Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-423/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupane po Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-226/2021-17 od 14. veljače 2025. u dijelu pod točkom II. izreke, 16. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovan, potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-226/2021- 17 od 14. veljače 2025. u dijelu pod točkom II.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati, na ime preplaćenog tečaja u CHF, iznos od 1.248,07 EUR sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na pojedine iznose teče kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.345,67 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Tužitelj žalbom pobija odluku o troškovima parničnog postupka u dijelu pod točkom II. presude kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud presudu u dijelu pod točkom II. preinači na način da tužitelju dosudi daljnji parnični trošak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane odluke o troškovima sadržane u točki II. presude povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijanog dijela presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a. Posebno nije počinjena bitna povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, te da tužitelj svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica,

- da je tužitelj u tužbi od 29. ožujka 2021. od tuženika potraživao iznosio 1.459,95 eura sa zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa rate,

- da je nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj podneskom od 4. kolovoza 2022. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 1.248,07 eura sa zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa rate,

- da je prvostupanjski sud, obzirom se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, u odnosu na taj dio povučenog tužbenog zahtjeva nastavio postupak i donio odluku o tužbenom zahtjevu u visini koja je bila postavljena u tužbi te takav zahtjev kao konačan uzeo u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka,

- da je prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka, prvostupanjski sud uzeo u obzir tužbeni zahtjev koji je bio postavljen u tužbi te je kao vrijednost predmeta spora u ovom postupku utvrdio 1.459,95 eura (11.000,00 kn),

- da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u ovom postupku uspio sa 85,49%, dok je tuženik uspio sa 14,51%.

7. Polazeći od naprijed navedenog, prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, utvrdio omjer uspjeha stranaka u ovoj parnici.

8. Tužitelj se žali protiv odluke o troškovima postupka navodeći da je u cijelosti (100%) dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, dok je odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je sa 85,00 % prvotno postavljenog zahtjeva. Dakle, tužitelj smatra da je u sporu uspio ukupno sa 92,50 % (zbroj 100% osnove i 85,00 % visine potrebno je podijeliti na dva kako bismo dobili ukupan uspjeh tužitelja u sporu). Slijedom navedenog, ističe da je tužena uspjela u sporu u neznatnom dijelu od 7,50 % i da mu je sud trebao u cijelosti dosuditi zatraženi trošak, a sve temeljem odredbe članka 158. i članka 154. stavka 5. ZPP-a, budući da nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

9. Odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

10. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud omjer uspjeha tužitelja ocijenio prema tužbenom zahtjev koji je bio postavljen u tužbi u iznosu od 1.459,95 eura ( 1.248,07 EUR / 1.459,95 EUR = 85,49%, a što znači da je tuženik uspio sa 14,51 %). Nakon što je od postotka tužitelja oduzeo postotak tuženika (85,49 – 14,51 = 70,98 ) pobijanom odlukom prvostupanjski sud pravilno je utvrdio iznos troškova tužitelja.

11. Naime, nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj podneskom od 4. kolovoza 2022. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 1.248,07 eura, a kojem djelomičnom povlačenju se tužitelj protivio nakon što se upustio u raspravljanje. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-8, predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP- a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

12. Ako se tuženik u smislu odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tada se postupak u odnosu na povučenu tužbu i za taj dio zahtjeva nastavlja kao da nije bilo povlačenja i sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva, te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1367/2024 od 12. studenog 2024.)

13. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir činjenicu da je tužitelj u cijelosti (100%) dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, dok je odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je sa 85,00 % prvotno postavljenog zahtjeva. Naime, u konkretnom slučaju predmet spora je samo tužbeni zahtjev za isplatu, dok deklaratorni tužbeni zahtjevi nije niti bio istaknut, a utvrđenja na koje se tužitelj u ovoj pravnoj stvari pozivao poslužila su samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu i stoga se ne uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, a niti prilikom omjera uspjeha u sporu.

14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki II. izreke presude, potvrditi (članak 380. točka 2. ZPP).

15. Tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, kao neosnovan, jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Gospiću, 16. prosinca 2025.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić