Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-424/2024- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Mioč, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9537/19-37 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9537/19-37 od 1. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena točkom 2. ugovora o kreditu broj: 029-50-3345251, od 17. ožujka 2006. godine ništetna. Utvrđuje se da je odredba točkom 1. i 7. ugovora o kreditu broj: 029-50-3345251, od 17. ožujka 2006. godine o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno odredba ugovora o valutnoj klauzuli iz članka 1. i 7. ugovora o kreditu ništetna.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.977,17 eur (14.896,96 kn), koji iznos je stekao primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli uvećano za zakonsku zateznu kamatu propisanu čl. 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 15,95 eur/120,18 kn od 01.08.2009. do isplate

na iznos od 17,79 eur/134,07 kn od 01.09.2009. do isplate

na iznos od 18,82 eur/141,82 kn od 01.10.2009. do isplate

na iznos od 16,89 eur/127,25 kn od 01.11.2009. do isplate

na iznos od 20,52 eur/154,60 kn od 01.12.2009. do isplate

na iznos od 23,43 eur/176,54 kn od 01.01.2010. do isplate

na iznos od 27,57 eur/207,73 kn od 01.02.2010. do isplate

na iznos od 26,62 eur/200,58 kn od 01.03.2010. do isplate

na iznos od 32,24 eur/242,92 kn od 01.04.2010. do isplate

na iznos od 31,18 eur234,89 kn od 01.05.2010. do isplate

na iznos od 33,25 eur/250,54 kn od 01.06.2010. do isplate

na iznos od 51,24 eur/386,05 kn od 01.07.2010. do isplate

na iznos od 47,53 eur/358,15 kn od 01.08.2010. do isplate

na iznos od 58,85 eur/443,38 kn od 01.09.2010. do isplate

na iznos od 54,94 eur/413,93 kn od 01.10.2010. do isplate

na iznos od 48,65 eur/366,57 kn od 01.11.2010. do isplate

na iznos od 61,98 eur/466,99 kn od 01.12.2010. do isplate

na iznos od 78,79 eur/593,62 kn od 01.01.2011. do isplate

na iznos od 66,84 eur/503,61 kn od 01.02.2011. do isplate

na iznos od 71,03 eur/535,17 kn od 01.03.2011. do isplate

na iznos od 65,70 eur/495,02 kn od 01.04.2011. do isplate

na iznos od 66,66 eur/502,23 kn od 01.05.2011. do isplate

na iznos od 89,28 eur/672,66 kn od 01.06.2011. do isplate

na iznos od 91,48 eur/689,26 kn od 01.07.2011. do isplate

na iznos od 110,03 eur/829,03 kn od 01.08.2011. do isplate

na iznos od 97,41 eur/733,96 kn od 01.09.2011. do isplate

na iznos od 89,72 eur/675,97 kn od 01.10.2011. do isplate

na iznos od 88,58 eur/667,40 kn od 01.11.2011. do isplate

na iznos od 87,76 eur/661,23 kn od 01.12.2011. do isplate

na iznos od 92,83 eur/699,39 kn od 01.01.2012. do isplate

na iznos od 97,24 eur/732,65 kn od 01.02.2012. do isplate

na iznos od 97,75 eur/736,48 kn od 01.03.2012. do isplate

na iznos od 94,69 eur/713,47 kn od 01.04.2012. do isplate

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati i parnični trošak u visini od 2.505,27 eur, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i kamatnoj stopi te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu uslijed ništetnosti istih.

U odnosu na drugostupanjsku presudu

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer su u obrazloženju presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama za presuđenje, zbog čega se ista može ispitati.

6. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena.

7. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj u ovome predmetu podnio stupnjevitu tužbu prema odredbi čl. 186.b st. 2. i 4. ZPP te da je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 6. listopada 2021. postavio tužbeni zahtjev u novčanom iznosu kako to propisuje čl. 186.b. st. 3. ZPP i to nakon zaključenja prethodnog postupka.

8. Prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u postupku po tzv. stupnjevitoj tužbi primjenom procesnih pravila za postupanje s takvom tužbom se ne smatra preinakom tužbe stoga su takvi žalbeni navodi tužene neosnovani.

9. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP na koju ukazuje tuženik, kada se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u predmetu vođenom po kolektivnoj tužbi, o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja.

10. Među strankama nije sporno:

- da je 17. ožujka 2006. tužitelj, kao korsnik kredita s tuženikom kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 029-50-3345251, na iznos od 24.004,64 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita;

- da je u čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata od 5,50 % godišnje, promjenjiva, dok je čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća.

11. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tužitelj kredit iskoristio radi kupnje osobnog automobila, da su mu u banci nudili kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit, da nije bilo govora o kreditu u drugoj valuti, da je uz ugovor dobio otplatni plan, da je izostalo pregovaranje o valutnoj klauzuli i da tužitelju nisu pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da je ugovor bio unaprije pripremljen, da mu je rata kredita u početku bila 1.700,00 kn, a kasnije je narasla na 2.500,00 kn, a u vezi rasta rate kredita nitko ga iz banke nije kontaktirao, da se takve ugovorne odredbe o kojima se nije pregovaralo suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača.

12. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja radi utvrđenja ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, osim na iskaz tužitelja, pozvao i na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Petre Blašković.

13. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tužene, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene.

14. Dakle, citirane odredbe ZPP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Stoga su neosnovani navodi tuženika da u ovom postupku nema mjesta automatskom preslikavanju utvrđenja iz parnice povodom kolektivne zaštite potrošača i da zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe nije identičan tužbenom zahtjevu vjerovnika iz konkretnog ugovora o kreditu, budući da pravomoćna odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji pojedini potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača.

15. Osim toga valja reći da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje: ZZP/03), prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 koji predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

16. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) a ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva dok je jedino sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

17. Nadalje, valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču jer je, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je Kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

18. S obzirom na navedeno ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, na sadržaj kojih tužitelj nije mogao utjecati, a kojom su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao korisniku kredita nametnule obveze koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i koje su kao takve nerazumljive, prouzročila je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženu banku kao drugu ugovornu stranu, a što da je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su te ugovorne odredbe ništetne sukladno članku 81. stavak 1. i 2., članku 84. i članku 87. stavak 1. ZZP/03 te, temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO pravilno je prihvaćen i zahtjev za isplatu u visini preplaćenog iznosa utvrđenog nalazom i mišljenjem vještaka.

19. S obzirom na navedeno tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjenjive kamatne stope te promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora pa je u tom smislu temeljem provedenog financijskog vještačenja, koje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga nalazom i mišljenjem stručne i objektivne osobe izrađenog po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužitelj bio u obvezi platiti bez ništetnih odredbi. Kako su nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeni podaci o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate žalbeni navodi kojima tuženik navodi da je tužitelj trebao u spis dostaviti uplatnice kao dokaz da je izvršio navedene uplate ukazuju se neodlučnima to tim više što tijekom postupka i nije bilo sporno da je kredit otplaćivan i to na račun tuženika.

20. Kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo dosuditi tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom promjene tečaja CHF.

21. Nadalje tužitelju, osim dosuđenog iznosa kojeg je tuženik naplatio temeljem ništetnih odredbi (čl. 323. st. 1. ZOO), pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice i to od dana kada je isti plaćao dosjele anuitete kredita tuženiku odnosno od kada je tuženik primio novac jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 1115. ZOO.

22. Neosnovani su i žalbeni navodi kojim tuženik osporava utvrđenje suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora zastare imajući u vidu da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 31. siječnja 2022. zauzeto pravo shvaćanje koje glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.“ Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014., kada je ista postala pravomoćna i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kada je ista postala pravomoćna, od kada je zastara za postavljanje restitucijskog zahtjeva počela teći , a tužitelj je postavio restitucijski zahtjev i pokrenuo postupak u ovoj pravnoj stvari 14. lipnja 2019., dakle u okviru zastarnog roka od pet godine od trenutka pravomoćnosti te navedene odluke, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovor tuženika o zastari neosnovanim.

23. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23).

24. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina