Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-506/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Tomislav Štefanović, odvjetnik u Zagrebu, Savska 18., Ivanić – Grad, protiv tuženika: Općina Hrvatska Dubica, Hrvatska Dubica, Vjekoslava Venka 4, OIB: 01129249076, zastupan po načelnici općine KI, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i načelnice općine, danom objave 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21.517,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 18.476,33 EUR teku od 6.2.2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.481,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 16. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi je dana 13.12.2016., sada pok. HI sklopio s tužiteljem Ugovor o kreditu broj 9021018701, ovjeren po javnom bilježniku Jožici Matko-Ruždjak iz Zagreba u predmetu posl. br. OV-5896/16, da je HI umro dana **.**.2023. te je nakon njegove smrti proveden ostavinski postupak u kojem je javni bilježnik dr.sc. Ivan Jurić iz Zagreba dana 3.4.2023. donio rješenje o utvrđenju ošasne imovine posl. br O- 5401/2023 UPP-OS-42/2023 a kojim je ostavinska imovina pok. HI prešla u vlasništvo tuženika. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 18.4.2024. Iza pok. HI ostalo je dugovanje po predmetnom kreditu, koje je na dan 5.2.2025. iznosilo 21.517,70 EUR, i to s osnove glavnice iznos od 18.476,33 EUR i s osnova zateznih kamata iznos od 3.041,37 EUR. U vlasništvo tuženika Općine Hrvatska Dubica kao ošasna imovina prešle su nekretnine navedene u predmetnom rješenju o nasljeđivanju i poziva se na čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju kojim je propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tuženik kao ošasnu imovinu stekao u vlasništvo imovinu iza pok. HI i to nekretnine: kčbr. GRČ 133 k. o. [katastarska općina] kuća broj 123 sa dvorištem u selu površine 140.00 m2, kčbr. [katastarska čestica] dvorište kod kuće u selu površine 86,00 m2, kčbr. GRČ 132 k. o. [katastarska općina] kuća br. 17 sa dvorištem u selu površine 176,00 m2, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica u Arvenici površine 1043,00 m2, kčbr. [katastarska čestica] vrt u brdu površine 173.00 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica u brdu površine 547.00 m2, kčbr. [katastarska čestica] kuća sa dvorištem u brdu površine 169.00 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica u Topolju površine 3370.00 m2, sve k. o. [katastarska općina]. Navodi da se na nekretninama kčbr. GRČ 133 k. o. [katastarska općina] i kčbr. GRČ 132 k. o. [katastarska općina] nalazi stara ruševna kuća koja je nakon potresa 2020. dobila crvenu naljepnicu dok na ostalim nekretninama nema izgrađenih zgrada. Navodi da iz fotografija koje dostavlja uz odgovor na tužbu razvidno je da zgradi na kčbr. [katastarska čestica] prijeti urušavanje i njezino uklanjanje bi koštalo više od njezine vrijednosti. Smatra da sukladno čl. 2. Zakona o nasljeđivanju tuženik kao jedinica lokalne samouprave nema status nasljednika jer nije fizička osoba i ne može se odreći stjecanja ošasne imovine a imovina je male/neznatne vrijednosti. Poziva se kao i tužitelj na čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju. Predlaže da sud odbije tužbu i otpusti dug.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid dokumentaciju koja prileži spisu (list 9-62 spisa).

4. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 21.517,70 EUR, od čega glavnice u iznosu od 18.476,33 EUR i uglavničenih zateznih kamata na iznos glavnice u iznosu od 3.041,37 EUR, na temelju Ugovora o kreditu 9021018701 od 13. prosinca 2016. koji je tužitelj sklopio s pok. HI. Navedeni iznos tužitelj potražuje od tuženika kao jedinice lokalne samouprave na koju je prešla ošasna imovina iza pok. HI.

6. Između stranaka nije sporno da je HI preminuo i da je njegova imovina prešla u vlasništvo tuženika, kao ošasna imovina temeljem. Naime, rješenjem o utvrđenju ošasne imovine posl br. O-5401/2023 od 3. travnja 2023. (list 13-15 spisa) koje je donio javni bilježnik Ivan Jurić iz Zagreba, razvidno je da su se zakonski nasljednici iza pok. HI odrekli nasljeđivanja i temeljem čl. 20. st. 1. Zakona o nasljeđivanju nekretnine pod točkama 1 do 4 rješenja pripale su općini Hrvatska Dubica.

7. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva odnosno da potraživanje tužitelja temeljem Ugovora o kreditu iznosi upravo utuženi iznos, kao niti da bi tuženiku pripale kao ošasna imovina nekretnine navedene pod točkama 1 do 4 rješenja O-5401/2023 od 3. travnja 2023..

8. Sporno je da li je tuženik pasivno legitimiran jet tuženik smatra da kao jedinica lokalne samouprave nije nasljednik i da se nije mogla odreći od stjecanja imovine koja je neznatne (manje) vrijednosti.

9. Čl. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN) propisano je da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik), da se nasljedno pravo stječe na temelju oporuke ili na temelju zakona i to u trenutku ostaviteljeve smrti.

10. Čl. 5. st. 1. ZN-a propisano je da tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik.

11. Čl. 20. ZN-a odnosi se na ošasnu ostavinu i propisuje da ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze (st. 1.). Pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području [adresa] (st. 2.). Ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalište na području [adresa], a imao je boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao boravište na području [adresa] (St. 3.). Ako ostavitelj u trenutku smrti na području Republike Hrvatske nije imao ni prebivalište niti boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana Republike Hrvatske (st. 4.).

12. Članak 139. ZN-a propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove (st. 1.), da nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove (st. 2.), te da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (st. 3.).

13. U konkretnom slučaju zakonski nasljednici iza pok. HI odrekli su se nasljeđivanja i temeljem čl. 20. st. 1. Zakona o nasljeđivanju nekretnine pod točkama 1 do 4 Rješenja postale su ošasna ostavina tuženika. Dakle, tuženik je nasljednik navedenih nekretnina i kao takav odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine sukladno čl. 139. st. 1. ZN-a.

14. Iako tuženik tvrdi da je vrijednost naslijeđenih nekretnina (ošasna imovina) mala odnosno da se radi o neznatnoj vrijednosti navedeno ne znači da ne bio pasivno legitimiran u ovom postupku jer isti odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Na tuženiku je teret dokazivanja navedene činjenice koja bi isključivala njegovu odgovornost odnosno nije dokazao koliko iznosi vrijednost ošasne ostavine a do koje bi visine odgovarao tužitelju. Dostavljanje zemljišno-knjižnih izvadaka i fotografija (list 31-39 spisa) ne predstavlja dokaz vrijednosti ošasne imovine a niti tuženik navodi o kojoj bi se vrijednosti imovine radilo niti je predložio dokaze radi utvrđivanja navedenog.

15. Što se tiče pozivanja obje stanke na čl. 139. st. 6. ZN-a valja reći da se ne odnosi na ovaj parnični postupka već se odnosi na ovršni postupak budući da se njome propisuje da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Navedena odredba čl. 139. st. 6. ZN-a ne utječe na ovaj parnični postupak u kojem se odlučuje o postojanju tužiteljeve novčane tražbine i je li ju tuženik dužan podmiti, a ne o načinu namirenja te tražbine, koje može biti dobrovoljno ili prisilno. Naime, tuženik ima mogućnost dobrovoljno podmiriti tužiteljevu tražbinu svojom imovinom ili na način da raspolaže ošasnom imovinom kako bi ostvario novčana sredstva za podmirenje tražbine, dakle mogućnost podmiriti tužiteljevu tražbinu izvan ovršnog postupka. Tek u slučaju da tužitelj na temelju ove presude kao ovršne isprave pokrene ovršni postupak, zakonom je ograničeno što može biti predmet ovrhe radi ostvarenja tražbina ostaviteljevog vjerovnika prema općini, međutim to ograničenje ne utječe na ovaj parnični postupak.

16. Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim i odlučio je kao u točki I. izreke.

17. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate a kako je uglavničio zatezne kamate na iznos glavnice, to iste osnovano potražuje na utuženi iznos zatezne kamate od podnošenja tužbe i to po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose, kako je i odlučeno u točki I. izreke.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa) prema kojoj tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7/1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištu dana 1. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 1.250,00 eur. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u zatraženom iznosu od po 115,61 eura te stoga ukupni trošak iznosi 1.481,22 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II. Izreke.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 231,21 EUR

2. tuženiku

3. pisarnica – kal. 60 dana