1              Poslovni broj: II Kž-437/2023-5

Poslovni broj: II Kž-437/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. L. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kvm-12/2023-6 (Kzd-3/2023.) od 29. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog I. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. L., zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u svezi stavka 2., KZ/11., teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11., protiv okrivljenog I. L. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 7. veljače 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. L. po branitelju, odvjetniku D. O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da se isto preinači na način da se okrivljenom I. L. istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ne nalazi osnovanim žalbeni navod da se pobijano rješenje ne može ispitati, obzirom da isto ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno navedenom, pobijano rješenje sadrži jasne i dostatne razloge, za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, koja je pravilna i na zakonu osnovana.

6. Jednako tako nije osnovan ni žalbeni navod da u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi za daljnje produljenje istražnog zatvora, te da prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost da će okrivljenik izlaskom na slobodu ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže. Kada se analizira znatna kriminalna količina koja se okrivljeniku stavlja na teret, te duljina inkriminiranog razdoblja, od preko tri godine koje je započelo kada je žrtva imala svega osam godina, to uz težinu i okolnosti počinjenja kaznenih djela, kao i visoki stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti, bešćutnosti i bezobzirnosti u protupravnom postupanju, drugostupanjski sud nalazi valjanim utvrđenje prvostupanjskog suda da postoji neposredna i razborito predvidiva opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela. Takova opasnost može se uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

7. Drugostupanjski sud nadalje, nalazi promašenim žalbeni navod da obrazloženje prvostupanjskog suda kako je iz optužnice razvidno da se okrivljenom I. L. stavlja na teret učin četiri kaznena djela, ne može predstavljati poseban razlog za produljenje istražnog zatvora, Naime žalitelj gubi iz vida da upravo navedena okolnost, između ostalog, ukazuje na upornost i visoku kriminalnu volju, što predstavlja razloge koji ukazuju na postojanje bojazni da bi okrivljenik nastavio s činjenjem kaznenih djela na slobodi, odnosno navedena okolnost svakako je od značaja prilikom ocjenjivanja postojanja ili nepostojanja bojazni od povrata.

8. Nadalje, upravo sve prethodno navedeno razlog je neprihvaćanja od strane drugostupanjskog suda i žalbene tvrdnje da je dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru na istog dostatno utjecao jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.

9. Kraj takvog stanja stvari, niti žalbeni navodi okrivljenika kojima upire na svoju dosadašnju neosuđivanost, također nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, je prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

10. Zaključno žalitelj ističe da se u konkretnom slučaju svrha produljenja istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 može ostvariti primjenom blažih mjera. Naime, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u žalbi predložene mjere opreza ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opisane opasnosti na strani optuženika.

11. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. listopada 2023.