Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-862/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1337/2024-30 od 5. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1337/2024-30 od 5. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 188-50-3572493 od 17. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

„Kunska protuvrijednost CHF 23.206,86 (dvadesettritisućedvijestošest švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7. NAČIN OTPLATE Ugovora o kreditu broj 188-50-3572493 od 17. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF…“

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju SC isplati iznos od 2.727,76 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 9,78 eur od 31. listopada 2008.,

- 12,84 eur od 31. prosinca 2008.,

- 15,05 eur od 31. siječnja 2009.,

- 16,05 eur od 28. veljače 2009.,

- 13,51 eur od 31. ožujka 2009.,

- 14,05 eur od 30. travnja 2009.,

- 9,78 eur od 31. svibnja 2009.,

- 6,64 eur od 30. lipnja 2009.,

- 7,47 eur od 31. srpnja 2009.,

- 9,13 eur od 31. kolovoza 2009.,

- 8,98 eur od 30. rujna 2009.,

- 7,31 eur od 31. listopada 2009.,

- 10,45 eur od 30. studenog 2009.,

- 12,97 eur od 31. prosinca 2009.,

- 16,55 eur od 31. siječnja 2010.,

- 15,73 eur od 28. veljače 2010.,

- 20,59 eur od 31. ožujka 2010.,

- 19,67 eur od 30. travnja 2010.,

- 21,47 eur od 31. svibnja 2010.,

- 37,03 eur od 30. lipnja 2010.,

- 33,83 eur od 31. srpnja 2010.,

- 43,62 eur od 31. kolovoza 2010.,

- 40,23 eur od 30. rujna 2010.,

- 34,79 eur od 31. listopada 2010.,

- 46,27 eur od 30. studenog 2010.,

- 60,87 eur od 31. prosinca 2010.,

- 50,53 eur od 31. siječnja 2011.,

- 54,16 eur od 28. veljače 2011.,

- 49,55 eur od 31. ožujka 2011.,

- 50,37 eur od 30. travnja 2011.,

- 69,95 eur od 31. svibnja 2011.,

- 71,85 eur od 30. lipnja 2011.,

- 87,98 eur od 31. srpnja 2011.,

- 79,60 eur od 31. kolovoza 2011.,

- 70,43 eur od 30. rujna 2011.,

- 68,96 eur od 31. listopada 2011.,

- 68,26 eur od 30. studenog 2011.,

- 72,60 eur od 31. prosinca 2011.,

- 76,39 eur od 31. siječnja 2012.,

- 76,89 eur od 29. veljače 2012.,

- 74,27 eur od 31. ožujka 2012.,

- 76,04 eur od 30. travnja 2012.,

- 77,25 eur od 31. svibnja 2012.,

- 75,22 eur od 30. lipnja 2012.,

- 75,75 eur od 31. srpnja 2012.,

- 74,23 eur od 31. kolovoza 2012.,

- 70,93 eur od 30. rujna 2012.,

- 74,44 eur od 31. listopada 2012.,

- 76,13 eur od 30. studenog 2012.,

- 74,95 eur od 31. prosinca 2012.,

- 68,32 eur od 31. siječnja 2013.,

- 73,95 eur od 28. veljače 2013.,

- 74,44 eur od 31. ožujka 2013.,

- 72,23 eur od 30. travnja 2013.,

- 65,36 eur od 31. svibnja 2013.,

- 65,19 eur od 30. lipnja 2013. te na iznos od

- 66,88 eur od 31. srpnja 2013., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju SC nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.849,65 eur zajedno sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog „svih zakonom predviđenih razloga“. Predložio je da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je materijalno pravo pogrešno primijenio odlučujući o glavnoj stvari.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Izreka nije protivna razlozima jer je pobijanom presudom utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, a ne i visinu kredita.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi pobliže označenih u izreci pobijane presude i isplata utuženog iznosa s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.

8. Ocjenjujući osnovanim zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita s osnove ništetnosti tih ugovornih odredbi.

9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a prvostupanjski sud je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

10. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom, na što ukazuje prema sadržaju žalbe. Iz stanja spisa ne proizlazi da tuženik nije imao kontradiktoran postupak u kojem se mogao očitovati na činjenične navode i dokazne prijedloge protivne strane, kao i iznositi svoje činjenične navode i predlagati izvođenje dokaza. Tuženiku je i za odgovoriti da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka (članak 304. ZPP) radi čega postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što ocjenom dokaza tuženik nije zadovoljan i smatra da je valjalo prihvatiti ono što on tvrdi i njegovo tumačenje činjeničnog stanja, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno njegovo pravo koje mu pripada u postupku kao stranci.

11. Nisu sporne činjenice sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i da je kredit isplaćen.

12. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. stavku 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.

13. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

15. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

16. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su tužene banke pa i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

17. U konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu predmet zahtjeva sadržajno su izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

18. Tuženik kao trgovac u ovom postupku nije dokazao da se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da mu ih je tuženik učinio razumljivim, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku, a što ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja.

19. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi.

20. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 19. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe), koji zakonski propis tuženik pogrešno brojčano izražava, jer se radi o članku 1. navedenog Zakona kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan između ostalog i članak 19.a koji propisuje predmet konverzije i koji članak u stavku 3. propisuje na koje se kredite ne primjenjuju odredbe u navedeni Zakon dodane glave IV.a međutim, ti su žalbeni navodi neosnovani jer u ovom konkretnom slučaju navedeni zakonski propis nije primjenjiv.

21. Na žalbene navode tuženika valja i navesti da je pobijanu presudu donio prvostupanjski sud pa su utoliko nejasni i promašeni žalbeni navodima kojima se ukazuje da drugostupanjski sud odlučujući o nepoštetnosti predmetnih ugovornih odredbi nije provodio test razmjernosti.

22. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama i ništetnost nastaje na temelju zakona te djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. -dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

24. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem u postupku sukladno odredbama članaka 250. i 258. do 260. ZPP, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.

25. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

26. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno nije primjenjivao odredbu članka 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmet tužbenog zahtjeva.

27. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu u ovom postupku podnesena 12. veljače 2021. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

28. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je pravilno odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP jer tužitelj nije uspio u sporu samo u neznatnom dijelu zahtjeva (kao pod točkom IV. izreke presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-976/2021-19 od 6. lipnja 2022., prije donesene u ovom postupku) u svezi kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

29. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo navedeno u pobijanoj presudi kada je tužitelju dosudio trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici za sastav podneska od 28. rujna 2021. kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu i trošak zastupanja na pripremnom ročištu 12. studenoga 2021. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, a sve u visini kao u pobijanoj odluci.

30. Kada sud donosi odluku o nadoknadi troškova parničnog postupka valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka tako da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio trošak postupka prema vrijednosti boda od 2,00 eura primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu te Tarife (Tbr. 52. stavak 3. Tarife).

31. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio nadoknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu kao u pobijanoj presudi u kojem je iznosi on tu pristojbu i platio.

32. Odluku o troškovima postupku dosuđenih tužitelju u pogledu primjene materijalnog prava u odnosu na ostale radnje tuženik ne pobija određenim i obrazloženim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

33. Radi iznijetog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, a kao pod točkom I. izreke ove presude.

34. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke ove presude, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

U Sisku 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek