Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja Ž.
L., S., O.: …, zastupan po pun. J. M.,
odvj. u S., protiv ODO u S., radi naknade štete, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2023. u nazočnosti tužitelja Ž.
L. i zakonskog zastupnika tužene V. G., objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana plati tužitelju iznos od 3.500,00 kn sa
zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 8. 6. 2015. pa do isplate.
2.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične
troškove."
II.Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku
parnični trošak u iznosu od 497,71 EUR/ 3.750,00 kn.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako je protiv tužitelja vođen kazneni postupak pred
Županijskim sudom u Splitu broj K-16/2001 te da je 15. 9. 1996. lišen slobode. Nakon
završene istrage da je protiv njega podnesena optužnica broj Kt-117/96 od 29. 12.
2000., te da je 27. 6. 2014. Županijski sud u Splitu presudom oglasio tužitelja krivim
za kaznena djela iz čl. 337. st. 4. KZH i dr., te mu je izrečena zatvorska kazna u
trajanju od dvije godine. Županijski sud u Splitu da je HOK
podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja, s obzirom da je riječ o odvjetniku, te
dostavio naprijed navedenu presudu. HOK da je 8. 9. 2014. donio rješenje broj
7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva. VSRH da je ukinuo
osuđujuću presudu Županijskog suda u Splitu te odbio optužbu protiv tužitelja.
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Rješenjem HOK broj 7070/2014 od 5. 7. 2017. da je ukinuto rješenje o obustavljanju
prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Za vrijeme zabrane obavljanja
odvjetničke djelatnosti tužitelj da nije mogao obavljati odvjetničke poslove radi čega
je pretrpio štetu. Prije podnošenja predmetne tužbe da se obratio tuženoj radi
pokušaja mirnog rješenja spora u smislu odredbe čl. 186. A ZPP-a, no njegov zahtjev
da je odbijen uz obrazloženje kako se u postupanju tijela kaznenog progona ne
nalaze elementi nezakonitog ili nepravilnog rada za koja bi odgovarala tužena, pa
time nisu ostvarene niti materijalno-pravne pretpostavke odgovornosti za štetu.
Tužitelj smatra kako je zbog nepoduzimanja radnji u predmetu Županijskog suda u
Splitu Kov-27/14 kao punomoćniku M. T., optuženog za kazneno djelo iz
čl. 246. st. 2. KZ-a nastupila šteta u iznosu od 3.500,00 kn prema tbr. 4. Tarife o
nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Radi navedenog predložio je da su
donese presudu sadržaja navedenog u izreci ove odluke.
2.Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Smatra
kako predmetna tužba ne udovoljava procesnim pretpostavkama propisanim
odredbom čl. 186.A ZPPa, jer usporedbom zahtjeva za mirno rješenje spora i
predmetne tužbe proizlazi kako zahtjev tužitelja nema sve potrebne elemente te da je
tužitelj zlorabio procesna ovlaštenja s obzirom da je podnio jedan podnesak
naslovljen kao zahtjev za mirno rješenje spora, da bi nakon neudovoljavanju istom
podnio više tužbi, pa bi se radilo o zabranjenim dispozicijama iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.
Tužena također osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra kako u
konkretnom slučaju nisu ostvarene materijalne pretpostavke za odgovornost tužene
za eventualnu štetu koju je tužitelj pretrpio, s obzirom da u postupanju pravosudnih
tijela u vezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata
nezakonitog i nepravilnog rada. Također, mjera zabrane obavljanja odvjetničke
djelatnosti da je u cijelosti utemeljena na pozitivnim propisima, što znači da ne postoji
element protupravnosti kao pretpostavka za osnivanje odgovornosti za štetu.
3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Županijskog suda u Splitu
Kov-27/14, disciplinski spis HOK-a broj 7070/14, spisa Županijskog suda u Splitu K-
16/01, zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja od 25. 3. 2018., pismena tuženika
N-DO-529/18 od 3. 12. 2018.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za
naknadom štete u vidu izmakle dobiti u iznosu od 3.500,00 kn za vrijeme trajanja
zabrane obavljanja odvjetništva kao punomoćnika (branitelj) okrivljenog u postupku
Kov-27/14 Županijskog suda u Splitu, i to zbog nemogućnosti zastupanja svog
branjenika na ročištu održanom 8. 6. 2015.
6.Među strankama nije sporno kako tužitelj nije mogao u svojstvu
punomoćnika (branitelja) zastupati okrivljenog u kaznenom postupku vođenim pred
Županijskim sudom u Splitu pod brojem Kov -27/14 na ročištu održanom 8. 6. 2015.,
zato što mu je rješenjem HOK broj 7070/14 od 8. rujna 2014.
bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen na kaznu
zatvora u trajanju od dvije godine presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj
K-16/2001 od 27. lipnja 2014. Također, nesporno je kako je predmetna
prvostupanjska kaznena presuda preinačena presudom VS R.H.
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
na način da je optužba protiv tužitelja odbijena, nakon čega je ukinuto i rješenje HOK kojim mu je obustavljen rad.
7.Dakle, među strankama nije sporno na koji način se vodio i kako je završio
postupak Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 te da je tužitelju zabrana
obavljanja odvjetništva trajala od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017.
8.Nadalje, nije sporno da je HOK donijela rješenje o
obustavi obavljanja odvjetništva postupajući po disciplinskoj prijavi suca Županijskog
suda u Splitu koji je sudio u predmetu K-16/2001. Međutim, u pogledu te prijave valja
istaknuti kako je sukladno odredbi čl. 59. Zakona o odvjetništvu („NN“
broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21, dalje ZOD) sud, odnosno drugo
državno tijelo dužno obavijestiti Komoru o pokretanju prekršajnog odnosno kaznenog
postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude
odvjetniku i odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak
protiv odvjetnika. S druge strane, prema odredbi čl. 53. st. 2. ZOD-a, HOK je mogao
donijeti i drugačiju odluku budući ne postoji obvezatna obustava obavljanja
odvjetništva.
9.Među strankama nije sporno niti kako je tužitelj osnivač i član O. L. I. Č. j.t.d. sa sjedištem u S., pa stoga nije bilo potrebe da
se od H.-a u dokazne svrhe pribavi podatak o načinu obavljanja odvjetničke
djelatnosti tužitelja u vrijeme trajanja zabrane odvjetništva. Nadalje, u postupku
Županijskog suda u Splitu Kov-27/14 optuženog M. T. zastupalo je upravo
O. L. i Č. j.t.d., te je na ročište od 8. 6. 2015. pristupio odvjetnik tog društva
Z. L..
10.Glede prigovora koji se odnose na nepostojanje procesnih pretpostavki za
vođenje predmetnog postupka, treba navesti kako je tužitelj prije podnošenja ove
tužbe postupio sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. ZPPa na način da se obratio
ODO u S. sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji
je zaprimljen kod državnog odvjetništva 25. listopada 2018.
11.Uvidom u navedeni podnesak tužitelja od 25. listopada 2018. koji je
naslovljen kao zahtjev za mirno rješenje spora, razvidno je kako se tužitelj izričito
pozvao na odredbu čl. 186.a ZPP te tražio da mu tuženik na ime imovinske i
neimovinske štete isplati iznos od 15.700.000,00 kn s obrazloženjem da je
drugostupanjskom odlukom odbijena optužba protiv njega u kaznenom predmetu
Županijskog suda u Splitu K-16/2001.
12.Prema odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu („NN 67/18 i 21/22, dalje ZDO) državno odvjetništvo će po zaprimanju zahtjeva za
mirno rješenje spora provjeriti je li zahtjev podnesen nadležnom državnom
odvjetništvu, pravilno sastavljen i sadrži li sve što mora sadržavati tužba.
13.Kako podnesak tužitelja od 25. listopada 2018. sadrži određen zahtjev
(isplata iznosa od 15.700.000,00 kn), činjenice na kojima se temelji i predložene
dokaze kao i ostale podatke koje mora sadržavati svaki podnesak, to tuženik
neosnovano navodi da taj podnesak tužitelja ne sadrži sve elemente koje treba
sadržavati tužba u smislu čl. 186. ZPP. Osim toga, ako je tuženik smatrao da po tom
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
zahtjevu ne može postupiti jer je neuredan ili nerazumljiv, bio je dužan postupiti
prema odredbi čl. 38. St. 3. ZPP te vratiti zahtjev tužitelju radi ispravak ili dopune, i to
neovisno o činjenici što je podnositelj tog podneska po profesiji odvjetnik. Međutim,
kako je tuženik dopisom od 3. prosinca 2018. odbio tužiteljev zahtjev za mirno
rješenje spora, očito je da je i on sam smatrao da je taj podnesak uredan i podoban
za daljnje raspravljanje te stoga ovaj sud smatra da tuženik ne može u tijeku
parničnog postupka tvrditi suprotno. Da je tuženik meritorno odlučio o zahtjevu
tužitelja proizlazi i iz sadržaja dopisa od 3. prosinca 2018. u kojem se navodi da
tuženik u postupanju tijela kaznenog progona koji je vođen protiv tužitelja ne nalazi
elemente nezakonitog ili nepravilnog rada za koji bi odgovarala R. H.
te da nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost države za
eventualnu štetu koji je tužitelj pretrpio.
14.Usporedbom sadržaja zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe ovaj sud je
utvrdio da između njih postoji identitet u pogledu činjeničnog stanja i predloženih
dokaza kao i između postavljenog zahtjeva (petita). Pri tome je ovaj sud stava kako
identitet zahtjeva nije narušen time što je zahtjevu za mirno rješenje spora visina
štete određena u iznosu od 15.700.000,00 kn (u zahtjevu napisano kao „15.700.000
kuna“), a tužitelj ovom tužbom potražuje manji iznos, osobito kada se uzme u obzir
nesporna okolnost da je tužitelj protiv tuženika pred ovim sudom podnio više
desetaka tužbi radi naknade štete za svaki pojedinačni postupak u kojem nije mogao
zastupati stranke zbog zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti.
15.Uzimajući u obzir navode tužbe u dijelu u kojem tužitelj ističe da je
drugostupanjski sud "poučio" suca koji je sudio u kaznenom predmetu Županijskog
suda u Splitu K-16/2001 da se tako ne sudi te preinačio prvostupanjsku odluku na
način da je odbio optužbu, može se zaključiti da tužitelj nije bio zadovoljan činjenicom
što je protiv njega bio vođen kazneni postupak koji je kao posljedicu imao zabranu
obavljanja odvjetništva, a zbog čega smatra da je izgubio zaradu. Imajući u vidu
navedeno, ovaj sud smatra kako bi pravna osnova ove tužbe mogla biti odredba čl.
105. st. 1. Zakon o sudovima („NN“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16,
67/18, 126/19 i 130/20, dalje ZS) i odredba čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom
postupku („NN“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i
115/06, dalje ZKP 97) u vezi s čl. 14. i 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku
(„NN“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, i
152/14, dalje ZKP 08).
16.Odredbom čl. 105. st. 1. ZS propisano je da R. H. odgovara
za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim
radom u obnašanju sudačke dužnosti.
17.S obzirom na to da je tuženik bio optuženik u postupku K-16/2001 (a ne
njegovo odvjetničko društvo) te da se tužba temeljem odredbe čl. 105. st. 1. ZS
podnosi protiv R. H., razvidno je da su u odnosu na tu pravnu osnovu
prigovori promašene aktivne i pasivne legitimacije neosnovani. Također, u odnosu na
prigovor promašene pasivne legitimacije valja reći se tužiteljeva tužba prije svega
temelji na okolnostima kaznenog postupka koji je vođen protiv njega, a da je zabrana
obavljanja odvjetničke djelatnosti tek posljedica tog kaznenog postupka te stoga
neosnovano tuženik navodi da je pasivno legitimirana u ovome postupku HOK.
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
18.Činjenica da je osuđujuća presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj
K-16/2001 od 27. lipnja 2014. povodom žalbe tužitelja preinačena odlukom
drugostupanjskog suda na način da je optužba odbijena, u konkretnom slučaju ne
znači da je osuđujuća prvostupanjska presuda posljedica nezakonitog i nepravilnog
rada suca koji je vodio postupak u obavljanju sudačke dužnosti.
19.Nadalje, osim što je istaknuo da nije bio zadovoljan prvostupanjskom
kaznenom presudom, tužitelj nije do zaključenja prethodnog postupka obrazložio
kakvo je to nezakonito i nepravilno postupanje suca dovelo do eventualnog nastanka
štete, a koje postupanje suca bi predstavljalo veće povrede od povreda koje bi se
mogle poistovjetiti sa žalbenim razlozima protiv prvostupanjske kaznene presude.
Stoga, ovaj sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 105.
st. 1. ZS. Za navesti je da je VSRH u odlukama Rev-2831/13 i Rev-2075/12 zauzeo
stav po kojem bi, da bi se radilo o nezakonitom radu suca, morala postojati izuzetno
teška povreda zakona kao posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene
mjerodavnog prava. Ovaj sud ne nalazi da postoji takvo postupanje suca
Županijskog suda u Splitu u pogledu pogrešne primjene odredbe o zastari kaznenog
progona te prihvaćanju izmjene činjeničnog i pravnog opisa i pravne kvalifikacije
kaznenih djela, kako proizlazi iz drugostupanjske kaznene presude. Kada bi se
prihvatilo stajalište tužitelja, onda se nijedan sudac ne bi usudio tumačiti zakonske
odredbe i donositi presude jer bi postojala vjerojatnost da pogrešno protumači
propise i donese pogrešnu odluku pa da u konačnici možda regresno odgovara
državi, a jednako tako se ni odvjetnici, zbog bojazni od regresne odgovornosti, ne bi
usuđivali davati pravna mišljenja o tumačenju propisa.
20.Odredbom čl. 14. ZKP 08 koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj
naveo da je pretrpio štetu propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za
kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo
na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena
zakonom.
21.Prema odredbi čl. 573. alineja 3. ZKP 08 propisano je da će se odredbe
glave XXX ZKP 97 kojim je propisan postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih
prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba primjenjivati sve do
donošenja posebnog zakona, a koji nije donesen.
22.Odredbom čl. 476. st. 1. ZKP 97 pripisano je da pravo na naknadu štete
zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena
sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu
izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je
pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je
do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom
postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili je
oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka nije došlo na temelju sporazuma s
okrivljenikom.
23.Prema odredbi čl. 478. st. 3. ZKP 97 tužba za naknadu štete podnosi se
protiv R. H. te je stoga tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku
temeljem navedene pravne osnove.
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
24.Kako je u konkretnom slučaju po žalbi tužitelja pravomoćnom
drugostupanjskom odlukom VS R. H. odbijena optužba
protiv tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu radi naknade štete koja
će mu se nadoknaditi pod uvjetom da dokaže da je pretrpio štetu u vidu izgubljene
zarade.
25.Radi utvrđenja sporne činjenice je li tužitelj izgubio zaradu izvršen je uvid u
predmet Županijskog suda u Splitu Kov-27/14 (K-56/14) iz kojeg proizlazi da je
optuženog ad. 3. M. T. zastupalo O. L. i Č. j.t.d., te da je na
ročište održano 8. 6. 2015. pristupio odvjetnik tog društva Z. L..
26.Kako je uvodno navedeno, na dan 8. 6. 2015., kada je tužitelj zastupao
optuženog u predmetu Kov-27/14 (K-56/14) isti je bio član O.
L. i dr. j.t.d. T. je 2013. postao član i osnivač O.
L. I. Č. j.t.d., odnosno u vrijeme trajanja zabrane obavljanja odvjetništva
bio je član i osnivač O. L. I. Č. j.t.d.
27.Pregledom spisa Županijskog suda u Splitu K-56/14 (Kov-27/14) utvrđeno
je da je na ročištu od 8. 6. 2015. optuženog ad. 3. M. T. zastupao Z.
L., odvjetnik iz O. L. i Č. j.t.d., te da se radilo o pripremnom ročištu na
koje su pristupili optuženi i njihovi branitelji, te da je sud pružio mogućnost izlaganja
obrane i iznošenja dokaznih prijedloga svim optuženima i njihovim braniteljima.
Pravomoćnom presudom od 23. 10. 2019. sva tri okrivljenika proglašeni su krivima
za kazneno djelo koje im se stavljalo na teret te su im izrečene kazne sukladno
zakonu. Troškove zastupanja tužitelj je mogao putem svog OD
tražiti od svog branjenika, s obzirom da nije uspio dokazati njegovu nevinosti, u
kojem slučaju bi troškove zastupanja na ročištu od 8. 6. 2015. snosila država.
28.Slijedom izloženog, proizlazi da tužitelju nije onemogućeno poduzimanje
radnji u predmetu Kov-27/14 (K-56/14) Županijskog suda u Splitu za vrijeme zabrane
rada, jer je na ročištu od 8. 6. 2015. okrivljenika ad. 3. zastupao odvjetnik iz njegovog
odvjetničkog društva, a s obzirom na uspjeh u sporu, troškove tog ročišta snosi
tužiteljev branjenik. Odredbama članaka 27., 29. i 30. ZOD-a omogućeno je da
odvjetnici u odvjetničkim društvima, za slučaj spriječenosti jednog od njih, mogu
obavljati radnje za koje su sklopili ugovor o zastupanju sa strankama, što se odnosi i
na odvjetničke vježbenike u tim društvima, pa stoga tužitelju u konkretnom slučaju
nije nastupila nikakva šteta.
29.Inače, kada bi i postojala odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju,
upitna je visina iste. U vrijeme nastanka štete (8. 6. 2015.) tužitelj je kako je naprijed
navedeno, i kako proizlazi iz punomoći priložene u spisu Kov-27/14 poslovao kao
trgovačko društvo, odnosno bio je član OD L. i Č., pa mu
ne može pripasti cjelokupni iznos nagrade za zastupanje, jer se ona stječe za račun
društva, pa bi tužitelj trebao dokazati visinu prihoda i rashoda, odnosno obračunati
porez na dobit, na koje okolnosti nije dostavljen niti jedan relevantni dokaz.
30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a
tuženiku je obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od
21. 1. 2020., 16. 11. 2021., 18. 10. 2022., 28. 4. 2023., po 50 bodova, što iznosi 250
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
bodova, što uvećano za vrijednost boda s paušalom iznosi 3.750,00 kn, odnosno 497,71 EUR.
U Splitu, 20. listopada 2023.
S U D A C Vica Roščić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- zz tužene
- u spis