Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-1119/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv 1. tuženika HOK osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima AI, Ivi Pezić i Franu Olujiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu i 2. tuženika Lovačka udruga Vepar Orahovica iz Orahovice, Kralja Zvonimira kbr. 45, OIB: 42118905488, zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku u Našicama, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1168/2022-48 od 25. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba 1. tuženika HOK Osiguranje d.d. i žalba 2. tuženika Lovačka udruga Vepar Orahovica kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1168/2022-48 od 25. kolovoza 2025. u točkama I., III., IV., VI., VIII., X., XI., XII. i XIII. izreke.
II. Odbija se zahtjev 1. tuženika HOK Osiguranje d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev 2. tuženika Lovačka udruga Vepar Orahovica za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
''I. Nalaže se 1. tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb i 2. tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica solidarno 1. tužitelju ŽI na ime naknade štete na motociklu isplatiti iznos u visini od 3.188,39 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja u dijelu kojim zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 3.188,39 EUR tekuće od 22. siječnja 2020. godine do 24. kolovoza 2025. godine kao neosnovan.
III. Nalaže se 1. tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb i 2. tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica solidarno 1. tužitelju ŽI na ime naknade imovinske štete s osnova oštećene i uništene motociklističke opreme isplatiti iznos u visini od 1.119,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se 1. tuženiku HOK-osiguranju i 2. tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica solidarno 1. tužitelju ŽI na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja isplatiti iznos u visini od 58,40 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja u dijelu u kojem zahtjeva naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos u visini od 9,95 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom.
VI. Nalaže se 1. tuženiku HOK-osiguranju d.d. i 2. tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica solidarno 2. tužiteljici BI na ime naknade imovinske štete s osnova oštećene i uništene motociklističke opreme i troškova liječenja isplatiti iznos u visini od 607,78 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
VII. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u koje 2. tužiteljica zahtijeva naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 68,78 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do isplate kao neosnovan.
VIII. Nalaže se 1. tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb i 2. tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica solidarno 1. tužitelju ŽI na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje isplatiti iznos u visini od 2.391,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IX. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje u iznosu od 197,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom.
X. Nalaže se 1. tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb i 2. tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica solidarno 1. tužitelju ŽI na ime naknade imovinske štete s osnova pružene tuđe moći i njege isplatiti iznos u visini od 119,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
XI. Nalaže se 1. tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb i 2. tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica solidarno 2. tužiteljici BI na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje isplatiti iznos u visini od 2.588,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
XII. Nalaže se 1. tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb i 2. tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica solidarno 2. tužiteljici BI na ime naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu isplatiti iznos u visini od 119,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
XIII. Nalaže se 1. tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb i 2. tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica solidarno naknaditi 1. tužitelju ŽI i 2. tužiteljici BI trošak parničnog postupka u iznosu od 7.021,77 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.''
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. tuženik pobijajući presudu u točkama I., III., IV., VI., VIII., X., XI., XII. i XIII. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je vezan činjeničnim navodima iz tužbe i nije ih ovlašten mijenjati, pa je morao odbiti tužbeni zahtjev. U tužbi je navedeno da je 31. 9. 2016. došlo do štetnog događaja, dok je službena bilješka sačinjena povodom štetnog događaja od 31. 8. 2016., pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je dosuđena naknada štete povodom štetnog događaja od 31. 8. 2016., a tužitelji su potraživali naknadu štete povodom štetnog događaja od 31. 9. 2016. Pogrešno je utvrđeno da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran tužiteljima za štetu, jer to ne proizlazi iz dokaza koji su predloženi do zaključenja prethodnog postupka. Naime, iz službene bilješke proizlazi da je zaprimljena dojava da je 31. 8. 2016. došlo do prometne nezgode u mjestu Duga Međa kod kućnog broja 48, a naknadno stoji u Orahovici kod kućnog broja 48, te da nije utvrđena nadležnost niti jednog lovačkog društva. Na lice mjesta izašli su djelatnici komunalnog poduzeća Orahovica koji su preuzeli divljač. Na pripremnom ročištu tužitelji su predložili da se pribavi podatak o području lovišta kojim gospodari 2. tuženik, a ne i podatak o tome koja je lovačka udruga u trenutku štetnog događaja 31. 9. 2016. gospodarila lovištem uz prometnicu u Orahovici, Ante Starčevića 48. Nije dokazano da bi 2. tuženik bio lovozakupnik otvorenog lovišta i da je njime upravljao na mjestu i u vrijeme štetnog događaja. Pogrešno je sud primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženicima solidarno isplatiti naknadu štete, jer zbog pogrešnog shvaćanja nije uvažio istaknuti prigovor ugovorene odbitne franšize u iznosu od 10 % po polici osiguranja. Policom su pokrivene štete na motornim vozilima, pa je tuženik otklonio odgovornost za naknadu neimovinske štete i imovinske štete ( uništene stvari, tuđa pomoć i njega) što su tužitelji potraživali, izuzev štete nastale na motociklu u vlasništvu 1. tužitelja. Tužiteljima šteta nije nastala obavljanjem lovačke djelatnosti, već je nastala jer je upravljao opasnom stvari (motornim vozilom u pokretu). Sud je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao 1. tuženika da naknadi 1. i 2. tužiteljima naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i uništenu odjeću i obuću jer isti nemaju pravo temeljem police osiguranja na naknadu niti neimovinske štete niti imovinske štete koja se odnosi na tuđu pomoć, uništene stvari i troškove liječenja. Sud je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosuđivanja naknade neimovinske štete 1. tužitelju u iznosu od 2.391,00 EUR i 2. tužiteljici 2.588,09 EUR, jer su ti iznosi potpuno neprihvatljivi i neusklađeni s nalazom i mišljenjem vještaka, te sudskoj praksi. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje i počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka pri dosudi imovinske štete tužiteljima, a koji se odnosi na uništene stvari i troškove liječenja, jer ti iznosi ne proizlaze iz stanja spisa i ne može se ispitati na koji način je sud utvrdio visinu istih. Sud je počinio bitne povrede parničnog postupka, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, pa je i odluka o parničnim troškovima pogrešna. Predlaže se preinačiti presudu i obvezati tužitelje na naknadu troškova, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio 2. tuženik pobijajući točke I., III., IV., VI., VIII., X., XI., XII. i XIII. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a sud svoju odluku temelji na činjenicama koje nisu pravilno i potpuno utvrđene. Na tužiteljima leži teret dokaza, te 2. tuženik navodi da je vozač prijavio da se predmetni događaj dogodio u gradu Orahovica, a sukladno Zakonu o lovu, zabranjeno je loviti na udaljenosti manjoj od 300 metara od naselja. Također 2. tuženik navodi da prometnica na kojoj se nesreća dogodila nije lovište već prometnica kojom upravlja ovlaštena pravna osoba, pa ne može 2. tuženik biti odgovoran za štetu. Budući da su ceste namijenjene prometu vozila, na cestama je zabranjen lov, a ceste iako opisane granicom lovišta, nisu lovište već su površine izvan lovišta. Razvidno je da cesta, iako se nalazi unutar lovišta, nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači, pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači. Nesporno je da je divljač, sukladno Zakonu o lovstvu, dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Postavlja se pitanje što je poduzela pravna osoba koja upravlja prometnicom na kojoj se dogodila nesreća. Tuženik nije vlasnik divljači, pa stoga ne može biti odgovoran za nastalu štetu, već eventualno Republika Hrvatska. Vještak je naveo da se motocikl kretao udaljen od desnog ruba kolnika 2-3 metra, a 2. tuženik smatra da takvo kretanje motocikla nije pravilno, jer se motocikl treba kretati sredinom prometne trake. Vještak nije pravilno utvrdio brzinu kretanja motocikla, a vozač nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti, jer je ograničenje brzine na tom dijelu ceste 70 km/h, radilo se o noćnim uvjetima, pa je vozač morao sa većom pažnjom voziti obzirom upravlja vozilom na dva kotača. Vještak utvrđuje da se divljač kretala brzinom od 5-6 metara u sekundi, a nije jasno iz kojeg podatka vještak uzima brzinu kretanja divljači. Osporava se utvrđenje vještaka koji navodi da nema izvida štete na temelju kojeg bi se na tehnički objektivan način utvrdio točan opseg oštećenja na motociklu, a da je na motociklu najvjerojatnije nastupila potpuna ili totalna šteta. Nejasno je na temelju kojih podataka je vještak amortizirao opremu za samo 30%, pa je vještačenje izrađeno na nizu pretpostavki. Sud je trebao tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti jer tužitelji nisu dokazali osnovu tužbenog zahtjeva. Dosuđeni iznosi neimovinske štete nisu sukladni provedenom vještačenju, niti je vještak imao dovoljnu medicinsku dokumentaciju da bi se pravilno mogao očitovati o neimovinskoj šteti. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka, jer dosuđeni iznosi nisu u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže se presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbama presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pa će se ovaj sud referirati samo na u žalbama navedene razloge.
4.1. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio.
5. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Vještaci daju nalaz o sadašnjim zapažanjima činjenica koje postoje u vrijeme suđenja. Vještaci osim zapažanja, za razliku od svjedoka, daju sudu i mišljenje o posljedicama nekih zbivanja, no sve to u okviru svojih posebnih, stručnih znanja. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a) što je u konkretnom slučaju i učinjeno, te je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice, te za iste dao jasne razloge.
6. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:
- da 1. tužitelj i 2. tužiteljica tužbenim zahtjevom iz podneska od 22.03.2023. zahtijevaju naknadu imovinske štete za uništenu motociklističku opremu, osobne stvari i troškove liječenja, te naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje
- da 1. tužitelj zahtjeva naknadu imovinske štete nastale na motociklu
- da je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost za nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, te tijek zatezne kamate na utužene iznose
- da tuženi smatraju da polica osiguranja ne pokriva odgovornost za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i naknadu štete na ime troškova liječenja, oštećene odjeće i obuće
- da je 1. tuženik istakao prigovor iscrpljene svote limita po predmetnom štetnom događaju
- da je utvrđeno da je 2. tuženik Lovačka udruga Vepar Orahovica sklopio s 1. tuženikom policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000005281 dana 27.05.2016.
- da je mjesto osiguranja Lovište X/118 početak jednogodišnjeg osiguranja 27.05.2016., a predmet osiguranja - javna izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti lova
- da je 2. tuženik sklopio s Virovitičkom-podravskom županijom kao lovozakupnikom Ugovor o zakupu prava lova na zajedničkom otvorenom lovištu broj X/118 dana 14. travanja 2006. (čl.1 . Ugovora - da se Lovačkoj udruzi Vepar, Orahovica (2. tuženiku) daje na služenje pravo lova u lovištu - zajedničko otvoreno lovište koje se prostire na području Virovitičko-podravske županije
- da je do štetnog događaja došlo 31. kolovoza 2016. na način da je 1. tužitelj kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka], na kojem se u svojstvu putnika nalazila 2. tužiteljica, kretao desnom prometnom trakom Županijske ceste 4030 na Orahovici ulicom Ante Starčevića, smjer jug-sjever, dolaskom do neposredno prije kućnog broja 48 iz odvodnog kanala istrčala je srneća divljač koja je udarila u desnu bočnu stranu prednjeg kotača motocikla
- da je zbog toga 1. tužitelj kao vozač izgubio nadzor nad upravljanjem motociklom te je na sredini kolnika motocikl s vozačem i putnicom pao na kolnik na desnu bočnu stranu, a uslijed nekontroliranog klizanja i preko prometnog traka sletio u odvodni kanal sa zapadne strane kolnika
- da se štetni događaj dogodio 31. kolovoza 2016. oko 5,40 sati
- da na navedenoj dionici nema postavljenog prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti"
- da je motocikl svojim prednjim desnim bočnim dijelom naletio na divljač-srnu koja je pretrčavala kolnik dolazeći motociklu s desne strane nakon čega su tužitelji izgubili ravnotežu i zajedno s motociklom pali na kolnik, a da se tužitelj kretao brzinom kretanja u trenutku naleta oko 78,6 km/h
- da bi 1. tužitelj pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoj motocikl i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 28,3 km/h, a dopuštena brzina kretanja vozila je bila ograničena prometnim znakom na 70 km/h
- da je nastala totalna šteta na motociklu 1. tužitelja u visini od 24.022,90 kn
- da je iz dopisa Ministarstva poljoprivrede utvrđeno da je lovištem gospodario lovozakupnik Lovačka udruga Vepar, Orahovica
- da se adresa u [adresa] nalazi unutar opisa granice zajedničkog otvorenog lovišta broj X/118 - "Orahovica" kojim je gospodarila Lovačka udruga VEPAR Orahovica
- da je omaškom naveden u dopisima datum 31.09.2016., jer je opće poznata činjenica da mjesec rujan ima 30 dana, a mjesec kolovoz 31 dan, a štetni događaj u odnosu koji su zatraženi podaci od nadležnih državnih tijela se dogodio 31. kolovoza 2016., što je sud utvrdio iz Službene bilješke PP Orahovica
- da nije dokazano da je lovoovlaštenik koji gospodari predmetnim lovištem tražio postavljanje znakova "divljač na cesti"
- da 1. tužitelj svojim postupanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja, te je
- da je 1. tuženik, kao osiguratelj lovoovlaštenika koji gospodari lovištem u kojem je živjela divljač – srna i iz kojeg je srna dospjela na cestu, pasivno legitimiran, pa je 1. tuženik solidarno s 2. tuženikom dužan tužiteljima nadoknadi svu štetu koju su pretrpjeli
- da je po predmetnoj polici isplaćen iznos od 5.890,45 ERUR-a, a ugovoren je agregatni limit od 15.926,73 eura ( 120.000,00 kn)
- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića utvrđeno da su po Polici osiguranja ugovoreni limiti s dvije osnove: javna izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti lova s iznosom osiguranja od 120.000,00 kn po osiguranom slučaju i agregatno godišnje te odgovornost za štete na motornim vozilima od zaštićene divljači na neograničenom području, u okviru svote osiguranja, sa podlimitom od 25.000,00 kn po štetnom događaju, 50.000,00 kn agregatno godišnje
- da je vještak utvrdio kada bi se svota limita odnosila na odgovornost s jedne osnove (javna izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti lova), tada svota limita osiguranja nije iscrpljena u iznosu od 76.013,31 kn/10.088,70 EUR
- da je iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića utvrđeno da je 1. tužitelj zadobio natučenje glave, natučenje i oguljotine desnog koljena, natučenje desne šake i trzajnu povredu vrata
- da je 1. tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta osam dana i manjeg intenziteta tridesetpet dana
- da je trpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajno, tzv. sekundarni strah u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta pet dana i tzv. kasni strah tridesetpet dana
- da naruženje postoji u lakom stupnju
- da je 1. tužitelju trebala tuđa pomoć i njega dva sata dnevno kroz trideset dana
- da je sud pri utvrđivanju štete imao u vidu da je 1. tužitelj trpio bolove, pretrpio je strah, kod 1. tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju, pa je 1. tužitelju dosudio s osnova neimovinske štete ukupan iznos u visini od 2.391,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do isplate
- da je 1. tužitelju trebala tuđa njega i pomoć nestručne osobe u trajanju od 60 sati
- da je sud temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznosi 1,99 EUR
- da je 1. tužitelju dosuđen iznos od 119,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. (dan podnošenja tužbe) do isplate
- da je medicinskim vještačenjem po vještaku Jakši Filipoviću utvrđeno da je 2. tužiteljica zadobila trzajnu povredu vrata, natučenje i oguljotine oba koljena
- da je 2. tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta osam dana i manjeg intenziteta tridesetpet dana
- da je trpjela primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajno, tzv. sekundarni strah u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta pet dana, i tzv. kasni strah tridesetpet dana
- da naruženje postoji u lakom stupnju
- da je 2. tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega dva sata dnevno kroz trideset dana
- da je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila na način kako su to opisali sudionici, glede načina i dinamike nezgode, a prometni vještak potvrdio svojim nalazom i mišljenjem.
7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, te pravilno primjenjujući odredbe materijalnog prava utvrdio da je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja osnovan u dijelu kako je to presuđeno u pobijanom dijelu presude.
8. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Tuženi na kojima je teret dokaza tijekom postupka nisu dostavili dokaz niti predlažu provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi na spornom dijelu ceste kojim su se kretali tužitelji gospodarilo lovištem neko drugo lovačko društvo. Temeljem čl. 1063. ZOO-a sud je ocijenio kao neosnovane navode da nema odgovornosti na strani tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno da na navedenoj dionici nema postavljenog prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti", a da nije dokazano da je lovoovlaštenik tražio postavljanje znakova "divljač na cesti". Motocikl je svojim prednjim desnim bočnim dijelom naletio na srnu koja je pretrčavala kolnik dolazeći motociklu s desne strane, pri čemu se tužitelj kretao brzinom od oko 78,6 km/h. Utvrđeno je da bi 1. tužitelj pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoj motocikl i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 28,3 km/h. Na predmetnoj dionici dopuštena brzina kretanja je bila ograničena prometnim znakom na 70 km/h. Utvrđeno je da je lovištem gospodario lovozakupnik Lovačka udruga Vepar, Orahovica, a da se adresa u Orahovici, ulica Ante Starčevića kbr. 48 nalazi unutar opisa granice zajedničkog otvorenog lovišta broj X/118 - "Orahovica" kojim je gospodarila Lovačka udruga VEPAR Orahovica. Policom osiguranja koju je 2. tuženik sklopio s 1. tuženikom osigurana je predmetna šteta, jer je utvrđeno da se srna koja je uzrokovala nezgodu zatekla na cesti, zbog činjenice da zaštitna ograda nije bila postavljena na način da spriječi ulazak tj. prijelaz divljači na cesti, a nesporno je utvrđeno da nije bio postavljen znak opasnosti od divljači na cesti.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je omaškom naveden u dopisima datum 31.09.2016., jer je opće poznata činjenica da mjesec rujan ima 30 dana, a mjesec kolovoz 31 dan, a štetni događaj u odnosu koji su zatraženi podaci od nadležnih državnih tijela se dogodio 31. kolovoza 2016., što je sud utvrdio i iz Službene bilješke PP Orahovica. Kako 1. i 2. tuženik nisu dokazali da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti niti da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika ili treće osobe, koju 2. tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, odgovornost za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu je isključivo na strani isključivo tuženika (čl.1067. ZOO-a).
9. U vrijeme nastanka štetnog događaja bila je na snazi odredba čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17 dalje: ZL) koja je propisivala da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti, stavak 2. propisivao je da se smatra da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno. Članak 86. st. 3. ZL-a propisivao je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. U konkretnom slučaju utvrđeno je da 1. tužitelj kao vozač nije upravljao protivno pravnim pravilima o sigurnosti prometa na cestama i nije ni djelomično pridonio nastanku i visini štete, jer utvrđeno da bi 1. tužitelj pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoj motocikl i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 28.3 km/h. Odgovornost je 2. tuženika, na temelju odredbe čl. 83. st. 3. ZL-a, a u vezi s odredbom čl. 1063. i 1064. ZOO-a objektivna, jer je divljač na cesti opasna stvar, a 2. tuženik, na kome je teret dokaza ekskulpacijskih razloga koji ga oslobađaju odgovornosti, u predmetnom slučaju iste nije dokazao, jer nije predložio provođenje dokaza niti dostavlja dokaz da bi od nadležne uprave za ceste zahtijevao da se postavi zaštitna ograda koja bi spriječila prelazak divljači na cesti i da je zahtijevao postavljanje znaka, kojim se vozači upozoravaju na opasnost "Divljač na cesti". Utvrđeno je da se mjesto naleta na divljač nalazilo na desnoj polovini kolnika neposredno prije početaka traga struganja motocikla tužitelja i udaljeno od desnog ruba kolnika oko 2-3 metra, te da u smjeru kretanja motocikla prije mjesta naleta nije bilo postavljenog prometnog znaka opasnosti od divljači na cesti, a brzina kretnja je bila ograničena na 70 km/h. Prigovori glede odgovornosti vozača su otklonjeni, jer je utvrđeno da bi se 1. tužitelj uspio zaustaviti prije mjesta naleta da se kretao manjom brzinom od 28,3 km/h, a dopuštena brzina je bila 70 km/h, pa u ponašanju 1. tužitelja nema doprinosa nastanku štete, jer 1. tužitelj ne bio uspio zaustaviti motocikl da se kretao i dopuštenom brzinom od 70 km/h. Prema pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev- 352/2022 od 5. travnja 2022. odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar ( Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev- 2902/16 od 28. kolovoza 2019.). Prvostupanjski sud je iz police osiguranja utvrdio da je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećima koja proizlazi iz obavljanja djelatnosti, te odgovornost za štete na motornim vozilima, a da je istaknuta odgovornost prema trećim osobama sa novčanim iznosom od 120.000,00 kn. Ugovorena svota osiguranja pokriva odštetni zahtjev tužitelja, jer su tužitelji treće osobe u odnosu na stranke ugovora o osiguranju, a da su u prometnoj nezgodi prouzročenoj izlijetanjem srne iz lovišta tuženikovog osiguranika, pretrpjeli imovinsku i neimovinsku štetu. U rubrici predmeta osiguranja navedena je javna izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti te da se radi o lovačkoj djelatnosti, ni po čemu ne dovodi do zaključka kako Policom osiguranja ne bi bio pokriven štetni događaj u kojem su sudjelovali tužitelji, kao treće osobe. Osnovno je pravo i dužnost svakog lovačkog društva da posjeduje i čuva na svom području zaštićenu divljač, a analogno tome i da odgovara za štetu koju divljač počini trećim osobama, ukoliko se dokaže odgovornost lovačkog društva. Prema čl. 1045. st. 3. i čl. 1063. ZOO-a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se na odgovornost za štetu tuženikovog osiguranika lovoovlaštenika primjenjuju citirane odredbe ZOO-a, a ne odredbe ZL-a, jer je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, a tuženik je bio dužan dokazati da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu. Tuženici neosnovano ističu da bi utvrđeni iznos štete na motociklu 1. tužitelja trebalo umanjiti za ugovornu franšizu, jer isti nije ugovorna strana Police osiguranja, već treća osoba. Zaključno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, jer je utvrđeno da je lovištem gospodario lovozakupnik Lovačka udruga Vepar, da se adresa u Orahovici, ulica Ante Starčevića kbr. 48 nalazi unutar opisa granice zajedničkog otvorenog lovišta broj X/118 - "Orahovica" kojim je gospodarila Lovačka udruga VEPAR Orahovica, te da je policom osiguranja koju je 2. tuženik sklopio s 1. tuženikom osigurana predmetna šteta, te da nije iscrpljena svota limita osiguranja.
10. Uz argumentaciju prvostupanjskog suda treba reći da u odnosu na lovoovlaštenike, ovdje 2. tuženika, primjenjuju se propisi kojima se uređuje lovstvo, te osim u iznimnim slučajevima, odgovaraju po načelu objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, kako to određuje ZOO-a. Odštetna odgovornost 2. tuženika kao osobe koja gospodari lovištem na čijem području se dogodio štetni događaj regulirana je odredbom čl. 83. st. 1. ZL-a. Obzirom na to da divljač koja izađe na prometnicu iz lovišta i koja se nekontrolirano kreće javnom prometnicom, predstavlja opasnu stvar, to se u vezi odgovornosti lovoovlaštenika za štetu koju na vozilu počni divljač na javnoj cesti, primjenjuju i opći propisi obveznog prava. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, pa za štetu koja potječe od opasne stvari, ako nije utvrđeno nešto drugo, odgovara njihov vlasnik. Temeljem čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Temeljem čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Lovoovlaštenik je odredbom čl. 2. toč. 8. ZL-a definiran kao pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju ovog Zakona. Temeljem čl. 75. st. 1. ZL-a mjere za sprječavanje štete od divljači jesu: smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta, ograđivanje zemljišta te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači. Ovaj drugostupanjski sud, imajući u vidu prethodno utvrđene okolnosti nastanka nesreće, pozivom na čl. 1045., 1063., 1064. i 1066. ZOO-a i čl. 75., 77. i 83. st. 1. ZL-a ujedno cijeneći da 2. tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. ZOO-a, potvrđuje stav prvostupanjskog suda da je 2. tuženik kao osoba koja gospodari lovištem, odgovoran za naknadu štete tužiteljima, jer je kao lovoovlaštenik dužan poduzeti mjere sprečavanja nastanka štete. Radi se o šteti koja je nastala zbog kretanja divljači na cesti, koja predstavlja opasnu stvar, pa za štetu koja potječe od opasne stvari, odgovara njezin vlasnik. Na temelju gore navedenih propisa, lovoovlaštenik je dužan poduzimati radnje i mjere kako se takove situacije ne bi događale, pri čemu se ukazuje da na kretanje divljači je teško utjecati te tražiti da se unutar nekog lovišta kreću divlje životinje. Ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski sud, smatra da se 2. tuženikova odgovornost procjenjuje prema načelu uzročnosti, jer je imatelj opasne stvari - divljači (čl. 1063. ZOO-a). Tom odredbom je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, što tuženik nije dokazao. Dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Zato 2. tuženik za štetu koju je prouzročila srna iz lovišta u njegovoj nadležnosti, odgovara po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti), a 1. tuženik kao njegov osiguravatelj.
11. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a kojim je određeno da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, pri čemu se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), ali i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), pri čemu u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da su tuženi odgovorni za utuženu štetu tužiteljima. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Pritom, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).
12. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve sud prvog stupnja i učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja, životnu dob tužitelja. Pravična novčana naknada dosuđuje se u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti. Prvostupanjski sud je pravilno tužiteljima na ime utvrđene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, primjenom čl. 1100. ZOO-a, kao i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod posl. br. Su-IV-47/2020-5, dosudio pravičnu novčanu naknadu, kao i naknadu za tuđu pomoć i njegu, kako je to presuđeno u pobijanom dijelu prvostupanjske presude.
13. Prvostupanjski sud je temeljem utvrđenih povreda 1. tužitelju dosudio s osnova neimovinske štete iznos od 2.391,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. (dan podnošenja tužbe) do isplate, kao i naknadu za tuđu njegu i pomoć nestručne osobe u trajanju 60 sati u iznosu od 119,45 EUR (temeljem čl. 223 ZPP-a utvrđena je cijena sata pružanja takve pomoći u iznosu od 1,99 EUR) sa zateznom kamatom.
14. Prvostupanjski sud je temeljem utvrđenih povreda 2. tužiteljici dosudio s osnova neimovinske štete iznos od 2.588,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do isplate, kao i naknadu za tuđu njegu i pomoć nestručne osobe u trajanju 60 sati u iznosu od 119,45 EUR sa zateznom kamatom, utvrđujući temeljem čl. 223 ZPP-a da je cijena sata pružanja takve pomoći 1,99 EUR.
15. Sud je 1. tužitelju dosudio naknadu imovinske štete nastale na motociklu. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka i dopunskog očitovanja vještaka Nevena Ereša sud je utvrdio da je na motociklu 1. tužitelja nastala šteta u visini od 24.022,90 kn/3.188,39 EUR, te je dosuđen taj iznos sa zatezni kamatama. Visina imovinske štete za uništenu motociklističku opremu i osobne stvari 1. tužitelja utvrđena je na temelju dostavljenih računa te nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša, u visini iznosa od 1.119,98 EUR (8.438,47 kn).
16. Visina naknade imovinske štete za troškove liječenja utvrđena je uvidom u račune, te je utvrđeno da je 1. tužitelj sudjelovao u troškovima liječenja (participacije) u ukupnom iznosu od 58,40 EUR (440,01 kn) pa je taj iznos dosuđen sa zateznom kamatom.
17. Na temelju dostavljenih računa, nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša te iskaza 2. tužiteljice sud je utvrdio da joj je uništena motociklistička oprema i osobne stvari, te troškovi liječenja (participacije) iznose 904,79 EUR, no kako 2. tužiteljica zahtijeva za te osnove 607,78 EUR, taj iznos joj je i dosuđen sa zateznom kamatom.
18. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Tuženi u žalbama ničim ne osporavaju visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom.
19. Zbog navedenog, žalbe 1. i 2. tuženika je valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu u točkama I.,
III., IV., VI., VIII., X., XI., XII. i XIII. izreke.
20. U nepobijanom dijelu (točka II., V., VII. i IX. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).
21. Tuženima nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer su njihove žalbe odbijene kao neosnovane (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
