Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2469/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja po sutkinji tog suda Andrei Boras- Ivanišević, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VIO ŽRNOVNICA CRIKVENICA VINODOL d. o. o., OIB 36612651354, Dubrova 22, Novi Vinodolski, zastupanog po opunomoćenici Petri Vuksanović, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnici FG iz [adresa] radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, Poslovni broj: Povr-62/2023-9 od 28. lipnja 2024., dana 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, Poslovni broj: Povr-62/2023-9 od 28. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom od strane javnog bilježnika Ante Brekala poslovni broj Ovrv-714/2023 od 11.srpnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13,19 EUR / 99,38 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 21.10.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od osam dana nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura / 188, 36 kuna sa zateznim kamatama tekućih od donošenja rješenja o ovrsi do isplate sve u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti.

1.2. 2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac u Splitu, poslovni broj Ovrv-675/2022 od 9. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku plati tužitelju iznos od 37,76 eura za zateznim kamatama te odlučeno o troškovima postupka žali se tuženik zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka u tom dijelu preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovnu odluku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12,25/13,93/14, 55/16, 73/17 i 131/20.)– dalje u tekstu: OZ).

6. Predmet spora predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 99,38 HRK/13,19 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom za nekretninu anagrafske oznake [adresa], za obračunsko razdoblje 9. mjesec 2022.

7. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

8. Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

- kako je javni bilježnik Ante Brekalo donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-714/2023 od 11.srpnja 2023., kojim je naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

-kako je protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik podnio prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, slijedom čega je Općinski sud u Požegi rješenjem od 2.veljače 2024. poslovni broj: 24 Povrv-62/2023-3, stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te odredio kako će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

-- kako je tužitelj je trgovačko društvo koje obavlja isporuku vodnih usluga na području Općine Crikvenica;

- kako se na mjernom mjestu [adresa] nalazi se nekretnina koja ima tri stana, jedan stan ima vlastiti priključak (IŠ), a dva stana, između kojih je i tuženik imaju jedan priključak koji opskrbljuje dva stana, stoga dva korisnika dijele potrošnju ravnomjerno, na jednake dijelove, jer nemaju ugrađene sekundarne vodomjere,

- kako je tuženik upisan u matične evidencije tužitelja kao korisnik usluge vodoopskrbe koji obavlja isporuku vode na mjernom mjestu, šifra brojila [broj brojila] na adresi [adresa] ;

- kako je predmetna potrošnja za 09/2022 očitana je u iznosu od 10 m3 a tuženiku je na računu za 09/2022 obračunato 5 m3 potrošnje,

- kako iz analitičke kartice tužitelja proizlazi dugovanje tuženika u iznosu od 13,19 EUR-a;

- kako je u ime tuženika njegova supruga FG prethodno u komunikaciji s djelatnikom tužitelja OG u ime ĐG u mjesecu kolovozu uplatila iznos od 300,00 kn, a račun je bio 256,76 kn za navedeni mjesec, što znači da je bila razlika, odnosno preplata u iznosu od 43,24 kn. Čekala je račun za mjesec rujan u mjesecu listopadu, te uplatila 16. 11. 2022., iznos od 154,18 kn gdje je u opisu plaćanja navela "računi za 09/22 i 10/22", čiji zbir je iznosio 154,18 kn. Račun za mjesec listopad je iznosio 54,81 kn, te je navela da su navedenim uplatama plaćeni računi za 9. i 10. mjesec 2022. O navedenim uplatama obavijestila je zaposlenika tužitelja

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik platio tražbinu tužitelja u iznosu od 13,19 eura ( preslike opće uplatnice - stranica 32 spisa ) koja glasi na iznos od 154,18 kuna za mjesece rujan i listopad što u protuvrijednosti iznosi 20,46 eura koji je umanjen za račun za mjesec listopad iznos 54,81 kn što u protuvrijednosti iznosi 7,27 eura te plus pretplata iz kolovoza mjeseca u iznosu od 5,74 eura tako da su plaćeni računi za mjesec rujan u iznosu od 13,19 eura i mjesec listopad u iznosu od 7,27 eura, a što je razvidno iz korespondencije tuženika i zaposlenika ( stranica 28-29 spisa ). Naime, konkretnom slučaju tužitelj je isporučio robu i račun, dok je tuženik robu primio i platio, iz navedenog dakle proizlazi kako je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu kao što je to učinio tuženik ispunivši obvezu tj.plativši vodnu uslugu.

10. Neosnovano žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

11. Naime, tuženik je u prigovoru na predmetnom rješenje o ovrsi osporio osnovanost zahtjeva tužitelja jer je uplatom računa za kolovoz u iznosu od 300,00 kuna zatvorena je obveza za kolovoz u iznosu od 256,76 kuna, a ostatak iznosa od 43,24 kune ostao je za podmirenje računa za mjesec rujan sve temeljem pisanog usklađenja sa gospodinom OG zaposlenikom ovrhovoditelja tako da je obveza glasila na iznos od 99,37 kuna što odgovara iznosu od 13,19 eura. Prilikom primitka računa za mjesec listopad obavljena je uplata ostatka mjeseca rujna kao i čitavog mjeseca listopada što proizlazi iz opće uplatnice dana 16.studenog 2022.sa opisom svrhe doznake: račun za 09/22 i 10/22. Dugovanje za mjesec listopad je iznosilo 54,81 kunu, a uplaćeno je 154,18 kuna, dakle 99, 37 kuna za mjesec rujan i 54,81 kuna za mjesec listopad.

12. Suprotno navodima žalbe, u konkretnom slučaju tuženik je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 171. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO vršio uplate duga po ispostavljenim računima za navedeno obračunsko mjesto uz naznaku za koje razdoblje i za koji račun se vrši uplata, što je razvidno iz e-mail prepiske između supruge tuženika sa adresom stanovanja na istom korisničkom broju te djelatnik tužitelja PG. Eventualni propusti na strani djelatnika tužitelja o traženju posebnog ovlaštenja od strane nositelja korisničkog broja odnosno tuženika kao njenog supruga ne čine osnovanim zahtjev tužitelja za utuženu isplatu temeljem pravila o uračunavanju sukladno odredbi članka 171. Zakona o obveznim odnosima.

13. Naime, Zakon o obveznim odnosima propisuje da ispunjenje obveze predstavlja jedan od načina prestanka obveze, a jedno od pitanja u vezi s ispunjenjem obveze je i pitanje uračunavanja ispunjenja uređeno je dvama zakonskim člancima – članak 171. i članak 172. ZOO-a.

13.1. Članak 171. u stavku 1. ZOO-a propisuje kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, dok je u stavku 2. propisano kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje time ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije ( stavak 3.) time da ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

14. Članak 171. stavak 1. ZOO-a propisuje da je kriterij prilikom prosudbe uračunavanja ispunjenja izbor dužnika („uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.“). To potvrđuje i VTS u odluci Pž 5649/2010 od 11. travnja 2014. navodeći da u situaciji kad nema sporazuma stranaka o redu uračunavanja više istorodnih obveza, vjerovnik ne može mijenjati red uračunavanja propisan zakonom, već to pravo pripada dužniku.

15. Kad je riječ o izjavi dužnika glede uračunavanja, ZOO kao ni za sporazum vjerovnika i dužnika ne propisuje posebne uvjete koje mora zadovoljavati odnosna izjava. Stoga dužnik predmetnu izjavu može dati usmeno, pisano ili na drugi način na koji se može jasno utvrditi volja dužnika.

16. Stoga u navedenim činjeničnim okolnostima, kao što je razvidno iz zakonske formulacije članka 171. ZOO-a, radi se o zakonskoj odredbi dispozitivne naravi, pa su utoliko neosnovani navodi žalbe kako je tužitelj u konkretnom slučaju bio ovlašten zatvarati dugovanja po izvršenoj isplati temeljem odredaba članka 171. stavak 2. i 3. te 172 ZOO-a, točnije zatvaranjem najstarijeg dugovanje iz 2014.

17. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, valjalo je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević