Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-43/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Pustara Višnjica d.o.o., Višnjica bb, Slatina, OIB: 72365042199, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marić, Stajčić i Perkov j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika SH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nositelj [obrt] SH, radi naknade troška, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-695/2021-13 od 9. veljače 2023., 16. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-695/2021-13 od 9. veljače 2023. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-695/2021- 13 od 9. veljače 2023. pod točkom I izreke naloženo je ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak u iznosu od 12.500,00 kn/1.659,04 EUR, u roku od 8 dana, dok je pod točkom II izreke u razlici od zatraženog do dosuđenog iznosa zahtjev ovršenika za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje; ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 - dalje; OZ). U žalbi navodi da je u cijelosti netočan i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi se potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku, a u odnosu na naplatu kojeg potraživanja je pokrenut postupak izravne naplate, odnosilo na potraživanje iz sporazumno raskinutog ugovora, budući da se Sporazum o raskidu ugovora o prijenosu članskih uloga od dana 12. studenoga 2020. koji ovršenik dostavlja u spis odnosi na Ugovor o prijenosu članskih uloga od dana 19. prosinca 2019. između ovdje ovrhovoditelja kao prenositelja i EKONOMIJA d.o.o. kao stjecatelja, odnosno da je evidentno riječ o posve drugom pravnom poslu od onoga iz kojeg potječe u ovom postupku relevantna zadužnica. Ističe da je zahtjev za izravnu naplatu povukao u dobroj vjeri temeljem obećanja ovršenika da će podmiriti svoje dugovanje. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe ovrhovoditelja i po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pobijano rješenje bilo obuhvaćeno kojom od bitnih povreda odredaba ZPP-a koji se u ovome postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ-a, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Obrazlažući pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da nije sporno da je izravna naplata novčane tražbine ovrhovoditelja pokrenuta na osnovu zahtjeva ovrhovoditelja koji je kod Financijske agencije zaprimljen 14. prosinca 2021. i to temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Sandre Naumovski pod brojem OV-9058/2019 od 23. prosinca 2019., a koja je izdana kao instrument osiguranja naplate tražbine u iznosu od 1.875.887,75 kn sve temeljem članka 2. Ugovora o prijenosu članskih uloga (list 8-9 spisa) i to do iznosa naplate od 1.000,000,00 kn. Također utvrđuje da je predmetni Ugovor o prijenosu članskih prava raskinut sporazumno dana 12. studenoga 2020. te da iz članka 2. Ugovora proizlazi da je razlog raskida bila činjenica neispunjenja obveze ovršenika kao stjecatelja članskih uloga, s posljedicama koje su definirane člankom 3 Sporazuma o raskidu, a koje se svode u osnovi na posljedice iz članka 361. stavak 1. Zakona o obveznom odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje; ZOO) te na temelju navedenih utvrđenja zaključuje da je ovrhovoditelj, premda je pravni posao iz koje proizlazi novčana tražbina radi čije je naplate ovršenik kao stjecatelj članskih uloga izdao bjanko zadužnicu kao instrument osiguranja ovrhovoditelju kao prenositelju članskih uloga i to radi naplate kupoprodajne cijene (1.875.887,75 kn), prestao važiti sporazumnim raskidom i to dana 12. studenoga 2020., Financijskoj agenciji dana 14. prosinca 2021., usprkos toj činjenici, podnio bjanko zadužnicu na naplatu, a u odnosu na koju tražbinu da je ovršenik kao stjecatelj oslobođen obveze njezina ispunjenja sporazumnim raskidom, pa da je takvom radnjom neosnovano prouzročio trošak na strani ovršenika temeljem poduzete radnje u vidu podnesene žalbe s prijedlogom za odgodom ovrhe, zbog čega obvezuje ovrhovoditelja da ovršeniku naknadi trošak u visini kako je određeno pobijanim rješenjem.

6. Činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja u svemu kao pravilne prihvaća i ovaj sud jer ih ovrhovoditelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

7. Naime, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi ovrhovoditelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer da bjanko zadužnica koju je podnio na izravnu naplatu nije dana radi osiguranja potraživanja koje proizlazi iz Ugovora o prijenosu članskih uloga od 19. prosinca 2019., a to budući da je člankom 2. citiranog Ugovora određeno da na ime osiguranja plaćanja kupoprodajne cijene stjecatelj prilaže tome Ugovoru bjanko zadužnicu izdanu od OPG SH, [adresa], koja prileži na listu 45 prvostupanjskog spisa, dok se u Ugovoru o prijenosu članskih uloga koji ovrhovoditelj dostavlja u spis takva isprava ne spominje kao sredstvo osiguranja ispunjenja obveze iz Ugovora.

8. U kontekstu iznesenoga, pravilno prvostupanjski sud obvezuje ovrhovoditelja da naknadi ovršeniku trošak koji mu je neosnovano uzrokovao podnošenjem na naplatu bjanko zadužnice koja je dana u svrhu osiguranja tražbine koja je prestala Sporazumom o raskidu Ugovora o prijenosu članskih uloga, sve temeljem odredbe članka 14. stavak 5. OZ-a, u kojoj situaciji nisu od utjecaja navodi ovrhovoditelja da je bjanko zadužnicu povukao zbog usmenog dogovora s ovršenikom oko ispunjenja tražbine budući da iz priloženih isprava proizlazi da je ista prestala temeljem navedenog Sporazuma.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.

10. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Karlovcu 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Mašić