Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-91/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.393,59 eura, nakon održane glavne javne rasprave 16. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane z.z. tužene, dana 16. prosinca 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ŽP, [adresa], Ž [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik na dijelu kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK BRANJEVINA površine 30 j 709 čhv., upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio po Geodetskom elaboratu GEO-HORIZONT d.o.o. za geodetske usluge, broj elaborata 310/2025 od dana 12.11.2025. godine ovjerenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac pod brojem KLASA: 932-06/25- 02/220, URBROJ: 541-20-04/1-25-3 od dana 20.11.2025. godine nosi oznaku kao: kčbr. [katastarska čestica] BRANJEVINA ŠUMA površine 15833 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.459,62 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 1.400,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da je dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjed tužitelja, a da je raniji posjednik te parcele bila njegova majka ČP. Pojašnjava se da se posjed prenosio "s koljena na koljeno", da je prijepor u obitelji tužitelja više od 150 godina te da Hrvatske šume nisu nikada ulazile u prijepor i vršile bilo kakve posjedovne čine jer su svi znali da je posjed stvarno vlasništvo tužitelja i njegovih prednika. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen nakon izrade parcelacijskog elaborata i to podneskom od 2.12.2025. godine.

2. U odgovoru na tužbu tužena prvotno predlaže odbacivanje tužbe jer da tužena svojim očitovanjem nije odbila zahtjev za mirno rješenje spora, već da je dala očitovanje u smislu da je u odnosu na zahtjev tužitelja moguće zaključiti nagodbu, no, tek poslije provedbe predloženih dokaza, odnosno provedenog postupka osiguranja dokaza, a po čemu tužitelj nije postupio. Isto tako, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da se čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u šumsko- gospodarskoj osnovi te da se navedena čestica nalazi upisana u dijelovima i to u više posjedovnih listova s oznakom uzurpacije. Stoga se predlaže odbacivanje, podredno, odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 4 spisa, u Prijepis posjedovnog lista, list 5 – 7 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČP, list 8 i 9 spisa, u dopis Hrvatskih šuma, list 25 spisa, u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 26 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci JP, SP, EP, list 41 – 44 spisa, izvršen je uvid u Skicu, list 52 i 53 spisa, uvid u Geodetski elaborat, list 65 – 72 spisa te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja, list 80 i 81 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Vezano za prigovor preuranjenosti tužbe, ovaj Sud takav prigovor odbacuje odnosno drži da u konkretnom slučaju tužba nije preuranjena s obzirom da je u dispoziciji samog tužitelja da li će postupiti po uputi nadležnog ODO-a u smislu da pokrene postupak radi osiguranja dokaza ili će pak ustati sa tužbom, kao u konkretnom slučaju.

13. Na licu mjesta, a nakon pokazivanja prijepora od strane tužitelja, vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da je za predmetni očevid pripremio Preklop na snimak iz 1968. godine (list 53 spisa) gdje je vidljivo da je danas pokazani prijepor i tada bio šuma. Vještak navodi da se prijepor nalazi u posjedovnom listu u kojem je upisan posjednik tužitelj i to p.l. 35 površine 14.387 m[2] , a po kulturi šuma. Na predmetnoj nekretnini da posjed još imaju posjednici JP MP, u posjedovnom listu broj 21, JP FP, posjedovni list 22, JP KP, posjedovni list 28, JP Č, posjedovni list 42 te Grad Otočac, posjedovni list 503. Iz toga proizilazi da je veći dio navedene katastarske čestice tzv. uzurpacija. Vještak zaključuje da je na prijeporu u cijelosti bjelogorična stara i mlada bukova šuma koja je evidentirana još 1968. godine, da ozbiljnije sječe na istoj nije bilo te da ista prati rub livade. Isto tako navodi da na prijeporu kojeg je pokazao tužitelj postoje dvije vrtače vezano za koje tužitelj navodi da su bile tzv. vapnenice u kojima se pekao kreč. Također je vještak iznio da postoji kolski put od točke 1 do točke 3 iz priležeće skice, a preko istog da je posjed Hrvatskih šuma, Šumarije Otočac. Vještak je također naveo da je od točke 3 do točke 11 predočene skice (list 52 spisa) dio suhozida, a koji da predstavlja granice tužiteljevog posjeda sa posjedom KP i MP.

14. Svjedokinja JP, stara 83 godine, navodi da je pratila pokazivanje tužitelja i vještaka te da to što potražuje tužitelj predstavlja gaj zvani "branjevina" do kojeg se dolazi putem pored groblja. Navodi da je gaj udaljen od njezine kuće cca 1 km te da mještani taj gaj nazivaju "branjevina". Iz djetinjstva pamti da su predmetni gaj uživali tužiteljevi roditelji PP i njegova žena ČP, a po pričanju da se to prenosilo "s koljena na koljeno". Poznato joj je da su tužiteljevi roditelji to čuvali, njegovali, da su jedino oni sjekli u gaju kada bi im zatrebalo, a da su svi u selu znali da je to njihovo. Također navodi da joj je poznato da na tom dijelu postoje dvije "japnenice" u kojima se palio kreč te pojašnjava da su ranije ljudi živjeli od prodaje tako proizvedenog kreča. Također navodi da joj je poznat suhozid koji je dijelio posjed tužitelja i njegove obitelji od posjeda TP i KP, a također da zna da Šumarija nije ulazila na prijepor jer da je to bilo "od TP". Navodi da su svi u selu znali da je prijepor od tužitelja te u njega nitko nije ulazio niti je sjekao.

15. Svjedok SP, zaposlenik Šumarije Otočac, na radnom mjestu revirnika, navodi da ono što je pokazao tužitelj da se nalazi u gospodarskoj jedinici Svilaruša – Kalčevac te da zna da je prijepor u šumsko-gospodarskoj osnovi. Navodi da je zaposlen u Šumariji Otočac od 1983. godine te da je u ovoj gospodarskoj jedinici revirnik od 1995. Sjeća se da je znao viđati tužitelja upravo na ovom dijelu kako obilazi tu zemlju. Šumarija da je 2021. godine vršila doznaku na ovome dijelu te se sjeća da je tužitelj tada stavljao primjedbu "da je to njegovo" i da se ubuduće ne sječe. Poznato mu je postojanje suhozida, a zna gdje se nalazi i put. Također navodi da je na susjednim površinama znao viđati VP. Također navodi da mu Uprava šuma nije ukazala da postoji zabilježba spora na dijelu ove čestice, već da mu je to rekao sam tužitelj, a inače da Šumarija uvijek sačeka ishod sudskog postupka. Nije mu poznato da bi tužitelja itko smetao u posjedovanju.

16. Svjedok EP navodi da se zaposlio u Šumariji Otočac 1984. godine te da je bio čuvar u gospodarskoj jedinici Svilaruša-Kalčevac, a da nje ovo zemljište upravo u toj gospodarskoj jedinici. Svjedok navodi da se sjeća i suhozida i puta i svih susjeda, sada pok. međaša prijepora i to VP MP, KP, KP J. Zna da to što je pokazao tužitelj da su mještani zvali "branjevina", da su tužiteljevi roditelji ČP i UP to obilazili, kresali i malo su drvarili, odnosno vozili drva kuća, a da je riječ o samonikloj, sitnoj, bukovoj šumi. Poznato mu je da na pokazanom dijelu postoje tzv. vapnenice, da su privatni posjednici međusobno poštovali međašne oznake, a da su te međe obično u vidu šumskim putova ili suhozida. Također navodi da nitko nikome nije ulazio u posjed te da su se poštivale međašne oznake. Također, da je Šumarija jedne godine izvršila doznaku, ali da po toj doznaci nije sječa izvršena jer da je tužitelj odmah reagirao i obavijestio revirnika SP, a on pak njega. Zna da je izvršena zabilježba spora na ovoj čestici. Svjedok navodi da mu je poznata kronologija posjedovanja i od bivšeg čuvara šume ĆP, koji da je njega, svjedoka, i uvodio u posao i upravo mu je taj čuvar kazao da je to posjed od tužitelja, a ranije od njegovih roditelja. U vrijeme kada je svjedok počeo raditi, da je taj čuvar ĆP imao već 64 godine.

17. Tužitelj u svome iskazu navodi da ono što je pokazao na terenu da je gaj zvani "branjevina" te se sjeća još kao dijete da je njegova majka ČP znala odlaziti u Šumariju kako bi dobila doznaku za posjeći nešto drva za ogrjev. Pojašnjava da mu je majka ostala udovica, a on bez oca kada je imao 3 godine te da se majka sama borila za obitelj zajedno sa bakom. Sjeća se da bi majka morala iz katastra donijeti neku potvrdu o plaćanju poreza za taj gaj te da bi joj Šumarija potom sačinila doznaku. Iz pričanja bake S da mu je poznato da je ovaj gaj uživao još njegov djed E koji je rođen negdje 1887. godine, a umro je u mlađoj dobi oko 53 godine te ga on ne pamti jer je umro prije njegovog rođenja. Baka je rođena 1890. godine, a preminula je 1968. Također navodi da je baka S znala pričati da je njoj djed E kazivao da je to naslijedio od svoga oca AP i majke M. Lugar da nikada nije dolazio u taj dio, a da posjed u jednom dijelu međi sa državnim zemljištem. Pojašnjava da je njegova majka ČP rođena 1927. godine, a preminula 2018., otac UP da je rođen 1926. godine, a preminuo 1960. Također navodi da je on naslijedio majku, odnosno, da se sestra odrekla nasljedstva u njegovu korist, a isto tako da je predmetna čestica unesena u Rješenje o nasljeđivanju kao vanknjižno vlasništvo. Tužitelj procjenjuje da je prijepor u posjedu njegove obitelji, računajući posjed djeda pa i pradjeda sigurno preko 150 godina te da nitko nije smetao niti njega niti njegove pretke u ovome posjedu. Međe da se znaju te da šumski putovi predstavljaju međe te se tužitelj prisjetio da su lugari iz Šumarije tjerali posjednike da rade u svojim šumama i traže doznake, a ne da sijeku u šumarijskom dijelu. Isto tako pojašnjava da jedan put dijeli njegov posjed od šumarijskog posjeda, drugi put da dijeli njegov posjed od posjeda MP kao i od posjeda KP i FP. Svi mještani da su smatrali da je ova čestica vlasništvo njegove obitelji, a da su se i oni smatrali vlasnicima jer su plaćali porez na ovu česticu. Tužitelj ističe da je taj porez bio dosta visok te slikovito opisuje da je njegova obitelj plaćala porez "u vrijednosti skoro dva teleta". Naposljetku navodi da je prijepor u naravi samonikla šuma i to bjelogorica,mahom grab i bukva, da je majka vodila računa o tome da se grane krešu, da se gaj čisti, a da se to koristilo kao ogrjev. Majka da je jako pazila na gaj jer da je taj gaj bio jedan od najvažnijih prihoda, jer da osim što su se sjekla drva, da se napasalo i blago. Niti on, a niti majka i baka da nisu provjeravali zemljišnoknjižno stanje već su plaćali obaveze i smatrali da je to njihovo, a kada je počeo sređivati i drugu zemlju da je shvatio da nije upisan vlasnikom prijepora. Isto tako, da je smatrao kada je prijepor ušao u ostavinu iza pok. majke ČP, da je to riješeno te da nije obraćao pažnju da je čestica navedena kao vanknjižno vlasništvo.

18. Iz parcelacijskog elaborata razvidno je da je istim cijepana čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je formirana čkbr. [katastarska čestica] površine 15.833 m[2] k. o. [katastarska općina], a sve prema stanju posjedovanja u naravi kako je to predočio tužitelj, a potvrdili saslušani svjedoci.

19. Sud je također imao u vidu i utvrđene ostatke starog suhozida kao i postojeće putove koji predstavljaju međe između privatnih posjeda. Posebno je cijenio iskaze djelatnika Šumarije Otočac, SP i OP koji izrijekom potvrđuju vršenje posjedovnih čini od strane tužitelja. Dapače, svjedok EP navodi da zna da su i tužiteljevi roditelji posjedovali prijepor te da je tužitelj takav prijepor štitio.

20. Isto tako, Sud je posebno cijenio i iskaz svjedokinje JP, u dobi od 83 godine, koja također opisuje kronologiju posjedovanja tužiteljevih prednika, sjećajući se i postojanje dvije vapnenice u kojoj se palio kreč.

21. Iskaze saslušanih svjedoka potkrijepio je još i tužitelj u svome iskazu koji iskaz je životno logičan, a koji opisuje važnost predmetnog gaja u smislu da je isti služio kao jedan od važnih izvora prihoda za osiguranje egzistencije obitelji.

22. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČP proistječe da je njezinim nasljednikom utvrđen upravo tužitelj, a da je kao ostavinska imovina navedena upravo i utužena nekretnina i to kao "vanknjižno vlasništvo".

23. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama proistječe da je posjednikom na dijelu čkbr. [katastarska čestica], a sa površinom od 14.387 m[2] od osnivanja katastarskog operata bio upisan UP, nakon njega ČP (tužiteljeva majka), a nakon nje i sam tužitelj.

24. Iz dopisa Hrvatskih šuma razvidno je da se čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi za gospodarsku jedinicu Svilaruša- Kalčevac, odjel 21A, međutim, Sud ovu činjenicu ne smatra odlučnom budući ista nije relevantna u smislu savjesnosti posjedovanja budući je odluka o uvrštenju određene površine u šumsko gospodarsku osnovu jednostrani akt Hrvatskih šuma o čemu saznanje ne moraju imati stvarni posjednici.

25. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužitelja su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" s obzirom da je kao posjednik prijeporne površine bio još i tužiteljev djed E (pa i pradjed AP).

26. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

27. Ovaj Sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju, a prijepor nije bio ometan.

28. Osim toga, po ocjeni ovoga Suda, očito je riječ tek o usklađenju zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim.

29. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

30. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 11.9.2025., 16.10.2025. i 16.12.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Također je priznat trošak u ime odsustva iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište na licu mjesta u iznosu od 50,00 eura (1h x 25 bodova x 2,00 eur). Također je priznat i trošak sastava podneska od 25.8.2025. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura kao i trošak podneska od 2.12.2025. kojim je uređen tužbeni zahtjev nakon izrade geodetskog elaborata, u iznosu od 200,00 eura. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.450,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 362,50 eura, daje iznos od 1.812,50 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

30.1. Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 18.8.2025. godine budući takav podnesak ne prileži spisu kao što nije priznao niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude budući takav trošak nije nužan za vođenje parnice.

30.2. S druge pak strane, priznat je trošak uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 549,48 eura, nadalje trošak upotrebe osobnog automobila radi dolaska na lice mjesta u iznosu od 18,00 eura (relacija Otočac – Hrvatsko Polje – Otočac, ukupno 20 km x 0,45 eura x 2), kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tužena dužna naknaditi tužitelju iznos od 2.459,62 eura.

30.3. Sud nije priznao zatraženi trošak na ime uplaćenog predujma za izradu parcelacijskog elaborata u iznosu od 1.250,00 eura iz razloga jer je ova izrada elaborata bila korisna isključivo tužitelju te bi ga isti imao kao trošak čak i da je priznat tužbeni zahtjev te stoga ovaj trošak ne može ići na teret tužene.

30.4. Stoga je valjalo tužitelja odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.400,00 eura, kao neosnovanim.

31. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

32. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti