REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2685/2023-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Krajnović d.o.o., Oteška 31, Ilidža, Bosna i Hercegovina, OIB: 66942582449, zastupanog po punomoćniku Marku Frkoviću, odvjetniku u Travaš i partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 02.07.2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene PJ, zamjenice u OGDO u Zagrebu, dana 16. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Tužena Republika Hrvatska, OIB: 66486182714 dužna je tužitelju Krajnović d.o.o., Oteška 31, Ilidža, Bosna i Hercegovina, OIB: 66942582449, isplatiti iznos od 95.560,42 EUR (slovima: devedeset pet tisuća petsto šezdeset eura i četrdeset i dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. 01.2006. godine do 31. 12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 153/04), od 01.01.2008.godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.1.2023. godine do 29.12.2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 95.560,42 EUR za razdoblje od 19.06.1992. godine do 03.01.2006.godine.

III Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, OIB: 66486182714 naknaditi tužitelju Krajnović d.o.o., Oteška 31, Ilidža, Bosna i Hercegovina, OIB: 66942582449, trošak parničnog postupka u iznosu od 33.263,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.12.2025. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako mu je u predmetu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kio-I-210/92, dana 19. lipnja 1992. oduzeta veća količina alkoholnog pića i to 2000 kartona Vecchije Romagne (24000 litara) i 400 kartona (4800 litara) Amara-18, a navedena su pića tužitelju oduzeta kao trećoj osobi radi osnovane sumnje da su TJ i JJ počinili kazneno djelo te protiv kojih je rješenjem istražnog suca pokrenuta istraga zbog sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 222. Kaznenog zakona, a u okviru koje istrage je i određeno oduzimanje predmetne robe koja je vlasništvo tužitelja. Zbog nastupanja apsolutne zastare kaznenog gonjenja rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 13. kolovoza 2001. predmetna istraga je obustavljena, a to je rješenje potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-8/04 od 4. siječnja 2006. godine. Tužitelj tvrdi da je oduzimanjem stvari - alkoholnih pića pretrpio štetu, a kako je roba koja je tužitelju oduzeta u međuvremenu prodana trećoj osobi, to je tužitelj tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 15. ožujka 2011. godine od tužene potraživao isplatu iznosa od 720.000,00 kuna (koliko iznosi vrijednost oduzete robe na dan oduzimanja 19. lipnja 1992. godine) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19.06.1992. godine, kao dana oduzimanja robe, do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja smatrajući da tužitelj nije dokazao da je vlasnik oduzete robe te prigovor promašene pasivne legitimacije tužene. Prigovor promašene pasivne legitimacije tužena obrazlaže navodeći :

- da su policijski službenici Odjela gospodarskog kriminaliteta PU Zagrebačke 19. lipnja 1992., nakon provedene kriminalističke obrade nad TJ, podnijeli kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu protiv TJ, JJ i HJ zbog kaznenog dijela prijevare, te su okrivljeni privedeni Istražnom centru Županijskog suda u Zagrebu,

- da je kriminalističkom obradom utvrđeno da su prijavljeni od poduzeća Dalmacijavino Split kupili i preuzeli 24000 litara alkoholnog pića Vecchija Romagne i 4800 litara alkoholnog pića Amaro-18 radi izvoza u Bosnu i Hercegovinu, međutim to piće nisu izvezli u Bosnu i Hercegovinu već je isto pronađeno od stane policijskih službenika i Gradske tržišne inspekcije dana 19. lipnja 1992. u skladištu u Zagrebu,

- da je Gradska tržišna inspekcija navedenu količinu alkoholnih pića privremeno oduzela i pohranila na daljnje čuvanje u skladište trgovačkog društva Veletržnica i hladnjača d.o.o. u Zagrebu,

- da su policijski službenici Odjela gospodarskog kriminaliteta PU Zagrebačke 29.6.1992. protiv TJ i JJ, Upravi Carina Republike Hrvatske, Carinarnici u Zagrebu podnijeli prekršajnu prijavu zbog osnovane sumnje da su počinili carinski prekršaj iz čl. 343. st. 1. točka 11. Carinskog zakona, s naznakom da je navedena pronađena roba (alkoholna pića) oduzeta od Gradske tržišne inspekcije i predana na čuvanje trgovačkom društvu Veletržnica i hladnjača d.o.o. u Zagrebu,

- da je iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta 4303 i 4304 od 19. lipnja 1992. i 6. srpnja 1992. razvidno da od strane policijskih službenika nije privremeno oduzimano alkoholno piće već poslovna dokumentacija,

- da je iz rješenja Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj Kio-I-210/92 od 7. kolovoza 1992. vidljivo da se okrivljenima odobrava raspolaganje predmetima pod carinskim nadzorom koji su im oduzeti od Gradske tržišne inspekcije.

Nadalje, tužena osporava osnovu tužbenog zahtjeva te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška tuženoj. Visina tužbenog zahtjeva tuženoj nije sporna, kako je to tužena izričito navela u podnesku od 1. listopada 2013. godine (list 114 spisa).

3. Ovaj sud je dana 5.5.2014. godine donio presudu poslovni broj Pn-844/07-43 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 720.000,00 kn za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.6.1992. godine do isplate te sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 67.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.5.2014., kao dana donošenja navedene prvostupanjske presude, do isplate.

4. Županijski sud u Zagrebu je dana 27.12.2016. godine donio presudu pod poslovnim brojem Gžn-2060/14-2 kojom je, kao neosnovanu, odbio žalbu i dopunu žalbe tužitelja te potvrdio ovosudnu presudu poslovni broj Pn-844/07-43 od 5.5.2014. godine.

5. Odlučujući o reviziji tužitelja protiv citirane presude Županijskog suda u Zagrebu, Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) je dana 10.5.2023. godine donio rješenje poslovni broj Rev-x 524/2017-4 kojim se ukidaju prethodno citirana presuda ovog suda od 5.5.2014. te presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27.12.2016. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da se o troškovima revizijskog postupka odluči konačnom odlukom. Iz obrazloženja citiranog rješenja VSRH od 15.9.2023. godine, proizlazi da su nižestupanjski sudovi imali pogrešan pravni pristup u vezi pasivne legitimacije tužene te da radi toga nisu utvrđivane pretpostavke moguće odštetne odgovornosti tužene zbog postupanja tržišne inspekcije, kao i da je potrebno utvrditi na temelju čega je roba konkretno oduzeta i koje je tijelo tužene eventualno odgovorno za takvo postupanje.

6. Nakon citiranog ukidnog rješenja VSRH, tužitelj je podneskom od 11.11.2024. godine, obzirom na uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, postavio tužbeni zahtjev u važećoj valuti u RH, potražujući od tužene isplatu iznosa od 95.560,42 EUR (ranije 720.000,00 kn, preračunato prema fiksnom konverzijskom tečaju prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.6.1992. godine, kao dana oduzimanja predmetne robe – alkoholnih pića, do isplate, uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

7. U navedenom podnesku od 11.11.2024. tužitelj ističe kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su ispunjene sve pretpostavke za postojanje javnopravne odgovornosti tužene za štetu počinjenu tužitelju zbog nezakonitog odnosno nepravilnog rada tijela javne uprave - konkretno Tržišne inspekcije Grada Zagreba, koja je predmetnu robu (alkoholna pića) privremeno oduzela tužitelju temeljem Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19.06.1992. godine, bez donošenja odgovarajućeg rješenja koje bi tužitelju omogućilo podnošenje žalbe nadležnom ministarstvu kao drugostupanjskom tijelu, a koju robu je potom neosnovano predala na čuvanje trgovačkom društvu Veletržnice i hladnjače Zagreb, i koja Inspekcija svojim nezakonitim postupanjem nije omogućila povrat predmetne robe tužitelju po pravomoćnom okončanju kaznenog postupka koji se vodio protiv odgovornih osoba tužitelja TJ i JJ, a koji je pravomoćno dovršen donošenjem rješenja o obustavi istrage. Tužitelj, nadalje ističe da je predmetna roba od strane trgovačkog društva Veletržnice i hladnjače d.o.o. Zagreb, bez ikakve pravne osnove, prodana trećoj osobi te stoga ista nije mogla biti vraćena tužitelju, čime je tužitelju nastala materijalna šteta u visini koja odgovara vrijednosti otuđene robe u, među strankama nespornom, iznosu od 720.000,00 kn odnosno sada 95,560,42 EUR. Tužitelj, također, ukazuje da postoji uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete koja se ogleda u tome što Tržišna inspekcija Grada Zagreba svojim nezakonitim ili nepravilnim radom nije spriječila nezakonito otuđenje predmetne robe trećoj osobi i koja nije ispunila svoju zakonsku obavezu čuvanja privremeno oduzete robe do okončanja kaznenog postupka, a koje je nezakonito postupanje navedenog tijela javne uprave uzrokovalo nastanak materijalne štete tužitelju.

8. Tužena je nakon citiranog ukidnog rješenja VSRH, podneskom od 2.3.2025. godine, navela kako ostaje kod svih istaknutih prigovora, navodeći kako je vezano za predmetnu robu vođen kazneni postupak jer se smatralo da je ista predmet kaznenog djela, da je sud postupao po zakonu kada se roba koja je predmet kaznenog djela oduzima i ne vraća u posjed vlasniku do okončanja kaznenog postupka, te ističe kako u oduzimanju odnosno zadržavanju robe nije bilo protupravnosti odnosno nezakonitog ili nepravilnog rada tužene, slijedom čega tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

9. Sud je u tijeku dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u: zapisnike Gradske tržišne inspekcije od 19.06.1992. godine (list 32-37 spisa), dopis Veletržnica i hladnjača Zagreb upućen Carinarnici Zagreb od 17. lipnja 1997. (list 52-53 spisa) račun broj 198155 od 31.05.1995. (list 54 spisa), narudžbenicu i izjavu od 1.6.1995. (list 55 spisa), izdatnice (list 64-67 spisa), rješenje Općinskog suda u Sarajevu (list 89- 95 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 99-108, 212-213 i 229-230 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka DJ, izvršen je uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu te u spis Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kio-I-210/92,

10. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim za glavnicu, a djelomično osnovanim za zateznu kamatu na glavnicu.

11. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja jer tužena smatra da tužitelj nije dokazao da je vlasnik oduzete robe - veće količine alkoholnih pića, kao i pasivna legitimacija tužene jer tužena navodi da je spornu robu oduzela Gradska tržišna inspekcija Gradskog inspektorata gospodarskih djelatnosti Grada Zagreba, a ne policija. Sporno je i ima li u postupanju tužene odnosno njezinih tijela protupravnosti te posljedično osnovanost tužbenog zahtjeva. Visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna.

12. Na temelju uvida: u Ugovor o kupoprodaji robe za 1992 godinu zaključenog između poduzeća Dalmacijavino iz Splita, kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca, (a koji Ugovor je prema čl. 13. istog vrijedio od 21.5. do 31.12.1992. godine), u otpremne naloge broj 000704 i 000705 od 10.6.1992 godine na kojima je kao izdavatelj naloga i robe navedeno poduzeće Dalmacijavino Split, a kao preuzimatelj robe tužitelj, u račune broj 78004 i 78005 od 10.06.1992 godine izdane po poduzeću Dalmacijavino Split, a koji glase na tužitelja kao kupca te u uplatnice odnosno virmane od 10.6.1992. i 11.6.1992., (a što je dokumentacija koja prileži priklopljenom kaznenom spisu), ovaj sud utvrdio da je tužitelj od poduzeća Dalmacijavino Split kupio ukupno 24000 litara alkoholnog pića Vecchija Romagna te 4800 litara alkoholnog pića Amaro-18 za ukupni iznos od tadašnjih 9.408.000,00 din te da je navedenu robu tužitelj kao kupac preuzeo od prodavatelja u skladištu prodavatelja u Velikoj Gorici, a što je konstatirano i u Zapisniku Grada Zagreba, Gradskog sekretarijata za gospodarstvo, Gradskog inspektorata gospodarskih djelatnosti, Gradske tržišne inspekcije od 19.6.1992. godine (dalje: Zapisnik Gradske tržišne inspekcije od 19.6.1992. godine) iz čega proizlazi da je, na temelju čl. 34. st.1 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91) upravo tužitelj bio vlasnik naprijed navedene robe - alkoholnog pića Vecchija Romagna i Amaro-18, a koja roba mu je 19.6.1992. godine oduzeta, što će biti obrazloženo dalje u ovoj presudi. Također, uvidom u izvornike aktuelnog izvoda iz sudskog registra Općinskog suda u Sarajevu, Bosna i Hercegovina od 29.7.2024. i 25.2.2025. (list 212-213 i list 229-230 spisa) ovaj sud je utvrdio da tužitelj nije brisan iz sudskog registra tj. da još uvijek postoji kao pravna osoba te slijedom navedenog ovaj sud smatra prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja u cijelosti neosnovanim.

13. Uvidom u Zapisnik Gradske tržišne inspekcije (dakle, Tržišne inspekcije Grada Zagreba) od 19.06.1992. (list 32-35) sud je utvrdio da je inspekcijski pregled poslovanja poduzeća Krajnović d.o.o. (ovdje tužitelja) izvršen 18. 6.1992., temeljem čl. 19. tada važećeg Zakona o tržišnoj inspekciji (NN 10/77, 47/89 i 53/91, dalje ZTI, da je pregled kontrole prodaja alkoholnih pića po zahtjevu PUZ-a (Policijske uprave zagrebačke), da je inspekcijski pregled, po nalogu načelnika Gradske tržišne inspekcije DJ, izvršio gradski tržišni inspektor MJ, koji je isti pregled izvršio zajedno sa dva radnika Policijske uprave Zagrebačke, kojom su prilikom na lokaciji Savica Šanci zatekli veće količine alkoholnih pića Vecchia Romagna i Amaro 18. Nadalje, zapisnički je utvrđeno da se tom prilikom (obzirom da je od strane Policijske uprave zagrebačke (dalje: PUZ) postojala osnovana sumnja da roba zatečena u skladišnom prostoru nije otpremljena na odredište, prema dokumentaciji u posjedu PUZ-a), pristupilo organiziranju otpreme robe na sigurniju lokaciju tj. u prostor Veletržnice i hladnjače u Zagrebu, Slavonska avenija bb, gdje se predala na uskladištenje i čuvanje uz sačinjeni zapisnik o preuzimanju robe.

14. Nadalje je, uvidom u spomenuti Zapisnik Gradske tržišne inspekcije od 19.06.1992. utvrđeno da je isti sastavio gradski tržišni inspektor MJ u prostorijama Policijske uprave zagrebačke, kao i da je dana 19.06.1992., iz dokumentacije koja je u posjedu tržišnog inspektora, a dobivena je od PUZ-a, tržišni inspektor; između ostalog, utvrdio:

- da je roba (24000 litara – boca alkoholnog pića Vecchia Romagna i 4800 litara

- boca alkoholnog pića Amaro 18, koje je poduzeće Krajnović d.o.o., dakle ovdje tužitelj, kupilo od poduzeća Dalmacijavino Split), po izvoznim carinskim deklaracijama br. 005970 i 005969 po Carinarnici u Zagrebu – Jankomir, upućena carinskoj ispostavi Metković gdje je trebala biti carinjena, slijedom čega proizlazi da je roba bila namijenjena izvozu,

- da roba nije izvezena iz Republike Hrvatske jer je zatečena u Zagrebu, uskladištena na lokaciji Savica – Šanci, nedovršeni poslovni prostor, a koji prostor je gospodin TJ iznajmio od tvrtke Brooklyn 11.06.1992.,

- da slijedom svega izloženog proizlazi da roba nije prešla granicu sa Bosnom i Hercegovinom, da nije dospjela do Carinarnice Metković već je bila namjera istu podati na tržištu Republike Hrvatske i na taj način izbjeći plaćanje poreza na promet. Također, gradski tržišni inspektor je u citiranom Zapisniku od 19.06.1992. godine konstatirao: „S obzirom na ove činjenice i na informacije kojima raspolaže PUZ-a sva roba se privremeno oduzima do okončanja postupka PUZ-a, a ovaj zapisnik služi direktoru tvrtke TJ kao potvrda o privremenom oduzimanju robe.“

15. Uvidom u Primopredajni zapisnik Grada Zagreba, Gradskog sekretarijata za gospodarstvo, Gradskog inspektorata gospodarskih djelatnosti, Gradske tržišne inspekcije od 19.6.1992. godine (list 36-37), sud je utvrdio da je navedeni Zapisnik, također, sastavio gradski tržišni inspektor MJ, u prostorijama Veletržnice i hladnjače Zagreb, Slavonska avenija bb te da je privremeno oduzeta roba (prethodno spomenuta alkoholna pića) koja je oduzeta od poduzeća Krajnović d.o.o. (ovdje tužitelja) predana poduzeću Veletržnice i hladnjače u Zagrebu, a da je tu privremeno oduzetu robu predao Gradski tržišni inspektorat. Nadalje, zapisnički je konstatirano da će o preuzetoj robi Veletržnice i hladnjače u Zagrebu uručiti dokument o preuzimanju robe tržišnom inspektoru, da će istu uskladištiti, čuvati te sa istom postupati po daljnjim uputama nadležnog organa.

16. Uvidom u kazneni spis Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kio-210/92, ovaj sud je utvrdio da je 19.6.1992 godine (dakle istog dana kada su sastavljeni zapisnici Gradske tržišne inspekcije tj. Tržišne inspekcije Grada Zagreba i to: Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1996 i Primopredajni zapisnik od 19.6.1992.) Ministarstvo unutarnjih poslova - Policijska uprava zagrebačka, Odjel za suzbijanje privrednog kriminaliteta ponijela krivičnu prijavu protiv TJ i JJ, kao suvlasnika privatnog poduzeća Krajnović d.o.o. iz Bosne i Hercegovine, zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo prevare jer robu (prethodno spomenuta alkoholna pića), nakon obavljenih carinskih formalnosti dana 11.6.1992. godine, nisu odvezli u Bosnu i Hercegovinu, već su je uskladištili u poslovnom centru Savica – Šanci sa namjerom daljnje prodaje na tržištu Republike Hrvatske, čime je Republika Hrvatska oštećena za neobračunati i nenaplaćeni porez na promet, a protiv TJ i zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo skidanja i povrede službenog pečata ili znaka jer je dana 11.6.1992.godine nakon što je izvršeno carinjenje predmetne robe (alkoholnih pića) skinuo carinsku plombu koja je od strane službene osobe Carinarnice Jankomir stavljena, radi osiguranja, na teretna vozila koja su prevozila predmetnu robu, a koja je trebala biti izvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koja je roba nakon skidanja carinskih plombi, uskladištena u namjeri daljnje prodaje na području Republike Hrvatske. Istom krivičnom prijavom obuhvaćen je i HJ, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja jer je dana 10.6.1992. godine, kao odgovorna osoba poduzeća Dalmacijavino, u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi ZJ i JJ, suvlasnicima privatnog poduzeća Krajnović iz Bosne i Hercegovine, iskoristio svoj položaj i na računima za predmetnu robu (alkoholna pića) nije fakturirao porez na promet te je omogućio ZJ i JJ da organiziraju carinjenje robe i izvoz robe u Bosnu i Hercegovinu, iako je te radnje kao izvoznik bio dužan osobno izvršiti, što su TJ i JJ iskoristili te robu nisu izvezli već su je zadržali u Republici Hrvatskoj u namjeri daljnje preprodaje, čime je Republika Hrvatska oštećena za neplaćeni porez na promet.

17. Nadalje, uvidom u citirani kazneni spis, ovaj sud je utvrdio da je nakon podnesene prethodno citirane kaznene prijave Vijeće tada Okružnog suda u Zagrebu donijelo rješenje posl. br. Kv-356/02, Kio-I-210/92 od 10.9.1992. godine kojim se određuje provođenje istrage protiv I okrivljenog TJ, II okrivljenog JJ i III okrivljenog HJ jer postoji osnovana sumnja da su TJ i JJ dana 10.6.1992. godine u Zagrebu kao vlasnici privatnog poduzeća Krajnović iz Republike Bosne i Hercegovine, po prethodno međusobnom dogovoru sa HJ, rukovodiocem poslovnice Dalmacija vino Split, u cilju pribavljanja nepripadne materijalne dobiti, ugovorili kupnju 24000 litara alkoholnog pića Vecchia Romagna i 4800 litara alkoholnog pića Amaro 18 pa je HJ, iako je znao da roba nije namijenjena za izvoz iz Republike Hrvatske, već za prodaju na teritoriju Hrvatske, u svrhu realizacije dogovora, sačinio fakture broj 78004 i 78005, na iznose od po 4.704.000,00 dinara, a u kojima je cijenu formirao bez pripadajućeg poreza na promet te ujedno, iako je imao obavezu obraditi svu potrebnu dokumentaciju vezanu za izvoz robe, angažirati špeditera, osigurati carinjene robe i osigurati prijelaz robe preko državne granice, odmah po sačinjavanju faktura omogućio predaju robe iz skladišta I i II osumnjičenom TJ i JJ, a nakon čega su ovi, robu preuzeli i izvršili carinjenje te radi daljnje prodaje na području Zagreba uskladištili na iznajmljenom skladištu na Savici, pri čemu su se sa kamiona skinuli plombe stavljene od ovlaštenih carinskih službenika prilikom carinjenja, pa su na opisani način pribavili nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 12.230.000,00 dinara, dakle, I i II osumnjičenici TJ i JJ s umišljajem pomogli drugom da u namjeri da drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, iskoristili svoj položaj, a vrijednost pribavljene imovinske koristi premašuje 15.000,00 dinara, a III osumnjičenik HJ, kao odgovorna osoba, u namjeri da drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, iskoristio svoj položaj, a vrijednost pribavljene imovinske koristi premašuje 15.000,00 dinara, a I i II osumnjičeni TJ i JJ, skinuli znak koji je ovlaštena službena osoba stavila radi osiguranja predmeta, čime su I, II i III osumnjičenici počinili krivično djelo protiv službene dužnosti zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, a I i II osumnjičeni i krivično djelo protiv javnog reda i pravnog saobraćaja skidanjem i povredom službenog pečata. Citirano rješenje o provođenju istrage od 10.9.1992. godine potvrđeno je rješenjem VSRH posl. br. Kž-54/1992-3 od 13. siječnja 1993. godine.

18. Dalje je, uvidom u citirani kazneni spis utvrđeno kako je rješenjem od 7. kolovoza 1992. odobreno I-okrivljeniku TJ i II-okrivljeniku JJ raspolaganje predmetima pod carinskim nadzorom koje im je oduzeo Gradski sekretarijat za gospodarstvo, Gradski inspektorat gospodarskih djelatnosti, Gradska tržna inspekcija i koje se nalaze u prostorima Veletržnica i hladnjača Zagreb, time da će imenovani snositi sve troškove dosadašnjeg postupanja sa tim predmetima, a sami predmeti će biti i dalje pod carinskim nadzorom dok ne napuste teritorij Republike Hrvatske, time da će po izvršenom izvozu I okrivljeni TJ i II okrivljeni JJ sudu doprinijeti pisani dokaz o učinjenom izvozu. Iz citiranog rješenja od 7.8.1992. sud je utvrdio da se radi o predmetima odnosno robi koja je predmet ovog parničnog postupka tj. o 24000 litara alkoholnog pića Vecchija Romagna i 4800 litara alkoholnog pića Amaro 18. Navedeno rješenje od 7.8.1992. godine ukinuto je, po žalbi javnog tužitelja, rješenjem Vijeća Okružnog suda u Zagrebu broj Kv-356/92, Kio-I- 210/92 od 10. rujna 1992. godine.

19. Također, uvidom u citirani kazneni spis ovaj sud je utvrdio da je Privatno poduzeće "Krajnović" d.o.o. sa p.o. (ovdje tužitelj) kao pravna osoba dana 29.9.1992. godine podnio zahtjev za povratom predmetnih stvari te da je dana 13.10.1992. godine doneseno rješenje kojim se Privatnom poduzeću "Krajnović" d.o.o. sa p.o. zastupanog po direktoru TJ, odobrava raspolaganje stvarima pod carinskim nadzorom, a koje su oduzeli Gradski sekretarijat za gospodarstvo, Gradski inspektorat gospodarskih djelatnosti, Gradska tržna inspekcija i koje se nalaze u prostorima Veletržnica i hladnjača Zagreb time da će spomenuto poduzeće snositi troškove dosadašnjeg postupanja sa tim stvarima, a same stvari će biti i dalje pod carinskim nadzorom dok ne napuste teritorij Republike Hrvatske, a po izvršenom izvozu direktor TJ će sudu doprinijeti pisani dokaz o učinjenom izvozu. Iz citiranog rješenja od 13.10.1992. sud je utvrdio da se radi o stvarima (predmetima) odnosno robi koja je predmet ovog parničnog postupka tj. o 24000 litara alkoholnog pića Vecchija Romagna i 4800 litara alkoholnog pića Amaro 18. Navedeno rješenje od 13.10.1992. godine je, po žalbi javnog tužitelja, rješenjem Vijeća Okružnog suda u Zagrebu broj Kv-434/92, Kio-I-210/92 od 29. listopada 1992., preinačeno te je odbijeno privatnom poduzeću TJ zastupanog po direktoru TJ raspolaganje stvarima pod carinskim nadzorom, a koji predmeti su oduzeti i smješteni radi čuvanja u poduzeću Veletržnica i hladnjača Zagreb.

20. Iz obrazloženja prethodno navedenih rješenja Vijeća Okružnog suda u Zagrebu od 10.9.1992. godine i 29.10.1992. godine, vidljivo je da je predmetna roba (alkoholna pića) oduzeta kao predmet izvršenja kaznenog djela.

21. Nadalje, uvidom u citirani kazneni spis utvrđeno je da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kv-202/01, Kio-I-210/92 od 13.8.2001. godine obustavljena istraga, između ostalog, protiv I okrivljenika TJ i II okrivljenika JJ. Međutim, rješenjem VSRH posl. broj Kž-172/01 od 4. 6.2002. ukinuto je citirano rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 13.8. 2001., i predmet vraćen sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje, da bi potom rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Kv-628/03 od 8.1.2004. bila obustavljena istraga, između ostalog, protiv I okrivljenika TJ i II okrivljenika JJ, a navedeno je rješenje potvrđeno rješenjem VSRH posl. broj Kž-8/04 od 4.1.2006. godine. Slijedom navedenog, proizlazi da je istraga protiv TJ, kao suvlasnika i odgovorne osobe Privatnog poduzeća Krajnović d.o.o. sa p.o. te protiv JJ, kao suvlasnika navedenog Poduzeća (ovdje tužitelja), pravomoćno obustavljena.

22. Člankom 205. Zakona o krivičnom postupku (Narodne novine broj 34/93 - pročišćeni tekst, koji obuhvaća Zakon o krivičnom postupku Narodne novine broj 53/91 i njegove izmjene i dopune objavljene u Narodnim novinama broj 91/92, dalje: ZKP), određeno je da će se predmeti koji su u tijeku krivičnog postupka privremenog oduzeti, vratiti vlasniku odnosno držaocu ako postupak bude obustavljen, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje (čl. 487.).

23. Člankom 487. st. 1. ZKP-a određeno je da će se predmeti koji se po krivičnom zakonu moraju oduzeti, oduzeti i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženik oglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ili razlozi morala. Stavkom 2. istog članka određeno je da posebno rješenje o tome donosi tijelo pred kojim se vodio postupak u času kad je postupak završen odnosno kad je obustavljen, a ovjereni prijepis odluke o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta ako je vlasnik poznat, time da vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonske osnove za oduzimanje predmeta (st. 4. i 5. istog članka).

24. I konačno, uvidom u citirani kazneni spis i to potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 4302 od 19.6.1992. godine izdanoj po Policijskoj upravi zagrebačkoj (list 62 kaznenog spisa), ovaj sud je utvrdio kako je u navedenoj potvrdi popisana poslovna dokumentacija - računi, otpremni nalozi, izjave - koja je oduzeta od TJ te je navedeno da je oduzet i jedan ključ od skladišta na Žitnjaku, dok se u toj potvrdi ne spominje predmetna roba (alkoholna pića) koja su oduzeta od tužitelja.

25. Analizirajući utvrđenja iz zapisnika Tržišne inspekcije Grada Zagreba o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1992. godine i Primopredajnom zapisniku Tržišne inspekcije Grada Zagreba od 19.6.2992. godine te sadržaj kaznene prijave od 19.6.1992. godine ovaj sud je utvrdio da je gradski tržišni inspektor (tržišni inspektor Grada Zagreba) na temelju informacija, podataka i dokumentacije dobivene od PUZ-a te na temelju svojih utvrđenja iz Inspekcijskog nadzora poslovanja tj. prodaje alkoholnih pića privatnog poduzeća Krajnović d.o.o. (ovdje tužitelja) izvršenog 18.6.1992. godine na zahtjev PUZ-a i po nalogu načelnika Tržišne inspekcije Grada Zagreba DJ, utvrdio u suradnji s djelatnicima PUZ-a, da postoji sumnja na počinjenje krivičnog djela od strane TJ i JJ, suvlasnika privatnog poduzeća Krajnović d.o.o. (ovdje tužitelja), a koja krivična djela su vezana uz poslovanje tužitelja sa predmetnim alkoholnim pićima, a što je tržišni inspektor Grada Zagreba sadržajno i opisao u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1992. godine.

26. Čl. 28. st. 1. ZTI određeno je da ako je zakonom predviđena mogućnost oduzimanja predmeta kojim je učinjen prekršaj, privredni prijestup ili krivično djelo da tržišni inspektor može privremeno oduzeti taj predmet . Čl. 28. st. 2. ZTI određeno je da je tržišni inspektor o oduzimanju predmeta dužan izdati potvrdu s popisom vrste i količine oduzetih predmeta, a st. 3. Istog članka određeno je da je o izvršenom privremenom oduzimanju predmeta tržišni inspektor dužan odmah obavijesti organ nadležan za pokretanje postupka zbog učinjenog prekršaja, privrednog prijestupa ili krivičnog djela.

27. Analizirajući prethodno navedene dokaze ovaj sud smatra da je u skladu sa svojom ovlasti iz čl. 28. st. 1. ZTI tržišni inspektor Grada Zagreba privremeno oduzeo predmetnu robu – alkoholna pića od tužitelja, a koja roba je bila predmet krivičnih djela koja su se stavljala na teretu TJ i JJ, kao suvlasnicima tužitelja, time da je predmetna roba privremeno oduzeta do okončanja postupka PUZ- a (dakle do okončanja kaznenog postupka), a što je tržišni inspektor Grada Zagreba konstatirao u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1992. te naveo da isti služi kao potvrda o privremenom oduzimanju robe, navodeći prethodno u tom zapisniku o kolikoj količini i vrsti robe se radi, čime ovaj sud smatra da je tržišni inspektor Grada Zagreba postupio po čl. 28. st. 2. ZTI, a o svemu je upoznata i policija (PUZ) jer je spomenuti Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1992. godine tržišni inspektor Grada Zagreba sastavljao u prostorijama PUZ-a, a iz citiranog zapisnika, također, proizlazi da je Gradski tržišni inspektor sa dva policajca bio na licu mjesta i otpremio robu na sigurnu lokaciju – u prostorije Veletržnice i hladnjače Zagreb., što znači da je djelujući u suradnji sa PUZ-om, tržišni inspektor Grada Zagreba postupio po čl. 28. st. 3. ZTI.

28. Dakle, stav je ovog suda da nije postojala obveza da tržišni inspektor Grada Zagreba donese rješenje o oduzimanju predmetne robe – alkoholnih pića, već je u smislu čl. 28. st. 2. ZTI tržišni inspektor Grada Zagreba bio dužan izdati potvrdu o privremeno oduzetoj robi, a koju potvrdu je u konkretnom slučaju zamijenio Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1992. godine, koji u svojim dijelovima sadržajno odgovara potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta iz čl. 28.st.2. ZTI.

29. Slijedom svega prethodno navedenog, ovaj sud smatra da u postupanju Tržišne inspekcije Grada Zagreba nije bilo protupravnosti sve do trenutka dok pravomoćno nije obustavljena istraga protiv TJ i JJ, suvlasnika ovdje tužitelja tj. do 4.1.2006. godine kada je VSRH svojim rješenjem, poslovni broj Kž-8/04 od 4.1.2006. godine potvrdio rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kv- 628/03-2, Kio-I-210/92 od 8.1.2004. godine kojim je obustavljena istraga protiv TJ i JJ, kao suvlasnika tužitelja, a TJ i kao odgovorne osobe tužitelja.

30. Naime, dok je trajao istražni postupak protiv TJ i JJ, predmetna roba (alkoholna pića) nije mogla biti vraćena tužitelju jer se radilo o robi koja je predmet izvršenja krivičnog djela, a da je tome tako proizlazi i iz rješenja Vijeća Okružnog suda u Zagrebu od 10.9.1992. godine i 29.10.1992. godine kojima su ukinuta prvostupanjska rješenja Okružnog suda od 7.8.1992. i 13.10.1992. kojima je dozvoljeno raspolaganje predmetnom robom. Osim toga i iz citiranog Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1992. godine vidljivo je da je tržišni inspektor Grada Zagreba predmetnu robu – alkoholna pića oduzeo od tužitelja do okončanja postupka PUZ (dakle, kaznenog postupka).

31. Stav je ovog suda da je je 4.1.2006. godine tržišni inspektor Grada Zagreba bio dužan tužitelju vratiti privremeno oduzeta alkoholna pića, obzirom da je 4.1.2006. godine dovršen kazneni postupak donošenjem pravomoćnog rješenja kojim se obustavlja istraga protiv TJ i JJ te obzirom da u kaznenom postupku nije u smislu čl. 487. ZKP-a doneseno rješenje da se privremeno oduzeti predmeti (predmetna alkoholna pića), trajno oduzimaju ovdje tužitelju, iako kazneni postupak nije završio presudom kojom se optuženici oglašavaju krivim odnosno bez obzira na to što je istraga obustavljena.

32. Međutim, Gradska tržišna inspekcija tužitelju nije nakon 4.1.2006. vratila privremeno oduzeta alkoholna pića jer je poduzeće Veletržnica i hladnjača d.o.o., kod koje su privremeno oduzeta alkoholna pića bila pohranjena na čuvanje, prodala predmetna alkoholna pića trgovačkom društvu Miljac d.o.o., a što proizlazi iz očitovanja poduzeća Veletržnica i hladnjača Zagreb od 17.6.1997. upućenog Carinarnici Zagreb, Odjelu za carinske prekršaje, kao i iz računa broj 918155 od 31.5.1995. godine (list 52 do 54 spisa). Naime iz očitovanja poduzeća Veletržnica i hladnjača Zagreb od 17.6.1997., između ostalog, proizlazi da se rukovodstvo poduzeća Veletržnica i hladnjača Zagreb u svibnju 1995.godine odlučilo na prodaju predmetne robe te u tom smislu ponudilo prodaju navedenog pića poduzeću Miljac, kako bi se na taj način namirila financijska šteta poduzeću Veletržnica i hladnjača, a na ime skladištenja i manipulacije robe kroz trogodišnje razdoblje, a račun broj 918155 od 31.5.1995. izdan od poduzeća Veletržnica i hladnjača Zagreb, koji glasi na kupca Miljac d.o.o i odnosi se na predmetnu robu tj. alkoholna pića, potvrđuje navode iz spomenutog očitovanja. Iz citiranog očitovanja proizlazi, također, da poduzeće Veletržnica i hladnjača Zagreb, nije od Tržišne inspekcije Grada Zagreba tražilo dozvolu za prodaju privremeno oduzete robe.

33. Dakle, slijedom provedenih i prethodno analiziranih dokaza ovaj sud je utvrdio da je oduzimanje predmetne robe – alkoholnih pića izvršila Tržišna inspekcija Grada Zagreba.

34. Čl. 1. st. 1. ZTI propisano je da organi tržišne inspekcije u Republici Hrvatskoj obavljaju nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa kod pravnih i fizičkih osoba kojima se uređuju, između ostaloga, i razmjena robe i usluga na tržištu u zemlji i s inozemstvom (al.1.). Čl. 3. istog zakona propisano je da takve poslove nadzora obavljaju organi tržišne inspekcije u općinama, Gradu Zagrebu i Ministarstvo trgovine. Čl. 4. st. 2. toga zakona propisano je da su poslovi organa tržišne inspekcije koji se odnose na nadzor nad primjenom saveznih i republičkih zakona poslovi od općeg interesa za Republiku Hrvatsku. Nadalje, čl. 6. ZTI-a propisano je da organi tržišne inspekcije u općinama i Gradu Zagrebu obavljaju poslove neposrednog nadzora iz čl. 1. ZTI-a. Konačno, čl. 8. ZTI-a je propisano da Ministarstvo trgovine obavlja, između ostaloga, i nadzor nad radom inspektora u općinama i Gradu Zagrebu.

35. Iz ovih citiranih odredaba ZTI proizlazi da je Tržišna inspekcija Grada Zagreba djelovala kao dio sustava državne uprave. Naime, ta je inspekcija obavljala poslove nadzora koji su se obavljali u sklopu inspekcijskog nadzora u Republici Hrvatskoj pri čemu je na nju prenesen neposredan nadzor koji je bio pod kontrolom Ministarstva trgovine. Pri tome je jasno naglašeno da su poslovi inspekcijskog nadzora poslovi od općeg interesa za Republiku Hrvatsku. Dakle, ovako ustrojen sustav tržišne inspekcije ukazuje na to da je Tržišna inspekcija Grada Zagreba obavljala poslove državne uprave pod nadzorom Ministarstva trgovine. U prilog ovakvom tumačenju nadležnosti za obavljanje inspekcijskih poslova, pa time i pasivne legitimacije tuženice, valja ukazati i na odredbu čl. 1. st. 1. Zakona o upravi („Narodne novine“ br. 16/78, 50/78, 29/85, 41/90, 53A/91 i 53/91, dalje: ZU) koja je bila na snazi u vrijeme oduzimanja predmetne robe i koja je propisivala da poslove državne uprave obavljaju ministarstva i drugi zakonom određeni organi republičke uprave, organi uprave gradske zajednice općina i organi općinske uprave kao dijelovi jedinstvenog ustroja državne uprave u Republici Hrvatskoj.

36. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari te da na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91 i 73/91, dalje: ZOO) postoji odgovornost tužene za štetu koja je nastala tužitelju jer nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka tj. pravomoćnosti rješenja kojim je obustavljena istraga protiv TJ i JJ tj. 4.1.2006. godine, Tržišna inspekcija Grada Zagreba (koja je obavljala poslove državne uprave kao dio jedinstvenog ustroja državne uprave u Republici Hrvatskoj sukladno citiranim odredbama ZTI i Zakona o upravi) nije tužitelju vratila privremeno oduzetu robu koju mu je oduzela upravo do okončanja kaznenog postupka, a niti je u trenutku pravomoćnog okončanja kaznenog postupka Tržišna inspekcija Grada Zagreba bila u mogućnosti tužitelju isplatiti vrijednost privremeno oduzete robe jer gradski tržišni inspektor nije postupio prema čl.28. st.4. ZTI. Naime, tržišni inspektor Grada Zagreba, prema svom ovlaštenju iz čl. 28. st. 4. ZTI mogao je odrediti da se privremeno oduzeta roba proda ako njeno čuvanje iziskuje nerazmjerne troškove i novac položi na poseban račun Grada Zagreba te bi u tom slučaju, u trenutku pravomoćno obustavljene istrage protiv TJ i JJ, Tržišna inspekcija Grada Zagreba, novac dobiven prodajom predmetne robe i stavljen na poseban račun, mogla isplatiti tužitelju, u kojem slučaju ne bi bilo protupravnog postupanja Tržišne inspekcije Grada Zagreba.

37. Slijedom navedenog zbog prethodno opisanog nepravilnog odnosno nezakonitog postupanja Tržišne inspekcije Grada Zagreba (koja je obavljala poslove državne uprave kao dio jedinstvenog ustroja državne uprave u Republici Hrvatskoj) sud smatra da je za tužitelja nastala šteta u vrijednosti oduzete robe u iznosu od 95.560,42 EUR (a koja vrijednost među strankama nije sporna) pa stoga ovaj sud tužitelju na temelju čl. 185. st. 4. ZOO-a, u točki I izreke ove presude, dosuđuje naknadu štete u iznosu od 95.560,42 EUR, koliko je tužitelj i zatražio tužbenim zahtjevom.

38. Obzirom na prethodno obrazloženi stav suda kako nema protupravnosti u postupanju tužene do trenutka pravomoćnog okončanja kaznenog postupka odnosno do pravomoćnosti rješenja kojim je obustavljena istraga protiv TJ i JJ tj. 4.1.2006. godine to na dosuđeni iznos od 95.560,42 EUR tužitelju na temelju čl. 277. st.1 ZOO-a, pripada zakonska zatezna kamata tekuća od 4.1.2006. godine do isplate, dok je kao neosnovan, u točki II izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 95.560,42 EUR za razdoblje od 19.6.1992. godine do 3.1.2006. godine.

39. Sud nije posebno vrednovao iskaz svjedoka DJ jer se on nije zbog proteka vremena mogao sjetiti nikakvih detalja u vezi konkretnog slučaja, pa njegov iskaz nije bio odlučan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

40. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste) te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi.

41. Vrijednost predmeta spora je 95.560,42 EUR (ranije 720.000,00 kn).

42. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od: sastava tužbe – 719 bodova po Tbr. 7. točka 1, sastava četiri podneska od 19.03.2007., 24.03.2010., 15.03.2011. i 11.11.2024. godine – svaki podnesak po 719 bodova po Tbr 8. toč. 1., pristupa na ročište 01.03.2011. – 50 bodova po Tbr. 9. točka 5., zastupanja na pet ročišta 21.11.2007., 19.06.2008., 4.3.2010., 15.06.2010. i 07.02.2010. - svako ročište po 359,5 bodova po Tbr. 9. točka 2., zastupanja na osam ročišta – 02.02.2009., 08.11.20011., 4.5.2011., 06.06.2013., 12.09.2013., 21.03.2014., 12.11.2024. i 02.07.2025. svako ročište po 719 bodova po Tbr 9. toč. 1., sastava žalbe od 19.05.2014. godine – 899 bodova po Tbr. 10. točka 1. te sastava revizije od 11.11.2024. godine – 1079 bodova po Tbr. 10. točka 5., što ukupno iznosi 13.172,5 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 26.345,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr. 46 u iznosu od 25%, što iznosi 6.586,25 EUR, tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 32.931,25 EUR.

43. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11.12.2007. obzirom da tužitelj u tom podnesku ponavlja navode iz tužbe i podneska od 19.03.2007. godine., a sastav tužbe i podneska od 19.03.2007. su mu priznati u trošak. Također, nije mu priznat trošak sastava podneska od 02.02.2009. godine, obzirom da sud smatra da je navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti na ročištu koje je održano istog dana tj. 02.02.2009. godine. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da nepriznati podnesci od 11.12.2007. i 02.02.2009. godine nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

44. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na ovu prvostupanjsku presudu od 16.12.2025. u iznosu od 331,81 EUR (uz primjenu čl. 7. st.3. ZSP - NN 118/18 i 51/23 i prema Tarifi sudskih pristojbi - NN 53/19 i 92/21).

45. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu od 05.05.2014. godine u iznosu od 663,61 EUR (ranije 5.000,00 kn) te žalbu protiv citirane prvostupanjske presude u iznosu od 1.327,23 EUR (ranije 10.000,00 kn) jer tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaz da je platio navedene pristojbe u zatraženom iznosu, a također i kroz e-Spis vidljivo je da navedene pristojbe nisu plaćene, a obveza plaćanja sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu nastala je za tužitelja u trenutku kada mu je ista bila dostavljena (dakle, dana 05.05.2014. godine, kada je na ročištu za objave presude presuda uručena punomoćniku tužitelja), a obveza plaćanja sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude nastala je danom podnošenja žalbe sudu tj. 19.05.2014. godine, sve sukladno odredbama tada važećeg Zakona o sudskim pristojbama. Također, vidljivo je uvidom u spis da je na plaćanje navedenih pristojbi tužitelj obvezan rješenjem ovog suda od 23.05.2014. te obzirom da nije platio navedene pristojbe u roku koji je određen tim rješenjem, rješenje o sudskoj pristojbi od 23.05.2014. dostavljeno je na prisilnu naplatu FINI, ali je FINA 28.02.2017. godine ovome sudu poslala obavijest (list 144 spisa) iz koje je vidljivo da predmetne sudske pristojbe nisu naplaćene od tužitelja jer u rješenju o sudskoj pristojbi nedostaje OIB dužnika (ovdje tužitelja).

46. Kako tužitelj nije uspio u sporu samo sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 19.06.1992. do 03.01.2006. godine, dakle, samo sa djelom sporednog potraživanja, radi čega nisu nastali posebni troškovi to ovaj sud smatra da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim djelom tužbenog zahtjeva te stoga na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, tužitelju dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 32.931,25 EUR i naprijed priznati trošak sudske pristojbe u iznosu od 331,81 EUR tako da ukupni dosuđeni parnični trošak tužitelja iznosi 33.263,06 EUR, kao u točki III izreke ove presude.

47. Tužitelj je zatražio i zateznu kamatu na parnični trošak te mu je sud, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 33.263,06 EUR, tekuću od 16. prosinca 2025. godine, kao dana donošenja ove presude kojom je naloženo tuženoj plaćanje troškova postupka tužitelju.

48. Tuženoj ne pripada pravo na parnični trošak na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste. Žalba se podnosi pisano županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na prvostupanjsku presudu od 16.12.2025. u iznosu od 331,81 EUR

- tuženoj po OGDO u Zagrebu