iznos od 83,91 euro za ovaj vid štete koji iznos nije bilo potrebno nalagati tuženiku da isplati tužiteljici s obzirom da je već nesporno isplaćen.

52.2. Nadalje, odlučujući o zahtjevu za naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja, sud je uzeo u obzir da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], mjestu koje je udaljeno 14 kilometara od Vukovara, kamo je tužiteljica odlazila na terapije, kao i da iz njezinog iskaza slijedi da je liječenje trajalo godinu i pol dana, da je na terapije u Vukovar išla svojim autom, te da joj ništa nije plaćeno od HZZO-a. Uzimajući u obzir naprijed navedenu zakonsku odredbu nesporno je utvrđeno da je tužitelj zbog svih ovih odlazaka na liječničke preglede morala putovati i da je stoga imala određeni trošak putovanja, a koje troškove joj je tuženik kao osoba odgovorna za štetu dužan naknaditi. Stoga je sud sukladno čl. 223. ZPP-a ocijenio da je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja u iznosu od 265,00 eura koji iznos je naložio tuženiku da naknadi tužiteljici.

52.3. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici pripadaju kamate od dana presuđenja do isplate.

53. Nadalje, u pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu štete s osnove izgubljene zarade, sud je imao u vidu da je tužiteljica bila u radnom odnosu prije štetnog događaja, da je primala plaću u INI kao administrativni radnik. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka medicine rada VC iz kojega jasno proizlazi u kojim periodima je bolovanje tužiteljice povezano s ozljedama zadobivenim u predmetnom štetnom događaju, odnosno da je to bilo u razdoblju od 14. veljače 2017. do 17. travnja 2017., od 26. lipnja 2017. do 25. srpnja 2017., 5. rujna 2017. do 1. listopada 2017. i 6. veljače 2018. do 1. ožujka 2017. kao i uzevši u obzir konačnu dopunu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od 14. srpnja 2025. prema kojoj slijedi da je ukupan iznos gubitka zarade tužiteljice za vrijeme bolovanja koje je povezano sa štetnim događajem 1.033,08 eura, kao i činjenicu da stranke nisu imale primjedbi na sačinjenu dopunu, sud je tužiteljici na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade dosudio iznos od 1.033,08 eura s kamatama od presuđenja do isplate.

53.1. Naime, u pravu je tuženik koji u podnesku od 29. kolovoza 2025. tvrdi da tužiteljica čini preinaku tužbenog zahtjeva u pogledu zahtjeva za plaćanjem zateznih kamata na dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete s naslova izgubljene zarade u dijelu u kojem se sada postavlja zahtjev za plaćanjem zateznih kamata u periodu prije podnošenja tužbe navodeći da je u tužbi te u podnesku od 11/05/2021 tužiteljica je postavila zahtjev za plaćanjem naknade štete s naslova izgubljene zarade od dana podnošenja tužbe 07/02/2019, pa zahtjev za plaćanjem zateznih kamata u razdoblju prije podnošenja tužbe predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva kojoj se tuženik izričito protivi, te ističe da je ista nedopuštena sukladno odredbama ZPP-a, jer se ne temelji na nekoj novoj činjenici koja je nastala nakon podnošenja tužbe.

53.2. Naime, odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (čl.190. st. 2. ZPP-a). U konkretnom slučaju ne radi se iznimci, odnosno o situaciji kada tužitelj nije mogao bez svoje krivnje preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega sud nije dopustio navedenu preinaku te je kamate na dosuđeni iznos naknade štete s osnove izgubljene zarade dosudio od presuđenja do isplate.

53.3. Pored toga, zahtjev za isplatu iznosa od 2.577,68 eura s pripadajućim kamatama na ime naknade za izgubljenu zaradu sud je također odbio kao neosnovan, budući da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva u tom dijelu, stoga sud nije mogao utvrditi da je došlo do povlačenja, nego u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, budući da je iznos izgubljene zarade utvrđen i dosuđen u ukupnom iznosu od 1.033,08 eura kako je ranije obrazloženo.

54. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici.

54.1. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, s obzirom na tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 7.058,70 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 4.443,63 eura uspio sa 62,95%, a tuženik sa 37,05%.

54.2. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, pa je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 81,47 % (tužitelj: 100% + 62,95%=162,95% : 2 =81,47 %,; tuženik: 0% + 37,05% = 37,05% : 2= 18,53%). Dakle, uspjeh tužitelja je 81,47%, a tuženika 18,53%.

54.3. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelj (81,47%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika (18,53%), te se na taj način dolazi do razlike od 62,94%.

54.4. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: OT), tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to:

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova,

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 28. travnja 2020., 29. lipnja 2020., 10. travnja 2025. i 26. kolovoza 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova za svaki podnesak, odnosno ukupno 400 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 28. ožujka 2019., 29. travnja 2019., 22. siječnja 2020., 2. srpnja 2020., 9. prosinca 2020., 21. travnja 2021., 12. svibnja 2021., 30. travnja 2025. i 4. studenoga 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 900 bodova,

- odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 1400 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.800,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% odnosno 700,00 eura sveukupno iznosi 3.500,00 eura.

54.5. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak predujmljenog medicinskog vještačenja u iznosu od 557,44 eura (278,72 eura za vještačenje po vještaku ortopedu i 278,72 eura za vještačenje po vještaku psihijatru), zatim trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 415,44 eura, trošak vještačenja po vještaku medicine rada u iznosu od 616,23 eura, te trošak pristojbi na tužbu u iznosu od 152,63 eura i presudu 152,63 eura. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak na ime predujma za medicinsko vještačenje u visini od 305,72 eura (razlika od zatraženih 863,16 eura do priznatih 557,44 eura) jer navedeni iznos tužiteljica nije uplatila na ime predujma niti je vještacima uplaćen taj iznos, već kako je ranije navedeno, odnosno na ime medicinskog vještačenja ukupno 557,44 eura.

54.6. Ukupni troškovi tužitelja iznose 5.394,37 eura.

54.7. Kada se od uspjeha tužitelja u sporu od 81,47% oduzme uspjeh tuženika od 18,531%, na taj način dolazi do razlike od 62,94% pa je slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik dužan nadoknaditi 62,94% tužiteljevih troškova, što iznosi 3.395,22 eura.

55. Slijedom svega iznesenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja. U Vukovaru 16. prosinca 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnika