1                  Poslovni broj: 5 Us I-555/2023-4

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                     Poslovni broj: 5 Us I-555/2023-4

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja V.s. d.o.o., Z., S. c.41, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, 20. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/102, URBROJ: 513-04-21-2 od 31. prosinca 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/20-01/161, URBROJ: 513-07-01-20-15 od 7. prosinca 2020.

 

Obrazloženje

             

1.               Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/20-01/161, URBROJ: 513-07-01-20-15 od 7. prosinca 2020., kojim je tužitelju utvrđen manji obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. – 29. veljače 2020.

 

2.               Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima inspekcijskog nadzora koji je nad tužiteljem proveden u svrhu ispitivanja pravilnosti obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: UP/I-471-02/2021-01/15, URBROJ: 513-07-01-2021-06 od 17. veljače 2021. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno da je tužitelj nezakonito iskazao (iskoristio) pravo na odbitak pretporeza po računu trgovačkog društva S.-g. d.o.o. za isporuku motornog vozila – kamiona marke Iveco AD 410 T.

 

3.               Tužitelj osporava zakonitost odluka tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi, u bitnom, iznosi iste prigovore kao i u upravnom postupku (žalba). U odnosu na procesne povrede, navodi da se iste manifestiraju u formalno pravnim nedostacima Obavijesti o provođenju poreznog nadzora. Prvi nedostatak očituje se u pozivanju na nevažeći Opći porezni zakon iz 2019. pri obrazlaganju zakonske utemeljenosti nadzora, a drugi da se u Obavijesti navodi da će nadzor započeti prije nego to predviđa čl. 120. st. 1. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ). Glede merituma, tužitelj smatra da mu je porezno tijelo neutemeljeno osporilo pravo na odbitak pretporeza po računu za nabavu kamiona. Navodi da je poreznom tijelu dostavio dokumentaciju kojom je dokazao da je isporuka dobara učinjena sukladno odredbama čl. 78. – 81. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19; dalje: Zakon). Nastavno na prethodno, ističe kako iz obrazloženja pobijanih rješenja nije jasna niti činjenična niti pravna osnova osporavanja prava na odbitak pretporeza. Štoviše, iz obrazloženja navedenih akata vidljivo je da su porezna tijela pogrešno primijenila odredbe OPZ-a i Zakona u pogledu uvjeta za ispunjavanje prava na odbitak pretporeza kao i praksu Suda EU koja se odnosi na tumačenje Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, konkretno radi se o odlukama donesenim u predmetima C-80/86, C-91/92, C-273/11, C-159/17. Nastavno na prethodno, obrazlaže da pravo na odbitak PDV-a čini sastavni dio mehanizma PDV-a koje se, načelno, ne može ograničiti te pojašnjava da načelo neutralnosti PDV-a zahtjeva da se odbitak pretporeza odobri ako su ispunjeni materijalni zahtjevi, čak i ako porezni obveznik nije udovoljio određenim formalnim zahtjevima. U konkretnom slučaju, porezno tijelo svoje zaključke temelji, između ostalog, na činjenici da nije odmah izvršio preregistraciju kamiona ne prihvaćajući njegovu argumentaciju da se to može učiniti naknadno, odnosno po isteku registracije. Nadalje, tužitelj navodi kako se, sukladno ustaljeno praksi Suda EU, pojam "isporuka robe" ne odnosi na prijenos vlasništva u oblicima koji su predviđeni mjerodavnim nacionalnim pravom nego obuhvaća sve transakcije prijenosa materijalne imovine kojima jedna strana ovlašćuje drugu da njome faktično raspolaže kao da je vlasnik iste.

 

4.               Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.               U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.               U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

 

7.               Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

 

8.               Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.               Među strankama ovog upravnog spora nije sporno odbio PDV po računu trgovačkog društva S.-g. d.o.o. (br. 25/PJ/201 od 28. veljače 2020.), koji glasi na prodaju motornog vozila – kamiona marke Iveco AD 410 T.

 

10.          Sporno je da li su ispunjene pretpostavke za odbitak pretporeza propisane odredbama Zakona te Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20; dalje: Pravilnik).
11.          Odredbom čl. 89. OPZ-a propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s odredbama čl. 62.-67. OPZ-a ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost. Temeljem čl. 62. st. 1. OPZ-a porezni obveznik dužan je voditi svoje knjigovodstvo u skladu sa Zakonom o računovodstvu, posebnim poreznim propisima (Zakon o PDV-u, Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak) te drugim propisima koji uređuju pojedine poduzetničke djelatnosti. Temeljem čl. 66. st. 1, 2. i 3. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno.

 

12.          Nadalje, čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20; dalje: ZR) propisano je da je knjigovodstvena isprava svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige. Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

 

13.          Sukladno odredbi čl. 9. ZR-a knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor (st. 1.). Vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava ili elektronički zapis čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene, te ako je potpisana od osobe koja jamči za njezinu vjerodostojnost (st. 2.). Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj (st. 4.).

 

14.          Odredbom čl. 57. st. 2. Zakona propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama čl. 58., 59., 60., 61. i 62. toga Zakona.

 

15.          Sukladno odredbi čl. 58. st. 1. Zakona porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

 

16.          Prema odredbi čl. 60. st. 1. tč. a) i b) Zakona porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga ako odbitak pretporeza nije isključen prema čl. 58. st. 4. i 8., čl. 61. st. 1. te čl. 62. st. 1. Zakona te ako ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu s odredbama čl. 78., 79., 80. i 81. Zakona.

 

17.          Sukladno odredbi čl. 131. st. 1. Pravilnika porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

 

18.          Sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Pravilnika porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro ili su mu obavljene usluge za što ima račun sa podacima iz članka 79. Zakona.

 

19.          Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj nije u odgovarajućim evidencijama MUP izvršio preregistraciju vozila, odnosno nije izvršio prijenos vlasništva istog; da račun trgovačkog društva Si-grad d.o.o. nije plaćen do datuma dospijeća obveze (28. travnja 2020.) kao niti do trenutka dovršetka poreznog nadzora; da tužitelj nema zaposlene djelatnike koji su osposobljeni za upravljanje ovom kategorijom motornih vozila; da je tužitelj u tijeku nadzora tvrdio da se kamion koristi za obavljanje gospodarske djelatnosti pa je tako u svojoj izjavi od 7. svibnja 2020. naveo da je vozilo trenutno nalazi na poslovima prijevoza u Petrinji te da je od 11. svibnja dogovoren najam vozila s trgovačkim društvom iz Zagreba, međutim te navode nije potkrijepio nikakvom materijalnom dokumentacijom (ugovori, računi i sl.); da tužitelj nije odgovorio na zahtjev poreznog tijela da se obavi očevid kamiona radi provjere podataka o istome.

 

20.          Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih zakonskih normi Sud nalazi da su osporavana rješenja poreznih tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

 

21.          Naime, odbitak pretporeza nije pogodnost koja se poreznim obveznicima priznaje automatizmom već se radi o danoj mogućnosti uz uvjet da su ispunjene sve pretpostavke propisane u odredbama Zakona te Pravilnika. Obzirom da se radi o poreznoj povlastici to teret dokazivanja činjenica o kojim ovisi priznavanja ovog prava, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, leži na poreznom obvezniku (čl. 88. tč. 2. OPZ-a), pa je stoga nužno da porezni obveznik u svojoj poslovnoj dokumentaciji raspolaže ispravama kojima može dokazati ispunjenje propisanih uvjeta. Sukladno prethodnom, budući da se dokumentiranje podataka u poslovnim knjigama mora temeljiti na vjerodostojnim i urednim knjigovodstvenim ispravama to je, posljedično tome, priznavanje prava na odbitak pretporeza zavisno o vjerodostojnosti isprave na temelju koje se ti podaci evidentiraju. U tom smislu, račun kao i sva druga „popratna“ dokumentacija moraju biti sastavljeni tako da omogućuju pregled svih relevantnih podataka o nekom poslovnom događaju. Samo tako sastavljene isprave mogu se ocijeniti vjerodostojnima prilikom dokazivanja da je usluga/isporuka koje je na ispostavljenim  računima zaračunata doista i obavljena.

Nadalje, sukladno prethodno citiranim odredbama OPZ-a i ZR-a vjerodostojnost dokumenta – isprave – postoji ako je poslovni događaj koji se dokumentira doista stvarno i nastao, i to po vrsti, obujmu, količini, kvaliteti i vrijednosti. Drugim riječima, bez odgovarajuće poslovne dokumentacije koja obično prati određeni pravni posao, a koja dokumentacija mora biti takvog sadržaja da je iz nje moguće nedvojbeno utvrditi da je određeni poslovni odnos realiziran na način kako je isti i evidentiran u poslovnim knjigama, račun sam po sebi ne može biti dokaz o nastalom poslovnom događaju.

Stoga, kako ukupnost gore izloženog činjeničnog stanja, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju, upućuju na zaključak da isporuke predmetnog vozila nije niti bilo već da se radi o fiktivnom pravnom poslu to Sud utvrđuje da je tužitelju pravilno osporeno pravo na odbitak pretporeza po računu društva S.-g. d.o.o.

 

22.          U odnosu na ostale navode tužitelja, utvrđenje je Suda da je upravni (porezni) postupak pravilno i zakonito proveden u skladu s odredbama OPZ-a.

 

23.          Slijedom svega gore izloženog, ocjena je ovog Suda da navodima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavanih poreznih akata. Pritom valja istaknuti da se radi o navodima koje je tužitelj isticao i tijekom žalbenog postupka a na koje (navode) je tuženik odgovorio u obrazloženju pobijanog rješenja iznoseći pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog koji je te prigovore ocijenio neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

 

24.          Stoga, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja posljedično čemu je, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

 

25.          Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.

 

U Rijeci 20. listopada 2023.

                                                                                                                                                  

  Sudac

                                                                                                                  Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).