Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2174/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem Pn-77/2024-8 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice BF kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude odbijen u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je dijelom točke II. izreke presude naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.665,94 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem Pn-77/2024-8 od 5. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista zahtijevala da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 1.992,49 EUR-a / 15.012,42 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. rujna 2016. pa do isplate, a točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.665,94 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. lipnja 2025. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog, za iznos od 375,42 EUR-a zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, dijelu kojim je točkom I. izreke presude odbijen u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je dijelom točke II. izreke presude naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.665,94 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev u odnosu na troškove postupka, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, iz osnova pretrpljene štete na motoru vozila tužiteljice, a koju štetu tužiteljica da je na motoru svog vozila pretrpjela u prometnoj nezgodi, koja da se dogodila 29. rujna 2016. u Bosni i Hercegovini, kod grada Bosanskog Broda, kada s njezinim vozilom da je upravljao MF iz [adresa], na način da je vozilo za vrijeme vožnje naletjelo na kamen, koji da se nalazio na cesti, uslijed čega da je došlo do oštećenja donjeg dijela vozila, te uljnog korita motora vozila, što da je uzrokovalo gubitak tlaka ulja i oštećenja radilice i klipnjače motora.

6. Iako, tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u osporavajućem dijelu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

7. Nije u pravu tužiteljica, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Tako, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da između stranaka nije sporno da je 29. rujna 2016. došlo do štetnog događaja, u kojemu da je oštećeno vozilo u vlasništvu tužiteljice marke Volkswagen Polo, a koje vozilo da je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja motornog vozila broj: K06830034193 od 7. rujna 2015., kao i da nije sporno da je tuženik priznao tužiteljici vanjska oštećenja na vozilu, za koja oštećenja tuženik da je tužiteljici isplatio iznos odštete u visini od 1.400,00 kuna.

10. Između stranaka da su sporni osnov i visina tražbine tužiteljice, odnosno, da je sporno, da li je predmetni kamen, na koji kamen da je kritične zgode, upravljajući vozilom tužiteljice, naletio MF, bio dovoljno velik da napravi štetu na karteru, te da zbog tog oštećenja odmah iscuri ulje iz vozila, što posljedično da dovodi do zaribavanja motora, te da li je u konkretnom slučaju došlo do isključenja obveze tuženika (osiguratelja), temeljem odredbe članka 20. stavka 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, iz razloga navedenih u točkama 1.,3. i 7. toga članka.

11. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrdio, da je dana 29. rujna 2016. godine došlo do štetnog događaja naletom motornog vozila u vlasništvu tužiteljice, kojim da je upravljao MF, na kamen, te da u fazi štete, odnosno, mehaničkog oštećenja naletom vozila na kamen, nije došlo do oštećenja motora, te u fazi štete, odnosno naletom vozila na kamen, da je došlo do vanjskih oštećenja, odnosno do oštećenja kartera, otjecanja ulja iz automobila, oštećenja filtera ulja i podnice, a za koja oštećenja tuženik da je utvrdio osnovanost odštetnog zahtjeva tužiteljice, te za ista oštećenja tuženik da je tužiteljici isplatio odštetu.

12. Kada je, a provedenim prometnim vještačenjem, valjano utvrdio, da je kvar na motoru, u obliku tzv. „zaribavanja“ motora, posljedica ne gašenja motora automobila nakon predmetne prometne nezgode, te do štete na motoru da ne bi došlo da je vozač MF isključio motor vozila nakon zaustavljanja vozila, a što on da nije učinio, kako da je i sam svjedok MF iskazao na glavnoj raspravi 10. veljače 2020., a činjenica da je došlo do curenja ulja iz vozila, da je uobičajena posljedica probijanja kartera i nastavka vožnje do zaustavljanja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da je, temeljem odredbe članka 20. stavka 1. točaka 1. i 3. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, došlo do isključenja obveze osiguratelja za isplatu osigurnine i troškova tužiteljici za utuženu nastalu štetu na motoru, pa je ispravno postupio, kada je, a imajući u vidu odredbe članaka 921. i 922. stavak 1. sve Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) i odredbe članka 8. stavke 1., 2., 3.i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), kao i odredbe članka 20. stavaka 1. točke 1., 3. i 7. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista zahtijevala da joj tuženik na ime naknade imovinske štete zbog kvara na motoru njezinog vozila isplati iznos od 1.992,49 EUR- a / 15.012,42 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

13. Stoga, žalbenim navodima tužiteljice– kojima ista u biti smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tužiteljica, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Tužiteljici je, a u odnosu na njezine žalbene prigovore, suviše i za navesti, da iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je na ročištu rasprave, održanom 29. travnja 2025. (stranice od 200 do 2004 spisa) saslušani sudski vještak dipl. inž. cest. prom. SF naveo, da u cijelosti ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju od 31. listopada 2018, kao i dopune nalaza i mišljenja od 3. listopada 2023., te da je svjedok MF u svom iskazu naveo, da je on izašao iz vozila i ostavio motor u pogonu, a kada da se vratio motor da je bio ugašen i vozilo više da nije mogao upaliti, što prema navodima vještaka da znači, da u fazi štete, odnosno mehaničkog oštećenja, nije došlo do oštećenja motora, a da je motor nakon zaustavljanja bio isključen, do štete na motoru da ne bi došlo, te kvar na motoru u obliku „zaribavanja“ da je nastao posljedično ne gašenjem motora automobila nakon prometne nesreće, dakle, kvar na motoru da nije nastao mehaničkim oštećenjem motora u prvoj fazi događaja, a jedina oštećenja koja da su nastala, kao posljedica naleta vozila na kamen, da su oštećenja kartera, zamjena ulja koje da je iscurilo iz automobila, filtera ulja i zaštitne podnice, pa, imajući u vidu iskaz imenovanog sudskog vještaka, do utužene štete na motoru predmetnog vozila da ne bi došlo da je vozač MF isključio motor vozila nakon zaustavljanja vozila, kako je to ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, a i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, a imajući u vidu iskaz stalnog sudskog vještaka, ne postoji uzročno posljedična veza između utužene štete na vozilu tužiteljice i predmetne prometne nezgode, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je, a imajući u vidu odredbe članka 20. stavaka 1. točke 1. i 3. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

15. U odnosu na daljnje žalbene navode, da sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude ne navodi što to stoji u članku 20. stavku 1. točkama 1. i 3. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, žaliteljici je za navesti, da je sud prvog stupnja točkom 14. obrazloženja svoje presude naveo što piše u članku 20. stavku 1. točkama 1., 3. i 7. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, pa se žaliteljica, a radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, točkom 14. kojeg obrazloženja je sud prvog stupnja jasno naveo što piše u članku 20. stavku 1. točkama 1., 3. i 7. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, a pozivom na odredbe stavaka 1. i 3. navedenog članka sud prvog stupnja ispravno zaključuje da je došlo do isključenja obveze osiguratelja, ovdje tuženika, za isplatu osigurnine i troškova tužiteljice za utuženu štetu, koja je predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice.

16. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

17. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, u dijelu kojim je dijelom točke II. izreke presude naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.665,94 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužiteljice i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

18. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

19. Nepobijani dio (odbijajući dio točke II. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjeno.

Split, 15. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac