Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-912/2019-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika KB i dr. zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 3. u vezi članka 215. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci broj: K-DO- 677/19-XIII od 24. listopada 2019., nakon javne rasprave održane 10. prosinca 2025. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Nine Vičević, opunomoćenice oštećenika u zamjenu za Nemanju Nožinića, odvjetnika iz Nove Gradiške, Stefane Požgaj, odvjetnice iz Rijeke, 1. okrivljenika KB, branitelja 1. okrivljenika iz povjerenja Tomislava Kešine, odvjetnika iz Zagreba, 2. okrivljenika AB, te branitelja 2. okrivljenika iz povjerenja Gorana Dukovčića, odvjetnika iz Zagreba, 15. prosinca 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-912/2019-5 od 19. veljače 2020. stavlja se izvan snage.

II. 1. okrivljenik ŽB, bez nadimka, sin TB i K, rođene A, rođen u s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1973., državljanin RH, po zanimanju strojarski tehničar, po zvanju poslovođa, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlen u Zagreb Montaži, sa sjedištem u [adresa], na poslovima poslovođe, sa mjesečnim primanjima od oko 7000 kuna, SSS, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 4 mjeseca, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, vlasnik obiteljske kuće u [adresa], na adresi [adresa], vlasnik osobnog automobila marke Golf VW 2013. godište, kazneno neosuđivanog, protiv narečenog se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo i

2. okrivljenik AB, bez nadimka, sin TB i K, rođene A, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1977., državljanin RH, po zanimanju veterinarski tehničar i OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta za prijevoz i usluge [obrt] sa sjedištem u [adresa], ne može se izjasniti koliki mu je mjesečni dohodak, SSS, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 4 godine, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, nije vlasnik nekretnine, vlasnik osobnog automobila marke Golf 2009. godište, kazneno neosuđivanog, protiv narečenog se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo,

k r i v i  s u

što su

od 12. do 14. siječnja 2019., u Kostreni, na privremenom građevinskom radilištu aromati – izmještanje cjevovoda, na lokaciji u Urinju, u TD-u INA RAFNERIJA NAFTE d.d., pogonu FCC, na kojem je PB, radnik kod poslodavca TD ZAGREB- MONTAŽA d.o.o., vršio pomoćne poslove pri utovaru i istovaru 13 čeličnih cijevi, na poluprikolici, registarske oznake [registarska oznaka], tegljača marke Iveco, registarske oznake [registarska oznaka], a olako držeći da štetne posljedice neće nastupiti, II- AB, zaposlen na radnom mjestu vozača motornog vozila i rukovatelja dizalicom, protivno čl. 44. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, čl. 14., 114. i 115. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta, te točki 4.2 Grupne upute br. TPR-002-2018, propustio provoditi i primjenjivati tehnologiju rada na način da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika odnosno propustio prilikom utovara cijevi organizirati pravilno postavljanje, učvršćivanje i raspoređivanje cijevi na poluprikolicu te iste osigurati od rasipanja, kao i propustio nadzirati istovar cijevi iz poluprikolice, a I- ŽB, zaposlen na radnom mjestu poslovođe te ujedno ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, protivno čl. 28. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, propustio spriječiti obavljanje pomoćnih poslova pri utovaru i istovaru cijevi od strane radnika koji nije bio stručno osposobljen za rad na siguran način za obavljanje tih poslova uslijed kojih propusta je prilikom istovara cijevi koje je vršio PB došlo do pomicanja i kotrljanja jedne cijevi koja mu je pala na desnu ruku i nogu pri čemu je PB zadobio zgnječenje desnog stopala i desne podlaktice s amputacijom desne podlaktice, a koje su ozljede osobito teške naravi.

dakle, iz nehaja nisu postupali po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvali opasnost za život i tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe,

pa su time počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti-teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 3. u vezi članka 215. stavka 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 3. KZ/11.

III. Na temelju članka 222. stavak 3. KZ/11 1. i 2. okrivljenik se

o s u đ u j u

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, svaki.

IV. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 svakom okrivljeniku se izriče

u v j e t n a  o s u d a

pa se izvršenje izrečene kazne zatvora u odnosu na iste odlaže za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako isti u tome roku ne počine novo kazneno djelo, a rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25- dalje u tekstu: ZKP/08) svaki od okrivljenika dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 eura (osam stotina eura), te troškove vještačenja od 884,75 eura (osam stotina osamdeset četiri eura i sedamdeset pet centi) u jednakom dijelu svaki.

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti svakog od okrivljenika zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude.

2. Povodom zahtjeva ODO u Rijeci istaknutog u optužnici sud je izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem K-912/2019-5 od 19. veljače 2020. (stranica 120-122) protiv kojeg su okrivljenici pravodobno podnijeli prigovor, slijedom čega je na temelju članka 544. stavak 1. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci i citirani kazneni nalog staviti izvan snage.

3. Pozvan na kaznenu odgovornost 1. okrivljenik ŽB iskazao je da se ne smatra krivim.

4. Pozvan na kaznenu odgovornost 2. okrivljenik AB iskazao je da se ne smatra krivim.

5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze ispitivanjem oštećenika PB u svojstvu svjedoka (stranica 216-220), te svjedoka ZB (stranica 216-220), TB (stranica 269-270), ŠB (280-282), IB (stranica 285-287), FB (stranica 287-289), te je pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija i to Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka zaštite na radu (stranica 292-306) i dopuna istog Nalaza i mišljenja (stranica 327-334), iskaz stalnog sudskog vještaka zaštite na radu (stranica 316-319 i 340-341), dopis Zagreb-Montaža d.o.o. od 16. ožujka 2022. (stranica 164), dokumentacija priložena uz navedeni dopis od 16. ožujka 2022. (stranica 165-211), Pravilnik o radu Zagreb- Montaža d.o.o. od 22. studenog 2017. (stranica 165-181), izmjene i dopune gore navedenog Pravilnika o radu od 27. kolovoza 2018. (stranica 182-196), svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika KB od 30. listopada 2018. (stranica 197), svjedodžba kojom se potvrđuje da je ŽB zaposlen u ZM-Montag d.o.o. osposobljen iz područja zaštite na radu prema programu osposobljavanja a radi sprječavanja ozljeda, profesionalnih bolesti i poremećaja u tehnološkom procesu koji bi mogli ugroziti sigurnost radnika od 31. svibnja 2010. te svjedodžba kojom se potvrđuje da je isti zaposlen u Zagreb-Montaža d.o.o. kao poslovođa na gradilištu osposobljen iz područja zaštite na radu, od 22. veljače 2018. (stranica 200-201), Odluka Zagreb-Montaža d.o.o. od 14. prosinca 2016. o prenošenju ovlaštenja za organizaciju i provedbu zaštite na radu na KB, stručna sprema VKV cjevar izometričar na radnom mjestu poslovođa na gradilištu (stranica 202-203), uvjerenje Eurostandarda iz Zagreba od 22. travnja 2008. kojim se potvrđuje da je ŽB na radu u ZM-Montag d.o.o. ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu (stranica 204), uvjerenje o osposobljavanju KB za signalistu-vezača tereta od 9. ožujka 2009. (stranica 205), zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način u odnosu na KB kao poslovođe na gradilištu od 7. srpnja 2015. Zagreb- Montaža d.o.o. (stranica 206-207), svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika AB za poslove autodizaličara od 4. prosinca 2018. (stranica 208), uvjerenje o osposobljenosti AB za poslove rukovatelja hidrauličnom dizalicom od 22. studenog 2005. (stranica 209), zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način Zagreb Montaža d.o.o. za AB kao autodizaličara od 22. prosinca 2015. (stranica 210-211), dopis Zagreb-Montaža d.o.o. od 26. kolovoza 2022. (stranica 235), preslika spisa o obavljenom inspekcijskom nadzoru povodom ozljede na radu PB dostavljeno spisu od strane Državnog inspektorata (stranica 234), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata klasa: UP/I-116-

02/19-45/2 (list 8-32 spisa) , zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru o očevidu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada klasa: UP/I-116-02/19-45/4 (list 38-39 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru - očevidu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, klasa: UP/I-116-02/18-45 (list 40-43 spisa), medicinska dokumentacija za oštećenika (list 60-87 spisa), uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku (list 107-108 spisa), te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan izvadak iz KE za 1. okrivljenika (stranica 350-351), te za 2. okrivljenika (stranica 348-349).

5.1. Iz iskaza oštećenika PB, ispitanog u svojstvu svjedoka, koji u ovom postupku nije postavio imovinskopravni zahtjev, u bitnome proizlazi da je zaposlen u društvu Zagreb-montaža d.o.o., da je po zanimanju bravar i monter, a u firmi se bavio raznim poslovima, te mu je u ugovoru o radu pisalo da je univerzalni bravar i monter visinac, time da je ŽB bio poslovođa u toj firmi i za njega je na tom gradilištu bio glavna i odgovorna osoba, dok je AB vozač i dizaličar. 12. siječnja 2019. na gradilištu Aromati radili su na izmještanju cjevovoda na lokaciji u INI Rafineriji nafte u Urinju, a što se obavljalo od siječnja do travnja te godine, te su 12. siječnja ukrcavali cijevi na kamion. Ukrcavanje su vršili na način da je zajedno s kolegom TB vezao čelične cijevi dužine 14 m, promjera 10 cola, težine cca. 2,5 tona, koje su cijevi vezali gurtnama na dizalicu kojom je upravljao AB, a koji je iste cijevi prebacivao na kamion s prikolicom koja je bila nenatkrivena. Već kod samog ukrcavanja, a kako su natovarili trinaest cijevi, vidio je da jedna od cijevi viri izvan stranica kamiona, te je već tada KB koji mu je šef rekao da bi bilo dobro da se ta cijev učvrsti, pri čemu je mislio da bi dodatno trebalo staviti dvije špan gurtne, međutim isti je rekao da to nije potrebno, pa obzirom da mu je šef, poslušao ga je. Zajedno s kolegom privezali su cijevi s dvije špan gurtne i to jednu na početku, a drugu na kraju. Oštećenik je pojasnio da su špan gurtne velike trake od čvrste tkanine na kojim se s jedne strane nalazi kuka, a na drugoj špan, te služe za povezivanje raznog tereta. AB je odvezao kamion na gradilište i potom otišao u Zagreb, da bi se vratio u ponedjeljak, kada mu je tog **.**.2019. ŽB rekao da otiđe na gradilište radi iskrcavanja cijevi koje su prethodno ukrcali na kamion, a AB je došao s drugim kamionom na kojem se nalazila dizalica. Po dolasku AB mu je rekao da započne s pripremanjem cijevi kako bi ih mogao iskrcati dizalicom, te je isti otišao jesti. Tako je otvorio prvu i četvrtu stranicu prikolice kamiona koja ima četiri stranice, dok su srednje dvije stranice ostale zatvorene, te je raspustio jednu gurtnu i to onu na kraju i počeo je izvlačiti kako bi se cijevi mogle dizalicom iskrcati van. Tako iz iskaza oštećenika nastavno proizlazi da je imao namjeru odvezati samo tu zadnju gurtnu i pričekati Ž da se vrati, pa tek onda odvezivati prednju gurtnu, međutim već kod tog izvlačenja zadnje gurtne jedna je cijev počela padati prema njemu, te je podigao ruke kako bi se zaštitio, ali je ta cijev pala na njega i bacila ga na pod, uhvatila mu desnu ruku i zdrobila desno stopalo, nakon čega se cijev otkotrljala. Radilo se o onoj istoj cijevi na koju je ukazivao dva dana ranije da viri izvan stranica kamiona. Tom je prilikom zadobio ozljede zbog kojih mu je amputirana desna podlaktica i zgnječeno mu je desno stopalo.

5.1.1. Nastavno, iz iskaza oštećenika proizlazi da je utovar tih cijevi izvršio na pjeskari u rafineriji, gdje su se uz TB nalazili ŽB i AB, te je od vremena utovara do vremena istovara prošlo cca. 48 sati, a za koje se vrijeme od 48 sati kamion nalazio u rafineriji gdje ga je AB parkirao kod aromata. Kao radnik osposobljen za univerzalnog bravara montera visinca trebao je raditi s brusilicom na demontaži i montaži čelične konstrukcije. Prije ovog događaja nije sudjelovao na utovaru odnosno istovaru tereta ovakve veličine kao što je bila ta cijev, jer bi to uvijek činio sa znatno manjim teretom kada je također te terete vezao gurtnama na kamionu, a većinom bi teret bio složen na paletama i onda bi ga došao ukrcati ili iskrcati netko tko je osposobljen za rad na viljuškaru. U odnosu na teret koji bi bio manipuliran dizalicom, sudjelovao bi u ukrcaju / iskrcaju znatno manjeg tereta odnosno cijevi, a u tom slučaju ih je bilo barem petero radnika i uvijek su tom prilikom slušali nadređene, odnosno poslovođu, u konkretnom slučaju KB koji je bio prisutan prilikom utovara tih cijevi, dok prilikom istovara nije bio prisutan. Upute za vezanje cijevi njemu i TB dao je AB koji je bio vozač kamiona. Ne posjeduje uvjerenje o osposobljenosti za vezivanje tereta, a nema niti uvjerenje za utovar odnosno istovar tereta.

