Poslovni broj: Gž-1150/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. EI rođ. E OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. MI rođ. E, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 3. ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Anti Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, Vukovarska 150, protiv tuženika SI, iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Milanu Remetinu, odvjetniku u Trogiru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: Psp-100/2021-28 od 27. veljače 2024., 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: Psp-100/2021-28 od 27. veljače 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je time što je na dijelu nekretnine označene kao kat.čest. (čest.zem.) [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenom na geodetskoj skici lica mjesta vještva sudskog vještaka geometra NI, koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, kao lik B-C-D-E-F-B, površine 38 m2, te na dijelu nekretnine označene kao kat.čest. (čest.zem.) [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenom na geodetskoj skici lica mjesta vještva sudskog vještaka geometra NI, koja skica čini sastavni dio rješenja, kao lik A-B-F-A površine 9 m2, sve u naravi put širine 3 m - 3,5 m postavio betonski stupić, nasuo šljunak i parkirao osobni automobil marke Opel, reg.oznake i broja ST453-BI, za koji čin smetanja su tužitelji saznali 6. lipnja 2021., a u međuvremenu postavio još jedan betonski stupić, tuženik zasmetao tužitelje u zadnjem mirnom i faktičnom suposjedu prava stvarne služnosti puta i to suposjedu prava stvarne služnosti prolaza (staze) i provoza (kolnika), pa je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da ukloni dva betonska stupica i nabacani šljunak, te izmjesti osobni automobil marke Opel, reg.oznake i broja ST [registarska oznaka] sa dijela nekretnine označene kao kat.čest. (čest.zem.) [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te sa dijela nekretnine označene kao kat.čest. (čest.zem.) [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi put širine 3,0-3,5 metara, te omogući tužiteljima nesmetanu služnost puta i ujedno zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda (suposjeda) prava stvarne služnosti predmetnog puta ubuduće (točka 1. izreke).

1.1. Odlukom o trošku naloženo je tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima cjelokupni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena (točka 2. izreke).

1.2. Točkom 3. rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za određivanjem privremene kao neutemeljen.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isto preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužitelje obveže na naknadu troškova tuženiku. Ujedno je zatražio naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelji su istu osporili i predložili je odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite prava služnosti provoza i prolaza preko dijela nekretnina označenih kao kat. čest. (čest.zem.) [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vještvu vještaka Darija Blaževića označene likom BCDEFB i dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vještvu vještaka Darija Blaževića označene likom ABFA, koje u naravi čine put jer tužitelji tvrde da je tuženik postavljanjem betonskih stupica, nasipanjem šljunka i parkiranjem osobnog automobila zasmetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina, uz zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i iz stanja spisa proizlazilo bi slijedeće činjenično stanje:

- da su tužitelji za čin smetanja odnosno postavljanja betonskih stupica saznali 6. lipnja 2021. kada su pozvali djelatnike policije koji su sačinili službenu zabilješku, a što da je utvrđeno uvidom u istu,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se nekretnina nalazi u Trogiru, predio [adresa] kod kuće anagrafske oznake [adresa], u vlasništvu tuženika, a predmet spora da bi bio dio nekretnine tuženika položen južno u odnosu na kuću anagrafske oznake [adresa]

- da se na predmet spora pristupa s asfaltirane javne površine [adresa] koja je položena istočno u odnosu na predmet spora, odnosno da je predmet spora položen zapadno u odnosu na javnu ulicu, te je sa sjeverne i južne strane omeđen betonskim podzidama,

- da se zapadno od predmeta spora nalazi kuća anagrafske oznake [adresa], s pripadajućim dvorištem koja je u vlasništvu tužitelja, te da bi prema kazivanju tužitelja smetanje posjeda bilo učinjeno postavljanjem betonskih stupića te hrpom žala i parkiranjem vozila koje je bilo postavljeno istočno u odnosu na betonske stupice,

- da su u trenutku očevida na predmetu spora vidljivi stupići i tragovi žala,

- da se sa predmeta spora pristupa na nekretninu tužitelja i to na betonski plato koji je sa sjeverne i južne strane omeđen betonskom podzidom, a sa istočne zidom koji predstavlja granicu nekretnine tužitelja i tuženika,

- da se na nekretninu tužitelja pristupa sa ulice anagrafske oznake [adresa],

- da bi iz iskaza svjedokinja EIC i AI proizlazilo da je još od trenutka kupoprodaje 2000. godine nekretnina tužitelja imala pristup sa zapadne i istočne strane (sporni prolaz ), te da je dio ovog spornog puta označen kao kat. čest. [katastarska čestica] u vlasništvo tužitelja,

- da bi iz iskaza svjedoka LI proizlazilo da je 2. tužiteljicu vidio dva puta kako svojoj nekretnini pristupa preko predmeta spora, i to prije dvije godine, dok bi iz iskaza svjedoka ĆI, proizlazilo da je prolaz tužitelja bio povremen i to u svrhu prolaska velikih kamiona za vrijeme gradnje kuće tužitelja, da na ovom putu spornom nitko drugi nije parkirao osim tuženika ili osoba koje su dolazile kod njega, te da su se nakon gradnje kuće tužitelja predmetom spora za prolaz koristili turisti tužitelja, nakon čega je tuženik doveo geometra, označio svoj dio, postavio dva stupića i zabranio prolaz preko spornog dijela nekretnine,

- da bi iz iskaza svjedoka ZI proizlazilo da tužitelje nikada nije vidio da su koristili sporni dio za prolaz do svoje nekretnine,

- da bi iz iskaza svjedoka KI proizlazilo da su prednici tužitelja 2012. godine, od kada su kupili tu nekretninu koristili sporni dio za prolaz i parkiranje kao i provoz kamiona za dovoženje građevinskog materijala sve do 2019. godine kada je tuženik to zabranio.

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik postavljanjem betonskih stupica, nasipanjem žala i parkiranjem vozila zasmetao tužitelje u posljednjem mirnom prolazu prava služnosti pješice i provoza, zbog čega je tužbeni zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite kao i zahtjev da se tuženik ubuduće kloni takvih ili sličnih radnji prihvatio.

8. Međutim, odlučna činjenična utvrđenja kako ih je utvrdio sud prvostupanjski sud za sada se ne mogu prihvatiti iz razloga što ih je žalbenim navodima tuženik doveo u sumnju.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. ZV-a propisano da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9.1. Prema odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9.2. U posjedovnim parnicama od odlučnog je značenja utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja. Dakle, osnovni uvjet koji se mora zadovoljiti za pružanje sudske zaštite je nastalo smetanje posjeda, koju činjenicu u sudskom postupku mora dokazati tužitelj. Pritom smetanje predstavlja svaki čin kojim se onemogućava ili ometa normalno vršenje faktičke vlasti na stvari koja sačinjava posjed, bilo da se radi o oduzimanju posjeda koje dovodi do oduzimanja stvari posjedniku ili o uznemiravanju, odnosno o ometanju koje ne rezultira oduzimanjem stvari.

10. Naime, u smislu naprijed citiranih odredaba ZV-a posjednik pred sudom može ostvariti svoje pravo na zaštitu svog posjeda bez da sud ulazi u pitanje pripada li toj osobi pravo na posjed ili mu ono ne pripada, pri čemu sud odlučuje isključivo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Samovlasno stečeni posjed nije miran do trenutka kada bivši posjednik više nema pravo na posjedovnu zaštitu prema uvjetima iz odredbe članka 21. stavaka 3. ZV-a, odnosno do proteka roka od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.

10.1. Dakle, zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegovog posjeda ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i je li bio samovlasno smetan, pri čemu je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan, a pasivno je legitimirana svaka osoba koja je samostalno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši ga, kao i osoba u čiju je korist druga osoba poduzela čin smetanja, pri čemu je u smislu odredbe članka 20. ZV-a, svaki čin kojim se nekom posjed oduzima ili uznemirava bez posjednikovog odobrenja odnosno bez dopuštenja za to u zakonu, odnosno u odluci suda ili druge nadležne vlasti, samovlasno smetanje posjeda.

11. Osnovano tuženik u žalbi ističe da tužitelji nisu dokazali da su posljednji mirni suposjednici prava stvarne služnosti prolaza, kao što nisu dokazali ni pravodobnost podnesene tužbe. Tužbeni zahtjev ne sadrži određeno navedeni dan kada je čin smetanja posjeda izvršen, već se navodi isključivo dan kada su tužitelji navodno saznali za smetanje, ali iz stanja spisa proizlazi da ne postoji niti jedan materijalni dokaz (službena zabilješka, zapisnik ili druga isprava) iz kojeg bi proizlazilo da je 6. lipnja 2021. povodom navodnog smetanja posjeda pozvana policija, kako to u obrazloženju rješenja zaključuje prvostupanjski sud.

11.1. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi nedvojbeno da su tužitelji neposredno prije navodnog smetanja neometano i kontinuirano koristili sporni prolaz pješice i vozilima. Naprotiv, iz većine iskaza, barem na način kako su ti iskazi uneseni u zapisnike o saslušanju, proizlazi da je korištenje bilo povremeno, ograničeno ili vezano uz posebne okolnosti (gradnju, dovoženje materijala, dolazak trećih osoba i uz odsustvo tuženika), što samo po sebi nije dovoljno za utvrđenje posljednjeg mirnog posjeda prava služnosti, međutim prvostupanjski sud upravo na temelju takvih iskaza zaključuje da su ispunjeni svi uvjeti za pružanje posjedovne zaštite. Tako, primjerice, iz iskaza svjedoka LI proizlazi da tužitelji na svoju nekretninu pristupaju iz [adresa], a da su preko predmeta spora svojoj nekretnini pristupili jedan do dva puta tijekom protekle dvije godine, iz iskaza EIC uopće nije jasno jesu li se tužitelji koristili predmetom spora, jer ona u svom iskazu uglavnom opisuje okolnosti vezane za kupoprodaju nekretnina kojih je ona bila vlasnica, iz iskaza svjedoka ZI proizlazi da baš nikada nije vidio tužitelje da prolaze predmetom spora, iz iskaza svjedoka ĆI proizlazi da su tužitelji preko predmeta spora prolazili unatrag dvije do tri godine, dok tuženik nije još boravio u svojoj kući, dok je svjedok KI u svom iskazu naveo da su tužitelji predmet spora za prolaz koristili do 2019. godine. Pritom se napominje da se korištenje spornog dijela nekretnine od strane trećih osoba (turista), bez jasnog utvrđenja da se ono odvijalo redovito, javno i uz znanje tuženika, ne može automatski pripisati tužiteljima kao posjed koji uživa sudsku zaštitu.

12. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nije utvrdio učestalost korištenja predmeta spora, način korištenja, trajanje i odnos tuženika prema tom korištenju, što su sve nužni elementi za utvrđenje faktičnog posjeda služnosti, a time i osnovanosti zahtjeva tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite.

13. Kako prvostupanjski sud nije utvrdio kada je smetanje stvarno započelo, pri čemu nije ni s potrebnom razinom izvjesnosti utvrdio da su tužitelji bili posljednji mirni suposjednici prava stvarne služnosti prolaza, niti je utvrdio razdoblje u kojem su tužitelji prethodno bili u mirnom posjedu, bez kojeg jasnog i nedvojbenog utvrđenja nije moguće ispitati je li tužba podnesena unutar prekluzivnog roka i koje okolnosti odlučne za ocjenu pravodobnosti i osnovanosti tužbe u smislu naprijed citiranih odredbi ZV-a, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

14. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, ukinuti i odluku o troškovima postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o uputama iz ovog drugostupanjskog rješenja, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, pa će ovisno o tim utvrđenjima, pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima postupka .

16. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 15. prosinca 2025.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić