Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-662/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jureško & Buntak u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnici Sofii Petković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5404/23-11 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5404/23- 11 od 25. travnja 2024. pod točkama I., II. i V. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 1. i odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj:112-50-269012 od 18. srpnja 2007. godine sklopljenog između tužiteljice RĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnice kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te promjenjiva kamatna stopa „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, platiti tužiteljici RĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 3.927,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
- iznos od 2,46 eura od 01. rujna 2007. godine do isplate,
- iznos od 6,55 eura od 01. prosinca 2007. godine do isplate,
- iznos od 5,70 eura od 01. siječnja 2008. godine do isplate,
- iznos od 8,67 eura od 01. veljače 2008. godine do isplate,
- iznos od 10,31 eura od 01. ožujka 2008. godine do isplate,
- iznos od 13,11 eura od 01. travnja 2008. godine do isplate,
- iznos od 8,90 eura od 01. svibnja 2008. godine do isplate,
- iznos od 8,70 eura od 01. lipnja 2008. godine do isplate,
- iznos od 10,77 eura od 01. srpnja 2008. godine do isplate,
- iznos od 7,73 eura od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,
- iznos od 7,88 eura od 01. rujna 2008. godine do isplate,
- iznos od 9,68 eura od 01. listopada 2008. godine do isplate,
- iznos od 23,34 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,
- iznos od 14,19 eura od 01. prosinca 2008. godine do isplate,
- iznos od 25,82 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 27,61 eura od 01. veljače 2009. godine do isplate,
- iznos od 28,41 eura od 01. ožujka 2009. godine do isplate,
- iznos od 30,96 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 31,40 eura od 01. svibnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 27,91 eura od 01. lipnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 25,33 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 26,02 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,
- iznos od 17,00 eura od 10. rujna 2009. godine do isplate,
- iznos od 16,66 eura od 10. listopada 2009. godine do isplate
- iznos od 15,29 eura od 07. studenog 2009. godine do isplate,
- iznos od 17,86 eura od 04. prosinca 2009. godine do isplate,
- iznos od 19,92 eura od 10. siječnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 22,86 eura od 10. veljače 2010. godine do isplate,
- iznos od 48,35 eura od 28. travnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 25,41 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 26,88 eura od 27. lipnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 39,62 eura od 31. srpnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 37,00 eura od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
- iznos od 125,03 eura od 25. studenog 2010. godine do isplate,
- iznos od 11,70 eura od 19. prosinca 2010. godine do isplate,
- iznos od 15,16 eura od 30. siječnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 25,40 eura od 18. ožujka 2011. godine do isplate,
- iznos od 12,78 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 12,54 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 75,39 eura od 10. lipnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 77,16 eura od 10. srpnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 92,32 eura od 07. kolovoza 2011. godine do isplate,
- iznos od 84,53 eura od 09. rujna 2011. godine do isplate,
- iznos od 76,01 eura od 21. listopada 2011. godine do isplate,
- iznos od 148,48 eura od 16. prosinca 2011. godine do isplate
- iznos od 77,95 eura od 21. siječnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 81,85 eura od 20. ožujka 2012. godine do isplate,
- iznos od 81,57 eura od 29. ožujka 2012. godine do isplate,
- iznos od 79,54 eura od 19. svibnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 81,12 eura od 26. svibnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 72,95 eura od 10. srpnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 89,72 eura od 22. srpnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 80,89 eura od 30. kolovoza 2012. godine do isplate,
- iznos od 79,47 eura od 28. rujna 2012. godine do isplate,
- iznos od 122,11 eura od 16. studenog 2012. godine do isplate
- iznos od 41,91 eura od 15. siječnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 13,07 eura od 14. veljače 2013. godine do isplate,
- iznos od 148,89 eura od 05. ožujka 2013. godine do isplate,
- iznos od 36,46 eura od 19. travnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 19,52 eura od 25. travnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 12,04 eura od 17. svibnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 29,34 eura od 20. lipnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 15,12 eura od 13. srpnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 304,35 eura od 31. srpnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 30,94 eura od 02. kolovoza 2013. godine do isplate
- iznos od 33,73 eura od 23. kolovoza 2013. godine do isplate,
- iznos od 6,68 eura od 18. rujna 2013. godine do isplate,
- iznos od 36,80 eura od 02. listopada 2013. godine do isplate,
- iznos od 38,96 eura od 08. listopada 2013. godine do isplate,
- iznos od 22,96 eura od 18. listopada 2013. godine do isplate,
- iznos od 45,96 eura od 31. listopada 2013. godine do isplate,
- iznos od 16,81 eura od 10. prosinca 2013. godine do isplate,
- iznos od 10,98 eura od 21. prosinca 2013. godine do isplate,
- iznos od 14,66 eura od 22. siječnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 31,72 eura od 18. ožujka 2014. godine do isplate,
- iznos od 7,72 eura od 01. srpnja 2014. godine do isplate te na
- iznos od 757,04 eura od 02. kolovoza 2014. godine do isplate,
kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 536,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2024. godine do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 01. rujna 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 764,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
- iznos od 8,54 eura od 01. prosinca 2007. godine do isplate,
- iznos od 8,48 eura od 01. siječnja 2008. godine do isplate,
- iznos od 8,41 eura od 01. veljače 2008. godine do isplate,
- iznos od 8,33 eura od 01. ožujka 2008. godine do isplate,
- iznos od 8,26 eura od 01. travnja 2008. godine do isplate,
- iznos od 8,20 eura od 01. svibnja 2008. godine do isplate,
iznos od 10,63 eura od 01. lipnja 2008. godine do isplate,
- iznos od 10,54 eura od 01. srpnja 2008. godine do isplate,
- iznos od 10,44 eura od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,
- iznos od 10,35 eura od 01. rujna 2008. godine do isplate,
- iznos od 10,25 eura od 01. listopada 2008. godine do isplate,
- iznos od 10,16 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,
- iznos od 10,05 eura od 01. prosinca 2008. godine do isplate,
- iznos od 9,96 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 9,86 eura od 01. veljače 2009. godine do isplate,
- iznos od 9,75 eura od 01. ožujka 2009. godine do isplate,
- iznos od 17,09 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 16,91 eura od 01. svibnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 16,73 eura od 01. lipnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 16,54 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 16,36 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,
- iznos od 16,18 eura od 10. rujna 2009. godine do isplate,
- iznos od 15,98 eura od 10. listopada 2009. godine do isplate
- iznos od 15,79 eura od 07. studenog 2009. godine do isplate,
- iznos od 15,59 eura od 04. prosinca 2009. godine do isplate,
- iznos od 15,40 eura od 10. siječnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 15,20 eura od 10. veljače 2010. godine do isplate,
- iznos od 29,78 eura od 28. travnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 14,59 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 14,38 eura od 27. lipnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 14,17 eura od 31. srpnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 13,95 eura od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
- iznos od 40,55 eura od 25. studenog 2010. godine do isplate,
- iznos od 12,49 eura od 19. prosinca 2010. godine do isplate,
- iznos od 13,88 eura od 30. siječnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 23,58 eura od 18. ožujka 2011. godine do isplate,
- iznos od 13,88 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 12,49 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 13,07 eura od 10. lipnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 12,80 eura od 10. srpnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 12,53 eura od 07. kolovoza 2011. godine do isplate,
- iznos od 12,25 eura od 09. rujna 2011. godine do isplate,
- iznos od 11,97 eura od 15. listopada 2011. godine do isplate,
- iznos od 18,29 eura od 16. prosinca 2011. godine do isplate
- iznos od 8,80 eura od 21. siječnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 16,90 eura od 29. ožujka 2012. godine do isplate,
- iznos od 15,94 eura od 19. svibnja 2012. godine do isplate,
iznos od 14,97 eura od 10. srpnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 7,11 eura od 30. kolovoza 2012. godine do isplate,
- iznos od 6,86 eura od 28. rujna 2012. godine do isplate,
- iznos od 12,96 eura od 16. studenog 2012. godine do isplate
- iznos od 11,92 eura od 15. siječnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 5,57 eura od 13. veljače 2013. godine do isplate,
- iznos od 5,30 eura od 05. ožujka 2013. godine do isplate,
- iznos od 5,03 eura od 19. travnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 4,75 eura od 17. svibnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 4,48 eura od 20. lipnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 4,20 eura od 13. srpnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 3,92 eura od 02. kolovoza 2013. godine do isplate
- iznos od 3,63 eura od 18. rujna 2013. godine do isplate,
- iznos od 3,35 eura od 02. listopada 2013. godine do isplate,
- iznos od 5,82 eura od 21. prosinca 2013. godine do isplate,
- iznos od 2,47 eura od 22. siječnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 4,04 eura od 18. ožujka 2014. godine do isplate te na
- iznos od 2,02 eura od 04. svibnja 2014. godine do isplate, kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II. i V. izreke pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog „svih zakonom predviđenih razloga“. Predložio je da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je materijalno pravo pogrešno primijenio odlučujući o glavnoj stvari.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi pobliže označenih u izreci pobijane presude i isplata utuženog iznosa s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.
8. Ocjenjujući osnovanim zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope, prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita s osnove ništetnosti ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (zahtjev za isplatom po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope je odbijen kao neosnovan).
9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu o kojem je odlučeno presudom u pobijanom dijelu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud u donošenju presude u pobijanom dijelu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a prvostupanjski sud je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.
10. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom, na što ukazuje prema sadržaju žalbe. Iz stanja spisa ne proizlazi da tuženik nije imao kontradiktoran postupak u kojem se mogao očitovati na činjenične navode i dokazne prijedloge protivne strane, kao i iznositi svoje činjenične navode i predlagati izvođenje dokaza. Tuženiku je i za odgovoriti da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka (članak 304. ZPP) radi čega postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što ocjenom dokaza tuženik nije zadovoljan i smatra da je valjalo prihvatiti ono što on tvrdi i njegovo tumačenje činjeničnog stanja, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno njegovo pravo koje mu pripada u postupku kao stranci.
11. Nisu sporne činjenice sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i da je kredit isplaćen. Nije sporna niti visina zahtjeva.
12. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. stavku 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.
13. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.
14. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Europski sud pravde u presudi poslovni broj C. 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.
15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su tužene banke pa i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
16. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu predmet zahtjeva sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.
17. Tuženik kao trgovac u ovoj parnici nije dokazao da se o predmetnim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, a teret dokaza čega je na njemu.
18. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi.
19. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno nije primjenjivao odredbu članka 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužiteljica ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmet tužbenog zahtjeva.
20. Na žalbene navode tuženika valja i navesti da je pobijanu presudu donio prvostupanjski sud pa su utoliko nejasni i promašeni žalbeni navodima kojima se ukazuje da drugostupanjski sud odlučujući o nepoštetnosti predmetnih ugovornih odredbi nije provodio test razmjernosti.
21. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama i ništetnost nastaje na temelju zakona te djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavaka 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
22. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.
23. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
24. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužiteljica tužbenim zahtjevom o kojem je odlučeno pobijanim dijelom presude zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku podnesena 7. lipnja 2023. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.
25. O troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je pravilno odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP i u primjeni te odredbe odbio zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka, dok neosnovano ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe članka 154. stavka 3. ZPP.
26. Odluku o troškovima postupku dosuđenih tužiteljici u odnosu na primjenu materijalnog prava tuženik ne pobija određenim i obrazloženim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
27. Radi iznijetog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, a kao pod točkom I. izreke ove presude.
28. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke ove presude, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).
29. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkama III. i IV. izreke jer u tome dijelu žalbom nije pobijana.
U Sisku 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek
