REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

Poslovni broj: 19. Povrv-244/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Tomić, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja RAZMJER d.o.o., Zagreb, VII. Podbrežje 4, OIB: 99416792352, kojeg zastupa punomoćnik Stipica Jakić, odvjetnik iz Zagreba, Petrinjska ulica 9, protiv tuženika HOTEL JOSIPDOL d.o.o., Zagreb, Iblerov trg 10, OIB 93430783912, radi isplate iznosa od 622,14 EUR, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Martine Plastić, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G od 13. lipnja 2024. pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-70/2022 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-5344/2022), a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 622,14 EUR[1] / 4.687,51 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. studenog 2019. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 750,00 HRK/99,60 EUR[2] sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. lipnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Martine Plastić, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G od 13. lipnja 2024. pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-70/2022 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-5344/2022), a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 41,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 276,54 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Martine Plastić, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G je 13. lipnja 2024. donijela rješenje po poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-70/2022 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br.: Ovrv-5344/2022), kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) platiti tužitelju (tada ovrhovoditelju) iznos od 4.687,51 HRK/622,14 EUR, kao ovršni trošak u iznosu od 750,00 HRK/141,02 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kao što je navedeno u toč. I. izreke.

2. Tuženik, ranije ovršenik, je protiv tog rješenja pravodobno podnio prigovor u kojem je naveo da u cijelosti osporava tražbinu tužitelja s obzirom da iz priloženog računa nije vidljivo tko je naručitelj, niti opis radova te nije priložen niti jedan dokument poslovne dokumentacije. Navodi da pregledom vlastite poslovne dokumentacije u razdoblju od 2019. do 2024. nije pronašao niti jedan zapis o kontaktu s tužiteljem (tada ovrhovoditeljem) iz kojeg bi mogao zaključiti da je taj posao naručen i izvršen.

3. Po prigovoru tuženika, ranije ovršenika, Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem Povrv-2300/24-2 od 12. rujna 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u tom predmetu te isti ustupio ovom sudu.

4. Rješenjem ovog suda od 17. ožujka 2025. pobijano rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka osporio tvrdnju tuženika da nije zaprimio račun tužitelja temeljem kojeg je pokrenuta ovrha na temelju vjerodostojne isprave te ističe da je s tuženikom sklopljen usmeni ugovor o djelu radi pružanja usluge izvođenja geodetskih radova, točnije izrade geodetskog situacijskog nacrta za potrebe izrade glavnog projekta, kao i radi utvrđivanja međa, a za što mu se tuženik obvezao platiti ugovorenu naknadu od 4.687,50 kn. Navodi da se radilo se o utvrđivanju međa na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u posjedovni list broj 1321, a koje je upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Ogulin,u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika, i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u posjedovni list broj 1112, a koje je upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Ogulin, u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu INA– Industrija nafte d.d. Navodi da je posao za tužitelja ugovarao RR s direktorom tuženika ER, kao i s prokuristom tuženika JR, a da su o svemu navedenom su bili upoznati i direktor NR i tadašnji član uprave ČR. Tužitelj navodi da je posao završen jer je izrađen geodetski situacijski nacrt za tužitelja.

7. Tuženik je podneskom od 7. kolovoza 2025. u bitnom potvrdio da je direktor ER razgovarao sa RR o potrebi uvida u postojanje međašnih oznaka no da se komunikacija o tome nije dalje nastavila. Tuženik je osporio navod da je JR u ime tuženika komunicirao s tužiteljem i navodi da ja smatra kako tužitelj pogrešno tumači razgovor kao nastanak obveze tuženika na plaćanja bez pisan dokumentacije. Tuženik osporava da bi račun bio vjerodostojna isprava i ističe da nije dogovorio izvršenje usluge, nije primio poslovni dokument o izvršenju i nije do primitka prijedloga za ovrhu imao saznanja o obvezi plaćanja jer nije zaprimio do tada račun jer bi u protivnom isti ili osporio ili platio te ističe da nije koristio odbitak pretporeza po tom računu.

8. Tijekom dokaznog postupka pročitane su preslike: računa br. 99-1-1 R1 od 25. listopada 2019. (list spisa 7 i 123), posjedovnog lista broj 1321, k. o. [katastarska općina] (list 115 spisa), zk izvdaka broj 1273, k. o. [katastarska općina] (list 117-122 spisa), posjedovnog lista broj 1112, k. o. [katastarska općina] (list 114 spisa), zk izvadka broj 817, k. o. [katastarska općina] (list 116 spisa). Sud je sukladno odredbi čl. 221.b st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 99-1-1 od 25. listopada 2019.

9. Sud je odbio provesti daljnje dokaze: saslušati zastupnike po zakonu stranaka te svjedoka JR, AR i GR, na okolnost poslovnog odnosa između stranaka, budući da se odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza. Izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka jer bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka, pogotovo imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti.

10. Ocjenom izvedenih dokaza te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8 ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženika za isplatu naknade u iznosu od 4.687,51 HRK/622,14 EUR[3] za izradu geodetskog situacijskog nacrta za potrebe izrade glavnog projekta i radi utvrđivanja međa, a za plaćanje koje je tužitelj izdao tuženiku račun br. 99-1-1 R1 od 25. listopada 2019.

12. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tražbine tužitelja.

13. Prema odredbi članka 221.b stavka 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno.

14. Odredbom čl. 221. b. st. 4. ZPP, u odnosu na tražbine koje ne prelaze iznos od 10.000,00 kn, propisano je da će se smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

15. Sud je rješenjem od 25. srpnja 2025. pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po račun broj račun broj 99-1-1 od 25. listopada 2019. uz upozorenje da će se smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza u odnosu na taj račun ako ne postupi sukladno traženom. Tuženik je rješenje uredno zaprimio 10. kolovoza 2025. ali nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu.

16. Dakle, budući da tražbina po računu br. 99-1-1 R1 od 25. listopada 2019. iznosi 4.687,51 HRK/622,14 EUR[4] , odnosno ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, a tuženik nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po tom računu, smatra se da predmetna tražbina postoji.

17. Stoga je teret dokaza da tražbina tužitelja ne postoji prešla na tuženika, koji osim što je propustio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, tijekom cijelog postupka nije predložio provođenje niti jedenog dokaza u prilog svojih tvrdnji, niti je pristupio pripremnom ročištu održanom 4. studenog 2025., iako je o održavanju istog bio uredno obaviješten.

18. Da je tužitelj uredno zaprimio utužene račune, vidljivo je činjenice da tuženik nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, slijedom čega vrijedi presumpcija korištenja odbitka pretporeza i posljedično postojanja tražbine.

19. S druge strane, tuženik nije dokazao da je u cijelosti ili djelomično podmirio utuženu tražbinu te da u svojim poslovnim knjigama nema evidentirao dugovanje prema tužitelju, iako je teret dokazivanja te sporne činjenice bio na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž-6036/2016 od 30. listopada 2018.).

20. Naime, prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

21. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje u tekstu: ZOO) određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa je tuženik dužan podmiriti navedene neplaćene račune. S obzirom da tko kasni s plaćanjem novčane tražbine, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 183. st. 1. ZOO duguje i zatezne kamate koje počinju teći prvi dan nakon dolaska u zakašnjenje, a nije sporno da je račun broj 99-1- 1 od 25. listopada 2019. dospio 9. studenog 2019. pa je tuženik dužan podmiriti i zatezne kamate koje na navedene iznose teku prvi dan nakon dolaska u zakašnjenje, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora.

22. Stoga je sud u održao na snazi platni nalog s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje.

23. Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu troška postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 156. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tužitelj uspio u sporu.

24. Tužitelju je priznat kao osnovan trošak ovršnog postupka koji se odnosi na trošak sastavljanja prijedloga po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15 u tekstu: OT), u iznosu od 500,00 HRK/66,36 EUR (Tbr. 11 OT), što uvećano za PDV iznosi 625,00 HRK/82,95 EUR, kao i trošak javnog bilježnika u iznosu od 152,00 HRK/16,59 EUR, sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/2021, 18/2022, 154/2022, dalje: Pravilnik). Dakle, tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 99,60 EUR.

25. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Preko dosuđenog iznosa od 99,60 EUR do iznosa od 141,02 EUR koji je priznat kao trošak ovršnog postupka rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Martine Plastić, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G od 13. lipnja 2024. pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-70/2022 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-5344/2022), za iznos od 41,42 EUR predmetni platni nalog u tim dijelu valjalo ukinuti, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

27. Sud je odluku o naknadi parničah troškova postupka odlučio sukladno troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 ,126/22 i 138/23; dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21).

28. Tužitelju je priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku, sukladno OT i vrijednosti boda od 2 EUR, i to: za sastav podnesaka od 16. travnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 4. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 250,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR, dakle ukupno je tužitelju priznat iznos parničnih troškova u visini od 276,54 EUR.

29. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Ljiljana Tomić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz pristojbu za presudu

- tuženiku

- kal. 30 dana