Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2094/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Maravić & Maravić j.t.d., u Ogulinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, pod poslovnim brojem P- 293/2017-43 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika NC i presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, pod poslovnim brojem P-293/2017-43 od 26. svibnja 2025. se:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I. izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.970,00 EUR-a zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom,

b) preinačava u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak postupka osiguranja koji se vodio pred tim sudom, pod poslovnim brojem R1-26/2017, na način da su tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan,

c) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, na način da ista presuda u tom dijelu glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.060,35 EUR-a sa zateznim kamatama koja teku od donošenja prvostupanjske presude (26. svibnja 2025.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan prvi siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan prvi srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos od 1.373,57 EUR-a zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, kao i što se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku NC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.970,00 eura zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate te trošak postupka osiguranja koji se vodio pred ovim Sudom, posl. broj R1-26/2017 sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presudom do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos glavnice od 10. ožujka 2017. godine pa do 25. svibnja 2025. te za isplatom zatezne kamate na iznos troška postupka osiguranja od 24. listopada 2017. pa do 25. svibnja 2025., kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.433,92 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog parničnog troška iznad dosuđenog, kao neosnovanim.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.433,92 EUR-a, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime imovinske štete isplati iznos od 1.970,00 EIR-a, a koju imovinsku štetu da je pretrpio dana 10. ožujka 2017. godine, kada da mu je tuženik posjekao dio grana na šest stabala smreke, koja stabla da su u njegovom vlasništvu.

6. U ovoj fazi postupka, po žalbi tuženika, sporna je točka I. izreke prvostupanjske presude, kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i točka III. izreke prvostupanjske presude, kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.433,92 EUR-a.

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće:

- iz navoda vještaka mjernika, da tužitelj pokazuje šest stabala smreke, od kojih da je sjeverna na međi, a ostalih pet stabala da su na na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja, te svih šest stabala smreka da se nalazi na posjedu tužitelja;

- iz navoda vještaka šumarske struke, dipl. ing. Tomislav Vitković, u dvorištu tužitelja da se nalazi šest spornih stabala smreke, prsnih promjera raspona 25 – 34 cm, visine 10 – 12 m, na kojima da je izvršeno orezivanje, na način da je obostrano izvršeno podizanje krošnje do visine od 2,5 m, te navedenim zahvatom da je manje narušena fiziološka, a više estetska funkcija predmetnih stabala, u narušavanju koje estetske funkcije da ulazi vizualna vidljivost, zbog koje da treba izvršiti zamjensku sadnju, dok navedena šteta uopće da nema utjecaja na zvučnu izolaciju;

- iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika, šest stabala smreka različitih promjera da se nalaze u posjedu tužitelj, s tim što se pet smreka nalaze na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine da je vlasnik tužitelj, dok šesto stablo smreke da se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo Hrvatskih voda, ali koja nekretnina da je posjed tužitelja;

- iz nalaza i mišljenja Tomislav Vitković, dipl. ing, stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu, procjenu poljoprivrednog zemljišta, hortikulturu i krajobraznu arhitekturu, da se na nekretninama u vlasništvu tužitelja nalazi šest spornih stabala smreke, prsnog promjera od 25 – 34 cm, te visine 10 – 12 m, te iste smreke da su orezane, na način da je sa svih strana debla izvršeno podizanje krošnje do 2,5 m visine, te, na predmetnim stablima u vlasništvu tužitelja, zahvatom orezivanja, odnosno podizanjem krošnje, da je u naravi manje narušena fiziološka, a više estetska funkcija stabala, te vijek predmetnih stabala, zbog izvedenih zahvata orezivanja, da neće biti drastično skraćen, ali da će zbog navedenog orezivanja biti trajno narušena estetika stabala, odnosno privatnog vlasnika u smislu zaštite od pogleda, koju da je predmetni nasad imao prije orezivanja, dok predmetno orezivanje da nema trajnog utjecaja na zvučnu izolaciju nekretnina;

- nadalje, u svrhu "pravične naknade", da je mišljenja da je ispravno iskazati vrijednost za sadnju zamjenskog nasada, koja da ima biti izvršena u koridoru visine do 2,5 m, neposredno ispod postojećih smreka, a s vrstom nasada koji da podnosi povećanu kiselost tla, pa u tu svrhu da smatra, da je ispravna sadnja formiranim sadnicama tise, visine cca 1,5 m, sa djelomičnom izmjenom zemlje i prihranom tla, te jednokratnim zalijevanjem prilikom sadnje, te vještak da procjenjuje, da je za sadnju u koridoru oštećenja potrebno po tri sadnice oko svake smreke, sađeno u "cik – cak" smjeru, radi bržeg popunjavanja prostora, a optimalna visina sadnica da je 1,5 m, uz djelomičnu zamjenu supstrata prilikom sadnje, te ukupna naknada za štetu na predmetnom nasadu da iznosi 1.970,00 EUR-a, a koji iznos da se sastoji od vrijednosti 18 komada tisa, visine 1,5 m, te uvećan za dostavu, iskop sadnih mjesta i dostavu supstrata i sadnju.

- pet stabala smreke da je posađeno uz ogradu, koja da dijeli posjed tužitelja od posjeda tuženika i to na strani tužiteljevog posjeda, odnosno u pravcu tužiteljevog imanja, sa tužiteljeve strane ograde;

- u pogledu stabla smreke, za koju vještak mjernik navodi da se nalazi na čkbr. [katastarska čestica], odnosno na čestici u vlasništvu Hrvatskih voda, to stablo smreke da je u posjedu tužitelja, što tuženik da ne osporava, odnosno da ne svojata navedeno stablo kao svoje, a tužitelj dodatno da pojašnjava, da on ima sporazum sa Hrvatskim vodama te da je to "stvar njega i Hrvatskih voda", jer Hrvatske vode da koriste njegovu parcelu čkbr. [katastarska čestica].

8. Kada je valjano utvrdio, da su predmetna stabla smreke posađena na zemljištu u vlasništvu, odnosno posjedu, tužitelja i to uz ogradu koja da jasno razgraničuje posjed tužitelja i tuženika, pa da su stabla, koja da su posađena na zemljištu u vlasništvu, odnosno posjedu tužitelja i vlasništvo tužitelja, a u odnosu na koja stabla smreke tuženik i da ne osporava da je na istima odsjekao dio grana, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Tomislav Vitković, dipl. ing, stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu, procjenu poljoprivrednog zemljišta, hortikulturu i krajobraznu arhitekturu, naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.970,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, presuđujući kao u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 1045. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05).

9. Naime, odredbom članka 1045. stavkom 1. ZOO/05 propisano je, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. Navedena utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja, kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja i rezultata kompletne raspravne građe i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda zaista proizlazi, da se predmetna stabla smreke, a u odnosu na koja stabla tuženik niti ne poriče da je odrezao dio grana podizanjem krošnje, nalaze i to pet stabala u vlasništvu i posjedu tužitelja, odnosno jedno stablo, koje se nalazi na na čk. br. 4641, koja je u vlasništvu Hrvatskih voda, u posjedu tužitelja, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tuženiku naložio da tužitelju na ime pretrpljene imovinske štete, uslijed odsječenih grana na tim stablima, isplati iznos od 1.970,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, a visinu koje štete je sud prvog stupnja ispravno utvrdio prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Tomislav Vitković, dipl. ing, stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu, procjenu poljoprivrednog zemljišta, hortikulturu i krajobraznu arhitekturu, poklanjajući mu pri tome punu vjeru.

11. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima ista u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od valjano utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno iznijetih zaključaka po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, nalažući tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.970,00 EUR- a sa pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate – ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja po sudu prvog stupnja i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja, a temeljem kompletne raspravne građe, dao jasne razloge o tome, zašto je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, nalažući tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.970,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode, i za navesti, da iz stanja spisa predmeta i to Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje geodezije vještaka Zdravka Pavelića, ing.geod. (stranice od 83 do 88 spisa) proizlazi, da je žičana ograda na betonskim stupovima granica posjeda tužitelja (k. č. [katastarska čestica]) u odnosu na posjed tuženika k. č. [katastarska čestica] i Hrvatske vode k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te da se četiri stabla smreke nalaze na nekretnini u posjedu tužitelja, a dva stabla smreke da graniče sa k. č. [katastarska čestica] posjed Hrvatskih voda, ali da su u posjedu tužitelja, iz čega proizlazi da se svih šest stabala smreke nalazi u posjedu tužitelja, a kako je to ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem prvostupanjske presude, pri tome poklanjajući vjeru utvrđenjima na licu mjesta, a ne iskazima u postupku saslušanih svjedoka.

13. U odnosu na daljnje žalbene navode, kojima se poziva na susjedska prava, tuženiku je za odgovoriti, da iz njegovog iskaza, danog na ročištu rasprave, održanom 5. svibnja 2025. (stranice od 124 do 129 spisa), proizlazi, da je on predmetne grane odsjekao jer da su iste pravile sjenu, ne predlažući na te okolnosti nikakve dokaze, a ne zato što da su te grane prelazile na njegovo zemljište, kako to sada tuženik navodi svojom žalbom, te je tuženiku suviše i za navesti, da je vještak Tomislav Vitković, dipl. ing, stalni sudski vještak za poljoprivredu, procjenu poljoprivrednog zemljišta, hortikulturu i krajobraznu arhitekturu, u svojoj Procjeni, koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja naveo, da ukupna šteta na predmetnom nasadu u odnosu na šest stabala smreke iznosi 1.970,00 EUR-a, jasno navodeći zašto smatra da se počinjena štete na predmetnim stablima smreke može reparirati sadnjom tise, te da na iskaz imenovanog vještaka, danog na ročištu rasprave, održanom 5. svibnja 2025. (stranice od 124 do 129 spisa), tuženik nije imao primjedbi.

14. Budući, da na izloženi način, u ovom pobijanom dijelu, kojim je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude nalaženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.970,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude nalaženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.970,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

15. Nadalje, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je dijelom točke I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak postupka osiguranja koji se vodio pred tim sudom, pod poslovnim brojem R1-26/2017, a, to stoga, što se zahtjev za naknadu troškova postupka osiguranja dokaza ne može postavljati kao glavni tužbeni zahtjev, što osnovano tuženik i prigovara svojom žalbom, već, temeljem odredbe članka 168. stavka 2. ZPP-a, troškove postupka za osiguranje dokaza stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici.

16. Budući, da su na izloženi način, u ovom pobijanom dijelu, kojim je dijelom točke I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak postupka osiguranja koji se vodio pred tim sudom, pod poslovnim brojem R1-26/2017, ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tuženika uvažiti kao osnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je dijelom točke I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak postupka osiguranja koji se vodio pred tim sudom, pod poslovnim brojem R1-26/2017, preinačiti prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod b) izreke (članak 373. ZPP-a).

17. Nastavno, u odnosu na žalbene navode tuženika u odnosu na točku III. izreke prvostupanjske presude, kojom je odlučeno o troškovima postupka, istom je za navesti, da se on na ročištu rasprave, održanom 5. svibnja 2025. (stranice od 124 do 129 spisa), uistinu protivio povlačenju tužbe tužitelja za iznos od 1.996,22 EUR-a, ali prvostupanjski sud svojom presudom nije odlučio o tom povučenom dijelu tužbenog zahtjeva, pa kako tuženik u odnosu na taj povučeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja nije u zakonskom roku predlagao donošenje dopunske presude, to se smatra da je tuženik u tom dijelu odustao od donošenja meritorne odluke glede povućenog zahtjeva tužitelja (članak 339. ZPP-a).

18. Slijedom navedenog, tužitelj koji je u svom tužbenom zahtjevu uspio za iznos od 1.970,00 EUR-a, a nije uspio u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, kojim je dijelom točke I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak postupka osiguranja koji se vodio pred tim sudom, pod poslovnim brojem R1-26/2017, kao i u dijelu kojim je sa zahtijevao isplatu zatezne kamate na iznos glavnice od 10. ožujka 2017. godine pa do 25. svibnja 2025. te isplatu zatezne kamate na iznos troška postupka osiguranja od 24. listopada 2017. pa do 25. svibnja 2025., to prema ocijeni ovog drugostupanjskog suda uspjeh tužitelja u postupku iznosi cca 80%, a uspjeh tuženika iznosi cca 20%.

19. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika (članak 154. stavak 2. ZPP-a), to proizlazi da uspjeh tužitelja u postupku iznosi 60%, a uspjeh tuženika da iznosi 40%.

20. Imajući u vidu pravilno obračunat trošak tužitelju po prvostupanjskom sud u iznosu od 3.433,92 EUR, to proizlazi da trošak tužitelja iznosi 2.060,35 EUR-a, koji trošak je tuženik, temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, dužna naknaditi tužitelju, dok je zahtjev tužitelja za naknadom daljnjih troškova postupka u iznosu od 1.373,57 EUR-a valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod dijelom c) izreke (članak 380. točka 3.ZPP-a), kao i što je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, koji je svojim žalbom u biti uspio samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka), odlučujući kao pod dijelom c) izreke.

21. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

22. Nepobijani dio (točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 15. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac