Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita
Posavskog 5
Poslovni broj: Povrv-43/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, OIB: 17863542417, zastupanog po Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene USĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 6. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, a objavljene temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Natalije Stojanović od 20. travnja 2023., poslovni broj: Ovrv-1586/23, kojim se nalaže tuženoj USĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 29756487-55677, namiri tražbinu u iznosu od 593,22 EUR / 4.469,62 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. veljače 2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 29756487-55677, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 149,38 EUR / 1.125,50 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 29756487-55677, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, naknaditi tuženoj USĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, OIB 17863542417 (dalje: tužitelj), podnio je 21. ožujka 2023. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbu u kojem od tužene USĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje: tuženik), tada ovršenika, potražuje iznos od 593,22 eura, sa pripadajućim zakonskim kamatama, troškove ovršnog postupka i troškove parničnog postupka.
2. Tuženik u pravovremeno podnesenom prigovoru, sada odgovoru na tužbu od 8. svibnja 2023., navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da se radi o jamstvu koje nije ni naplaćeno i za koje ističe prigovor zastare.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (stranica 7 spisa), Opće uvjete jamstva (stranica 15-26 spisa), Standardne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Republici Hrvatskoj (stranica 36-61 spisa), posebne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuju za korisnike u Republici Hrvatskoj (stranica 62-74 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja (stranica 75 spisa), Ugovor o ustupu (stranica 76-88 spisa), naknadu za pružanje jamstva (stranica 106-110 spisa).
4. Temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a) brižljivom analizom svih provedenih dokaza, svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
5. Među strankama je neprijeporno da su prednik tužitelja i tuženik sklopili 21. kolovoza 2019. putem interneta Ugovor o kreditu za iznos glavnice od tada 10.000,00 kn, te troškove kredita. Isto tako uvidom u obavijest o prijenosu plaćanja, utvrđeno je da je potraživanje preneseno na ovdje tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., o čemu je tužena obaviještena (stranica 75 spisa).
6. U ovom postupku između stranka je sporno da li su pregovarale oko pojedinih odredaba Ugovora o kreditu, te proizvodi li taj Ugovor potpune učinke na obveze tuženice.
7. Uvidom u dokumentaciju u spisu proizlazi da je tuženica sa Ferratum Bank – iz Malte sklopila Ugovor o kreditu. Radi se o banci iz Malte, a koja nije članica Hrvatskog sustava osiguranja depozita, niti ima odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj. Kao takva, Ferratum Banka je iz Malte pa s obzirom da je članica Europske unije, ovlaštena je pružati bankovne usluge, prvenstveno u svojoj matičnoj državi, a putem Interneta i državljanima drugih članica EU, ali pri tome potrošači iz RH u odnosu na te kreditne institucije nisu zaštićeni u okviru pune zaštite do trenutka dok ne dođe do prijepora između stranaka.
8. Uvidom u čl. 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj je kao uvjet za sklapanje Ugovora o kreditu između stranaka putem Interneta ugovoreno da potrošač mora dati jamstvo za sve iznose koji će dospjeti temeljem Ugovora o kreditu. Uvidom u odredbe čl. 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da Ferratum Bank traži da jamac prvenstveno mora imati određene financijske standarde i financijska jamstva kakva u pravilu ne može pružiti fizička osoba, a ukoliko bi potrošač ponudio jamstvo fizičke osobe tada ona mora zadovoljavati kriterije Ferratum banke, a pri tome se iz sadržaja Standardnih uvjeta ugovora o kreditu ne vidi koje bi to uvjete trebao jamac zadovoljiti, jer je jedini kriterij da Ferratum banka bude zadovoljna sa podacima jamca, a koji su ti podaci, to se zapravo ne zna.
9. Nadalje prema Standardnim uvjetima ugovora o kreditu proizlazi da se potrošaču tj. tuženici nameće prekomjerni teret u smislu naplate naknada, uvodi se plaćanje dnevne zatezne kamate u najvišem iznosu koji je dopušten Hrvatskim pravom ukoliko se kasni s plaćanjem, ugovara se unaprijed naknada stvarne štete i troškova nastalih prilikom naplate dospjelih nepodmirenih iznosa, uključujući bez ograničenja naplatu troškova sudskih postupaka za naplatu nepodmirenih iznosa. Ferratum banka ugovara za sebe da može raspolagati sa osobnim podacima korisnika unutar EU, unutar gospodarskog pojasa EU, a potom izvan EU bez ograničenja i ne odgovara zbog toga što bi do osobnih podataka korisnika kredita mogao doći bilo tko u svijetu.
10. Kao mjerodavno pravo se ugovara Malteško pravo s tim da potrošaču pripada obvezna zaštita koju jamči hrvatski Zakon o zaštiti potrošača.
11. Uz ove Standardne uvjete ugovora o kreditu banka i tužena su ugovorile Ugovor o kreditu nazvan "Posebni uvjeti ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 21. kolovoza 2019." Prema tom Ugovoru o kreditu Ferratum banka odobrava USĐ Internet kredit sa efektivnom kamatnom stopom 8,06% godišnje, troškovima kredita od 355,00 kn, sada 47,12 €, iznos glavnice kredita je 10.000,00 kn, sada 1.327,23 €.
12. Kako je već navedeno malteška banka je kao uvjet za davanje kredita tražila jamca, a u trenutku kada je tuženica kao potrošač ispunila osnovne obrasce o kreditu automatski je bila usmjerena na stranicu davatelja jamstava i mogla je odabrati jamstvo po kreditu od onog jamca koji joj je ponudila Ferratum banka.
13. Da bi Ferratum banka isplatila tuženici kredit od 10.000,00 kn, sada 1.327,23 €, tuženica je morala potpisati Ugovor o jamstvu sa SIA DEP društvom osnovanom prema Latvijskom pravu sa sjedištem u [adresa], Latvija na koje društvo je automatski bila upućena putem interneta. To društvo naplaćuje svoje jamstvo, a cijena tog jamstva iznosi 8.950,00 kn, sada 1.187,87 €, koji se pribraja postojećoj glavnici od 10.000,00 kn, sada 1.327,23 €.
14. Uvidom u standardne uvjete Ugovora o kreditu (stranica 36-61 spisa), te Općih uvjeta za davanje jamstva kao i konkretnog jamstva sklopljenog na dan 21. kolovoza 2019. sud je utvrdio da su isti sklopljeni prema principu "Uzmi ili ostavi" dakle unaprijed otisnuti sadržaj o kojem nije bilo pregovora. I jedni i drugi uvjeti i Opći uvjeti za davanje jamstva kao i Standardni uvjeti ugovora o kreditu za sebe primjenjuju povoljnije pravo, bilo Malteško pravo, bilo Latvijsko pravo, a na tuženu kao potrošača u Republici Hrvatskoj se primjenjuje pored Malteškog prava i propisi Republike Hrvatske, odnosno Zakon o zaštiti potrošača.
15. Iz provedenih dokaza tužitelj kao slijednik Ferratum banke, a na njemu je teret dokazivanja (članak 49. stavak 4. ZZP/14), niti jednim dokazom nije dokazao da se o bilo kojoj odredbi ugovora o kreditu pregovaralo, odnosno nije dokazao da su ugovorne odredbe poštene sukladno članku 51. ZZP/14.
16. Odluka suda u ovom postupku temelji se na odredbama Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na Opće uvjete Ugovora i neravnopravnost sudionika obveznog odnosa, odnosno Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022; dalje ZZP/14), a temeljem kojih je cijenjena činjenica da prednik tužitelja kao trgovac nije sa tuženom pojedinačno pregovarao o niti jednoj odredbi Ugovora, niti je bilo što tuženoj objašnjeno zbog čega su takve odredbe unaprijed otisnutih standardnih obrazaca ništetne, sukladno članku 55. ZZP/14.
17. U standardnim uvjetima ugovora o kreditu kao i u posebnim uvjetima Ugovorima o kreditu je ugovoreno Malteško pravo kao mjerodavno pravo. Sud je ispitao je li u Ugovoru o kreditu valjano ugovoreno mjerodavno pravo za ugovorne odnose. Zakonom o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne Novine" 101/17) u čl. 25. mjerodavno pravo za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008, Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (Sl.l.177 od 4. srpnja 2008.) unutar njezinog polja primjene.
18. Uvidom u Uredbu (EZ) br. 593/2008 od 17. lipnja 2008. sud je utvrdio da je mjerodavno pravo birala jača strana Ugovora, a to je banka, pa je ugovoreno Malteško pravo iako je trebalo prema čl. 6. navedene Uredbe odabrati pravo Republike Hrvatske. Pri tome je pravilno ugovoreno da potrošaču pripada zaštita koje mu pruža njegova država, a u Republici Hrvatskoj je to Zakon o zaštiti potrošača.
19. Kako je već navedeno predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana- sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.
20. Tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 49. st. 1. i 2. i čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 6., toč. 10., toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 41/14, 110/1 i 14/19), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.
21. Pravni prednik tužitelja je ovaj ugovorni odnos formirao na način da je tuženici nametnuo prekomjerne terete, a za sebe ugovorio nesrazmjernu korist i te ugovorne odredbe su mu dodatno omogućile da nezakonito i protupravno povećava obvezu tuženice kako kroz kamate tako i kroz troškove kredita.
22. S obzirom da se u konkretnom slučaju ima upravo primijeniti hrvatski Zakon za zaštitu potrošača kao mjerodavno pravo na ugovorni odnos između stranaka temeljem odredbe čl. 6. Uredbe (EZ) br. 593/2008, s obzirom na sve utvrđeno valjalo je utvrditi da predmetni Ugovor o kreditu sadrži čitav niz nepoštenih odredaba Ugovora, a temeljem odredbe čl. 55. ZZP/14 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
23. Kako su ništetne odredbe Ugovora koje se tiču obveze tuženice da prihvati sve odredbe Ugovora o kojima uopće nije pregovarala, niti je bila u mogućnosti išta o svemu tome reći, valja utvrditi da se predmetni Ugovor može smatrati ništetan u cijelosti jer su bitni elementi Ugovora o kreditu ništetni, budući je evidentno da stranke nisu pregovarale niti o jednoj jedinoj odredbi Ugovora, a u ugovoru je ugovoreno da će tuženica dobiti kredit u svoti od 10.000,00 kn, sada 1.327,23 €, a banci će vratiti zajedno s Ugovorom o jamstvu minimalno 19.305,00 kn, sada 2.562,21 €, što ne predstavlja načelo jednake vrijednosti činidaba kako to propisuje odredba čl. 7. ZOO- a.
24. Radi toga valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, odnosno kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj mu je dužan naknaditi troškove parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023) odnose na trošak zastupanja na ročištu od 6. studenog 2025. u iznosu od 125,00 EUR.
26. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, a početak tijeka istih određen je prema datumu dospijeća svakog pojedinog iznosa.
27. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Sisak, 16. prosinca 2025.
Sudac
Andrea Vasiljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili putem pošte, u roku od 15 dana od dana objave presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju po Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. iz Zagreba
2. Tuženoj po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska