Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1239/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, protiv tuženika TB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Mandić, odvjetnik u Đakovu, radi regresne isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-220/2022-18 od 1. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika TB i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-220/2022-18 od 1. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 12.247,66 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku počev od 3. kolovoza 2019. godine pa nadalje do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, na IBAN [broj bankovnog računa], uz naznaku poziva na broj 198310820090.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.003,39 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2025. pa nadalje do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, na IBAN [broj bankovnog računa], uz naznaku poziva na broj 198310820090.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) . Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu regresnog potraživanja u iznosu od 12.247,66 eura, koji je iznos tužitelj isplatio oštećenom CB s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale u prometnoj nesreći dana 24. kolovoza 2018., koju je prouzročio prednik tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer ista sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Također, nisu ostvarene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom postupku te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je 24. kolovoza 2018. vozač sada pokojni JB, prednik tuženika, prouzročio prometnu nesreću upravljajući vozilom osiguranim kod tužitelja policom AO broj 068300702789;

- da je oštećeniku CB tom prilikom nanesena osobito teška tjelesna ozljeda;

- da je tužitelj, kao osiguratelj, oštećeniku CB isplatio naknadu štete u iznosu od 250.000,00 kn dana 2. kolovoza 2019.;

- da je toksikološkim nalazom i mišljenjem Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ utvrđeno da je prednik tuženika u trenutku nezgode bio pod utjecajem alkohola s koncentracijom od najmanje 0,51 g/kg;

- da je tuženik tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede novo toksikološko vještačenje radi osporavanja uzročne veze između alkoholiziranosti i nezgode;

- da je prednik tuženika u kaznenom postupku priznao krivnju te je u kaznenom predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-97/2019 donesena presuda od 27. ožujka 2019. kojom je JB proglašen krivim što je dana 24. kolovoza 2018. oko 22,40 na županijskoj cesti broj 4133 upravljajući osobnim automobilom Opel Astra reg. oznaka [registarska oznaka], kolnikom navedene ceste iz smjera Kešinaca u smjeru Vrbice brzinom 83 km/h koja je bila neprilagođena noćnim uvjetima vožnje i dometu kratkih svjetala, započeto pretjecati nepoznato vozilo koje se kretalo ispred njega, a da se prethodno nije uvjerio da time ne ugrožava druge sudionike u prometu, protivno odredbama čl. 51. st. 1. i čl. 66. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da će radnju pretjecanja obaviti na siguran način, no kako se u tom trenutku lijevim rubom kolnika u smjeru Vrbice kretao oštećenik CB, uslijed opisanih propusta je prednjim lijevim bočnim dijelom osobnog automobila udario desni bočni dio tijela pješaka i odbacio ga u kanal, uslijed čega je oštećenik zadobio djelomičnu amputaciju desne nadlaktice, koja povreda je osobito teške naravi, dakle, iz nehaja, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio drugoj osobi osobito tešku tjelesnu ozljedu, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano po čl. 227. st. 5. u svezi st. 1. i 2. istog članka, a kažnjivo po čl. 227. st. 5. Kaznenog zakona;

- da je tuženik naslijedio imovinu ostavitelja temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O- 220/2020 UPP/OS-51/2020 od 2. travnja 2020., ali nije ponudio nijedan dokaz o vrijednosti naslijeđene imovine radi ograničenja svoje odgovornosti sukladno čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje: ZN);

- da prosječna mjesečna neto plaća u Republici Hrvatskoj za svibanj 2022. godine iznosi 7.690,00 kn, zbog čega zbroj 12 takvih plaća odgovara iznosu od 92.280,00 kn, odnosno 12.247,66 eura.

8. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) vezano uz čl. A.1.2 Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, koji su sastavni dio police osiguranja te je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

9. Naime, prema čl. 14. ZOOP društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

10. Odredbom čl. A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ukoliko u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količina alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više), odnosno ako se nakon prometne nesreće odbije podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti, utjecaja droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.

11. Slijedom navedenog, u postupku radi isplate naknade osiguratelju od osobe koja je odgovorna za štetu, a u smislu citiranih odredbi ZOOP i Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti, kao posebnih propisa, na osiguraniku (tuženiku) je teret dokazivanja nepostojanja uzročne veze između utvrđene alkoholiziranosti i nastale štete uzrokovane radnjama tuženika.

12. Neosnovani su stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava postojanje uzročne veze između alkoholiziranosti vozača i nastanka prometne nesreće jer se prema čl. 24. st. 1. t. 4. ZOOP, uzročnost između alkoholiziranosti i nezgode presumira, pri čemu teret dokazivanja suprotnog snosi osiguranik. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama Rev- 919/2023-2 od 5. prosinca 2023. te Rev-198/2021-2 od 9. ožujka 2021., izrazio isto pravno shvaćanje.

13. U ovom predmetu toksikološkim nalazom i mišljenjem je utvrđeno da je prednik tuženika u vrijeme prometne nesreće imao najmanje 0,51 g/kg alkohola u krvi, što predstavlja alkoholiziranost iznad dopuštene razine.

14. Tuženik nije ponudio nijedan dokaz kojim bi pobio navedenu presumpciju. Naprotiv, odustao je od prijedloga za provođenje toksikološkog vještačenja, kojim bi se eventualno moglo utvrditi suprotno. Kako teret dokazivanja leži na njemu, pravilno prvostupanjski sud primjenjuje zakonsku presumpciju uzročnosti te su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima nastoji ograničiti svoju odgovornost obzirom na vrijednost naslijeđene imovine. Prema čl. 139. st. 3. ZN, nasljednik koji tvrdi da njegova odgovornost prema vjerovnicima ostavitelja ne prelazi vrijednost naslijeđene imovine dužan je tu vrijednost i dokazati.

16. Tuženik je u ovom postupku nesporno naslijedio imovinu ostavitelja sukladno rješenju o nasljeđivanju, no tijekom postupka nije ponudio nikakav dokaz o vrijednosti naslijeđene imovine, time da na visinu vrijednosti sud pazi samo na prigovor nasljednika koji je tada i dužni dokazati da je naslijedio manje od utužene tražbine, a što tuženik nije učinio, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik odgovara u cijelosti.

17. Također je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 24. st. 4. ZOOP, prema kojoj je regresni zahtjev osiguratelja u slučaju alkoholiziranosti ograničen do iznosa 12 prosječnih mjesečnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Kako iz službenih statističkih podataka proizlazi da je za svibanj 2022. prosječna neto plaća iznosila 7.690,00 kn, iznos regresa od 92.280,00 kn (12.247,66 eura) pravilno je utvrđen, te odgovara zakonskom ograničenju.

18. Tuženik u žalbi ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

19. Stoga je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu.

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina