Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2903/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/ isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 447/2025-15 od 6. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkama I. i II. izreke, te u dijelu pod točkom III. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade parničnih troškova isplati iznos od 563,75 Eur, sa dosuđenim kamatama.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke pobijane presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade parničnih troškova isplati iznos od 917,43 Eur sa dosuđenim kamatama i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćeni su tužbeni zahtjevi tužitelja, te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, pa je suđeno sljedeće:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu br. 5140060242-60010447316/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 06.07.2005. godine između tužitelja i prednika tuženika potvrđenog dana 16.08.2005. g. po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod br. OU-1694/05, u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed…“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 390,51 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 24.08.2005. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.481,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 6. studenog 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Žali se tuženik i presudu pobija, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), uključujući i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u dijelu protiv odluke o trošku.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredaba 365. ZPP-a, koje propisuju granice ispitivanja prvostupanjske presude, ovaj sud je utvrdio da donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude o činjenicama koje su odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja radi utvrđenja ništetnim sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu i radi isplate zahtijevanog novčanog iznosa, utemeljeni su na rezultatima raspravljanja i dostatno obrazloženi i jasni.

7. Također, pobijana presuda sadrži pravno valjane i dostatno obrazložene razloge o otklanjanju osnovanosti prigovora tuženika pa u navedenom dijelu nisu ostvareni prigovori koje tuženik ističe u žalbi.

8. Predmet ovoga postupka su zahtjevi tužitelja RĆ protiv tuženika Addiko bank d.d.

- radi utvrđenja ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 5140060242- 60010447316/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 06. srpnja 2005. između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, potvrđenog po javnom bilježniku Mirjani Borić u Osijeku dana 18. kolovoza 2005. pod brojem OU-1694/05, (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), i to odredbe članka 6. stavak 1. u dijelu "prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed",

- radi isplate iznosa od 390,51 Eur na ime povrata naplaćene naknade za obradu kredita sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od naplate

24. kolovoza 2005. do konačne isplate.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio istaknute zahtjeve tužitelja, utvrdio spomenutu ugovornu odredbu ništetnom te tuženiku naložio da tužitelju isplati zahtijevani novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, temeljeći odluku na nespornim i u postupku utvrđenim činjenicama:

- da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek sklopljen Ugovor o kreditu za kupnju kuće (stambeni kredit), kojeg je tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik sklopio kao fizička osoba, u kojem je u članku 6. stavku 1. ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu koja iznosi 1,00% jednokratno prema odluci banke o visini usluga za obavljanje bankarskih usluga,

- da je tužitelj tuženici isplatio naknadu za obradu kredita od zahtjeva u iznosu od 1,00% u iznosu od 390,51 Eur dana 24. kolovoza 2005.,

- da se o predmetnoj ugovornoj odredbi, na koju je upravljen zahtjev tužitelja, nije pojedinačno pregovaralo jer je banka naknadu odredila i naplatila prema svojim bankarskim uvjetima bez posebnog pojašnjenja,

- kao i da se radilo o tipiziranom Ugovoru o kreditu te standardnoj stipulaciji Ugovora, kojeg je unaprijed pripremila banka i na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja.

10. Na osnovi citiranih odlučnih činjeničnih utvrđenja, temeljem pregleda pisane dokumentacije i iskaza samog tužitelja, prvostupanjski sud je ocijenio spornu ugovornu odredbu nepoštenom i time ništetnom, a osnovanost istaknutog prigovora zastare tužiteljevog potraživanja (kojeg je istakao tuženik), pravilno otklonio pozivajući se na odredbe članka 29. i članka 270., članka 322. i članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), što odgovara odredbama članka 277., 47., 103. i 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 17/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 81/01, u daljnjem tekstu: ZOO/91) te ukazujući na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela pod poslovnim brojem Su-IV-47/2022, od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili njegovih pojedinih odredaba, što je u konkretnom slučaju donošenje odluke o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude jer su odlučni činjenični i pravni zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni na rezultatima raspravljanja i pravilnoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza, dok je osnovanost svih prigovora tuženika (koje tuženik sada ponavlja u žalbi), prvostupanjski sud pravilno otklonio iznoseći pravno valjane i obrazložene razloge na koje se upućuje žalitelj.

12. S obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu na kojem su zasnovani pravozaštitni zahtjevi u ovom postupku, za osnovanost istih mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP), točnije odredbe članka 83., 85. i 87. ZZP-a.

13. Pobijanom presudom utvrđena je ništetnom ugovorna odredba sadržana u članku 4. stavku 1. Ugovora o kreditu, kojom je propisano da se tužitelj kao potrošač obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% jednokratno unaprijed, jer, kako je utvrdio prvostupanjski sud, tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o ovoj odredbi predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo, nego da se radi o standardnoj stipulaciji Ugovora koja sadrži označenu odredbu.

14. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi stavka 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 85. ZZP-a, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP- a, nepoštena ugovorna odredba ništava.

15. Tuženik, koji je nesporno sastavio ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku ugovorenog iznosa kredita, što rezultira time da je ta ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja potrošača jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,00% na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, navedena ugovorna odredba je nepoštena, a time i ništetna, zbog čega je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je tu odredbu nametnuo tužitelju, bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj.

17. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora, pa tako i odredbama općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo tuženikovo postupanje nije bilo savjesno i u dobroj vjeri, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredbe članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu predstavljaju nepoštenu odredbu u smislu članka 81. stavka 1. ZZP-a koje su prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetne.

18. Valja naglasiti da, iako je tuženik (trgovac), prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita imao određene troškove, koji se pokrivaju naknadom (u pitanju su razni operativni troškovi i materijalni troškovi, kao što su troškovi djelatnika banke uključenih u svakoj pojedinoj fazi odobravanja kredita, što uključuje pregovaranje sa strankama, prikupljanje osnovnih podataka o klijentu i slično), sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, (što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu), govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita.

19. Naprotiv, da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita pokriveni plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku odobrenog iznosa kredita s obzirom da navedeni troškovi nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita, a tuženik nije informirao tužitelja koje usluge i troškovi su podmireni odnosno plaćeni iz naplaćene naknade.

20. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare u pogledu zahtjeva tužitelja radi isplate zahtjevanog iznosa od 390,51 Eur kojeg je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, s obzirom da u slučaju zahtjeva iz članka 104. ZOO/91, koji se primjenjuje u ovom postupku, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, o čemu postoji ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

21. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sukladno odredbama članka 214. ZOO/91 koje propisuju opseg vraćanja kod stjecanja bez snove. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu, a time i ništetnu ugovornu odredbu, nedvojbeno je tuženik na taj način, kao ugovora strana odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranje, nepošteni stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 214. ZOO/91, tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

22. Iz navedenih razloga kako je u dijelu protiv odluke prvostupanjskog suda kojim je djelomično utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu na kojem je tuženik obvezan isplatiti tužitelju zahtijevani novčani iznos po restitucijskom zahtjevu, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kako u tom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i u dijelu pod točkom I. i II. prvostupanjske presude istu potvrditi, temeljem odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

23. Odlučujući o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova, prvostupanjski sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati na ime naknade troška iznos od 1.481,18 Eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja odluke o troškovima postupka do isplate, pravilno se pozivajući na odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

24. Međutim, pri tome je prvostupanjski sud, utvrđujući visinu pripadajuće naknade, očito pošao od pogrešno utvrđene vrijednosti predmeta spora i time pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25, u daljnjem tekstu: Tarifa), na što s pravom u žalbi upozorava tuženik.

25. U konkretnom slučaju, radi se o procjenjivom predmetu jer je predmet spora (među ostalim), zahtjev tužitelja radi isplate novčane tražbine pa iznos koji se zahtjevom traži predstavlja vrijednost predmeta spora temeljem kojeg se obračunava parnični trošak.

26. Naime, istaknuti deklaratorni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe na kojoj je kondernatorni zahtjev za isplatu utemeljen, ne utječe na vrijednost predmeta spora jer se radi o zahtjevu koji je poslužio kao osnova utvrđenja osnovanim kondernatornom zahtjevu za činidbu (o čemu postoji ustaljena praksa revizijskog suda).

27. Stoga u ovom slučaju nije bilo mjesta utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, eventualnim zbrajanjem novčanog iznosa čija se isplata zahtjeva i određene vrijednosti zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti jer vrijednost predmeta spora određuje vrijednost novčanog zahtjeva.

28. Pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba Tarife, tužitelju pripada trošak sastava tužbe i sastava dva podneska, te odvjetničkog zastupanja na dva ročišta po 50 bodova, odnosno po 100,00 Eur, te trošak pristupanja na ročište za objavu presude od 25 bodova odnosno 50,00 Eur, što daje ukupno 550,00 Eur uvećano za PDV (iznos od 13,75 Eur), iznos od 563,75 Eur, koliko je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju na ime naknade parničnog troška, s obzirom da iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj platio troškove sudske pristojbe i da mu je taj trošak nastao.

29. Iz navedenih razloga, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba Tarife, pobijanu odluku o troškovima postupka valjalo je potvrditi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 563,75 Eur sa dosuđenim kamatama, dok je za više traženi dosuđeni iznos od 917,43 Eur, zahtjev tužitelja valjalo odbiti, temeljem odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a.

30. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u dijelu odluke o troškovima postupka i to samo glede visine dosuđenog troška, što predstavlja neznatan uspjeh u žalbenom postupku u cjelini, tuženiku traženi trošak žalbenog postupka nije dosuđen.

U Splitu, 15. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Marijan Miletić