5.1.2. Tako je oštećenik opisao sam događaj kritične zgode, iskazujući da je AB tom prilikom došao iz Zagreba umoran i gladan i rekao mu da pripremi istovar tereta i da on ide nešto pojesti, a nije mu rekao na koji način da to i učini. Njih dvoje su tamo bili sami, a isti ga nije pozvao da ide s njime pojesti jer je zajedno s drugim radnicima imao prije toga gablec. Ne zna gdje se nalazio tada ŽB, uz napomenu da je prethodno s drugim radnicima bio u hali, kada je došao ŽB i rekao mu da ode dolje na aromate i da će AB doći iz Zagreba te da istovare cijevi, a trebali su to učiniti AB i on, odnosno AB je s dizalicom trebao skidati te cijevi s kamiona, dok ih je on trebao vezati, te su samo njih dvoje i bili pored kamiona prije nego što je AB otišao na gablec, kojom mu je prilikom rekao da priredi za istovar tereta. Najprije je, dakle, naredba za iskrcaj tereta došla od strane KB koji mu je rekao da ide na aromate gdje je doći AB, koji mu je potom naredio ranije navedeno. Cijevi su na kamionu bile posložene na način da je na dnu bilo šest cijevi, na njima su se nalazile drvene lege, na kojima je potom bilo posloženo još šest cijevi, dok je trinaesta cijev bila stavljena skroz iznad visine stranice kamiona i upravo je za tu cijev rekao da bi ju trebalo dodatno pričvrstiti. Tako je tom prilikom gurtnu raspustio sa zadnje strane dizalice, kada je bio bočno sa strane kamiona. Dakle, otpustio je gurtnu iz njenog špana i trebao je pustiti i kada je pogledao gore vidio je trinaestu cijev kako pada. Obzirom da je na gradilištu bila velika buka zbog remonta, nije mogao čuti da se nešto na kamionu događa. Postupak skidanja cijevi odnosno spuštanja istih s kamiona trebao je biti na način da je on trebao raspustiti gurtne, a on i AB svezati s druge dvije gurtne te cijevi i to jednu po jednu, a potom je AB trebao s dizalicom skidati cijevi, koji mu je postupak poznat jer su tako utovarili te iste cijevi dva dana prije 12. siječnja. Prilikom prijašnjih utovara/ istovara manjeg tereta, uvijek su to vezivali s više špan gurtni, a ne s dvije kao u ovom slučaju, dakle i prije se znalo dogoditi da je odvezivao gurtne i stajao sa strane od kamiona. Kako tom prilikom tako niti ikada prije nitko od nadređenih mu nije rekao da ne smije stajati na tom mjestu i odvezivati gurtne. Sve navedeno što je tom prilikom išao učiniti, učinio je sam jer mu je tako bilo naređeno, a AB mu je rekao da pripremi teret za iskrcaj. Tom prilikom nigdje sa strane nije bilo još radnika od strane Zagreb Montaže, iako vjeruje da je inače bilo na tom gradilištu njihovih radnika koji su imali više iskustva od njega za istovar. Tako je oštećenik pojasnio da priprema tereta za iskrcaj, što mu je AB rekao da učini, znači otpustiti špan gurtne i otvoriti stranice kamiona da se može prići do tih špan gurtni. Ne postoji niti jedna druga radnja od one koju je ranije naveo koja bi se odnosila za pripremu tereta za iskrcaj, a navedeno je zaključio iz razloga što nije ništa drugo niti mogao učiniti da bi se radilo o pripremama. U prijašnjim iskrcajima tereta uvijek su to s njim radili drugi radnici Zagreb Montaže. Ranije spomenuti TB bio je samo na ukrcaju tih cijevi prije kritične zgode.

5.2. Iz iskaza svjedoka ZB, stručnog specijaliste i inženjera sigurnosti i zaštite, odnosno inspektora u Državnom inspektoratu, u bitnome proizlazi da je 14. siječnja 2019. bio na očevidu povodom ozljede na radu radnika PB na privremenom građevinskom radilištu Aromati-izmještanje cjevovoda na lokaciji u Urinju u društvu INA Rafinerija nafte d.d., Pogon FCC, koja se nesreća dogodila tog istog dana. Tako je utvrdio da je PB bio zaposlen kod poslodavca TD Zagreb Montaža d.o.o., te je obavljao pomoćne poslove pri utovaru i istovaru trinaest čeličnih cijevi ukupne težine 13 tona, time da su te cijevi dva dana ranije bile utovarene na tegljač uz pomoć dizalice. Također, utvrdio je da je AB bio zaposlen u istom TD na radnom mjestu vozača i rukovatelja dizalicom, a kao vozač imao je obvezu i odgovornost voditi računa o tome da se teret utovaruje na propisani način, odnosno i u skladu s propisima zaštite na radu, te je morao biti prisutan i nadzirati utovar i istovar tereta. U konkretnom je slučaju utvrdio da je AB bio prisutan utovaru tereta, ali pri istovaru da nije nadzirao radi i istovar kojeg je počeo vršiti PB. Do nesreće je došlo jer je teret, odnosno trinaest cijevi, bilo poslagano u redovima šest pa šest, dok je na vrhu stajala trinaesta cijev, time da su cijevi bile osigurane sa samo dvije gurtne, dok je propisano da moraju biti osigurane s tri gurtne. Također, trebaju se staviti i klinovi, odnosno podmetači koji dodatno osiguravaju teret od pomicanja, a nije uočio da da bi teret bio osiguran takvim klinovima i podmetačima, a između cijevi su se nalazile drvene grede koje su tamo stavljene radi lakšeg rukovanja teretom prilikom utovarivanja odnosno istovarivanja dizalicom. Budući su cijevi bile na drvenim gredama, to je i doprinijelo klizanju cijevi. Što se tiče samog kamiona, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da kamion nije bio prilagođen za tu vrstu tereta, jer su na njegovim stranicama nedostajale "štice" odnosno ručice na koje se teret može osloniti ako prelazi stranice kamiona. Tako je kamion mogao prevoziti cijevi koje su na propisani način osigurane, ali ne broj cijevi koji prelazi visinu bočnih stranica kamiona, obzirom se to može jedino kamionom sa "šticama". Tako je u ovom slučaju trebalo prevoziti ili manji broj cijevi koji ne prelazi stranicu kamiona ili ovoliki broj cijevi prevoziti kamionom koji je prilagođen, time da su uz to cijevi trebale biti osigurane s tri gurtne, a na dvije, o čemu je svemu morao voditi računa vozač kamiona. Također, cijevi nisu bile osigurane klinovima, odnosno podmetačima, obzirom se radilo o valjkastom teretu. Također, AB nije bio prisutan prilikom istovara kako bi navedeno nadzirao. Nastavno, ŽB zaposlen je na radnom mjestu poslovođe i ovlaštenika zaštite na radu, što znači da mu je poslodavac povjerio poslove zaštite na radu, konkretno za Urinj, te je time bio zadužen da je svaki radnik koji obavlja određeni posao za to i osposobljen. PB je bio osposobljen za posao zavarivanja, odnosno zavarivača, a nikako za utovar i istovar tereta, što znači da nije smio raditi niti jedno niti drugo.

5.2.1. Nastavno, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je do saznanja da je ŽB bio zaposlen na poslovima poslovođe i ovlaštenika zaštite na radu za Urinj došao na način što mu je isto predočio njegov poslodavac odnosno radnik poslodavca Zagreb Montaža nakon potpisivanja završnog zapisnika o ozljedi na radu. Nije definirano zakonom da li se navedeno izdaje za svako pojedino gradilište ili skupno, te se radi o volji poslodavca, a to ovlaštenje nema vremenskog ograničenja. Da se navedeno ovlaštenje odnosilo na 1. okrivljenika utvrdio je na temelju osobe koja je potpisala završni zapisnik u ime poslodavca. Apsolutno se radilo o konkretnom ovlaštenju i o konkretnoj osobi, ali ne i za konkretno gradilište obzirom da gradilište nije propisano u zakonu. Na završni zapisnik pozvana je ovlaštena osoba za zastupanje koja nije prisustovala sastavljanju i potpisivanju završnog zapisnika, ali je o istome opunomoćila osobu koja će potpisati u ime ovlaštene osobe čije ovlaštenje je predočeno i čini sastavni dio završnog zapisnika o ozljedi na radu. Također, da teret koji je bio vezan na kamionu nije bio vezan po pravilima struke utvrdio je neposrednim opažanjem očevidom ozljede na radu i izjavama radnika sukladnu članku 70. ZUP-a, prema kojem se izjava stranke može uzeti kao dokazno sredstvo, i to vozača AB, ozlijeđenog radnika PB, poslovođe KB AB u vrijeme obavljanja očevida ozljede na radu 14. siječnja 2019. Kada je pristupio na mjesto događaja tamo je zatekao KB i AB koji su bili supotpisnici zapisnika o očevidu. Same grupne upute bile su predočene u tijeku obavljanja inspekcijskog nadzora od strane poslodavca, time da su u osposobljavanju radnika na siguran način upute za rad sastavni dio osposobljavanja za konkretne poslove. Da kojim slučajem i nije bilo grupnih uputa, činjenica je da je teret prevožen protivno Zakonu o zaštiti na radu, te Pravilniku, te protivno uputama poslodavca, kao i protivno planu izvođenja radova, a što je poslodavac donio. Ono što je ranije ustvrdio u odnosu na broj gurtni kojima su cijevi trebale biti vezane, utvrdio je neposrednim opažanjem nakon nastanka ozljede na radu, te je na poluprikolici tegljača zatekao dvije gurtne, što je suprotno grupnoj uputi gdje je propisano da teret mora biti vezan najmanje na tri mjesta, a bio je vezan na dva mjesta, o čemu se radnici poučavaju u okviru osposobljavanja radnika za rad na siguran način, a što se svaki od radnika osposobljava za određeni posao. Dakle, poslodavac je točno propisao kako se izvršava utovar, istovar te prevoženje tereta, a ovlaštenik poslodavca dužan je osposobiti radnika za rad na određenim poslovima, u osposobljavanju radnika za rad na siguran način sudjeluju stručnjak zaštite na radu poslodavca, ovlaštenik poslodavca i sam radnik koji se osposobljava. Da bi 1. okrivljenik ŽB bio neposredno nadređen oštećeniku utvrdio je u tijeku pisanja završnog zapisnika obzirom mu je osoba koja je predočila punomoć u ime direktora izjavila je da je neposredno nadređeni ŽB, za kojeg je kasnije dano ovlaštenje te odluka. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku osobi opunomoćenoj za potpisivanje zapisnika o inspekcijskom nadzoru dana je mogućnost očitovanja na sadržaj zapisnika, a primjedbi na isti nije bilo.

5.3. Iz iskaza svjedoka TB proizlazi da je u vrijeme samog događaja bio zaposlen u TD ZAGREB-MONTAŽA d.o.o. na bravarskim poslovima, te je za istu firmu radio određene poslove montaže, sekcije i sl. Zajedno s PB bio je na utovaru cijevi na kamion, tako da nije bio prisutan samom trenutku kada se desila nesreća na radu u kojoj je nastradao PB. Na mjestu gdje se dogodila ta nesreća bio je prije gableca, obzirom ga je na drugo mjesto poslao inženjer IB, zbog čega i nije mogao vidjeti što se dogodilo. Koliko se sjeća, govorilo se da će istovarivati s kamiona sve skupa poslije gableca, da će im javiti kada će istovarivati, ali se ne sjeća što je bilo s utovarom. Prije samog gableca utovario je zajedno s PB cijevi na kamion, što im je rekao da učine IB. Navedeno su učinili na način da je osobno bio dolje na tlu, ne na kamionu, povezao je gurtne za cijevi da se potom dižu gore na kamion, a on je gore na kamionu otkopčavao i slagao cijevi. Kada su kamion natovarili, završili su svoje, a ne sjeća se više da li bi neka cijev tom prilikom drugačije bila posložena, ali su cijevi sasvim sigurno bile svezane, jer je bio transport na mjesto gdje su poslije trebali te cijevi istovariti. Dok su utovarivali te cijevi na kamion bio je prisutan ŽB, koji je, koliko se sjeća, govorio kako da se to gore slaže. Tom su prilikom svašta radili i znali su kako cijevi treba slagati na kamion, s time da je uvijek bio netko uz njih odgovoran za taj posao. Misli da je bio osposobljen za te poslove, prošao je osposobljavanje za zaštitu na radu, za rad na visinama i rukovanje teretom. Ne zna kako se te cijevi vežu na kamionu, odnosno za kamion, jer to radi vozač, samo zna da se vežu gurtnama. BB je u to vrijeme na tom gradilištu bio inženjer koji je bio nadređen KB, a obzirom da ih je tamo bilo malo zna da je on bio glavni, te mu je IB prije gableca rekao da ode na drugo radno mjesto, da će cijevi poslije istovarivati i da će ga zvati. ŽB je vodio posao na samoj poziciji, kao što treba brusiti, gdje će se što zavariti. Ne sjeća se tko je određivao sam utovar odnosno istovar cijevi iz kamiona da li ŽB ili IB. Tom su se prilikom na licu mjesta uz njega i PB nalazili kako KB tako i AB, a ne sjeća se da bi se PB tom prilikom žalio na način utovara cijevi u kamion i njihovog vezivanja. Dakle, IB mu je rekao ode i da će ga zvati poslije da pomogne kolegi na istovaru. Ne zna kojem je točno kolegi trebao pomoći na samom istovaru jer IB to nije konkretno rekao. Nije mu poznato da bi PB već ranije vršio istovar odnosno utovar cijevi, time da iskazuje općenito jer nije dugo niti radio s njim možda nekih dva mjeseca. Također, nije niti on sam obavljao utovar odnosno istovar cijevi, ne zna tko je to inače radio, ali zna da su u toj firmi svi sve radili.

5.4. Iz iskaza svjedoka ŠB proizlazi da se slučajno zatekao na tom gradilištu, bio je tamo u prolazu, kada je vidio da se kamion zaustavio i vozač AB rekao da se ide na marendu i poslije marende da se nastavlja s iskrcajem tereta, time da su se na tom kamionu nalazile cijevi. Tamo je bilo više ljudi, te je prošao dalje, zbog čega ne zna što se dalje događalo. Ne može se točno sjetiti tko je još tamo bio prisutan, a sjeća se da je bio prisutan FB koji je s njim radio u ekipi kao cjevar, te je i on osobno radio na istom tom gradilištu, ali nešto malo dalje jer se radi o velikom gradilištu, te je također bio zaposlen u Zagreb montaža d.o.o. Obzirom da je otišao s tog mjesta zaista ne zna tko je otišao proć, ali u onom trenutku kad je otišao još su svi bili tamo. Dok je tamo radio znao je i istovarivati cijevi, što je činio na način da kada kamion dođe cijevi su vezane sa špan gurtnama, kada vozač kaže da se može istovarivati, vozač kamiona mora ići s kranom iznad cijevi, malo ih zakači i onda samo malo napne, kada se otkače špan gurtne od cijevi, onda vozač dalje nastavlja svoje i spušta cijevi na tlo, te se cijevi stavljaju na dva drvena klocna kako bi se dalje moglo s njima manipulirati. Što se njega tiče priprema za istovar znači da samo pripremi ono što je ranije naveo na što se cijevi mogu istovariti, te dalje nema više ništa za učiniti. Postupak odvezivanja cijevi ne može se obavljati bez prisutnosti vozača kamiona. Ne može se sjetiti da li je u trenucima kada je rečeno da se može ići na marendu tamo još ostao AB ili je već bio otišao. S ovakvim postupkom istovara koji je ranije naveo trebale su biti upoznate sve osobe na gradilištu, te je tako i sam oštećenik PB sasvim sigurno iskrcavao te cijevi, iako on to nije vidio. Na upit branitelja 1. okrivljenika tko je na gradilištu određivao tko će obavljati koji posao, isti je svjedok iskazao da je to bio IB, koji je vjerojatno i određivao tko će vršiti istovar cijevi, te je isti bio šef KB. ŽB je bio tamo poslovođa, on je više bio cjevarija i izometrija, te je dakle isti bio zadužen za samo postavljanje cijevi na cjevovodu i dr., a ne zna da li je on bio zadužen za to kad će se dovesti cijevi, gdje će se dovesti, gdje će se iskrcati, misli da je za to bio zadužen IB. Nastavno, isti je svjedok iskazao kako misli da bi cijevi pravilno bile vezane na kamionu s dvije gurtne, a možda i više, dakle jedna na početku cijevi, odnosno tereta, a jedna na kraju, time da je za manipuliranje teretom, konkretno cijevima kada se spuštaju s kamiona odgovoran vozač kamiona odnosno dizalice. Vozač je odgovoran samo da upravlja tim kamionom odnosno dizalicom i odgovoran je za istovar, ali ne određuje tko će taj istovar obaviti, a IB je mogao bilo koga staviti da to obavi, pa tako i njega, odnosno onoga koji je u tom trenutku imao najmanje posla. Glavni za nadgledanje istovara cijevi je za vozač, te se istovar uopće ne može izvršiti bez prisutnosti vozača. Kad bi on samo to radio, trebao je pripremiti cijevi za istovar, da se pripremi mjesto na koje će se te cijevi istovariti, a sam vozač je zadužen za istovar, s time da bi on sam odnosno netko drugi morao zakačiti cijev, za što bi trebala biti dva čovjeka, jedan gore na kamionu, a drugi dolje kako se ne bi trebao svaki put dizati na kamion jer netko mora zakačiti cijev na kamionu, plus vozač koji upravlja dizalicom. Gurtne se ne smiju otpuštati prije nego što vozač zakači cijevi.

5.5. Iz iskaza svjedoka IB proizlazi da je u vrijeme kada se dogodila spomenuta nesreća na radu obavljao poslove pomoćnika voditelja strojarskih radova za tvrtku Zagreb Montaža d.o.o., te je upravo te poslove konkretno i obavljao, a u trenutku same nesreće bio je u uredu. Glavni ing. gradilišta u to je vrijeme bio VB, koji je bio voditelj projekta i glavni inženjer gradilišta, a prema samom Zakonu o građenju. Imali su zadane radove prema zadanom strojarskom projektu i terminskom planu. Radilo se o dionicama cjevovoda, a ŽB je određivao tko gdje točno radi, odnosno same grupice ljudi. Na tom gradilištu je bilo oko 20 ljudi, formiralo se četiri grupice ljudi odnosno one koje bi trebale obavljati konkretne radove. Kada se odredi da se odradi određena faza ŽB rasporedi ljude s grupovođom, kao što su bili ŠB, FB i dr. Voditelj cjelokupnog projekta bio je VB, te se u koordinaciji s istim dogovaralo da treba određen broj ljudi, da bi kadrovska služba, tj. njezin voditelj zajedno s direktorom i s odjelom zaštite na radu poslali čovjeka na gradilište. Konkretno, na navedenom su gradilištu imali tri kvalifikacije za obavljanje poslova i to zavarivač, cjevar i bravar. Kadrovska služba firme i odjel zaštite na radu kontroliraju ljude koji dolaze na gradilište, odnosno koje certifikate imaju i da li su osposobljeni za neki posao, jer trebaju poslati radnika koji ima svu potrebnu dokumentaciju za određenu vrstu radova, a prema planu izvođenja radova za konkretno gradilište. Kada ti radnici dođu na gradilište, o tome su informirani kako on sam, tako i VB te ŽB. Oni radnici koji dolaze u konkretnom slučaju, od strane kadrovske službe stoji da dolazi npr. DBzavarivač, pa tako i neko drugi za cjevara odnosno bravara, te je jasno naznačeno o kom se zanimanju radi, te smatraju da im je od strane kadrovske službe poslana osoba koja ima adekvatne certifikate i to ne provjeravamo na terenu. Jednom tjedno na gradilište dolazi ing. zaštite na radu iz odjela zaštite na radu koji ujedno provjerava neke nesuglasnosti ukoliko ih uopće ima, a PB poslan je od strane kadrovske službe kao bravar. Sjedištu firme u Zagrebu se od trojice njih mogao bilo tko obratiti da im treba npr. bravar, a sve je bilo prema dogovoru odnosno zajedničkoj koordinaciji, ali sve uz blagoslov VB jer im je on bio šef, voditelj projekta. Znači, u kadrovskoj službi odjelu zaštite na radu, nalaze se ugovori o radu i sva osposobljavanja za svakog od navedenih radnika profila bravar, cjevar i zavarivač, a te certifikate na samo gradilište sa sobom ne nosi svaki pojedini radnik. U to vrijeme bila je velika fluktuacija ljudi po raznim gradilištima kako u zemlji tako i u inozemstvu, a sam PB je prije Rijeke radio na nekoliko inozemnih gradilišta firme od cca. 800 ljudi. Bravar i cjevar obavljaju vrlo slične poslove, jer pripremaju cijevi zavarivaču, dok zavarivač samo zavaruje. U to je vrijeme bio u koordinaciji s voditeljem projekta iz INA-e u nadzorima s projektantima i kooperantima, te zbog opsega posla tog dana uopće nije bio na lokaciji kada se dogodila sama nesreća na radu, već u uredu. ĐB je bio neposredno nadređen, time da je ŽB raspoređivao sve radnike, te iako bi ŽB dao zadatke, on osobno nije znao koje je konkretne zadatke KB zadao PB jer je ŽB bio poslovođa i raspoređivao je ljude, te ne zna tko je PB dao nalog da odradi posao u kojem se dogodila sama nesreća na radu. Prema tom hijerarhijskom slijedu nadređen KB bio je voditelj projekta VB, pa imenovani ing. za strojarske radove JB koji je rijetko bio na gradilištu, a potom po toj hijerarhiji on sam kao pomoćnik strojarskih radova, odnosno voditelj strojarskih radova, te su KB i on u toj hijerarhiji izjednačeni. Osobno se više bavio poslovima koordinacije s investitorima i projektantima, nadzorima i s kooperantima. VB je bio upoznat s dolascima i odlascima radnika na gradilište, jer je bio voditelj projekta i bio je prisutan na gradilištu. Kada im treba određeni broj profila radnika, Zagreb komuniciraju ili putem maila ili telefonom, odnosno usmjereni su tom prilikom ili prema kadrovskoj službi ili prema tehničkom direktoru, time da ne mogu često birati same ljude, već dobiju one koje im firma pošalje. Znao je da je PB bravar, a bili su obaviješteni, pa tako i sam ŽB, o tome koji im je radnik poslan kao bravar. Na poseban upit da li u odnosu na konkretnog radnika koji se pošalje na gradilište kao cjevar ili bravar zna da bi taj isti čovjek mogao obavljati poslove utovara/istovara cijevi uz ostale poslove, isti je svjedok iskazao da svaki bravar odnosno cjevar radi i takve poslove na samom gradilištu jer je sve to vezano za samu manipulaciju i montažu cijevi, a vezano za montažu cjevovoda, te pretpostavljaju da su radnici koji su im poslani tog profila osposobljeni za takve radove jer nema drugih radnika osim tog profila. Cijev koja dođe od strane dobavljača treba 5 do 6 puta manipulirati da bi bila montirana na samu poziciju, pa obzirom da manipulira tom cijevi taj bravar/cjevar bi trebao znati i kako samu cijev staviti na kamion ili je skinuti s kamiona u suradnji s manipulantom dizalice.

5.6. Iz iskaza svjedoka FB proizlazi da je bio na poslu kada se dogodila nesreća na radu u kojoj je nastradao PB, ali ništa od toga nije vidio već je samo čuo krikove. Kao cjevar tom je prilikom bio zadužen za spajanje cijevi u nizu na trasi u Urinju. Vidio je kako stiže kamion sa cijevima koje je vozio AB, te je bio zainteresiran tko će istovariti te cijevi s kamiona. Pitao je AB navedeno, te mu je rekao da za sada neće istovarivati cijevi već da idu na gablec, te je AB ušao u kontejner s gablecom. Nakon 5 do 6 minuta čuo se jauk i krikovi, a u međuvremenu se vratio na radno mjesto, te je istrčao prema kamionu i vidio je dečka odnosno PB kako leži na asfaltu i cijev pored njega. Vozač tog kamiona AB izašao je iz kontejnera, odnosno isti je već bio izašao prije nego što je on osobno došao i tamo se nalazio ŠB, možda još par ljudi kojih se ne može sjetiti. Dok se tamo nalazio nakon što je stigao AB s kamionom, tamo su bili samo ŠB, on i AB, a uopće ne zna odakle se stvorio taj dečko PB. Radi se o osobi PB za kojeg zna da je obavljao bravarske poslove gore u radioni, ali da li bi znao obaviti i utovar/istovar cijevi s kamiona, pretpostavlja da bi, ali ne može to točno reći. Zna kako se radi istovar cijevi s kamiona, samu organizaciju napravi ona grupa koja tamo radi, dakle poslovođu ne moraju zvati za istovar, pa ako dakle poslovođe nema oforme grupu od četiri čovjeka, a ako im fali čovjek za istovar cijevi zovu voditelja gradilišta ili poslovođu. Dakle, dva čovjeka su gore na kamionu, a druga dvojica su dolje, pa tek tada vozač otvara stranice kamiona i popušta te gurtne koje je prethodno stegao gore na utovaru, te se onda može pristupiti istovaru. Cijev se spušta na način da je kao svijeća te se veže sa strane te mora biti udaljenost kako se ne bi klatila i da se može na siguran način spustiti, a sve se mora raditi pod kontrolom vozača koji ima iskustava s time. Dakle, vozač prije nego što otpušta gurtne, tzv. rukom dizalice zakači cijev na gurtne, pa kad on to našpana da ne može ići lijevo desno, otvara stranice kamiona i popušta te zatezaljke trake koje su držale sve cijevi u paketu i onda se jedna po jedna cijev skida, kači se i ponovno kreće isti postupak kao i s prvom cijevi. To mu je bilo prvo zaposlenje u toj firmi i na gradilištu je proveo četiri godine. Voditelj gradilišta bio je VB, a nakon što je bio raspoređen na to gradilište, te je došao pred portu INA-e, svi oni koji su došli trebali su otići na predavanje o zaštiti na radu, a sve da bi dobili karticu kako bi mogli ući u samu rafineriju. Dakle, kada je prošao tu obuku o zaštiti na radu, nazvao je gospođu iz kadrovsku da je završio predavanje i da netko dođe s vozilom po njega do radione gdje bi i radio. U toj je radioni radio jedno određeno vrijeme kao bravar kako bi stekao iskustvo za same poslove cjevara. Kada je, dakle, došao iz Zagreba prvo se javio VB kao voditelju gradilišta, dakle prvom čovjeku gradilišta, koji ga je uputio dalje, odnosno na samu obuku kao što je ranije naveo. Na obuku i posao u Rijeku poslala ga je gospođa T iz kadrovske u Zagrebu, jer je uprava napravila raspored gdje ide. Svi zaposlenici su na isti način kao i on prošli takvu obuku, njih cca. 30-tak. Kada je stekao određeno iskustvo, napredovao je, formirale su se grupe koje su bile izvješene na samoj oglasnoj ploči. Na samoj trasi je 99 % vremena provodio ŽB, jer im je on svojom stručnošću pomagao za određene poslove specifične naravi. Prije nego što je AB otišao na gablec nije bilo određeno tko će obaviti istovar, jer su se na samom gablecu planirali dogovoriti tko će u grupi od 4 osobe obaviti istovar, koji istovar vrše četiri osobe u grupi, a smatrao je da će napraviti plan u kojem će i sam sudjelovati, a PB nije vidio u blizini. Cijevi se nikada nisu istovarivale odnosno oslobađale bez vozača, te se takvo što nikada nije dogodilo.

5.7. Iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka zaštite na radu proizlazi da kada je ozlijeđeni radnik PB krenuo otpuštati trake (gurtne) kojima su čelične cijevi bile međusobno učvršćene, a obzirom da je poluprikolica bila utovarena na način da je treći red čeličnih cijevi bio iznad vrha bočnih stranica poluprikolice, otpuštanjem gurtni došlo je do pomaka čelične cijevi s vrha, preko stranice poluprikolice prema radniku, koja je cijev radniku pala na desnu ruku, nakon toga i na desnu nogu. Prema podacima iz spisa nesreća se mogla izbjeći utovarom tereta sukladno Planu izvođenja radova za izmještanje cjevovoda uz postrojenje aromata i Pravilniku o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta, odnosno organizacijom radnog procesa na način da su radni zadatak obavljali radnici koji su bili osposobljeni za taj posao i koji su bili upoznati sa svim rizicima i opasnostima, te je tako uključivanjem radnika koji nije bio osposobljen za provođenje tog radnog zadatka, poslodavac direktno ugrozio njegovu sigurnost i zdravlje.

5.7.1. Nastavno, iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi da poslovođa UB nije postupio sukladno propisima zaštite na radu jer kao ovlaštenik poslodavca za poslove zaštite na radu radnika koji nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove utovara/istovara tereta nije smio uputiti na taj zadatak, nije isključio iz uporabe radnu opremu koja nije ispravna, odnosno sigurna (tegljač s poluprikolicom), odnosno nije nadzirao rade li radnici u skladu s pravilima zaštite na radu i uputama poslodavca. Vozač AB nije postupio sukladno propisima iz zaštite na radu, jer je koristio radnu opremu (tegljač s poluprikolicom) iako je istoj isteklo produljenje valjanosti prometne dozvole, utovario je teret na poluprikolicu bez posebno izrađenih klinova koji sprječavaju pomicanje tereta, te je utovario teret na način da je gornji red čeličnih cijevi bio iznad bočnih stranica poluprikolice (donji dio čelične cijevi bio je za više od 30 cm iznad bočne strane poluprikolice). Za ozlijeđenog radnika PB, prema dostupnoj dokumentaciji se nije moglo utvrditi da bi postupio u suprotnosti s propisima iz zaštite na radu.

5.7.2. Iz dopune nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi da ostaje pri navodima iz prethodnog nalaza i mišljenja, pa tako i zaključku kako se nesreća mogla izbjeći. U odnosu na vozača AB navodi da nije postupio sukladno propisima iz zaštite na radu kako je i navedeno u samom nalazu, uz korekciju kako naknadnim pregledom dokumentacije ne može utvrditi njegovu odgovornost za isključenje iz upotrebe radne opreme koja nije imala valjanu prometnu dozvolu. ŽB kao poslovođa i ovlaštenik iz zaštite na radu bio je odgovoran za određene radnike, ali nije uspio utvrditi njegovu nadležnost po pitanju upotrebe radnih strojeva koje je koristio navedeni vozač. ŽB je odgovoran kao ovlaštenik poslodavca prema odredbama koje su navedene u samom nalazu i mišljenju, međutim iz samog je spisa razvidno kako nije imao utjecaja na to koji radnik dolazi na radilište, niti je poslodavac dostavljao dokumente koji bi dokazivali osposobljenost radnika za rad na radilištu. Poslovođa ŽB nije mogao znati je li neki radnik osposobljen ili ne, osim da od nadležne službe poslodavca zatraži dokumentaciju, time da je Izmjenom i dopunom Pravilnika o radu od 27. kolovoza 2018. vidljivo kako je osiguravanje stručnog osposobljavanja radnika za rad na siguran način bio dio poslova u nadležnosti Tehničkog sektora. Slično kao i poslovođa ŽB, radnicima su koordinirali na gradilištu i definirali potrebe za istima i IB i VB, ali iz spisa nije razvidno da je poslodavac istima dostavljao podatke o radnicima po pitanju osposobljenosti za određene poslove. Nastavno, procjena rizika ne odgovara u vezi s radom i radnim procesima, čime je poslodavac postupio suprotno članku 18. Zakona o zaštiti na radu. Ozlijeđeni radnik nije bio osposobljen za radno mjesto Univerzalni bravar-monter visinac, čime je poslodavac postupio suprotno članku 27. i 36. Zakona o zaštiti na radu, te je poslodavac postupio suprotno članku 41. Zakona o zaštiti na radu, jer je dozvolio rad s neispravnim sredstvima rada, iako je znao da su neispravna.

5.8. Iz iskaza stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Marijana Kamenjaševića proizlazi da je za organizaciju radnog procesa na gradilištu odgovoran poslodavac odnosno ovlaštenik kojeg je ovlastio za to, a nije upoznat s informacijom tko je bio odgovorna osoba gradilišta. Poslodavac svojim dokumentom-odlukom imenuje voditelja gradilišta, a samim tim i njegove obveze, dakle sve zavisi o tome što je definirano u samoj odluci, sve zavisno o samom gradilištu. Do ozljede radnika došlo je zbog nepravilnog slaganja tereta na poluprikolicu, a koji tegljač s poluprikolicom prema inspekcijskom nadzoru nije bio tehnički ispravan odnosno istekla mu je prometna i sama poluprikolica nije bila adekvatno pripremljena za utovar takvog tereta, obzirom je teret bio iznad bočnih stopera i središnji stoper nije postojao, odnosno konkretno radi se o samim ugrađenim ručicama. Poslovođi je na gradilištu nadređen poslodavac i osoba koju je eventualno poslodavac odlukom za to odredio, odnosno ako je svojom odlukom poslodavac to ispustio, onda bi to bio upravo voditelj gradilišta, te se ne sjeća da li je u spisu vidio samu odluku o imenovanju. Prema samom zakonu neposredni ovlaštenik odnosno poslovođa je morao znati za svakog svog radnika koje poslove može, a koje ne obavljati, je li osposobljen ili ne, je li obavio liječnički pregled ili ne, koristio osobnu zaštitnu opremu ili ne, a ne zna da li je u predmetnoj dokumentaciji navedeno da bi isti to imao i da mu je poslodavac dostavio te podatke. Naime, poslodavac je u svakom slučaju istome kao poslovođi sve navedeno trebao dostaviti, poslovođa je trebao biti u sve upućen i toga se pridržavati, iako prema članku 19. Zakona o zaštiti na radu prenošenje ovlaštenja za provođenje zaštite na radu ne oslobađa poslodavca od odgovornosti. Prema dostupnim podacima odnosno stanju spisa da bi svi ti podaci bili dostavljeni samom 1. okrivljeniku KB kao poslovođi nema nikakvih podataka.

5.8.1. Iz iskaza vještaka nakon dopune njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da radnik ne može krenuti s istovarom tereta samoinicijativno, jer bi to bilo kršenje odredbi Zakona o zaštiti na radu, odnosno rada s dužnom pažnjom. Ono što je iz cjelokupne dokumentacije razvidno je da je radnik krenuo s pripremom za istovar, ali kao vještak ne može sa sigurnošću tvrditi je li riječ o samoinicijativnom aktu ili mu je to netko rekao. Problematika je u tome što taj radnik koji nije bio osposobljen za te poslove nije niti trebao biti tamo gdje se nesreća dogodila i općenito obavljati te radne zadatke, jer očito nije bio osposobljen za te poslove. Da je kojim slučajem ozlijeđeni radnik bez sudjelovanja drugih radnika išao samoinicijativno otpuštati gurtne, bilo bi to suprotno propisima, jer nije bio osposobljen za te poslove.

5.8. Iz medicinske dokumentacije za oštećenika, te uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku utvrđeno je da je oštećenik PB kritične zgode zadobio zgnječenje desnog stopala i desne podlaktice s amputacijom desne podlaktice, što predstavlja osobito tešku tjelesnu ozljedu.

5.9. Iz dopisa TD ZAGREB-MONTAŽA d.o.o. od 16. ožujka 2022., razvidno je da isti navode da je određene dokumente koje su dostavili prema traženju suda izdalo društvo ZM-Montag d.o.o., koje je društvo 25. studenog 2014. pripojeno društvu ZAGREB-MONTAŽA d.o.o. za gradnju gospodarskih objekata. Tako su isti u privitku dopisa na traženje suda dostavili svu traženu dokumentaciju i to: Pravilnik o radu (osnovni tekst od 22. studenog 2017.), s Izmjenama i dopunama od 27. kolovoza 2018., koji je važio u vrijeme od 12.do 14. siječnja 2019. , iz kojeg je razvidan opis poslova i ovlaštenja za radna mjesta za koja su 1. i 2. okrivljenik imali zaključene ugovore o radu s istim društvom; svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti 2. okrivljenika od 04. prosinca 2018.; Uvjerenje o osposobljenosti za 2. okrivljenika od 02. studenog 2005.; zapisnik o osposobljenosti radnika za rad na siguran način za 2. okrivljenika od 22. prosinca 2015.; svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti 1. okrivljenika od 30. listopada 2018.; svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti 1. okrivljenika od 30. listopada 2018.; svjedodžbu o osposobljavanju iz područja zaštite na radu za 1. okrivljenika od 31. svibnja 2010. i 22.veljače 2018.; odluku poslodavca o prenošenju ovlaštenja za organizaciju i provedbu zaštite na radu 1. okrivljenika od 14. prosinca 2016.; Uvjerenje za 1. okrivljenika 22. travnja 2008. i 09. ožujka 2009.; zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način za 1. okrivljenika od 07. srpnja 2015.

5.9.1. Iz Pravilnika o radu ZAGREB-MONTAŽA d.o.o. od 22. studenog 2017. te iz izmjene i dopune gore navedenog Pravilnika o radu od 27. kolovoza 2018. proizlazi da je u opisu radnog mjesta poslovođe na gradilištu da rukovodi većom grupom zaposlenika različitih struka (bravari, monteri, cjevari, zavarivači, dizaličari) koji obavljaju montažu konstrukcija i opreme ili postrojenja u novogradnji, da samostalno ili u suradnji s rukovoditeljem projekta, šefa radilišta ili objekta proučava terminske planove, lokaciju rada i druge tehničko-tehnološke uvjeta za predmontažu i ugradnju, da organizira preuzimanje potrebnog alata i materijala, sredstava za zaštitu na radu i dr., raspoređuje ih na podrgrupe zaposlenika i organizira (nadgleda) njihov transport do mjesta rada, izdaje potrebne upute za rad predradnicima i vrši podjelu zadataka na podgrupe radnika, da neposredno nadzire rad predradnika i podgrupa radnika na izvođenju radova, te poduzima potrebne mjere za otklanjanje eventualnih propusta ili nedostataka u pogledu kvalitete i dinamike izvođenja radova, primjene tehničkih i drugih mjera zaštite na radu, da obavlja druge poslove prema nalozima rukovoditelja na radilištu. Nastavno, u navedenom Pravilniku o radu naveden je opis radnog mjesta autodizaličara na gradilištu, prema kojem takav radnik, između ostalog preuzima i provjerava ispravnost i opremljenost autodizalice i dovozi je na radilište, obavlja tehničku pripremu dizalice za konkretne zadatke, rukuje dizalicom pri utovaru, istovaru, slaganju tereta, a u slučaju nedostatka posla za rad s autodizalicom, upravlja teretnim vozilom ili kranskom dizalicom na radilištu ili drugoj lokaciji rada, vodi računa o pravilnom ukrcaju i iskrcaju tereta, po potrebi obavlja i druge poslove.

5.9.2. Iz svjedodžbi za radnika KB proizlazi da je osposobljen iz područja zaštite na radu prema programu osposobljavanja, a radi sprječavanja ozljeda, profesionalnih bolesti i poremećaja u tehnološkom procesu koji bi mogli ugroziti sigurnost radnika. Također, iz svjedodžbe ZAGREB-MONTAŽA d.o.o. od 22. veljače 2018. razvidno je da se istom potvrđuje da je ŽB zaposlen u istom društvu kao poslovođa na gradilištu, te da je osposobljen iz područja zaštite na radu, a radi sprječavanja ozljeda, profesionalnih bolesti i poremećaja u tehnološkom procesu koji bi mogli ugroziti sigurnost radnika. Nastavno, iz odluke ZAGREB MONTAŽA d.o.o. od 14. prosinca 2016. o prenošenju ovlaštenja za organizaciju i provedbu zaštite na radu na KB, na radnom mjestu poslovođe na gradilištu, kojim se osigurava provedba Zakona o zaštiti na radu i drugih propisa (Procjene rizika, Pravilnika zaštite na radu i odluke poslodavca), razvidno je da je djelokrug njegova rada između ostalog naročito da: radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način ne dopusti rad bez nadzora osposobljenog radnika, da radniku za kojeg nije na propisani način utvrđeno da ispunjava tražene uvjete, ne dopusti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, da isključi iz uporabe radnu opremu koja nije ispravna, odnosno sigurna, da nadzire da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca i dr. Također, u odnosu na 2. okrivljenika AB razvidno je da je istome izdana svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti za poslove autodizaličara, odnosno uvjerenje o osposobljenosti za poslove rukovatelja hidrauličnom dizalicom, dok je iz predočenog zapisnika razvidno da je isti osposobljen za rad na siguran način.

5.10. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata povodom ozljede na radu PB dostavljeno spisu od strane Državnog inspektorata, razvidno je da je inspektor rada ZB inspekcijskim nadzorom na licu mjesta detaljno utvrdio ne samo slijed događanja kritične zgode, kao i prilikom utovara tereta na sam kamion, već i način na koji su cijevi tom priliko bile posložene odnosno vezane. Tom je prilikom između ostalog utvrđeno da je u trećem redu bila horizontalno u sredini na drugi red položena jedna čelična cijev koja je svojim gornjim dijelom prelazila gornju liniju bočnih stranica poluprikolice tegljača za 67 cm, odnosno donjim dijelom prelazila je gornju liniju bočnih stranica poluprikolice tegljača za 31,5 cm, a vozilo nije bilo opremljeno posebnim ručicama na koje se teret može oslanjati za vrijeme prijevoza. Tako je isti utvrdio da sporne čelične cijevi u poluprikolici tegljača nisu bile osigurane s posebno izrađenim klinovima koji sprječavaju njihovo pomicanje, odnosno teret nije bio osiguran niti podmetačima koji onemogućavaju njihovo pomicanje, niti je teret bio učvršćen poliesternim ili jutenim zatezačima na najmanje tri mjesta odgovarajuće nosivosti, niti su čelične cijevi bile na bilo koji drugi način osigurane od međusobnog sudaranja, već su kao što je to ranije navedeno bile osigurane samo s dvije PES gurtne. Tako je tih trinaest cijevi ukupne težine od cca 13000 kg bilo učvršćeno s dvije PES gurtne za vezivanje tereta, te je to tako osiguravalo teret. S tim u vezi, kada je radnik PB, ukoliko je bio sam pored tegljača s utovarenim čeličnim cijevima u poluprikolici i krenuo s poslovima odvezivanja čeličnih cijevi koje su bile u poluprikolici tegljača marke Iveco reg. oznake [registarska oznaka], poluprikolice reg. oznake [registarska oznaka], na način da je započeo s otpuštanjem gurtni za vezivanje tereta, navedeno bi bilo protivno članku 14. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta, kojim je određeno da se utovar valjkastih tereta u transportno sredstvo i njihov istovar na utovarno-istovarne površine mora vršiti tako da se valjkasti tereti postavljaju vertikalno ili osiguraju s posebno izrađenim klinovima koji sprječavaju njihovo pomicanje. Također, navedeno je bilo protivno Planu izvođenja radova ZAGREB-MONTAŽA d.o.o., gdje je prema Ugovoru o izvođenju radova na stranici 34. Utovar i istovar tereta u motorna vozila jasno navedeno da vozila namijenjena za prijevoz drugih tereta moraju biti za tu namjenu prilagođena i moraju biti opremljena posebnim ručicama na koje se teret može oslanjati za vrijeme prijevoza, a visina tereta ne smije prelaziti visinu ugrađenih ručica koje moraju biti na gornjem kraju povezane lancima. Nastavno, navedeno je protivno i Grupnoj uputi br. TPR-002- 2018 od 04. studenog 2018. u kojoj je u točki 4.2. Priprema i prijevoz cijevi, armature i spolova, navedeno da teret na vozilu mora biti ravnomjerno raspoređen i učvršćen poliesternim ili jutenim zatezačima najmanje na 3 (tri) mjesta, odgovarajuće nosivosti, dok se okrugli i valjkasti predmeti moraju osigurati od pomicanja podmetačima, okivanjem, vezivanjem te pravilnim načinom slaganja.

5.11. Iz izvatka iz KE utvrđeno je da kako 1. okrivljenik ŽB tako niti 2. okrivljenik AB nisu kazneno osuđivane osobe.

6. U obrani na raspravi 1. okrivljenik ŽB iskazao je da ostaje pri obrani koju je iznio prilikom prethodnog ispitivanja, navodeći da će iznositi obranu, ali da neće odgovarati kako na pitanja zastupnice optužbe tako niti na pitanja suda. Isti je tako iskazao da se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, jer kad rade imaju plan rada i u tom planu utvrde koliko im treba ljudi i strojeva za rad, a što se tiče dolaska ljudi na gradilište, dogovore se on kao poslovođa i ing. IB, te voditelj projekta VB o planu rada i broju ljudi koji im trebaju na gradilištu za taj projekt. Ako im po potrebi treba i povećanje ljudi, u tom slučaju ing. IB i VB kontaktiraju ljude iz kadrovske službe koje ljude treba dodatno poslati na gradilište. Ti ljudi kad dolaze kontaktiraju IB o svom dolasku, pa ih kada dođu IB i zaprimi, te ih na kraju svega proslijedi njemu za rad. Ti radnici moraju imati potrebne certifikate za rad, što se inače nalazi u kadrovskoj i o tome vode računa VB i IB. Kada mu IB pošalje npr. bravara, vjeruje da se radi o bravaru i to ne provjerava, te stoga s tim ljudima koji su mu poslani nastavlja raditi. Nema uvid u certifikate, ugovore o radu i dr. o osobama koje dolaze na gradilište, a sve se to nalazi kod VB. Njegov posao nije da provjerava certifikate, već je to posao od VB koji provjerava njihovu osposobljenost za svaki pojedini posao. Nije znao ništa vezano za certifikate samog PB, s time da IB raspoređuje ljude za određene poslove gdje će koji radnik raditi. Žao mu je što se sve skupa dogodilo, PB je invalid za cijeli život, ali nije mogao na to utjecati.

6.1. Prilikom prethodnog ispitivanja 1. okrivljenik je porekao učin kaznenog djela stavljenog mu na teret, time da nije sporio da se sam događaj zbio. Iz obrane istoga proizlazi da se kao poslovođa morao brinuti o radnim zadacima i brinuti se da se nešto ne desi vezano za zaštitu na radu, za što je prošao osposobljavanje. U firmi postoji stručnjak zaštite na radu, što je i u njegovom opisu posla. Kritične zgode bilo je oko 20 radnika na gradilištu, te je trebalo izmjestiti cijevi, skinuti stare i staviti nove. Radovi su počeli u studenom, a nakon 2. siječnja 2019. išlo se na demontažu cijevi, te se radilo o pripremama za montažu konstrukcija na kojima će biti cijevi. Cijevi koje su pale na radnika su nove cijevi koje je tek trebalo montirati. Prijevoz se inače vrši na način da se dizalicom cijevi stavljaju na šleper. Utovar je radio PB i još jedan radnik. Obzirom da je bila subota, ostavili su cijevi na kamionu do ponedjeljka. Cijevi su bile dužine 12 m i promjera 20 cola, a teške jednu tonu, te se radilo o 13 cijevi koje su se stavljale na kamion na koji može stati 26 cijevi. AB je prevezao cijevi do mjesta nesreće. Postavili su gurtne po podu na koje se onda stavljaju cijevi koje se poveže špagom. Ovaj teret je bio povezan sa dvije gurtne. U odnosu na stranicu kamiona cijevi su virile 20 cm iznad te stranice, a problem je što kamion nije bio adekvatan. Radnik nije smio otkopčati cijevi već je to trebao učiniti vozač kamiona. Brat AB išao je pojesti, a sve se desilo kroz 20 minuta. PB je bravar, ali nije znao da istome nije u opisu radnog mjesta utovar i istovar cijevi, jer to nije njegovo da provjerava, već inženjera gradilišta. U jednom je trenutku čuo jauk, odmah je otišao vidjeti što je, te je pronašao PB pored cijevi.

6.2. U obrani na raspravi 2. okrivljenik je također iskazao da ostaje pri obrani koju je iznio prilikom prethodnog ispitivanja, navodeći da će iznijeti svoju obranu ali da neće odgovarati na pitanja suda niti zastupnice optužbe, već samo svog branitelja. Tako iz obrane istoga proizlazi da se ne osjeća krivim, te da mu je žao zbog svega što se dogodilo. Došao je taj ponedjeljak iz Zagreba s kamion-dizalicom na gradilište Rijeka aromati, te mu je IB koji je bio inženjer gradilišta rekao da se parkira na gradilištu. Isti mu je naredio da ode po taj kamion s poluprikolicom koji je bio 2 km od gradilišta i koji je bio natovaren cijevima već prije dva dana tj. u petak, te mu je rekao da ga doveze i parkira pored kamiona s dizalicom. To je sve bilo oko 14.00 sati, a pošto je došao iz Zagreba i nije bio na gablecu, zaključao je taj kamion s poluprikolicom na kojoj su bile cijevi, izašao je iz kamiona i stajao je pored njega gdje je bilo radnika, pretpostavljajući da će to istovariti. Toj je grupi radnika rekao da ide na gablec, a najbliže su bili ŠB, FB i PB, te je istima rekao da ništa ne diraju dok se ne vrati. Njih trojica su to jako dobro čula, pa čak i ostali radnici, te je svaki od njih otišao svojim putem, dok je on otišao u kontejner pojesti, jedino što nije vidio kamo je otišao PB koji mu je bio okrenut leđima, dok je on osobno otišao naprijed prema kontejneru. Kada je nakon nekog vremena čuo vani jak udarac, izašao je iz kontejnera da vidi što je, te je prvo ugledao PB kako ide od kamiona s prikolicom i drži ruku u neprirodnom položaju, te su se tada sakupili i drugi radnici. Došla je hitna i odvezla je PB, te su poslije vidjeli da su odvezane gurtne sa cijevi i da je cijev pala s kamiona, pa su zaključili da je to PB odvezao i da je pala cijev. Dvije gurtne su bile dovoljne za vezanje cijevi jer su cijevi stajale dva dana na kamionu i uz prijevoz od cca 2 km do gradilišta nigdje se nisu pomakle u tom prijevozu sve dok ih nije PB odvezao. Nije mu jasno zašto je to svojevoljno učinio, iako je rekao da nitko ništa ne dira oko kamiona koji je bili parkirani, zaključan i on sam nije bio prisutan uz kamion. Za taj kamion koji nije bio registriran, bio je dužan voditi evidenciju o registraciji i o svemu drugom šef transporta EB, a na gradilištu IB, a imali su samo taj jedan kamion, njega su mu dali i s njim je radio. Šef gradilišta Toš određivao je na koji se kamion ili prikolicu tovari, a na gradilištu je bio samo taj jedan kamion s poluprikolicom na koju se moglo utovarivati cijevi, a na kamionu su bile samo dvije gurtne koje je osigurao EB, a za ovaj prijevoz o kojem se radilo nije trebalo više od dvije gurtne.

6.3. Prilikom prethodnog ispitivanja 2. okrivljenik je porekao učin djela stavljenog mu na teret, iskazujući da je posao odradio bez greške, međutim da je prijevoz cijevi vršio neispravnim kamionom koji nije imao ispravne stranice. PB nije trebao raditi istovar cijevi, jer mu je rekao da ide na gablec i da ne radi. Inače se radi tako da dok se teret ne zakvači kranom, ne skidaju se gurtne. Smatra da cijevi izvan stranica kamiona mogu viriti onoliko koliko stranice to dozvoljavaju, samo se moraju osigurati, te su tom prilikom bile osigurane. Tada su utovar vršili PB i RB, a odredio ih je poslovođa ŽB. PB je prije toga već par puta pomagao, jer ima malo ljudi. Sam je vozio i kamion i šleper te je ukazivao na to, ali je imao pritisak da to mora raditi kako od strane direktora tako i voditelja projekta VB, a problem je u tome što je premalo ljudi. ŽB mu je rekao da prevezu cijevi da bi ih mogli istovariti. Nastavno, PB je rekao da na plato stave letve, svaku duljine 3 m, da bi se mogle izvući gurtne. Postupak izgleda tako da se jedna cijev stavi na kamion i stavi se kajla da cijev ne šeta po kamionu, pa se tako onda slažu. Za svaku cijev se stavlja drvena lega, koja se ne stavlja na cijev da iste ne izlete. Zadnju cijev se osigurava na način da se stavi kajla i gurtna. PB je trebao staviti četiri kajle. Kada je otišao na pauzu bili su tamo ŽB i PB. Stavio je jednu cijev na vrh, ali je bila osigurana s dvije gurtne. Kada je utovario cijevi s kranom držao je cijev s kranom kod utovara, trinaestu cijev je svezao s dvije trake, sve je provjerio i onda otkvačio kran, potom je kamionom otišao u Zagreb, a u ponedjeljak je došao kamionom kako bi se cijevi istovarile. Šef mu je rekao da šleper mora odvesti u pogon u INU i istovariti šleper. Kada je stigao na mjesto događaja vidio je kako se iza tegljača nalazi PB, dok su ljudi priskočili u pomoć i pozvali vatrogasce. PB je odvezao gurtne, što nije trebao, jer to radi vozač. Ne zna zašto je PB išao odvezati gurtne, jer da bi on napravio isti sistem istovara, kao i utovara s kranom. Kada je rekao PB da ne radi dok se ne vrati, isti je bio udaljen oko 5-6 m, pa ga možda nije čuo.

7. Analizirajući rezultate cjelokupno provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu kako 1. okrivljenika tako i 2. okrivljenika, kao i pojedine dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti, sud je utvrdio da su isti počinili kazneno djelo koje je svakome od njih stavljeno na teret.

7.1. Nije sporno da je u inkriminiranom razdoblju u Kostreni, na privremenom građevinskom radilištu aromati – izmještanje cjevovoda na lokaciji u Urinju, u TD-u INA RAFINERIJA NAFTE d.d. pogonu FCC, radnik PB, zaposlen kod poslodavca TD ZAGREB-MONTAŽA d.o.o., obavljao i pomoćne poslove pri utovaru i istovaru cijevi, odnosno u inkriminiranom razdoblju utovara/istovara 13 čeličnih cijevi na poluprikolicu registarske oznake [registarska oznaka], tegljača marke Iveco registarske oznake [registarska oznaka], iako kao bravar i monter visinac u odsjeku strojarske montaže (proizvodni radnici) nije bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje pomoćnih poslova pri utovaru/istovaru cijevi, kao što nije sporno da je 2. okrivljenik AB bio zaposlen na radnom mjestu vozača i rukovatelja dizalicom, dok je 1. okrivljenik bio zaposlen na radnom mjestu poslovođe, te je ujedno bio i ovlaštenik poslodavca TD ZAGREB MONTAŽA d.o.o. za zaštitu na radu. Također, nesporno je da je 14. siječnja 2019. kada se trebao izvršiti istovar tih 13 cijevi, koje su cijevi bile povezane s dvije gurtne, došlo do pomicanja i kotrljanja jedne od tih cijevi, koja je istom radniku pala na desnu ruku i nogu, kojom je prilikom PB zadobio zgnječenje desnog stopala i desne podlaktice s amputacijom desne podlaktice, a koje su ozljede osobito teške naravi. Navedeno je utvrđeno svim provedenim dokazima u ovom kaznenom postupku.

7.2. Obranu kako 1. okrivljenika KB, tako i onu 2. okrivljenika AB kojom poriču djelo za koje se svaki od njih tereti, sud je cijenio nevjerodostojnom i neuvjerljivom te usmjerenom na otklon od kaznene odgovornosti. Naime, 1. okrivljenik se neuvjerljivo brani da kada radnici dolaze na gradilište, kontaktiraju o svom dolasku IB, koji ih proslijedi njemu za rad, pa ako mu IB pošalje npr. bravara, ne provjerava da li je ta osoba zaista bravar, ali odmah potom lakonski navodi da iako je PB bio bravar, nije znao da istome nije u opisu radnog mjesta utovar i istovar cijevi, na temelju čega sud zaključuje da je 1. okrivljenik dobro znao da je oštećenik bravar, te je shodno tome i trebao provjeriti da li mu u opis poslova ulazi i utovar i istovar cijevi. Međutim, isti tvrdi da njegov posao nije da provjerava certifikate odnosno da li je svaki radnik i osposobljen za pojedini posao, što se inače nalazi u kadrovskoj odnosno kod VB, koji provjerava njihovu osposobljenost za svaki pojedini posao, dok IB raspoređuje gdje će koji radnik konkretno raditi, zbog čega svega nije mogao utjecati na ono što se dogodilo ozlijeđenom radniku. Također, 1. okrivljenik unatoč ranije iskazanom ipak tvrdi da se kao poslovođa te kao zaposlenik u čijem je opisu posla i zaštita na radu, te je prošao osposobljavanje vezano za zaštitu na radu, između ostalog morao brinuti da se nešto ne desi vezano za zaštitu na radu.

7.3. Tako i provedenim dokazima čitanjem svjedodžbi za radnika KB proizlazi da je osposobljen iz područja zaštite na radu prema programu osposobljavanja, time da je iz svjedodžbe ZAGREB-MONTAŽA d.o.o. od 22. veljače 2018. razvidno da je isti bio ovlaštenik poslodavca iz zaštitu na radu, te se istom potvrđuje da je ŽB zaposlen u istom društvu kao poslovođa na gradilištu, te da je osposobljen iz područja zaštite na radu, a radi sprječavanja ozljeda, profesionalnih bolesti i poremećaja u tehnološkom procesu koji bi mogli ugroziti sigurnost radnika, dok je iz odluke ZAGREB MONTAŽA d.o.o. od 14. prosinca 2016. o prenošenju ovlaštenja za organizaciju i provedbu zaštite na radu na KB, na radnom mjestu poslovođe na gradilištu, razvidno da se time osigurava provedba Zakona o zaštiti na radu i drugih propisa (Procjene rizika, Pravilnika zaštite na radu i odluke poslodavca), te da je djelokrug njegova rada između ostalog naročito da: radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način ne dopusti rad bez nadzora osposobljenog radnika, da radniku za kojeg nije na propisani način utvrđeno da ispunjava tražene uvjete, ne dopusti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, da isključi iz uporabe radnu opremu koja nije ispravna, odnosno sigurna, da nadzire da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca i dr. Uz sve navedeno, provedenim dokazom čitanjem Pravilnika o radu, te njegovih izmjena i dopuna ZAGREB-MONTAŽA d.o.o., utvrđeno je da je u opisu radnog mjesta poslovođe na gradilištu između ostalog i da rukovodi većom grupom zaposlenika različitih struka (bravari, monteri, cjevari, zavarivači, dizaličari), izdaje potrebne upute za rad predradnicima i vrši podjelu zadataka na podgrupe radnika, da neposredno nadzire rad predradnika i podgrupa radnika na izvođenju radova, te poduzima potrebne mjere za otklanjanje eventualnih propusta ili nedostataka u pogledu kvalitete i dinamike izvođenja radova, primjene tehničkih i drugih mjera zaštite na radu, da obavlja druge poslove prema nalozima rukovoditelja na radilištu. Tako iz u dokaznom postupku pročitanog dopisa ranije navedenog TD proizlazi da je neposredno prije inkriminiranog događaja oštećenik bi osposobljen za rad na siguran način: bravar, monter, zavarivač i početno gašenje požara, te da nije bio osposobljen za signalistu vezača tereta, jer takav posao nije niti obavljao kod društva ZAGREB MONTAŽA d.o.o., što je razvidno i iz pročitane dokumentacije u dokaznom postupku, poglavito ugovora o radu sklopljenog između navedenog društva i oštećenika, iz kojeg je utvrđeno da je oštećenik u istom društvu zaposlen na poslovima bravar monter visinac u odsjeku strojarske montaže (proizvodni radnici). Upravo shodno navedenome je 2. okrivljenik kao poslovđa, a kako to stoji u ranije navedenoj dokumentaciji, kao poslovođa trebao voditi računa da oštećenik ne obavlja poslove za koje nije osposobljen.

7.4. U prilog neuvjerljivosti obrane 1. okrivljenika govori i to što isti iskazuje općenito, te niti u jednom dijelu ne opisuje da li je uopće bio prisutan prilikom utovara spornih čeličnih cijevi, niti gdje se nalazio kada je te iste cijevi trebalo iskrcati s poluprikolice, odnosno da bi bilo što od navedenog i nadzirao kako bi poduzeo potrebne mjere za otklanjanje eventualnih propusta ili nedostataka vezanih za izvođenje samih radova na izmještanju cjevovoda, što sasvim sigurno uključuje i utovar i istovar navedenih cijevi, odnosno da bi primijenio tehničke i druge mjere zaštite na radu kao poslovođa, odnosno ovlaštenik poslodavca za isto, a što je sve i navedeno u cit. Pravilniku.

7.5. S druge strane, cijeneći kvalitetu detaljnog i okolnosnog, decidiranog i nadasve uvjerljivog iskaza oštećenika PB ispitanog kao svjedoka, sud je istome poklonio vjeru u potpunosti, te je njegov iskaz uzet kao vjerodostojan. Navedeno naročito i iz razloga, što je oštećenik iskazivao takoreći jednako kako na ročištu pred sudom, tako i kada je kao svjedok prethodno ispitan u ODO u Rijeci. Tako je prema kazivanju oštećenika, 1. okrivljenik kao poslovođa u toj firmi za njega na tom gradilištu bio glavna i odgovorna osoba, te je 12. siječnja 2019. na gradilištu zajedno s TB vezao gurtnama čelične cijevi na dizalicu kojom je upravljao AB, koji je iste cijevi prebacivao na kamion s prikolicom koja je bila nenatkrivena, a kada su natovarili teret vidio je da jedna od cijevi viri izvan stranica kamiona, ali kada je 1. okrivljeniku kao šefu rekao da bi bilo dobro da se ta cijev učvrsti, isti je rekao da to nije potrebno, zbog čega je zajedno s TB vezao cijevi s dvije špan gurtne i to jednu na početku, a drugu na kraju. Oštećenik tvrdi da su se prilikom ukrcaja cijevi na pjeskari uz njega nalazili TB, 1. okrivljenik ŽB i 2. okrivljenik AB, koji je odvezao kamion na gradilište i otišao u Zagreb, da bi se vratio u ponedjeljak, 14. siječnja 2019. kada je ŽB, pema kazivanju oštećenika, istome i rekao da ode na gradilište radi iskrcavanja cijevi koje su prethodno ukrcali na kamion, dok je AB došao s drugim kamionom na kojem se nalazila dizalica. Po dolasku AB mu je rekao da započne s pripremanjem cijevi kako bi ih mogao iskrcati dizalicom, te je isti otišao jesti. Tako je oštećenik ustvrdio da je 1. okrivljenik bio prisutan prilikom utovara tih cijevi, dok prilikom istovara nije bio prisutan, time da nema uvjerenje o osposobljenosti za vezivanje tereta, niti uvjerenje za utovar odnosno istovar tereta. Isti je također pojasnio da ne zna gdje se nalazio ŽB prije samog istovara tereta, napomenuvši da je prethodno s drugim radnicima bio u hali, kada je došao UB i rekao mu da ode dolje na aromate i da će AB doći iz Zagreba te da istovare cijevi, te je bio pored kamiona samo s AB prije nego što je isti otišao na gablec, kojom mu je prilikom rekao da priredi za istovar tereta. Oštećenik je u tako u par navrata kategorički ustvrdio da je, dakle, naredba za iskrcaj tereta došla od strane KB koji mu je rekao da ide na aromate gdje će doći AB, koji mu je potom naredio ranije navedeno, a što je u suprotnosti s obranom samog 1. okrivljenika.

7.6. Vezano za obranu 1. okrivljenika, svjedok obrane ŠB iskazuje također općenito, obzirom se prema vlastitom kazivanju na licu mjesta, kada je bilo više ljudi slučajno zatekao, te je uočio da je AB zaustavio kamion i rekao da se ide na marendu i poslije nastavlja s iskrcajem tereta, pa obzirom da je otišao jer je bio u prolazu, ne zna što se dalje događalo. Navedeni se svjedok nije mogao izjasniti da li je 1. okrivljenik kao poslovođa, te po njemu zadužen više za cjevariju i izometriju, bio zadužen za to kada i gdje će se dovesti cijevi i gdje će se iskrcati i dr. navodeći da misli kako je za to bio zadužen IB.

7.7. Prema kazivanju svjedoka obrane IB, koji je u inkriminirano vrijeme za navedeno društvo obavljao poslove pomoćnika voditelja strojarskih radova, te se u samom trenutku nesreće nije nalazio na toj lokaciji već u uredu, bio je neposredno nadređen PB, time da tvrdi da je je 1. okrivljenik raspoređivao sve radnike, pa kada bi AB nekom radniku dao zadatke, on osobno nije znao koje je zadatke i dao PB, jer je upravo ŽB bio poslovođa i raspoređivao je ljude, ali ne zna tko je PB i dao nalog da odradi posao u kojem se dogodila nesreća na radu. Po stavu suda, taj dio iskaza navedenog svjedoka ide u prilog činjenici da je upravo 1. okrivljenik kao poslovođa i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu koji je u inkriminirano vrijeme očito bio prisutan ukrcaju 13 cijevi na poluprikolicu, ujedno bio zadužen voditi računa ne samo da to obavljaju oni radnici koji su stručno osposobljeni za rad na siguran način za obavljanje upravo onih pomoćnih poslova koje je tada i obavljao oštećenik, odnosno poslova utovara i istovara cijevi, jer ukoliko je 1. okrivljenik bio prisutan i rukovodio samom utovaru cijevi, svakako je bio zadužen i da izdaje potrebne upute za rad samim radnicima i vrši podjelu zadataka na odgovarajuće radnike, da ih neposredno nadzire prilikom izvođenja radova, otklanja eventualne propuste ili nedostatke, poglavito u odnosu na same mjere zaštite na radu, sve vezano i za sam pravilan ukrcaj tereta odnosno spornih cijevi na poluprikolicu, odnosno da sve poslove vezane za isto obavlja stručno osposobljen radnik, što sve proizlazi ne samo iz ranije navedenog Pravilnika o radu s opisom takvih poslova, već i sve ostale dokumentacije ranije navedene.

7.8. Naime, svjedok IB kategorički je ustvrdio kako je ne samo on sam već i 1. okrivljenik znao da je radnik PB koji im je poslan bravar, jer su o tome bili obaviješteni. Prema kazivanju navedenog svjedoka, po hijerarhiji u navedenom društvu bio je izjednačen s 1. okrivljenikom, time da je on osobno voditelj strojarskih radova, te se bavio koordinacijom investitorima i projektantima. Tek je na poseban upit obrane navedeni svjedok iskazao da svaki bravar odnosno cjevar radi i poslove vezane za manipulaciju i montažu cijevi, te pretpostavljaju da su radnici koji su im poslani tog profila osposobljeni za takve radove, jer nema drugih radnika tog profila. Međutim, taj dio iskaza navedenog svjedoka cijenjen je kao nelogičan i usmjeren da iskazuje u korist 1. okrivljenika koji je kao poslovođa i osoba zadužena za zaštitu na radu svakako bio dužan znati koje poslove obavlja bravar odnosno cjevar, sve prema samom Pravilniku o radu. Sve navedeno unatoč tome što je prema kazivanju svjedoka IB, a kao što to tvrdi i 1. okrivljenik, istome bio nadređen VB, obzirom da i prema kazivanju IB, kada se odredi da se odradi određena faza, upravo bi 1. okrivljenik raspoređivao ljude s grupovođom, kao što su bili SB i dr., što je u suglasju s iskazom svjedoka FB u dijelu da je na navedenoj trasi 1. okrivljenik provodio 99% vremena, jer im je svojom stručnošću pomagao za određene poslove specifične naravi. Iako svjedok IB ujedno tvrdi da ukoliko im šalju na teren zatražene radnike odgovarajućeg profila, te od strane kadrovske službe stoji da dolazi npr. DB kao zavarivač ili radnik nekog drugog profila, smatraju da im je od strane kadrovske službe i poslana osoba koja ima adekvatne certifikate i to ne provjeravaju na terenu, time da te certifikate na samo gradilište ne nosi svaki pojedini radnik, stav je suda da je upravo 1. okrivljenik koji je raspoređivao grupe ljude za određeni dio posla i očito određivao grupovođu same grupe, bio dužan znati i najmanje što je mogao učiniti upitati na samom terenu pojedinog radnika, konkretno oštećenika, da li je osposobljen za vezivanje cijevi, kako bi mogao raditi na utovaru/istovaru cijevi poglavito onih velike težine, a ne takvog radnika za kojeg je očito znao da je bravar odrediti za rad u grupi određenoj za utovar/istovar cijevi. Naime, kao što je ranije navedeno, oštećenik je bio osposobljen za rad na siguran način za bravara, montera, zavarivača, ali ne i za signalistu vezača tereta.

7.9. Napose, da je upravo 1. okrivljenik odredio grupu ljudi za rad na utovaru/istovaru konkretnih cijevi, zbog čega je u konačnici kao poslovođa i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu bio dužan brinuti da se taj konkretan posao i odradi na siguran način u svakom pogledu, te tako i u odnosu na samog oštećenika, proizlazi i iz obrane 2. okrivljenika AB, koji tvrdi da je upravo poslovođa ŽB odredio da utovar spornih cijevi izvrši i PB koji je i prije toga par puta pomagao obzirom da je bilo malo ljudi, time da je njemu samom ŽB rekao da prevezu cijevi da bi ih mogli istovariti. S tim u vezi svjedok obrane TB ne sjeća se tko je određivao sam utovar odnosno istovar iz kamiona, da li 1. okrivljenik ili IB, time da su se prilikom utovara cijevi tamo nalazili oštećenik, 1. okrivljenik i 2. okrivljenik, ali potom neuvjerljivo i nedecidirano iskazuje da mu je IB rekao da ode i da će ga poslije zvati da pomogne kolegi na istovaru, time da ne zna o kojem se kolegi radi jer mu IB to nije rekao. Sve ranije navedeno uzimajući u obzir i iskaz svjedoka ZB, inspektora u Državnom inspektoratu, koji je i obavio očevid na licu mjesta povodom same nesreće na radu, koji tvrdi da je 1. okrivljenik zaposlen na radnom mjestu poslovođe i ovlaštenika zaštite na radu, obzirom mu je poslodavac povjerio poslove zaštite na radu, konkretno za Urinj, bio zadužen da je svaki radnik koji obavlja određeni posao za to i osposobljen, a oštećenik je bio osposobljen za posao zavarivača, nikako za utovar i istovar tereta, što znači da nije smio raditi niti jedno niti drugo. Navedeno je u suglasju i s iskazom stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Marijana Kamenjaševića, prema kojem radnik koji nije osposobljen za ranije navedene poslove nije niti trebao biti tamo gdje se nesreća dogodila i općenito obavljati te radne zadatke, jer očito nije bio osposobljen za te poslove.

7.10. Može se tako zaključiti da je već prema odredbama samog Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) neposredni ovlaštenik poslodavca odnosno poslovođa morao znati za svakog radnika koje poslove može, a koje ne obavljati, je li osposobljen za te poslove ili ne i dr., a kao što je ranije navedeno, 1. okrivljenik je takve podatke ukoliko ih nije imao, u svakom slučaju trebao pribaviti, obzirom je člankom 28. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu određeno da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način, kao što to nije bio oštećenik PB, te je bio obvezan osigurati da samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute imaju pristup mjestima na kojima postoji ozbiljna i specifična opasnost, a kakva je opasnost u svakom slučaju utovar odnosno istovar 13 čeličnih cijevi pojedinačne težine 1019 kg/cijev, a kao što je to i navedeno u dokaznom postupku pročitanom zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru, te u iskazu svjedoka ZB.

7.11. 2. okrivljenik AB koji negira učin djela, brani se da kada je došao iz Zagreba, zaključao je kamion s poluprikolicom na kojoj su bile cijevi, te je stajao pored tog kamiona gdje je bilo radnika, pretpostavljajući da će to istovariti, te je toj grupi radnika rekao da ide na gablec, time da su najbliže bili ŠB, FB i PB, te je istima rekao da ništa ne diraju dok se ne vrati. Tako 2. okrivljenik tvrdi da su ta trojica navedeno jako dobro čula, pa čak i ostali radnici, te je svaki od njih otišao svojim putem, dok je on otišao u kontejner pojesti, jedino što nije vidio gdje je otišao PB koji mu je bio okrenut leđima. Tako se isti brani da mu nije jasno zašto je to PB svojevoljno učinio, iako je rekao da nitko ništa ne dira oko kamiona. Međutim, 2. okrivljenik u svojoj obrani nije decidiran, jer se isto tako brani da PB nije trebao raditi istovar cijevi, jer mu je rekao da ide na gablec i da ne radi, a kao što je ranije navedeno, isto tako tvrdi da je to rekao grupi radnika, kada su mu najbliže bili ŠB i FB. Prema trećoj verziji događaja, 2. okrivljenik se također brani i da kada je rekao PB da ne radi dok se ne vrati, da je PB bio udaljen od njega oko 5-6 m, zbog čega ga možda i nije čuo, a kada je otišao na pauzu da su tamo bili ŽB i PB, zbog čega svega ostaje nejasno tko je prema navodima obrane 2. okrivljenika uopće bio na licu mjesta tom prilikom i da li je oštećeniku uopće i rekao da ništa ne dira, time da se brani da ne zna zašto je PB išao odvezati gurtne, jer da bi on sam napravio isti sistem istovara, kao i utovara s kranom.

7.12. S druge strane, oštećenik kojem je sud, kao što je to ranije obrazloženo, poklonio vjeru u potpunosti, tvrdi da su njih dvoje tom prilikom prije nego što je 2. okrivljenik otišao na gablec bili sami, što bi u konačnici odgovaralo onoj trećoj verziji opisa događaja od strane 2. okrivljenika, time da mu je prema kazivanju oštećenika, isti tom prilikom rekao da pripremi za istovar tereta, odnosno da započne s pripremanjem cijevi kako bi ih mogao iskrcati dizalicom. Prema iskazu svjedoka FB, kada je 2. okrivljenik stigao kamionom, tamo su bili ŠB i on sam obzirom je pitao 2. okrivljenika tko će istovarivati cijevi s kamiona. Međutim, suprotno kazivanju 2. okrivljenika i samog oštećenika, ŠB tvrdi da uopće ne zna odakle se stvorio taj dečko PB. Tako pak svjedok ŠB tvrdi da je tamo tom prilikom prije odlaska 2. okrivljenika na gablec bilo više ljudi, pa obzirom da je prošao dalje, ne zna što se dalje događalo, ali se isti svjedok nije mogao sjetiti da li je u trenucima kada je rečeno da se može ići na marendu tamo još ostao 2. okrivljenik ili je već bio otišao. Stoga se i može zaključiti da je 2. okrivljenik u trenucima neposredno prije odlaska na gablec ostao sam s oštećenikom, a kao što to tvrdi oštećenik, ali i 2. okrivljenik u jednoj od svojih verzija događaja kritične zgode. Također, kako svjedok ŠB tako niti svjedok FB ne iskazuju da bi, kao što to tvrdi 2. okrivljenik, istima rekao da ništa ne diraju dok se ne vrati. Upravo je zbog svega navedenog obrana 2. okrivljenika i cijenjena kao neuvjerljiva i nedecidirana te usmjerena na otklon od kaznene odgovornosti, te je stoga povjerovano oštećeniku koji tvrdi da je neposredno prije odlaska na gablec ostao sam s 2. okrivljenikom koji mu je i rekao da pripremi teret za istovar.

7.13. Vezano za sam teret i njegovo vezivanje, 2. okrivljenik se brani da je za teret koji se tom prilikom prevozio nije trebalo više od dvije gurtne, te ujedno priznaje, a kao što to tvrdi i oštećenik, da je jednu od 13 cijevi stavio na vrh, ali je bila osigurana s dvije gurtne, odnosno kada je utovario cijevi, s kranom od utovara je držao trinaestu cijev, svezao je s dvije trake, sve provjerio i potom otkvačio kran, te otišao u Zagreb. Prema kazivanju oštećenika, već je kod samog ukrcaja tih 13 cijevi vidio da jedna cijev viri izvan stranica kamiona i rekao je 1. okrivljeniku da se ta cijev učvrsti s dodatne dvije špan gurtne, ali mu je od istog rečeno kako to nije potrebno. Tako nije povjerovano svjedoku obrane TB da se ne sjeća da bi se oštećenik tom prilikom žalio na način utovara cijevi na kamion, obzirom je iskazao da se ne sjeća niti da li je neka cijev nakon što su svih 13 cijevi natovarili na kamion tom prilikom bila drugačije posložena, jer je i sam 2. okrivljenik priznao da je jednu od 13 cijevi stavio na vrh, što bi značilo izvan uobičajenog slaganja cijevi na kamion.

7.14. Tako je, dakle, prema kazivanju oštećenika 2. okrivljenik prije nego što je otišao na gablec i dok su njih dvoje bili sami rekao da priredi teret za istovar. Oštećenik ujedno detaljno opisuje, te između ostalog tvrdi kako su cijevi na kamionu bile posložene na način da je na dnu bilo šest cijevi, na njima su se nalazile drvene lege, na kojima je potom bilo posloženo još šest cijevi, dok je trinaesta cijev bila stavljena skroz iznad visine stranice kamiona, te je tako tom prilikom gurtnu raspustio iz njenog špana sa zadnje strane dizalice kada je bio bočno sa strane kamiona i trebao je pustiti, ali kada je pogledao gore vidio je trinaestu cijev kako pada, tvrdeći da su prilikom prijašnjih utovara/istovara manjeg tereta, uvijek to vezivali s više špan gurtni, a ne s dvije kao u ovom slučaju, te se i prije se znalo dogoditi da je odvezivao gurtne i stajao sa strane od kamiona. Prema kazivanju oštećenika, kako tom prilikom tako niti ikada prije nitko od nadređenih mu nije rekao da ne smije stajati na tom mjestu i odvezivati gurtne, a sve navedeno što je tom prilikom išao učiniti, učinio je jer mu je tako bilo naređeno, te mu je upravo 2. okrivljenik rekao da pripremi teret za iskrcaj, pojasnivši da priprema tereta za iskrcaj, znači otpustiti špan gurtne i otvoriti stranice kamiona da se može prići do tih špan gurtni. Tako je u konačnici i utvrđeno da 2. okrivljenik kao rukovatelj dizalicom i vozač, iako je bio prisutan ukrcaju spornih cijevi na kamion, nije nadzirao i sam iskrcaj tih istih cijevi koji je započeo vršiti oštećenik, sasvim sigurno i prema svemu ranije obrazloženom ne samoinicijativno, obzirom bi bilo i životno nelogično da takav radnik koji je očito i prije radio na utovaru/istovaru tereta to učini na takav način.

7.15. Prema kazivanju svjedoka ZB koji je kao inspektor Državnog inspektorata obavio očevid povodom same nesreće na radu, teret odnosno 13 cijevi bilo je na samom kamionu poslagano u redovima šest pa šest, dok je na vrhu stajala trinaesta cijev, time da su cijevi bile osigurane samo s dvije gurtne, što je u svakom slučaju nesporno, ali je propisano da cijevi trebaju biti osigurane s tri gurtne. Također, prema kazivanju istog, trebaju se staviti klinovi odnosno podmetači koji dodatno osiguravaju teret od pomicanja, te nije uočio da bi taj teret bio osiguran istima. Također, prema kazivanju istog svjedoka, između cijevi su se tom prilikom nalazile drvene grede očito stavljene radi lakšeg rukovanja teretom prilikom utovara odnosno istovara dizalicom, a budući su cijevi bile na drvenim gredama, to je i doprinijelo klizanju cijevi. S tim u vezi sud je u potpunosti prihvatio iskaz vještaka zaštite na radu kao stručan, te mu ujedno nije imao razloga ne pokloniti vjeru kada tvrdi da je do ozljede radnika PB došlo upravo zbog nepravilnog slaganja tereta na poluprikolicu koja nije bila adekvatno pripremljena za utovar takvog tereta, obzirom je teret bio iznad bočnih stopera, a središnji stoper nije niti postojao.

7.16. Da je 2. okrivljenik kao vozač i autodizaličar odnosno rukovatelj dizalicom bio dužan voditi računa o načinu ukrcaja/iskrcaja tereta navedeno je u samom Pravilniku o radu, obzirom je navedeno da radnik koji obavlja te poslove preuzima i provjerava ispravnost i opremljenost autodizalice i dovozi je na radilište, obavlja tehničku pripremu dizalice za konkretne zadatke, rukuje istom pri utovaru, istovaru i slaganju tereta, upravlja teretnim vozilom ili kranskom dizalicom na radilišti, vodi računa o pravilnom ukrcaju odnosno iskrcaju tereta, a po potrebi obavlja i druge poslove. Također, odredbama članka 114. i 115. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta („Narodne novine“ broj: 49/86) određeno je da vozač teretnog vozila mora pri utovaru/istovaru tereta na vozilo između ostalog osigurati da se teret u sanduku rasporedi tako da ne ugrožava sigurnost vožnje, upozore radnici koji rade na utovaru/istovaru tereta na specifičnosti vezane uz karakteristike vozila i tereta, teret istovaruje na način i po postupku propisanom za odnosnu vrstu tereta i vozila, mora biti uz vozilo za vrijeme utovara i istovara tereta i davati upute osobama koje vrše utovar ili istovar tereta o načinu kako to učiniti, prije utovara dužan je vizualno utvrditi stanje vanjskog stanja tereta. Tako je člankom 14. cit. Pravilnika određeno da se utovar valjkastih tereta u transportno sredstvo i njihov istovar mora vršiti tako da se valjkasti tereti postavljaju vertikalno ili osiguraju s posebno izrađenim klinovima koji sprječavaju njihovo pomicanje. Također, Grupnom uputom br. TPR-002-2018 od 05. studenog 2018. točka 4.2., Priprema i prijevoz cijevi, armature i spolova, a koja je pročitana u dokaznom postupku, jasno je navedeno kako teret na vozilu mora biti raspoređen, odnosno da ne ugrožava sigurnost osoba, a okrugli i valjkasti predmeti moraju se osigurati od rasipanja podmetačima, okivanjem, vezivanjem te pravilnim načinom slaganja. Povezujući tako sve provedene dokaze ranije navedene, utvrđeno je da 2. okrivljenik AB kritične zgode nije na pravovaljan način postupio sukladno ranije navedenim odredbama Pravilnika te samoj Grupnoj uputi, kao i odredbi članka 44. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, obzirom je propustio primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika PB.

8. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je 1. okrivljenik kao poslovođa i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, kritične zgode, iako je znao i bio svjestan da oštećenik PB koji je obavljao poslove s posebnim uvjetima rada odnosno pomoćne poslove pri utovaru/istovaru spornih 13 cijevi, iako kao bravar i monter visinac u odsjeku strojarske montaže (proizvodni radnici), nije za to bio osposobljen, odnosno nije bio osposobljen za rad na siguran način na tim poslovima, olako držeći da štetne posljedice neće nastupiti, propustio spriječiti obavljanje takvih poslova od strane oštećenika, postupajući pritom suprotno članku 28. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, kao što je utvrđeno da je 2. okrivljenik kao vozač i rukovatelj dizalicom suprotno ranije cit. odredbama Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta, te članku 44. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, kao i samim Grupnim uputama društva ZAGREB MONTAŽA d.o.o., propustio provoditi i primjenjivati tehnologiju rada na način da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, jer je propustio prilikom utovara cijevi organizirati pravilno postavljanje, učvršćivanje i raspoređivanje cijevi na poluprikolicu, te iste osigurati od rasipanja, kao što je propustio nadzirati istovar cijevi s te iste poluprikolice, olako držeći da se ništa neće dogoditi, te imajući u vidu sve ono ranije navedeno kako u odnosu na iskaze samih svjedoka, te provedenih dokaza čitanjem ranije navedene dokumentacije i obranu svakog od okrivljenika, zaključeno je da su isti svaki ponaosob bili svjesni same konkretne opasnosti i njenih posljedica po život i zdravlje radnika, naročito oštećenika, uslijed kojih je propusta prilikom istovara cijevi koje je vršio oštećenik došlo do pomicanja i kotrljanja jedne cijevi koja je oštećeniku pala na desnu ruku i nogu, uslijed čega je oštećenik PB zadobio zgnječenje desnog stopala i desne podlaktice s amputacijom desne podlaktice, koje su ozljede osobito teške naravi, kada samo pukim slučajem nije nastradao i neki drugi radnik istog gradilišta, okrivljenici postupili iz nehaja i to onog svjesnog.

8.1. Navedeno postupanje, odnosno propuštanje svakog od okrivljenika kritične zgode, dakle njihovo nečinjenje, bilo je svjesno i voljno poduzeto, te je svaki od okrivljenika prema svim ranije navedenim okolnostima i svojim osobnim svojstvima, poglavito svom životnom i radnom iskustvu, mogao i morao biti svjestan mogućnosti izazivanja i nastupanja konkretne opasnosti po život oštećenika, poglavito prilikom obavljanja poslova utovara/istovara cijevi velike težine, ali je svaki ponaosob lakomisleno smatrao da do takve opasnosti te posljedično posljedice teškog tjelesnog ozljeđivanja neće doći, time da ubrojivost svakog od okrivljenika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bila osporena niti je u bilo kojem trenutku dovedena u pitanje.

9. Slijedom svega navedenog zaključuje se, a imajući u vidu ovako utvrđene rezultate provedenog dokaznog postupka, da su kako 1. okrivljenik ŽB tako i 2. okrivljenik AB svojim postupanjem ostvarili sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela koje je svakome od njih stavljeno na teret, slijedom čega su isti kao odgovorni i proglašeni krivima.

10. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije, sud je na strani svakog od okrivljenika olakotnim cijenio njihov prijašnji život koji je bio usklađen sa zakonom, obzirom na njihovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti sud na strani okrivljenika nije našao.

10.1. Obzirom na ranije navedene olakotne okolnosti, a u nedostatku onih otegotnih, sud je svakog okrivljenika ponaosob osudio na kaznu zatvora kao u izreci presude koja je primjerena okolnostima pod kojima je utuženo kazneno djelo počinjeno, te ličnosti i stupnju kaznene odgovornosti svakog od okrivljenika, a ujedno podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja predviđene u članku 47. KZ/11, te je potom svakom od njih izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine, u uvjerenju da će se već samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija propisane zakonom, te da će se i s takvim rokom kušnje dovoljno utjecati na iste da ne čine takva ili druga kaznena djela, time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

10. S obzirom da su okrivljenici proglašeni krivima, na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. ZKP/08 dužan je svaki naknaditi trošak kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini preciziranoj u izreci presude, koji su troškovi odmjereni sukladno njihovim imovinskim prilikama te složenosti i duljini trajanja ovog kaznenog postupka.

Rijeka, 15. prosinca 2025.

Sutkinja:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. 1. okrivljeniku KB

3. branitelju 1. okrivljenika iz povjerenja Tomislavu Kešini, odvjetniku iz Zagreba

4. 2. okrivljeniku AB

5. branitelju 2. okrivljenika iz povjerenja Goranu Dukovčiću, odvjetniku iz Zagreba

6. oštećeniku PB

7. opunomoćeniku oštećenika Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške