Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-229/2022.-61.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničara Igora Đorđevića, u kaznenom predmetu protiv optuženog OK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 4. ožujka 2022., poslovni broj KO-DO-113/2022-1, nakon javne rasprave održane 12. svibnja 2025. i 18. rujna 2025., a održane i zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Željka Ivanušića, te optuženog OK i njegovog branitelja Ivana Jukića, odvjetnika u Osijeku, 15. prosinca 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin LK i FK rođene O, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trenutno izdržava kaznu u drugom predmetu u Kaznionici u Požegi (trebao biti pušten na slobodu u travnju 2026.), državljanin Republike Hrvatske, vatrogasni tehničar i vozač, oženjen, otac troje djece od kojih je jedno maloljetno, u starosti od 10 godina, u mirovini, s mirovinom od oko 600,00 eura, bez čina i odlikovanja, osuđivan, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je:

1) dana 16. i 17. siječnja 2022., u Kneževu, u nakani da zastraši ĆK, intimnu partnericu s kojom ima zajedničko dijete, sa svog mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] nazvao ju na njen mobilni uređaj pozivnog broja [broj telefona] kojom prilikom joj je povišenim i ljutitim tonom rekao da će ju onesposobiti na način da će je staviti u invalidska kolica, da će joj uništiti lice kiselinom i da će imati podsjetnik na njega cijeli život, govorio joj da pita mamu da li će se brinuti za nju kada bude u invalidskim kolicima, da njemu nije problem odležati 5-8 godina u zatvoru jer će on izaći iz zatvora kad-tad, a ona iz invalidskih kolica nikada više neće ustati, a što je kod iste izazvalo snažan osjećaj straha i ugroženost za vlastitu sigurnost i život, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

2) u vremenu od 1. lipnja 2015. do 18. siječnja 2022., u Kneževu, protivno odredbama članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, svjestan da time ĆK nanosi intenzivnu psihičku bol, istu svakodnevno psihički zlostavljao vrijeđajući ju raznim pogrdnim riječima da je kurva i ofucana droljetina, da je dno dna i da ništa ne vrijedi, da je on u odnosu na nju viši oblik života, govorio joj da će joj oduzeti dijete ako ga napusti, zahtijevao od nje da uvijek mora imati na mobitelu uključenu lokaciju u sklopu postavke u aplikaciji Viber kako bi mogao pratiti njezino kretanje, a kada joj je ta postavka bila isključena, zvao ju, te zahtijevao da mu kaže gdje je i s kim te da mu kaže što skriva, dolazio joj na adresu stanovanja te s prozora pratio što radi, a potom joj slao poruke dajući joj do znanja da ju gleda, zabranjivao joj prekidanje veze s njim što je učinila u nekoliko navrata, zabranjivao joj druženje s njenim, a čime je kod ĆK izazvao osjećaj straha za njezinu sigurnost i dovodio ju u ponižavajući položaj,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime je pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., a pod točkom 2) kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece

– nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11., sve uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11.

II. Optuženom OK za kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11.

u t v r đ u j e s e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD

8 (OSAM) MJESECI

a za kazneno djelo nasilja u obitelji optuženom OK na temelju članka 179. a KZ/11.

u t v r đ u j e s e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE

te se optuženi VK uz daljnju primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11.

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

III. Optuženom OK na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11.

i z r i č e s e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da će se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen, u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora, u trajanju od 9 (devet) mjeseci, neće izvršiti ako optuženi VK u razdoblju od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom OK u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja, lišenja slobode i trajanje istražnog zatvora od 19. siječnja 2022. do 26. siječnja 2022.

V. Na temelju članka 70. stavka 1. i 3. KZ/11. optuženom OK izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, te potom za vrijeme roka provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje dvije godine.

VI. Na temelju članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženom OK izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene/žrtve ĆK u trajanju koje je 5 (pet) godina dulje od izrečenog bezuvjetnog dijela kazne zatvora na način da se optuženik istoj ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara niti s njom uspostavljati bilo kakav izravan ili neizravan kontakt, uhoditi ju niti ju uznemiravati.

VII. Upozorava se optuženi VK da ukoliko bez opravdanog razloga bude kršio obvezu koja mu je određena sigurnosnim mjerama, sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora (članak 58. stavak 5. KZ/11. u vezi članka 57. stavka 6. KZ/11.).

VIII. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi VK oslobađa se obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.).

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 4. ožujka 2022., poslovni broj KO-DO-113/2022-1, optužen je VK da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., te kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11., sve uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11.

2. Optuženi VK očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kaznena djela za koje se tereti optužnicom.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedokinja oštećena ĆK te svjedoci AK, SK, BK, KK i TK, time da su na raspravi od 18. rujna 2025. na temelju članka 431. stavka 6. i 8. ZKP/08. pročitani iskazi svjedokinja oštećene ĆK, te svjedokinja AK i SK s ranijih rasprava. Nadalje, provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika po vještaku Zoranu Čavajdi, dr. med., time da je vještak neposredno ispitan na raspravi, te je pročitan njihov pisani nalaz i mišljenje od 26. ožujka 2024. Nadalje, pročitan je podnesak HZSR Beli Manastir od 15. svibnja 2025. uz priloge, izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj Kzd-70/2023, a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (stranice 274 do 277 spisa), te je optuženik ispitan.

3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 1. odbijen je kao nedopušten dokazni prijedlog optužbe za reprodukcijom zvučne snimke telefonskog razgovora između optuženika i oštećenice, te čitanje pripadajuće službene zabilješke o pregledu zvučne snimke, budući da se radi o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08., te je time odbijen i dokazni prijedlog za dopunskim ispitivanjem oštećene ĆK. Naime, po mišljenju suda ovaj je dokaz nedvojbeno pribavljen povredom prava na nepovredivost osobnog života optuženika (neovlaštenim snimanjem privatnog telefonskog razgovora). Osim toga, navedeni dokaz bio je i nevažan, s obzirom da su odlučne činjenice u ovom postupku već utvrđene drugim dokazima.

4. Iznoseći obranu optuženi VK naveo je da se ne smatra krivim niti za jedno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice ističe da su njegove riječi izvučene iz konteksta, premda to možda zvuči kao prijetnja, to nije bila nikakva prijetnja. Njihovo prepucavanje koje se zbilo kritičnih dana počelo je onog dana kad je vidio UK da komunicira sa svojom majkom koja je kupovala njegovom djetetu CK Kinder jaje. Pojašnjava da UK prethodno 14 godina nije razgovarala sa svojim roditeljima, a Helenin otac je govorio po selu za njihovo dijete CK da je CK „šiptarsko kopile“. Iz tog razloga, kad je to vidio, rekao je UK da on ne želi da njezina majka CK kupuje Kinder jaje jer da će mu on kupiti vagon Kinder jajeta kako je to i do sada činio. UK se s time nije složila te je tu počelo njihovo "prepucavanje" odnosno svađa koja se nastavila kroz više telefonskih poziva (zvao je on nju i ona njega). Premda su se njih dvoje svađali, on UK nije nikada izgovorio sve ove prijetnje koje se navode pod točkom 1. optužnice. Samo ju je pitao da li bi ju njezina majka hranila i oblačila kao što je on to činio sve te godine. Također nije točno niti da je UK odveo u šumu, skinuo do gola i svezao za drvo. Naime, on joj je moguće tijekom razgovora u nekoj prilici i rekao da će je zavezati za drvo ali to nije ozbiljno rečeno, nego je to bilo u tijeku lova dok je UK stalno prekidala lov s nekim svojim traženjima i opaskama. UK je tijekom ovog postupka više puta mijenjala svoj iskaz tako da on ne zna da li se brani od njezinog prvog iskaza u kojem je bio zločinac, od njezinog drugog iskaza gdje je bio "super" ili od njezinog trećeg iskaza u kojem su mu ona i njezina ujna natovarile sve i svašta. U cijelosti osporava sve što mu se stavlja na teret pod točkom 2. optužnice. UK i on su se tijekom njihove veze svađali, te je u svađama svašta bilo izgovoreno, kako s njegove tako i s njezine strane, no on nije nikada te njezine riječi niti snimao niti screen shootao da bi ih upotrijebio na ovako zločest način. UK je inače osoba od koje se može očekivati svašta. Kao primjer naveo je da je jedno vrijeme radila kod njegove ujne u trgovini, te ju je potkradala. Kako ne bi dobila otkaz zbog toga ona je fotografirala dokumentaciju iz trgovine kako bi mogla ucjenjivati njegovu ujnu da joj ne može dati otkaz. Sve ove godine dok je bio s UK brinuo se i za nju i za dijete. Da je on sačuvao sve poruke u kojima je ona njemu prijetila ona bi sada sjedila na optuženičkoj klupi.

5. Svjedokinja oštećena ĆK u prvom iskazu pred sudom, na raspravi od 13. veljače 2023., navela je da ne ostaje kod iskaza kojeg je dala u ODO u Osijeku s obzirom da su ona i optuženik svoje odnose u potpunosti promijenili te su sada u dobrim odnosima i žive zajedno od 29. travnja 2022. Bila je policiji i podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika, a bila je i u ODO u Osijeku. Prijavila je OK za maltretiranje i zlostavljanje. 16. i 17. siječnja 2022. Ali joj je telefonskim putem rekao ono što ustvari nije ni mislio, ona se u tome trenutku osjećala ugroženom, ali kasnije je uvidjela da to ustvari tako nije trebalo biti, odnosno da nije tako mislio. Živi s optuženikom u izvanbračnoj zajednici. Podnijela je kaznenu prijavu iz razloga što je mislila da se ima razloga bojati se, a kasnije je shvatila da se nema razloga bojati.

5.1. Nakon što je svjedokinji oštećenoj ĆK pročitan iskaz kojeg je dala u ODO u Osijeku, navela je kako joj optuženik nikada nije rekao da će ju teško tjelesno ozlijediti. Prema njoj optuženik nikada nije bio nasilan, a međusobno su se vrijeđali govoreći jedno drugome pogrdne riječi. Njoj nikada optuženik nije prijetio da će je staviti u invalidska kolica i posuti lice kiselinom. Nikada je nije skinuo do gola niti svezao za drvo u šumi. Nikada joj nije rekao da je kurva i ofucana droljetina. On joj je rekao da je on u odnosu na nju viši oblik života, a nije govorio da će joj oduzeti dijete ako ga napusti. Njoj je optuženik rekao ako hoće da upali aplikaciju za lokaciju na Viberu, a ako neće ne mora upaliti lokaciju na Viberu, a to je rekao iz razloga što joj nije vjerovao. Optuženik je dolazio na njenu adresu stanovanja, ali je nije pratio. Prije nego što je dolazio slao je poruke dajući do znanja da je gleda. Njoj optuženik nije zabranjivao druženje s prijateljima nego nije odobravao, a nazivao ih je kneževačke kurve. U tom periodu ona se njega ponekad bojala. Ona nije tražila od prijatelja da budu s njom u kući i prate ju na posao. Samo jednom je tražila da bude prijateljica s njom u kući i da ju prati na posao a ta prijateljica se zove SK. U toj vezi koja je bila dinamična bilo je između njih dosta verbalnih sukoba te su izgovarali ružne riječi, ali su i nakon tih sukoba nastavili živjeti. Optuženik i ona su imali nekakve planove jer su trebali ići u Njemačku, ali se to razvuklo i od toga nije bilo ništa, a između ostalog znali su se svađati i zbog toga. Razlozi zbog kojih je ona podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika je bilo prije svega što nisu otišli u Njemačku, njihov odnos, iz razloga što nikada nisu bili zajedno, iz razloga što je on bio oženjen, ali se to sada promijenilo jer se u međuvremenu razveo, a razlog su bile i njihove svakodnevne svađe. Također je jedan od razloga bio to što je optuženik obećavao da će se razvesti, a što nije učinio. Sada kad žive u izvanbračnoj zajednici Ali je izuzetno dobar i oni se više uopće ne svađaju. Također je optuženik vodio brigu o njenom sinu, bio je strog, ali pravedan prema njemu. Ona nije zainteresirana za kazneni progon protiv optuženika niti traži bilo kakvu naknadu štete. Ona je podnijela prijavu iz razloga između ostalog što je premalo vremena provodio s njima pa nisu uspjeli sve te razmirice raščistiti i njihov odnos dovesti u normalu. Drugih razloga zašto je podnijela kaznenu prijavu nije bilo. Ona nije puno pitala optuženika da djetetu nešto posebno treba, a da ga je pitala vjeruje da bi on doprinio za dijete što god bi ona tražila od njega. Kada je podnosila kaznenu prijavu ona je bila jako ljuta na njega. Ona se odljutila od optuženika u 4. mjesecu prošle godine kada su počeli zajedno razgovarati o svemu i ponovno su se njihovi odnosi uspostavili i bili normalni. Ona je ovo danas ovo iskazivala po vlastitoj savjesti i nitko ju nije nagovarao na bilo što.

5.2. Nadalje, na raspravi od 18. siječnja 2024. svjedokinja oštećena ĆK navela je da je njezin iskaz kojeg je dala u ODO u Osijeku točan i kod tog iskaza ostaje u cijelosti. Na zadnjoj raspravi pred sudom je iskazivala drugačije jer se bojala optuženika i tadašnji optuženikov branitelj joj je sugerirao da tako kaže. U iskazu kojeg je dala u ODO u Osijeku i kod kojeg u cijelosti ostaje navela je da je optuženika upoznala prije 10-11 godina, a kad su njeni roditelji saznali da je s njim u vezi, istjerali su je iz kuće jer je njen otac, koji ga je poznavao jer su bili susjedi s optuženikom i njegovim roditeljima, smatrao da optuženik nije dobra osoba, negativno se o njemu izražavao, no to nema veze s njegovim albanskim porijeklom. Ona je tada otišla kod svoje bake u [adresa], i s njom je živjela 10 godina. Iako je baka preminula u prosincu 2021. ona je još za bakina života odlučila riješiti svoje stambeno pitanje te je samoinicijativno bez prijedloga i uloge optuženika i njegovih roditelja podnijela zahtjev Državnoj agenciji za stambeno zbrinjavanje te je još u prosincu 2020. dobila rješenje o dodjeli jednog stana za potrebe nje i njenog sina lana, sada starog 6 i pol godina. Stan plaća oko 30,00 kuna mjesečno. Ništa od onoga što je optuženik rekao u vezi njenog zaposlenja nije istina jer je optuženikova supruga V radila kod istog poslodavca kao i ona, ali u trgovini u Duboševici, a otkaz nije dala zbog nje već zbog financijskih razloga tj. male plaće, a još ranije se izliječila od zloćudne bolesti od koje je bolovala tako da nije točno da je dala otkaz zbog bolesti. Ona se zaposlila u Bečić prometu, radno mjesto joj je bilo u [adresa] te optuženik niti njegovi roditelji nisu imali nikakvog utjecaja na njeno zaposlenje u toj trgovini. Posao je dobila jer je jedna gđa. odlazila u mirovinu. Da će gđa. ĐK ići u mirovinu znalo se dulje vrijeme u selu, a to joj je rekao i optuženik, no ona je to već ranije bila čula i razmišljala da se zaposli na tom radnom mjestu. Kuća optuženikovih roditelja je vrlo blizu njenog radnog mjesta te oni čuvaju njeno dijete za vrijeme dok je ona na poslu. Optuženikov otac TK sam joj je predložio da je spreman uskočiti u čuvanju djeteta za vrijeme dok je ona na poslu, a na tom poslu radi od 1. siječnja 2017. kada je lan bio star godinu i pol dana, a kako njena baka, koja je bila preko osamdeset godina nije bila u stanju čuvati tako malo dijete, ona se suglasila da joj dijete čuvaju roditelji optuženika, što joj je odgovaralo zbog blizine radnog mjesta. S roditeljima optuženika ima više nego korektne odnose, ona poštuje njih, te oni poštuju nju, stekla je dojam da njegovi roditelji nemaju saznanja o njegovim postupcima prema njoj. Nakon što je podnijela prijavu ona je o svemu razgovarala sa Alijevim roditeljima koji su joj prigovorili da im je to trebala ranije reći, a ona je Alijevom ocu rekla da je htjela ali da je procijenila da to neće biti od nikakvog utjecaja na poboljšanje optuženika prema njoj budući je vidjela da optuženik ne poštuje svog oca i da odnos optuženika prema ocu nije odnos izražavanja poštovanja, tako da otac ne bi mogao utjecati na promjenu optuženikova ponašanja. Ona je na svoj mobitel instalirala aplikaciju snimanja telefonskih razgovora te je u dva navrata snimila njezin razgovor s optuženikom, snimke je predala policiji te se na njima mogu čuti riječi prijetnje koje joj je optuženik tom prilikom upućivao, a sadržaj istih je bio da će joj baciti kiselinu u lice, da će je strpati u invalidska kolica, pitao je da li će se onda njena mama brinuti za nju kada bude u invalidskim kolicima da njemu nije problem odležati 5-8 godina u zatvoru da će on iz zatvora izaći kad tada, a ona iz invalidskih kolica neće ustati. Nakon smrti njezine bake ona je popravila svoje odnose sa majkom i ocem što se optuženiku nije svidjelo i s tim u vezi joj je rekao da on nema ništa protiv da ide i komunicira s roditeljima, ali da joj ne padne na pamet da dijete bude u njihovoj blizini jer će ih sve poravnati sa zemljom. Ona, koju god je odluku u životu donijela, ukoliko se nije svidjela optuženiku ili se s njom nije složio on je nju vrijeđao da je kurva, ofucana droljetina, da je dno dna, da ništa ne vrijedi, da je on u odnosu na nju viši oblik života. On je njoj u više navrata, i to kad se nije suglasio sa nekim njenim odlukama povišenim i ljutitim tonom rekao da će zvati socijalno kako bi joj oduzeli dijete, a nju je opterećivalo to što je uvijek morala voditi računa da li će u vezi neke njene odluke on ispoljavati agresiju na nju. Optuženik je od nje tražio da ima na Viberu upaljenu lokaciju, a što je mogao vidjeti iz njihove Viber komunikacije, pa joj je prigovarao ako je vidio da nije upaljena pitajući je gdje je i što radi. Na to mu je odgovorila da ako mora imati upaljenu lokaciju da bi bilo dobro da ju ima i on, a koju izjavu je on izokrenuo na način da je nju u svojoj obrani, koliko vidi prikazao kao bolesno ljubomornu osobu, što ona nije. Ne odgovara istini da OK financijski skrbi o njihovom zajedničkom djetetu, te ona ne smatra financijskom skrbi što on jednom u dva mjeseca djetetu kupi nešto kao primjerice vlažne maramice u Lidlu. Ne odgovara istini da ona od optuženika nije željela da plaća alimentaciju za dijete, naravno da bi željela da to čini, no on o tome nikada nije želio pričati. Optuženik joj brani da se druži s bilo kime, ona se mora skrivećki družiti s prijateljima, a optuženik stalno kontrolira s kime se druži, a svakome će naći nekakvu manu. Optuženik joj je samo jednom dao svoju kreditnu karticu na korištenje i ona je djetetu kupila i odjeću i obuću u vrijednosti 600,00 kuna. Njegovim novcem nije kupila sliku, odnosno reprodukciju djela OKĐ, što se može provjeriti, već je to kupila putem Ikeinog web- shopa, a trošak je platila svojom karticom. Istina je da je OK rekla da lana ne dovodi u kuću kada je njegova supruga kod kuće, a to je učinila iz toga razloga što on njoj brani da se ona druži s kime god hoće, pa je onda i ona htjela da može odlučivati s kim će njeno dijete biti u društvu, a poznato joj je kroz razgovor s djetetom da optuženik nije poštivao njenu odluku i da je lan bio u njegovoj kući za vrijeme dok je bila u kući njegova supruga V. Od Alijevih roditelja posudila je 5.000,00 kn s dogovorom da pola iznosa vrati ona, a pola će vratiti OK. Ona je svoju polovicu vratila Alijevom ocu kad je OK bio u istražnom zatvoru. Optuženik nikada nije s njom živio, no viđaju se svaki dan, ali ne zato što ona želi nego je on dolazio kada je htio, a ona mu to prigovara smatrajući da on treba najaviti svoj dolazak neovisno o tome što imaju zajedničko dijete. On ne želi prihvatiti činjenicu da ona ima svoj život te da joj ne odgovara da on svaki dan dolazi, sjedi u kuhinji i prigovara dok se dijete nalazi u sobi, a s njim se ne igra ni ne priča, iako opravdava svoj dolazak da je došao vidjeti dijete. Ona je morala promijeniti ključeve na ulaznim vratima od stana i zgrade zato što je optuženik imao ključeve od stana, a isti joj je odbio vratiti ključeve, govoreći da on može kopirati duplikat kad on to želi. Ona i dalje smatra da je optuženik spreman ostvariti svoje prijetnje te se boji od ostvarenja tih prijetnji te opisanim ponašanjem vezano za kazneno djelo nasilja u obitelji doveo u ponižavajući položaj te je zbog straha za svoju sigurnost promijenila ključeve od stana i ulaznih vrata stambene zgrade. lako je ona bila zastrašena i povrijeđena njegovim postupanjem pristala je s njim prije od prilike dva tjedna prije nego će završiti u istražnom zatvoru na njegovu inicijativu imati spolni odnos jer bi u protivnom on tvrdio da s njim ne želi imati spolni odnos jer ga zasigurno ima s nekim drugim muškarcem, a ona je već sita njegovih prigovora, zlostavljanja, prijetnji i bolesne ljubomore.

5.3. Oštećenica je napomenula da zna da je lažan iskaz kazneno djelo, ali radi svoje sigurnosti je na prošloj raspravi sve zanijekala. Bez obzira što je to tada tako izjavila nedugo nakon toga, prošle godine našla se u talačkoj situaciji zbog čega se vodi još jedan kazneni postupak. Taj događaj se dogodio 9. travnja 2023. Njena prijateljica SK u cijelosti može potvrditi njezin iskaz koji je dala u ODO u Osijeku. Osim SK, ŠK i BK također imaju saznanja o svim ovim događajima i mogu potvrditi njene navode. Točno je da su se optuženik i ona pomirili u razdoblju veljače 2023. te mu je dopustila da dođe živjeti s njom i s djetetom, a to sve iz razloga jer se bojala, iz straha se s njim pomirila, misleći da će i dijete i ona imati na taj način mir, ali problemi su i dalje ostali. Točno je da je ona došla u obiteljsku kuću optuženika, ali na njegov poziv, te je sve bilo u redu ali dok se ona ponašala onako kako je to optuženik htio.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da su oštećena ĆK i optuženi VK u kritično vrijeme bili intimni partneri, te da imaju zajedničko dijete. Također, nije bilo sporno da su optuženik i oštećenica 16. i 17. siječnja 2022. u više navrata razgovarali telefonskim putem, svađajući se oko svog odnosa i brige za njihovo zajedničko dijete. Nije bilo sporno da su se optuženik i oštećenica tijekom svoje ljubavne veze često svađali.

7. Bilo je sporno je li optuženik u telefonskim razgovorima oštećenici prijetio govoreći joj „da će je staviti u invalidska kolica, da će joj uništiti lice kiselinom i da će imati podsjetnik na njega cijeli život, da pita mamu da li će se brinuti za nju kada bude u invalidskim kolicima, da njemu nije problem odležati 5-8 godina u zatvoru jer će on izaći iz zatvora kad-tad, a ona iz invalidskih kolica nikada više neće ustati“. Također, bilo je sporno je li optuženik u inkriminiranom vremenskom razdoblju oštećenicu zlostavljao na načine opisane u točki 2) optužnice i time kod nje izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je ponižavajući položaj.

8. Svjedokinja AK u iskazu je navela da je oštećena ĆK njezina nećakinja te je njoj od početka poznat odnos oštećenice i optuženika. Fizičko i psihičko nasilje optuženika prema oštećenici traje od 2009. godine. Njen pokojni suprug, ujak oštećenice i ona su u više navrata oštećenicu pokušali spasiti od optuženika, čak je i živjela jedno vrijeme kod njih, a sve kako bi je zaštitili od optuženika. Ona je bila prisutna kada je optuženik oštećenici prijetio, a to se dogodilo prije talačke situacije. Zna da je njihov odnos bio turbulentan, a također može reći da je optuženik oštećenici i zabranjivao da se vidi sa svojim prijateljima, bio je jako ljubomoran na njenog pokojnog muža, čim bi došla kod nje nazvao bi ju da pita gdje je, prijetio joj. Oštećenica nije nigdje smjela izaći iz stana bez njegovog odobrenja. Također može reći da financijski za dijete nije ništa pomagao. Oštećenica se jako bojala optuženika i iz tog razloga i mirila s njim jer se bojala njegovih prijetnji da ima oružje, a kada se susretao s njom uvijek je nosio lovački nož. Ona je čula da je optuženik oštećenici psovao, vrijeđao ju, govorio da je kurva, da nije nikakva majka, da će joj uzeti dijete, da on ima bolji posao od nje, a koliko su se bojali za nju govori to što su njen pokojni suprug znali nju pratiti kada bi se išla naći s optuženikom kako bi ju zaštitili ako bi joj nešto napravio. Čak ju je jednom pretukao i dovezao kod njih pred kapiju i ostavio. Sve ovo strašno utječe na UK i njezino dijete, a Helenina majka je noćas preminula, više nije mogla izdržati ovu cijelu situaciju. Vezano za kazneno djelo pod točkom 1., ona je bila prisutna i bila je s UK taj dan, rekla joj je da je optuženik putem mobitela prijeti, ali se ne može točno sjetiti što joj je rekao odnosno kojim riječima prijetnje prijetio. Njen pokojni suprug se zvao ŽK i on je ujak oštećenice. On s optuženikom nije bio u dobrim odnosima, ali to iz razloga jer mu je UK ispričala kako se optuženik prema njoj ponaša i zato ga nije volio. Također može reći da je optuženik posesivno ljubomoran, čak je jednom oštećenicu doslovno izvukao sa karmina poslije sahrane njenog oca, a zna da joj je to radio i na njezinom radnom mjestu u Konzumu. UK i ona imaju jako blizak odnos, voli je kao da je njezino dijete, a isti takav odnos ona ima i prema noj. Jedna drugoj se povjeravaju. Ona je u više navrata vidjela modrice na licu oštećenice, a jednom je imala i polomljen nos, to je bilo negdje 2010. godine. Oštećenica im je rekla da joj je to napravio optuženik, oni su je uporno pokušali maknuti od njega, ali nažalost to nisu uspjeli. Njoj je poznato da je optuženik oštećenicu kontrolirao vezano za njezine kontakte putem mobitela, uvijek je znao s kime je razgovarala, a čak ju je dao i pratiti. Također joj je poznato da je netko pratio UK za optuženika i on je uvijek znao tijekom dana gdje se ona nalazi. Također zna da je optuženik uvijek uzimao mobitel oštećenice. Ona nije smjela biti u kontaktu sa svojim prijateljima jer je to optuženiku smetalo, čak i sa prijateljima s kojima je išla u školu. Negdje 2013. godine optuženik je oštećenicu odveo u šumu i počeo ju tamo skidati i to sve zato što je željela to sve prekinuti. Oni su čak jednom UK maknuli da živi kod njezine sestre u Našicama, sve u cilju kako bi ju zaštitili od optuženika. Čak su ju potajice izvukli iz kuće kroz dvorišna vrata, kako nitko ne bi saznao gdje ona ide. Vezano za ove prijetnje koje je čula i bila prisutna s UK, može reći da je to bilo u zimu 2021. Ona zna da se UK obraćala tijekom 2022. Centru za socijalnu skrb iz razloga jer je optuženik stalno govorio da će joj oduzeti dijete, ali ne zna kakve su bila odluke Centra tada. Također može reći da ovih osam godina od kada je CK rođen roditelji optuženika su čuvali CK, ali nisu sudjelovali financijski. Koliko je njoj poznato Alijevi rođaci rade u Centru za socijalnu skrb i u policiji. Njoj je poznata osoba EK, ona živi ispod UK, ali ne zna je li ona ima ikakvih saznanja o ovim događajima. Do 2015. godine živjela je u stanu njezine pokojne svekrve NK. Od kada je UK preselila u [adresa] na adresi [adresa] bila je otprilike deset puta u njenom stanu i to je potajno dolazila kod nje. Ona nije prijavljivala policiji ozljede koje je vidjela na UK, ali je UK išla prijaviti policiji to, ali ne zna što se dogodilo s tom kaznenom prijavom. Ona nije osobno bila prisutna nasilju između optuženika nad oštećenicom, ali je UK došla odmah nakon što je pretučena kod nje. Ona zna da optuženik nije pomagao financijski dijete, jer je cijelo to vrijeme prisutna. Zna da je dva puta kupio samo vlažne maramice.

9. Svjedokinja SK u iskazu je navela da poznaje i optuženika i oštećenicu. Oštećenica sada unazad dvije godine živi u njenoj zgradi u [adresa] i susjede su. Znala ju je i od ranije. Ne može reći da ima puno saznanja o odnosu optuženika i oštećenice. Oštećenica joj je nekada znala reći da imaju problema, ali ona se nije se puno htjela petljati u to. Na oštećenici nikada nije vidjela nikakve ozljede, a oštećenica joj je znala pokazivati poruke koje joj je slao optuženik, međutim u tim porukama nije bilo nikakvih prijetnji niti vrijeđanja, to su bile normalne poruke između osoba koje su u intimnoj vezi. S oštećenicom nije radila, već su samo unazad dvije godine susjede, ali je otprilike poznaje pet godina. Međusobno su se posjećivale, pile su kavu. Njoj je oštećenica pričala, ona to nije vidjela, da ju optuženik fizički napada i da se svađaju te joj je govorila da joj optuženik prijeti. Koliko je njoj poznato optuženik i oštećenica su bili u normalnoj vezi, živjeli su zajedno iako zna da je on bio u braku. Nije nikada čula da bi se oštećenica prema optuženiku ponašala na neki neprimjeren način. Nije dobila dojam da optuženik oštećenicu ugnjetava i maltretira, a s optuženikom se samo znala usput susresti i pozdraviti. Njoj je UK govorila da optuženik financijski brine o njoj i o njihovom djetetu. Ona je jedan put vidjela optuženika kod škole kako čeka CK, vidjela je jednom da su šetali, a isto tako vidjela je i da nosi drva za njihovu kuću.

10. Svjedokinja BK u iskazu je navela da je u kritično vrijeme bila dobra prijateljica s ĆK, dok danas, i to unazad nekih godinu i pol, više s njom nije uopće u kontaktu. Nije joj poznato točno od kada i da li su ĆK i VK živjeli zajedno, ali joj je poznato da su njih dvoje neko vrijeme bili u ljubavnoj vezi. Njoj se UK znala požaliti na nesuglasice i trzavice koje je imala s L, ali to su sve bile sitnice, ništa posebno što bih ona uzimala nešto bitno. Neposrednih saznanja o njihovom međusobnom odnosu ona nema, njoj je poznato samo ono što joj je UK pričala, a prema njoj osobno VK nikada nije bio bezobrazan niti arogantan. Kao što je to navela, ona s UK nije više u kontaktu i to unazad jedno godinu i pol, možda i više, a prije toga su njih dvije bile vrlo bliske prijateljice jedno 5-6 godine, barem je ona to tako mislila. Na upit da li je u vrijeme kad joj se UK povjeravala stekla dojam da ona govori istinu odgovara da danas ne zna što bih rekla na to budući da je nju UK razočarala i iznevjerila, radila je neke stvari njoj iza leđa tako da je ona izgubila povjerenje u nju. ĆK je u to vrijeme radila u [adresa] u trgovini, njih dvije su se družile i kao kućni prijatelji, ali najčešće je ona dolazila kod nje, a ona bi kod nje dolazila možda jednom u mjesec dana. OK je poznavala kao svakog drugog iz [adresa], više iz viđenja, samo su se pozdravili. UK s roditeljima nije komunicirala do unazad par godina, koliko joj je poznato to je bilo zbog njezinog odnosa s L, pretpostavlja da oni nisu odobravali tu vezu budući da je OK dosta stariji od nje. Dok se družila s UK nije na njoj viđala nikakve ozljede. Njoj je UK ispričala da je nju OK odveo u šumu, ali ne sjeća se više detalja što joj je o tome govorila, a o tome se i pričalo u selu. Za vrijeme njihove veze koliko joj je poznato UK je jedno vrijeme živjela kod svoje bake, te potom u stanu na [adresa], dok je OK živio u obiteljskoj kući u novom naselju, također u [adresa]. Vezano za odnos UK s njezinom ujnom RK može reći da njih dvije nije nikada vidjela zajedno, UK je nju znala ponekad spomenuti ali ništa posebno. Poznato joj je da je UK financijski dosta pomagao i da je financijski skrbio o djetetu CK, za kojeg zna da mu nikada ništa nije nedostajalo.

11. Svjedokinja KK, po zanimanju dipl. psiholog, zaposlena u HZSR Osijek, u iskazu je navela da je postupala u obitelji ĆK i OK, povodom dopisa PP Beli Manastir, u kojoj su ih oni obavijestili o tome da su podnijeli kaznenu prijavu protiv OK zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, na štetu ĆK. To je bilo misli u siječnju ili veljači 2022. Socijalna radnica Gordana Kobac Filipović i ona obavile su razgovor s ĆK u kojem je ona opisala što se dogodilo, rekla je da se boji OK, da se boji da će je ubiti, te im je opisala da se u njihovoj izvanbračnoj zajednici događalo psihičko i fizičko nasilje OK prema njoj, s tim da je navela da je čak jednom otišla u policijsku postaju (oni su pretpostavili da se radi o PP Beli Manastir koja je nadležna za ĆK), a da oni nisu htjeli zaprimiti kaznenu prijavu, te se zato obratila u I. PP Osijek i tamo podnijela kaznenu prijavu. UK je tada rekla da je izvanbračnu zajednicu s L prekinula kad se dogodilo to nasilje, te je kod HZSR Beli Manastir pokrenula postupak obaveznog savjetovanja radi donošenja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za dijete JK. Oni su provodili taj postupak obveznog savjetovanja, pri čemu ističe da je na razgovore OK i UK pozivala u odvojenim terminima, budući da je OK u to vrijeme imao izrečene mjere opreza u odnosu na UK. Ali i UK su postigli dogovor o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, tako da je određeno da će dijete CK živjeti s majkom, a da će se dogovarati oko toga kada otac viđa dijete, ovisno o njegovim smjenama na poslu. Ne može točno reći kakav je bio raspored viđanja, ali potvrđuje da je to bilo opširno i da je bilo određeno da otac često viđa dijete pa i da dijete noći kod oca. Tijekom postupka savjetovanja, OK je bio prijavio UK zbog neadekvatne skrbi i nasilja prema CK, s tim da joj je pokazao i snimku videa na kojoj CK govori nešto u smislu "mama me istukla kao majmuna". Povodom ovakve Alijeve prijave oni su pozvali na razgovor UK i dijete CK, time da su kolegica Gordana i ona zajedno obavile razgovor s UK, dok je ona obavila individualni razgovor s djetetom CK. Dijete CK u razgovoru je rekao da ga mama zna istući "kao konja" i s mlatilicom, također, rekao je da ga je tata tukao i da mu zna dati šamar, a također i baka po ocu da ga zna tući s kuhačom. Pojašnjava da dijete CK u vrijeme kad je s njim razgovarala je imao oko 5-6 godina, on nije govorio detalje u smislu da bi pojasnio u kojem vremenu, odnosno kada se događalo da ga članovi obitelji tuku, a nije govorio niti koliko se to događa učestalo. Dijete je reklo da ga roditelji, odnosno baka, tuku kad je "zločest". Također je naveo da ga je majka znala kao kaznu poslati u krevet. Nije spominjao da od oca dobiva neke druge kazne. Također, dijete je reklo da je dan prije bio kod oca i da ga je tata pripremio i rekao mu što treba reći na razgovoru, a također da mu je i mama rekla da nam ne smije reći da ga ona tuče. Ističe da je njima UK u razgovoru potvrdila da ona zna CK udariti po guzi, ali ne u smislu da ga zlostavlja nego kao odgojnu mjeru. Nakon obavljenog razgovora s UK i djetetom, oni su zaključili da nema osnova za daljnje njihovo postupanje. Postupali su ponovno nakon događaja iz travnja 2023. kad je njihova djelatnica ZK izašla na teren, te obavila razgovor s UK i s djetetom. Plan o roditeljskoj skrbi misli da je postignut u ožujku i to 2022. godine. Nakon toga, ĆK više se nije obraćala HZSR Beli Manastir s bilo kakvim prijavama o eventualno nasilju bilo prema njoj, bilo prema djetetu. Da se eventualno obraćala nekom drugom HZSR, to bi bilo ustupljeno njima u rad budući da smo oni nadležni prema njezinom mjestu prebivališta. Prvo ponovno postupanje u obitelji imali su nakon događaja iz travnja 2023. U konkretnom slučaju oni u HZSR nisu vršili psiho- dijagnostičku obradu OK i ĆK budući da su se oni dogovorili oko roditeljske skrbi, a nisu izricali nikakve mjere obiteljsko-pravne zaštite. Oni nisu tijekom postupka savjetovanja utvrdili da bi postojali nekakvi propusti sa strane OK u odgoju djeteta CK. Ona osobno je zadnji puta obavila razgovor s CK 2022., u razgovoru koji je ranije spomenula. Nakon ovog događaja iz travnja 2023., oni su prvotno htjeli opet obaviti razgovor s CK, međutim već prethodno je dijete razgovarali s nizom drugih stručnjaka, nisu ga htjeli dodatno traumatizirati, a i majka UK je rekla da ne bi htjela da dijete više mora razgovarati o tom događaju tako da nismo razgovarali s CK. Može reći da UK i CK trenutno primaju uslugu psihosocijalne podrške od strane mobilnog tima - Centra za pružanje usluga Klasje i to zna da s njima razgovara kolegica F, psihologinja i socijalna radnica, ali joj ne zna prezime. HZSR Beli Manastir ne provodi trenutno nikakve mjere u obitelji djeteta CK, osim što ističe da joj se UK prije nekoliko dana, misli prošli tjedan, odazvala na poziv jer su djeca OK, odnosno polubrat i polusestra CK pokrenuli postupak obveznog savjetovanja kako bi postigli sporazum s UK jer žele održavati kontakt i viđati CK.

12. Svjedok TK u iskazu je naveo da za vrijeme dok su njegov sin OK i UK bili u vezi nije nikad bio prisutan bilo kakvom nasilju od strane OK prema UK, niti se UK ikada žalila da bi OK bio prema njoj nasilan. Helenin odnos prema OK bio je u redu sve do trenutka kad je on nju stambeno zbrinuo, odnosno požurio je postupanje tako da je UK dobila stan na korištenje na [adresa]. On je njoj kad je dobila taj stan kad se selila pozajmio iznos od 5.000,00 kuna kako bi mogla kupiti namještaj za stan, taj novac njemu UK do dana današnjeg nije u cijelosti vratila. Sjeća se situacije kad su OK, UK, dijete CK, njegova supruga FK i on bili kod njih u kuhinji i OK je predložio, odnosno rekao UK da kad će njemu vratiti pozajmljeni novac, na što je ona bacila stolicu, ustala se i rekla "E sad je dosta, sad ćeš ti vidjeti", te je odmah te iste večeri otišla u I. Policijsku postaju u Osijek i tamo ga je prijavila. Nije htjela otići u PP Beli Manastir iz razloga jer im tamo nije vjerovala, mislila je da tamo OK ima poznanstava, Ali je tamo ranije radio. CK sada ima 10 godina, rođen je **.**.2015. UK je za vrijeme veze s L svakodnevno dolazila kod njega i supruge, oni su čuvali dijete CK. On nije nikada čuo od bilo koga da bi njegov sin odveo UK u šumu i zavezao je za drvo. On je zadnji put bio kod UK u stanu na kavi kad je ona bila vrlo gruba prema djetetu CK govoreći mu "Marš, vrati se na svoje mjesto", te je par puta ponovila da ga je ona rodila i da ga ona može ubiti. Zbog tog njezinog nastupa on više nije htio odlaziti kod nje, međutim ona je i dalje s djetetom dolazila kod njih. Supruga i on nisu bili u kontaktu ni sa kim iz Helenine uže ili šire obitelji, premda je on prije rata bio u dobrim odnosima s njezinim ocem. Nije mu poznato u kakvim je odnosima ĆK u kritično vrijeme bila s AK. U kritično vrijeme IK živjela je posvuda, nije boravila kod bake Ć gdje su živjeli UK i CK.

13. Premda je svjedokinja oštećena ĆK tijekom postupka pred sudom prvotno promijenila svoj iskaz kojeg je dala u ODO u Osijeku, navodeći da nije točno da bi joj optuženik prijetio i da bi ju verbalno i emocionalno zlostavljao, sud je njezin kasniji iskaz, u kojem je ipak ostala kod svih svojih navoda o prijetnjama i zlostavljanju od strane optuženika, ocijenio vjerodostojnim. Naime, oštećenica je objasnila da je ranije na raspravi povukla svoj iskaz iz razloga što se bojala optuženika, s kojim se u to vrijeme pomirila, te s istim živjela, u nadi da će tako ona i njihovo dijete imati mir. Taj iskaz oštećenica je pred sudom dala 13. veljače 2023. U to vrijeme optuženik je bio na slobodi. No, nedugo nakon toga, došlo je eskalacije optuženikovog nasilničkog ponašanja prema oštećenici i to u događajima koji su uslijedili 9. i 10. travnja 2023., kad je optuženik oštećenu ĆK u cilju da istu silom spriječi da izađe iz stana, posjeo na stolicu te ljepljivom trakom omotao ruke i noge za stolicu te joj prelijepio usta, nakon čega je na stol ispred nje postavio pištolj marke „Crvena zastava“, model TT M-50, kalibra 7,62 mm, i u unutrašnjosti stana između ulaznih vrata i kupaonice postavio plinsku bocu na koju je povezao ručnu obrambenu bombu M-50 P3 čiju je alku osigurača vezicom povezao s ulaznim vratima koja je prethodno zaključao i uzeo za sebe ključ, čime je onemogućio ĆK da izađe iz stana držeći je tako vezanu i zaključanu u stanu, te u nakani da je zastraši izgovorio joj da bira u koje koljeno će joj pucati ako joj ne da lozinku od svog mobitela, što je kod ĆK izazvalo osjećaj straha za vlastiti život. Za navedeno je optuženik i pravomoćno proglašen krivim u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Kzd- 70/2023, te trenutno izdržava kaznu po toj presudi, u trajanju od tri godine zatvora. U trenutku kad je oštećenica davala svoj drugi iskaz pred sudom, a kojeg ovaj sud prihvaća vjerodostojnim (na raspravi od 18. siječnja 2024.) optuženik je bio lišen slobode u predmetu Kzd-70/2023, dakle realno nije mogao ostvariti svoje prijetnje prema oštećenici, te je životno i logično da je oštećenica, nakon kulminacije optuženikovog kriminalnog ponašanja, osnažena činjenicom što se isti nalazi u zatvoru i što u tom trenutku ne može nauditi njoj i djetetu, ipak odlučila i u ovom postupku iskazati istinito, odnosno progovoriti o ranijem optuženikovom zlostavljačkom ponašanju prema njoj. Osim toga, ovaj iskaz oštećenice suglasan je iskazu svjedokinje AK, čiji je iskaz sud također prihvatio, a koja je potvrdila da je optuženik godinama zlostavljao oštećenu ĆK, koju su ona i njezin suprug bezuspješno pokušavali udaljiti od optuženika. Iskaz oštećenice potvrđen je i iskazom svjedokinje djelatnice HZSR KK koja je navela da im se oštećenica obratila u siječnju ili veljači 2022., te da su socijalna radnica Gordana Kobac Filipović i ona obavile su razgovor s njoj u kojem je oštećenica opisala što se dogodilo, rekla je da se boji OK, da se boji da će je ubiti, te im je opisala da se u njihovoj izvanbračnoj zajednici događalo psihičko i fizičko nasilje OK prema njoj, s tim da je navela da je čak jednom otišla u policijsku postaju (oni su pretpostavili da se radi o PP Beli Manastir koja je nadležna za ĆK), a da oni nisu htjeli zaprimiti kaznenu prijavu, te se zato obratila u I. PP Osijek i tamo podnijela kaznenu prijavu. Da je optuženik bio doista nasilan prema oštećenici, te da joj je prijetio kao što ista navodi, proizlazi i iz nedvojbene činjenice da je optuženik nakon ovdje inkriminirajućih događaja počinio kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode i prijetnje na štetu iste žrtve – i ovdje oštećene ĆK, a i kaznena djela povrede djetetovih prava, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom u pokušaju, te nedozvoljeno posjedovanje, izradu i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari.

13.1. Nadalje, sud je prihvatio vjerodostojnim i iskaze svjedokinja SK i BK, no iste nisu imale relevantnih saznanja o odlučnim činjenicama u ovom postupku (osim što je svjedokinja SK navela da joj je oštećenica pričala o tome „da ju optuženik fizički napada i da se svađaju, te joj je govorila da joj optuženik prijeti“).

13.2. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka LK u dijelu u kojem je isti osporio da bi njegov sin – ovdje optuženi VK ikada bio nasilan prema oštećenoj ĆK. Iskaz imenovanog svjedoka sadržajno se više odnosi na ponašanje oštećenice, te je usmjeren na ocrnjivanje ponašanjaa oštećenice kako bi se stekao dojam da je optuženik prema oštećenici (i djetetu) bio uzornog ponašanja, te da je oštećenica ta koja je optuženika lažno prijavila, sve radi osvete što joj je optuženik prigovorio da bi trebala njegovom ocu vratiti novac. No, sud takav iskaz svjedoka LK nije prihvatio, jer osim što je isti u suprotnosti s ostalim dokazima izvedenim u ovom postupku, nije životno niti logično da bi oštećenica lažno prijavila i teretila optuženika zbog toga jer joj je on prigovorio da bi trebala vratiti novac. Sud drži da svjedok TK, kao otac optuženika, svojim iskazom želi pogodovati optuženiku, otklanjajući njegovu kaznenopravnu odgovornost.

14. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem po vještaku Zoranu Čavajdi, dr. med. utvrđeno je da optuženi je VK osoba koja je, prema anamnezi, odrastala uz roditelje i sestru u obitelji neopterećenoj ovisničkim obrascima ponašanja i značajnijim traumatizirajućim događajima. Roditelje opisuje kao vrijedne i poštene, "srednja radnička klasa". Djetinjstvo opisuje kao sretno i bezbrižno. Bio je urednog ranog psihomotornog razvoja, na vrijeme započeo školovanje koje je prolazio s vrlo dobrim i odličnim uspjehom. Tijekom adolescencije je započeo Domovinski rat zbog čega je nakon drugog razreda srednje škole izbjegao s obitelji u Šibenik, gdje je po ubrzanom programu završio prometnu školu. Nakon toga je završio školovanje u Zagrebu za vatrogasnog tehničara. Po povratku u Podravlje se pridružio policiji, a nedugo nakon mirne reintegracije se zaposlio u Javnoj vatrogasnoj postrojbi u Belom Manastiru gdje je radio do mirovine u koju je otišao prošle godine. Opisuje kako je od djetinjstva bio društven i uključen u sve društvene i sportske aktivnosti lokalne zajednice. Jednako je nastavio i u odrasloj dobi, te navodi kako kao lovac i vatrogasac ima puno poznanika. Također navodi kako je uvijek spreman pomoći, te da je kroz profesionalni rad, "vidio i proživio puno toga". Opisuje kako je na emotivnom planu imao stabilnu bračnu zajednicu, te da ne zna što mu je sve ovo trebalo, "što oči vide ruke diraju", nije si mogao pomoći. Kroz razgovor naglašava dobre i složne obiteljske odnose, čak i sa bivšom suprugom, te pokušaje i želju da sudjeluje u odgoju izvanbračnog sina kao i dinamičnu vezu s izvanbračnom partnericom. Ostavlja dojam prenaglašavanja pozitivnih osobina članova obitelji do razine idealizacije. Trudi se prikazivati i sebe u što boljem svjetlu uz umanjivanje intenziteta i važnosti predmetnih događaja koje opisuje bez naglašenije afektivne pratnje. U slobodnom izlaganju o predmetnim događajima uglavnom opisuje ponašanja bivše partnerice, njenu ljubomoru, neodgovornost, nezrelost, a što vidi kao okidač njegovog ponašanja. Cjelokupnom obradom kod optuženika nisu nađeni znakovi težeg duševnog poremećaja iz psihotičnog ili afektivnog spektra, privremene duševne poremećenosti, znakova bolesti ovisnosti ili nedovoljnog duševnog razvitka. Prisutne su određene čestice koje mogu upućivati na nezreliju strukturu ličnosti, odnosno postojanje dissocijalnih crta ličnosti. Prije svega su to rigidnost u ponašanju i mišljenju, projektivnost, podozrivost, slabija mogućnost kontroliranja vlastitih impulsa i nagona uz afektom usmjereno ponašanje i zanemarivanje posljedica vlastitih postupaka, niski frustracijski prag tolerancije, sklonost rizičnijim obrascima ponašanja, "neustrašivost", slabije poštivanje zakonskih, etičkih i moralnih normi, izbor zanimanja i sl. Optuženik negira počinjenje predmetnih djela kako su opisana u optužnici, a ukoliko mu se ista dokažu, obzirom da su počinjena prema članu obitelji, te da imaju nasilna obilježja, vještak preporuča izricanje sigurnosne mjere psihosocijalnog tretmana. Mjera se, ovisno o presudi, može provoditi ili u okviru zatvorskog sustava ili na slobodi od strane fizičke ili pravne osobe educirane za provođenje psihosocijalnog tretmana. Zaključno, kod optuženog OK vještak nije našao znakova težeg duševnog poremećaja, privremene duševne poremećenosti ili nedovoljnog duševnog razvitka, kao niti znakova bolesti ovisnosti. Ipak, postoje određene čestice koje upućuju na nezreliju strukturu ličnosti, odnosno elemente iz kruga dissocijalnog poremećaja ličnosti.

15. Nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke, na koje niti stranke nisu imale primjedbi, sud je prihvatio u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

16. Iz podneska HZSR Beli Manastir od 15. svibnja 2025. uz priloge proizlaze činjenice o kojima je u svom iskazu govorila svjedokinja KK.

17. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Kzd-70/2023 utvrđeno je da je optuženik u tom postupku pravomoćno proglašen krivim zbog ukupno pet kaznenih djela i to kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. i 3. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. (na štetu iste žrtve – i ovdje oštećene ĆK), kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom u pokušaju iz članka 215. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11., te kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., time da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine (prvostupanjska presuda preinačena je u odluci o kazni odlukom drugostupanjskog suda tako da je jedinstvena kazna optuženiku smanjena s četiri na tri godine zatvora). U tom je postupku nedvojbeno utvrđeno da je optuženik u vremenu od 9. travnja 2023. od 18,00 sati do 10. travnja 2023. u 02,40 sati u [adresa], u stanu u kojem je ranije živio s bivšom izvanbračnom suprugom ĆK, u cilju da istu silom spriječi da izađe iz stana, posjeo ju na stolicu te ljepljivom trakom omotao ruke i noge za stolicu te joj prelijepio usta, nakon čega je na stol ispred nje postavio pištolj marke „Crvena zastava“, model TT M-50, kalibra 7,62 mm, i u unutrašnjosti stana između ulaznih vrata i kupaonice postavio plinsku bocu na koju je povezao ručnu obrambenu bombu M-50 P3 čiju je alku osigurača vezicom povezao s ulaznim vratima koja je prethodno zaključao i uzeo za sebe ključ, čime je onemogućio ĆK da izađe iz stana držeći je tako vezanu i zaključanu u stanu, te u nakani da je zastraši izgovorio joj da bira u koje koljeno će joj pucati ako joj ne da lozinku od svog mobitela, što je kod ĆK izazvalo osjećaj straha za vlastiti život. Također, optuženik je u vremenu od 9. travnja 2023. od 18,00 sati do 10. travnja 2023. u 02,40 sati u stanu u [adresa], protivno članku 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), svjestan da je građanima zabranjeno nabavljanje i posjedovanje eksplozivnih naprava, držao pet vojnih ručnih bombi (1x M- 50 P3, 1x M-52 P3 i 3x M-75). Nadalje, optuženik je 9. travnja 2023. između 18,00 i 19,00 sati u [adresa], u stanu stambene zgrade na drugom katu čija je vrijednost svakako veća od 26.545,00 eura / 200.000,00 kuna, u cilju da izazivanjem opasnosti spriječi druge osobe da ga prekinu u počinjenju radnji opisanih pod točkom 1., između unutarnje strane ulaznih vrata stana i kupaonice postavio napunjenu plinsku bocu te na ventil plinske boce pričvrstio ručnu bombu M-50 P3 čiju je alku osigurača vezicom povezao s ulaznim vratima tako da u slučaju otvaranja ulaznih vrata dođe do aktiviranja ručne bombe i eksplozije plinske boce, iako svjestan da eksplozije ručne bombe i plinske boce mogu izazvati opasnost za život i tijelo ĆK i svih drugih osoba koje pokušaju ući u stan i stanara stambene zgrade u [adresa], kao i za imovinu većeg opsega, koju je opasnost prekinuo 10. travnja 2023. u 02,40 sati kada je uklonio vezicu koja je povezivala alku osigurača ručne bombe i ulazna vrata stana te se predao policijskim službenicima. Također, optuženik je u vremenu od svibnja 2022. do ožujka 2023. u [adresa], iako svjestan da time nanosi djetetu JK (rođenom 2015.) intenzivnu psihičku i fizičku bol učestalo vikao na njega te ga fizički kažnjavao udarajući ga po tijelu kuhačom i lopaticom za muhe te mu zadao šamar po licu, a dana 9. travnja 2023. oko 18,00 sati u [adresa], ispred zajedničkog djeteta JK prvo verbalno, a zatim i tjelesno napao na majku djeteta ĆK te joj ozbiljno zaprijetio smrću držeći pištolj marke Crvena zastava M-57 TT za pojasom hlača koji pištolj je dijete vidjelo, a kojim ponašanjem je dijete izložio strahu i boli te ugrozio njegov pravilan psihoemocionalni razvoj.

18. Iz izvatka iz prekršajne evidencije proizlazi da je optuženik prekršajno nekažnjavan, dok iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je isti kazneno osuđivan, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja (prijetnja, protupravno oduzimanje slobode, povreda djetetovih prava).

19. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

20. Da je tomu tako proizlazi iz vjerodostojnog iskaza svjedokinje oštećene ĆK, u kojem je ista okolnosno i detaljno opisala kako joj je optuženik prijetio, te na koje ju je načine tijekom njihove ljubavne veze zlostavljao (ranije je obrazloženo zašto je sud prihvatio iskaz oštećenice unatoč tomu što je ista tijekom postupka u jednom trenutku bila povukla svoje navode). O svemu se oštećenica povjeravala svjedokinji AK i SK, te je njezin iskaz potvrđen iskazima imenovanih svjedokinja, a također i iskazom svjedokinje KK koja je potvrdila da je oštećenica i u prvom obraćanju HZSR tijekom siječnja ili veljače 2022. djelatnicama opisala da ju je optuženik psihički i fizički zlostavljao. Osim toga, psihijatrijskim vještačenjem optuženika utvrđeno je da se kod optuženika radi o nezrelijoj strukturi ličnosti, odnosno postojanju dissocijalnih crta ličnosti, a prije svega su to rigidnost u ponašanju i mišljenju, projektivnost, podozrivost, slabija mogućnost kontroliranja vlastitih impulsa i nagona uz afektom usmjereno ponašanje i zanemarivanje posljedica vlastitih postupaka, niski frustracijski prag tolerancije, sklonost rizičnijim obrascima ponašanja, "neustrašivost", slabije poštivanje zakonskih, etičkih i moralnih normi, izbor zanimanja i slično. U konačnici, u prilog istinitosti iskazivanja oštećene ĆK, govori i činjenica da je optuženik i nakon ovdje inkriminirajućih događaja, nastavio s nasilničkim ponašanjem prema oštećenici, koje je kulminiralo u događajima od 9. i 10. travnja 2023., za koje je optuženik pravomoćno osuđen.

20.1. Sud nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem je isti osporio da bi oštećenici u njihovim telefonskim razgovorima prijetio, navodeći „da su njegove riječi izvučene iz konteksta, premda to možda zvuči kao prijetnja, to nije bila nikakva prijetnja“. Naime, njegova obrana je u suprotnosti s iskazom oštećene ĆK, te kad se uzme u obzir koje je riječi optuženik istoj izgovorio (da će je staviti u invalidska kolica, da će joj uništiti lice kiselinom i da će imati podsjetnik na njega cijeli život, da pita mamu da li će se brinuti za nju kada bude u invalidskim kolicima, da njemu nije problem odležati 5-8 godina u zatvoru jer će on izaći iz zatvora kad-tad, a ona iz invalidskih kolica nikada više neće ustati), pored činjenice da je isti prethodno prema oštećenici godinama bio nasilan, doista je banalna, neživotna i nelogična tvrdnja optuženika da su njegove riječi izvučene iz konteksta i da se tu zapravo ne radi o prijetnji.

20.2. Nadalje, sud nije prihvatio niti obranu optuženika u dijelu u kojem je isti osporio da bi oštećenicu psihički i verbalno zlostavljao kao što se to tereti, navodeći da je točno da su se tijekom njihove ljubavne veze on i oštećenica često svađali, ali da je s obje strane bilo izgovoreno ružnih riječi, u kontekstu da njegovo ponašanje ne predstavlja zlostavljanje oštećenice, nego da se radi o „normalnim“ svađama između ljubavnih partnera. Naime, oštećenica je detaljno opisala kako ju optuženik vrijeđao raznim pogrdnim riječima (da je kurva i ofucana droljetina, da je dno dna i da ništa ne vrijedi, da je on u odnosu na nju viši oblik života), prijetio joj da će joj oduzeti dijete ako ga napusti, zahtijevao od nje da uvijek mora imati na mobitelu uključenu lokaciju u sklopu postavke u aplikaciji Viber kako bi mogao pratiti njezino kretanje, a kada joj je ta postavka bila isključena, zvao ju, te zahtijevao da mu kaže gdje je i s kim te da mu kaže što skriva, dolazio joj na adresu stanovanja te s prozora pratio što radi, a potom joj slao poruke dajući joj do znanja da ju gleda, zabranjivao joj prekidanje veze s njim što je učinila u nekoliko navrata, te zabranjivao joj druženje s njenim prijateljima. Na sve ove načine optuženik je kroz dulje vremensko razdoblje nanosio oštećenici psihičku bol i dovodio je u ponižavajući položaj, što svakako nadilazi razinu „normalnih“ svađa među partnerima, kakve se događaju u svakoj ljubavnoj vezi.

20.3. Za istaknuti je da je obrana optuženika u suštini koncentrirana na ocrnjivanje ličnosti oštećenice, odnosno opisivanje njezinog ponašanja koje bi trebalo diskreditirati oštećenicu i njezin iskaz o zlostavljanju od strane optuženika. Optuženik dakle ne govori mnogo o svojim postupcima, nego skreće pažnju na oštećenicu, prepričavanjem događaja koji nisu u vezi s predmetom inkriminacije. Njegova obrana je izbjegavajuća, usmjerena na kritiziranje ponašanja oštećenice i bez ikakvog uvida u vlastito ponašanje prema istoj, pa čak i nakon što trenutno izdržava zatvorsku kaznu upravo zbog nasilnog ponašanja prema istoj žrtvi. Obrana optuženika suprotna je svim ostalim izvedenim dokazima koje je sud prihvatio (osim iskaza svjedoka LK koji kao otac svojim iskazom štiti optuženika), te je po mišljenju suda u cijelosti usmjerena na izbjegavanje njegove kaznenopravne odgovornosti.

21. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. čini onaj drugome ozbiljno prijeti da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

21.1. Optuženi VK počinio je navedeno kazneno djelo tako što je kritičnih dana, svjesno i želeći zastrašiti oštećenu ĆK, intimnu partnericu s kojom ima zajedničko dijete, sa svog mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] nazvao ju na njen mobilni uređaj pozivnog broja [broj telefona] kojom prilikom joj je povišenim i ljutitim tonom rekao da će ju onesposobiti na način da će je staviti u invalidska kolica, da će joj uništiti lice kiselinom i da će imati podsjetnik na njega cijeli život, govorio joj da pita mamu da li će se brinuti za nju kada bude u invalidskim kolicima, da njemu nije problem odležati 5-8 godina u zatvoru jer će on izaći iz zatvora kad-tad, a ona iz invalidskih kolica nikada više neće ustati, a što je kod iste izazvalo snažan osjećaj straha i ugroženost za vlastitu sigurnost i život.

21.2. Pri tom je iz činjeničnog opisa ispušten rečenični niz „to tim više što je prema njoj prethodno ispoljavao verbalnu agresiju te bio fizički nasilan kada ju je odveo u šumu, skinuo do gola i svezao za drvo jer je željela raskinuti vezu s njim“. Naime, ovaj dio činjeničnog opisa predstavlja nepotrebno opisivanje činjenica koje ne ulaze u biće kaznenog djela prijetnje za koje se optuženik tereti pod točkom 1) optužnice.

22. Nadalje, kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11. čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost i dovede je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

22.1. Optuženi VK počinio je navedeno kazneno djelo tako što je u inkriminiranom vremenskom razdoblju, protivno odredbama članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji[1] , svjestan da time oštećenoj ĆK nanosi intenzivnu psihičku bol, istu svakodnevno psihički zlostavljao vrijeđajući ju raznim pogrdnim riječima da je kurva i ofucana droljetina, da je dno dna i da ništa ne vrijedi, da je on u odnosu na nju viši oblik života, govorio joj da će joj oduzeti dijete ako ga napusti, zahtijevao od nje da uvijek mora imati na mobitelu uključenu lokaciju u sklopu postavke u aplikaciji Viber kako bi mogao pratiti njezino kretanje, a kada joj je ta postavka bila isključena, zvao

1 Člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) propisano je da je nasilje u obitelji: primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda; tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci; psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost; spolno uznemiravanje; ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci; zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje. ju, te zahtijevao da mu kaže gdje je i s kim te da mu kaže što skriva, dolazio joj na adresu stanovanja te s prozora pratio što radi, a potom joj slao poruke dajući joj do znanja da ju gleda, zabranjivao joj prekidanje veze s njim što je učinila u nekoliko navrata, zabranjivao joj druženje s njenim prijateljima, a čime je kod ĆK izazvao osjećaj straha za njezinu sigurnost i dovodio ju u ponižavajući položaj.

22.2. Pri tom je činjenični opis u ovom dijelu izmijenjen na način da su ispuštene riječi „i fizičku“, budući da u činjeničnom opisu nisu opisane radnje optuženika kojima je oštećenici nanosio fizičku bol, nego samo one kojima joj je nanosio psihičku bol. Nadalje, činjenični opis je usklađen s iskazom svjedokinje oštećene ĆK, odnosno iz istog su ispušteni oni detalji koje oštećenica u svom iskazu nije spomenula.

22.3. U odnosu na tvrdnje obrane da optuženik „ne može odgovarati za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. jer isto može počiniti samo član obitelji“, ističe se da je člankom 179. a KZ/11. propisano da to kazneno djelo čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Dakle, suprotno navodima obrane, ovo djelo može biti počinjeno ne samo na štetu članova obitelji, nego i na štetu druge bliske osobe (članak 87. stavak 9. KZ/11.), a što oštećena ĆK kao intimna partnerica optuženika nesporno jest.

23. Optuženi VK prilikom počinjenja kaznenih djela za koje se tereti postupao je s izravnom namjerom i to prvog stupnja (počinitelj je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njihovo ostvarenje – članak 28. stavak 2. KZ/11.). Naime, optuženik je oštećenici svjesno rekao da će ju onesposobiti na način da će je staviti u invalidska kolica, da će joj uništiti lice kiselinom i da će imati podsjetnik na njega cijeli život, da pita mamu da li će se brinuti za nju kada bude u invalidskim kolicima, da njemu nije problem odležati 5-8 godina u zatvoru jer će on izaći iz zatvora kad-tad, a ona iz invalidskih kolica nikada više neće ustati, želeći kod iste uzrokovati strah za njezin tjelesni integritet. Navedene riječi objektivno su podobne da kod svake prosječne osobe izazovu strah za njezin tjelesni integritet i sigurnost, a pogotovo kod oštećenice, koja je prethodno godinama bila izložena nasilju od strane optuženika. Nadalje, optuženik je znao da svojim ponašanjem opisanim pod točkom 2) optužnice oštećenici nanosi psihičku bol i da kod nje time izaziva strah za njezinu sigurnost i dovodi je u ponižavajući položaj, a to je i htio, sve želeći da oštećenica unatoč svojim nastojanjima da se od optuženika makne i da prekine svoju vezu s njim, ipak ostane s njim u ljubavnoj vezi.

24. Što se tiče ubrojivosti optuženika i njegove svijesti o protupravnosti, provedenim psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da je optuženik mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, dakle bio je u potpunosti ubrojiv i svjestan protupravnosti svog postupanja.

25. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

26. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi VK počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret, te je za navedena djela i proglašen krivim.

27. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna za kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

27.1. Tako je sud od olakotnih okolnosti (u odnosu na sva kaznena djela) optuženiku uzeo u obzir njegovu prekršajnu nekažnjavanost.

27.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženiku (u odnosu na sva kaznena djela) uzeo u obzir njegovu kaznenu osuđivanost, između ostalog i zbog nasilnih kaznenih djela i to na štetu iste žrtve. Vezano za odnos prema žrtvi, oštećenoj ĆK, sud je optuženiku kao otegotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu što isti i nakon počinjenja teških kaznenih djela prema istoj (za koja trenutno izdržava kaznu zatvora u trajanju od tri godine) niti u ovom postupku nije pokazao prihvaćanje odgovornosti za svoje postupke i ponašanja, minorizirajući svoju krivnju i prebacujući odgovornost na žrtvu.

28. Analizirajući otegotne i olakotne okolnosti na strani optuženika, sud mu je za kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci (za navedeno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), te mu je za kazneno djelo nasilja u obitelji na temelju članka 179. a KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (za navedeno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine). Nadalje, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., uvažavajući ličnost optuženika i kaznena djela u njihovoj ukupnosti, optuženi VK osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, kojom kaznom će se po mišljenju suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja.

29. Premda je ranije osuđivan, optuženiku je na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od devet mjeseci izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora, u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ako optuženi VK u razdoblju od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud je imao u vidu da se optuženik trenutno nalazi na izdržavanju kazne u trajanju od tri godine i premda za sada nije izrazio prihvaćanje odgovornosti za počinjena djela, sud drži da će protekom daljnjeg vremena u okviru zatvorskog sustava izrečene kazne i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, ipak djelovati na optuženika da nadalje ne čini kaznena djela, odnosno da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne više neće činiti kaznena djela. No, imajući u vidu ozbiljnost kaznenih djela koja je optuženik počinio nakon djela za koja je ovdje proglašen krivim (postupak Kzd- 70/2023) sud mu je odredio maksimalan rok provjeravanja u trajanju od pet godina.

30. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom OK u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja, lišenja slobode i trajanje istražnog zatvora od 19. siječnja 2022. do 26. siječnja 2022.

31. Na temelju članka 70. stavka 1. i 3. KZ/11. optuženom OK izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, te potom za vrijeme roka provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Naime, optuženik je počinio nasilna kaznena djela na štetu iste žrtve – svoje sada bivše intimne partnerice oštećene ĆK, te iz rezultata ovdje provedenog postupka, kao i pravomoćno okončanog postupka poslovni broj Kzd-70/2023, nedvojbeno proizlazi da zbog kompleksnosti odnosa optuženika i oštećenice, te optuženikove fiksiranosti na oštećenicu i njihovu ljubavnu vezu, postoji opasnost da će optuženik počiniti isto ili slično djelo i to prema istoj žrtvi.

31.1. Zbog navedenog, optuženiku je na temelju članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11. izrečena i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene/žrtve ĆK u trajanju koje je pet godina dulje od izrečenog bezuvjetnog dijela kazne zatvora na način da se optuženik istoj ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara niti s njom uspostavljati bilo kakav izravan ili neizravan kontakt, uhoditi ju niti ju uznemiravati.

31.2. Pri tom je optuženik upozoren da, ukoliko bez opravdanog razloga bude kršio obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama, sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora (članak 58. stavak 5. KZ/11. u vezi članka 57. stavka 6. KZ/11.).

32. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi VK oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. budući da bi plaćanjem navedenih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, imajući u vidu da prima mirovinu u iznosu od oko 600,00 eura.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Dunja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj KO-DO-113/2022

2. optuženi VK, Kaznionica u Požegi

3. branitelj optuženika Ivan Jukić, odvjetnik u Osijeku

Nakon pravomoćnosti:

4. oštećena ĆK