REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

Poslovni broj: K-69/2022

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu toga suda Stipi Čipčiću, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv I. optužene MB i II. optuženog LB, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO-a Split broj KO-DO-371/2021 od 30. ožujka 2021. godine, koju zastupa ODO Šibenik pod brojem KO-DO-52/2022, na javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 10. prosinca 2025. u nazočnosti I. optužene MB i II. optuženika LB sa braniteljicom Marinom Matković, odvjetnicom iz [adresa], oštećenika TB, te zastupnika optužbe - zamjenika UB, objavljeno 15. prosinca 2025. bez nazočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08)

I. OPTUŽENA: ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka pok. M i majke pok. L rođene T, rođena **.**.1961. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] na adresi: [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju ekonomist, sa završenom višom stručnom spremom, nezaposlena, bez primanja, udana, majka dvoje djece, od imovine ne posjeduje ništa, neosuđivana, na slobodi;

II. OPTUŽENIK: ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. ĐB i majke pok. ZB rođene U, rođen **.**.1955. u mjestu Strumica, Republika Makedonija, sa prebivalištem u [adresa] na adresi: [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju inženjer pomorskog prometa, sa završenom višom stručnom spremom, umirovljenik, sa mirovinom u iznosu od 300,00 eura mjesečno, oženjen, otac dvoje djece, od imovine ne posjeduje ništa, neosuđivan, na slobodi;

k r i v i  su

što su dana 29. listopada 2012. godine u Solinu, zajednički i po prethodnom dogovoru, u nakani da se neosnovano okoriste od TB, zatražili zajam od 50.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, neistinito mu prikazavši da će mu navedeni novac vratiti nakon što prodaju kuću, a najdulje u roku od dvije godine, unaprijed odlučivši da tako ne postupe i novac ne vrate jer su bili svjesni da oni nisu vlasnici kuće, jer su već ranije kuću darovali svojoj djeci i da je ista opterećena hipotekama i da se neće moći prodati, pa nakon što im je oštećenik pozajmio novac, isti nisu vratili u dogovorenom roku, nego su naknadno krajem 2014. i početkom 2015. godine oštećenom vratili u dva navrata sveukupno 10.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, oštetivši ga time za iznos od 40.000,00 eura u protuvrijednosti od 300.000,00 kuna,

što su, dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta,

II pa su time počinili kazneno djelo protiv imovine, prijevarom, opisano po čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11,

zbog čega se oboje optuženika temeljem gore navedene odredbe

o s u đ u j u

SVAKI NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD PO 1 (JEDNU) GODINU.

III Na temelju čl. 56. KZ/11 prema oboje optuženika se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se gore izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako I. optužena ČB i II. optuženi ĆB u roku od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

IV Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 dužni su I. optužena ČB i II. optuženi ĆB na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti iznos od 40.000,00 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V Na temelju odredbe čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženici su na ime troška kaznenog postupka dužni platiti paušal, i to svaki u iznosu od po 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom vodio se kazneni postupak povodom optužnice podignute od strane Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-371/2021 od 30. ožujka 2021. godine, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku pod brojem KO-DO-52/2022, protiv I. optužene MB i II. optuženog LB, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pobliže opisano u izreci presude.

2. Stranke su se sukladno odredbi čl. 19.b. toč. 3. ZKP/08 suglasile da se rasprava provede pred predsjednikom vijeća, kao sucem pojedincem.

3. Na početku rasprave, oboje optuženika su poricali počinjenje kaznenog djela, te se protivili imovinskopravnom zahtjevu.

4. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci OB i ĐB, te su pregledani materijalni dokazi, i to presude Općinskog i Županijskog suda, izvod iz zemljišnih knjiga, izjava o osobnom zajmu od 29. listopada 2012. godine, potvrda o novčanoj isplati od 08. veljače 2015. godine, spisi Općinskog suda u Splitu i broj Ovr-2436/2021 i broj P-10662/15, dopis Imex banke od 30.travnja 2024. godine i izvodi iz kaznene evidencije za ČB i LB.

4.1. Sud je odbio prijedlog braniteljice optuženika da se od Imex banke ponovno zatraži podatak o deviznim štednim ulozima na ime oštećenika, kao i prijedlog za pribavljanjem i vršenjem uvida u spise Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P- 901/2010, broj P-805/2011 i P-253/2018, kao suvišan i nepotreban, te bi se njime samo nepotrebno odugovlačio ovaj kazneni postupak.

4.2. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka PB, jer je braniteljica optuženika odustala od saslušanja te svjedokinje.

5. I. optužena ČB je u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja navela da je oštećenik bio zaručnik njene kćerke i da je živio sa njima u kući koju su izgradili u [adresa]. Kako su upali u poslovne probleme, oštećeni KB da im je 2008. godine posudio novac, i to jednom prilikom iznos od 20.000,00 eura, a drugi put iznos od 25.000,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 45.000,00 eura. Nadalje, njihova firma da ne posluje od 2010. godine, da su upali u probleme kada je vlasnik firme Marina Kremik iz [adresa] zadržao četrnaest brodova koji su obavljali charter. Oni da su oštećenom TB dana 28. listopada 2012. izdali potvrdu da će mu vratiti novac, pojašnjavajući da su prodavali kuću i da ista nije prodana, a 2010. godine da su tužili NB radi naknade štete, koji postupak je još uvijek u tijeku, te da im nije bila namjera da prevare oštećenog TB.

5.1. U svojoj obrani na raspravi, ista je navela da nije kriva za utuženo kazneno djelo, da su oštećenik i njezina kćerka ZB bili u vanbračnoj zajednici od 2006. pa do kolovoza 2012. godine, kada je oštećenik otišao iz njihove obiteljske kuće u [adresa]. Do 2006. godine, oštećenik da je živio u svome vlastitome stanu u [adresa], gdje živi i dan danas. Nakon što mu je majka izašla sa bolničkog liječenja, oštećenik da je počeo vršiti pritisak na njenu kćerku ZB da ne može učiti i pripremati se za pravosudni ispit jer ga ometa njegova majka, te da bi bilo zbog njihove budućnosti najbolje da počnu zajedno živjeti i nađu podstanarski stan u [adresa]. Oštećenik da je našao stan u [adresa], te da su on i njena kćer otišli zajedno u taj stan, a koji stan u iznosu od 450,00 eura, uvećano za režije, da je plaćala obitelj ČB i to nekih godinu i po dana. Nakon toga da su izašli iz toga stana i našli novi stan kod njegove jedne prijateljice frizerke, gdje su bili šest mjeseci, te je i to plaćala obitelj ČB, u iznosu od 500,00 eura. Nadalje je navela da je oštećeni KB sa njenom kćerkom preselio u njihovu obiteljsku kuću u [adresa], isti da je do tada vozio osobno vozilo Renault Twingo, a nakon što su preselili iz [adresa] u prvi stan koji su iznajmili, isti da je počeo voziti osobno vozilo BMW, koji je vlasništvo njenoga supruga, ovdje II. optuženog. Nadalje, navela je da je u lipnju 2009. godine oštećenik doživio prometnu nesreću na motociklu Suzuki, koji je njen suprug kupio oštećeniku za iznos od 16.000,00 CHF. Nakon nesreće, svu liječničku skrb o njemu da je vodila i plaćala obitelj ČB, a isto tako i terapije u toplicama, gdje su oni plaćali stan kako bi mu pomagali u Krapinskim Toplicama, a s njime da je bila njena kćer ZB koja mu je pomagala. Oštećeni KB da je iznos od 45.000,00 eura dao 2008. godine u dva navrata i to II. optuženom LB, na način da mu je prvi put dao iznos od 20.000,00 eura, a drugi put 25.000,00 eura, svojevoljno, nakon što je podigao novac sa svoje oročene štedne knjižice, a taj novac da je položio na taj račun od prodaje kuće koju je naslijedio od svoga pokojnog oca za 90.000,00 eura, te je taj iznos dijelio po pola sa svojom sestrom. Također, I. optužena ČB je nadalje u svojoj obrani navela da su na zahtjev i po naputku oštećenika, ona i njen suprug ĆB potpisali potvrdu o tome novcu, a to da je oštećenik od njih tražio u kolovozu 2012. godine nakon što je izašao iz njihove kuće. Nakon toga, kada se odselio i nakon što su potpisali tu potvrdu, on da ih je učestalo telefonskim putem zvao pitajući što i kada će biti sa NB, gdje je njen suprug imao brodove u marini u [adresa], te su od tuda trebali dobiti novac kako bi njemu vratili. Potom da su mu vratili iznos od 10.000,00 eura, koji novac je podigao njen sin u banci na kredit kako bi smirio tenzije među njima, a oštećeni da je prije toga tražio da mu vraćaju novac u ratama koliko mogu. Suprotno od toga dogovora, oštećenik da je nakon tri mjeseca podigao tužbu pred Općinskim sudom u Splitu u svezi toga novca od 45.000,00 eura, u kojemu su se postupku branili sami, te je u tome predmetu donesena pravomoćna presuda. Nadalje, jedne prigode 2018. godine, nakon što ih je oštećenik i dalje učestalo zvao telefonom, isti da je ušao u prostor njezinog sina, i to nasilno, u kojem prostoru su bili ona i njen sin, a oštećenik da je ušao sa svojom suprugom u taj prostor i počeo bacati stvari, vikati i govorio da ima pravomoćnu presudu te kada će mu vratiti novac. Ona da mu je kazala da ima pravomoćnu presudu, a da će mu vratiti novac kada se završi spor sa marinom Kremik, nakon toga da je sa svojom suprugom izašao van iz toga prostora. Nadalje, ista je kazala da osim onih 10.000,00 eura koje su vratili oštećenom, do današnjeg dana da ništa više nisu vratili i u svemu ovome da smatra da su postupali moralno prema oštećenom, te da nisu prilikom potpisivanja potvrde i davanja izjave smatrali da išta protupravno čine.

5.2. Na posebne upite ista je kazala da je u izjavi napisan dug od 50.000,00 eura, a da su dobili 45.000,00 eura, da je to tako oštećeni tražio jer je želio da se u dug uključe i kamate od 2008. godine do tada kada su potpisivali izjavu, dakle do 2012. godine. Oni da su kuću u [adresa] darovali djeci i to 2010. godine a razlog tome da je bio što su baka i djed ulagali u tu kuću i htjeli da se ta kuća dade njihovoj unučadi, dakle djeci od nje i njenog supruga, a spor između njih i BB u [adresa] da traje od ožujka 2011. godine. Napomenula je da su kuću u [adresa] prodavali i 2011. godine, i to da su je prodavali upravo oštećeni KB i njena kći ZB, da je oštećenik bio upoznat sa time da su oni darovali kuću u [adresa] svojoj djeci, da je sadržaj izjave zatražio osobno oštećeni KB i po njegovome nalogu je napisan sadržaj izjave, dakle isti da je tražio da izjava bude sastavljena upravo onako kako jest i ta izjava da je sa njihove strane potpisana u dobroj namjeri i da je oštećenik sudjelovao u prodaji kuće u [adresa], pa čak i nosio agencijama slike na CD-u i vlasnički list, a to da je bilo 2011. godine.

6. II. optuženik ĆB je u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja naveo da su od oštećenog TB u dva navrata posudili sveukupno 45.000,00 eura, te da oštećenog nisu imali namjeru prevariti i da će dug vratiti čim budu imali novca, a da su baveći se čarterom zapeli u poslovne teškoće, te da su potpisali potvrdu kako oštećenom duguju 50.000,00 eura, iako su od istog posudili iznos od 45.000,00 eura i to prije nego što su potpisali potvrdu o dugu.

6.1. U svojoj obrani na raspravi je naveo da se u cijelosti pridružuje obrani I. optužene HB, njegove supruge, obzirom je ista već detaljno sve navela, pa da se ne ponavlja, te je još dodao da oni zaista nisu imali nikakvu namjeru ikoga prevariti, da oni da nisu niti pitali za te novce, da nisu niti znali da je oštećenik uopće prodao svoju kuću, nego tek kasnije da im je isti kazao odakle mu taj novac, a oni su tada baš bili u krizi, pa da su istome bili itekako zahvalni na pomoći.

6.2. Na posebne upite je kazao da je to bilo davne 2008. godine, firma koju su tada imali da je poslovala sa stranim partnerima, te u tom trenutku da nisu imali novca za platiti porez, ali da nikoga nisu niti pitali za posudbu novca, već da je sami oštećenik njima ponudio posudbu novca kako bi im pomogao, pa da je isti taj novac njima i donio, odnosno njemu osobno da je dao taj novac i to u dva navrata, i to prvo 20.000,00 eura, a nakon dva ili tri mjeseca da im je dao još 25.000,00 eura.

7. Oštećeni KB u svom prvom iskazu je naveo da je bio u vezi s kćerkom optuženika, da je znao da su imali firmu Tehno Yacht d.o.o., da su se bavili charterima, da nije znao puno o njihovu poslovanju i da su mu bili jednom kazali da imaju poslovnih problema i da im treba novac i s obzirom da su znali da je on prodao obiteljsku kuću i da je bilo logično da ga upitaju hoće li im pozajmiti novac pa im je tako i pozajmio novac od 50.000,00 eura i da su mu tada rekli da će novac vratiti od prodaje obiteljske kuće. On da nije znao da su kuću prebacili na djecu i da nije imao potrebe gledati u zemljišne knjige iz razloga jer je bi živio u toj obitelji, da se na miran način razišao sa njihovom kćerkom, ali da mu optuženici nisu vratili novac, a niti su prodali kuću, a da je kasnije saznao da je kuća bila pod hipotekama i iz tog razloga da se i nije mogla prodati, a od cjelokupnog dugovanja da mu je od 18. prosinca 2014. godine vraćeno 5.000,00 eura, a početkom 2015. godine još 5.000,00 eura, pa kako nisu vratili novac, da je pokrenuo parnicu koja je pravomoćno završena, ali da mu novac nije vraćen i da mu je poznato da su optuženici svu svoju imovinu prebacili sa sebe na druge osobe, da im je sin otvorio firmu koja posluje i da samu kuću iznajmljuju kao apartmane.

7.1. U svom iskazu na raspravi je kazao da je on bio u vezi sa kćerkom od optuženih, OB, i to od 2006. godine, a 2009. godine da je doživio prometnu nezgodu sa trajnim posljedicama. On da je živio na navedenoj adresi od optuženih, da su isti upali u financijske probleme zbog njihove firme koju su imali, pa da su upitali njega pošto poznaje puno ljudi, da li im može pomoći da im se posudi novac kako bi se izvukli iz problema koje su imali u svezi te njihove firme. Također, oni da su znali da je on bio prodao kuću koja je njemu bila ostavljena u nasljedstvu, pa da im je dio novca koji mu je ostao, u iznosu od 50.000,00 eura posudio i to početkom 2012. godine. Obzirom je on sa ZB kasnije u međuvremenu prekinuo vezu, dakle da su se rastali, istu da je upitao kako će riješiti povrat toga posuđenoga novca, pa da mu je ZB predala izjavu za povrat toga novca koju su njeni roditelji potpisali. On da je nakon toga otišao u svoj stan i nakon te dvije godine, u kojem roku su obećali da će mu vratiti novac, kako nisu vratili novac, on da je nazvao majku od ZB, ista da mu je kazala da nemaju novaca, ali da će im sin podignuti kredit i da će mu vratiti 10.000,00 eura u dva navrata od po 5.000,00 eura i to do prosinca 2015. godine, te da je to i vraćeno. Nakon toga da je ponovno tražio ostatak novca kada bi mu mogli vratiti, bilo odjednom, bilo obročno, a da je imao saznanja da su otvorili novu firmu sa sjedištem u toj kući i da mu je poznato da su isti kupili i kombije i luksuzne aute za potrebe firme, kao i da imaju luksuzan poslovni prostor u centru grada Splita za koji ne plaćaju ništa, a koji je podružnica te njihove firme, a prije kontakta sa odvjetnikom, da je dobio informaciju za kuću u kojoj su stanovali, da su istu darovali djeci zbog ovrha, te da je čuo da su iznajmljivali navedenu kuću i da ima pravomoćnu presudu, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru, a kojom je presudom utvrđen postojeći dug u iznosu od 40.000,00 eura. Nakon ponovnih kontakata sa optuženicima, isti da su mu kazali da nemaju novaca, da će im isključiti struju, da su bez novaca, a odvjetnik koji im je na osnovu presude provodio ovrhu i troškove, da im je kazao da su u redoslijedu na FINA-i na desetom mjestu.

7.2. Na posebne upite je kazao da je taj novac od 50.000,00 eura dao na ruke II. optuženom LB, a te prigode da nije bio nitko prisutan, ali da je on rekao za to ZB, kćerki od optuženih. To da je bilo negdje početkom 2012. godine, možda u siječnju ili veljači 2012. godine i da je taj novac imao u gotovini i kada im je posudio novac, da je razgovarao sa istima o roku povrata, te da su mu isti kazali da oni i njegova djevojka stanuju u toj kući, ali da će prodati kuću i dati mu povrat novca od te prodaje, a da nije dogovarao nikakvu kamatu na taj novac, da su optuženici sačinili izjavu o dugovanju, te da će mu novac vratiti u roku od dvije godine, a izjavu da su ovjerili i kod javnog bilježnika, a ovrhom da ništa nije naplaćeno. Što se tiče kuće, on da je za činjenicu da je ta kuća već darovana, saznao nakon te izjave, kada je bio u kontaktu sa odvjetnikom koji mu je prenio da je ta kuća ovršena i da optuženici ništa nemaju na svoje ime. Njemu da je vraćeno u dva navrata u kunama, protuvrijednost od 10.000,00 eura, a da su se optuženici protivili u cijelosti tužbenom zahtjevu u parničnom postupku. Prema njegovim saznanjima, optuženici da su zapali u financijske poteškoće, od 2010. godine da oni imaju financijske probleme, a on da je te novce dobio negdje 2008. ili 2009. godine, a nakon te presude u parničnom postupku da je bio pokrenuo i ovrhu na nekim nekretninama koje su bile upisane na ime oca od I. optužene, a koji je preminuo.

7.3.Nadalje je kazao da je novce posudio optuženicima početkom 2012. godine, u siječnju ili veljači 2012. godine, a izjava da je dana nakon što je on otišao iz njihove kuće, pa da ga je ZB zvala da dođe u kuću da će mu dati izjavu o osobnom zajmu i da je to bilo 29. listopada 2012. godine kako i piše u izjavi.

8. Svjedok OB je u svom iskazu na raspravi navela da je od siječnja 2007. pa do 2012. godine živjela u izvanbračnoj zajednici sa oštećenikom RB, na početku da su živjeli u iznajmljenom stanu u [adresa], pa kada su njezini roditelji dovršili kuću na Mravnicama, da su 2008. godine preselili u tu kuću na gornji kat, gdje su živjeli do početka ljeta 2012. godine, da je oštećenik živio kao punopravni član njihove obitelji, te da im je njezin otac 2007. i 2009. godine kupio motocikl i osobni automobil marke BMW, koji je vozio oštećenik, koji je i zadržao to vozilo nakon što su se razišli, te je vozilo vratio tek šest mjeseci nakon što je otišao iz njihove kuće te 2012. godine, ali tek na zahtjev stečajnog upravitelja tvrtke u vlasništvu njenoga oca. Nadalje, oštećeni KB da je negdje 2008. godine prodao svoju kuću, koju su u suvlasništvu imali on i njegova sestra, a prodali su ju za cca 90.000,00 eura, te su podijelili taj novac po pola, dakle svaki po 45.000,00 eura. S obzirom da je isti znao njihovu situaciju, da je te 2008. godine od toga novca prvi put dao 20.000,00 eura, pa drugi put 25.000,00 eura njenome ocu jer je njihova tvrtka bila u poteškoćama i da je smatrala da je on to dao njezinim roditeljima u dobroj namjeri zbog poteškoća u koje su upali, te da uopće nije znala da će doći zbog toga do suda i svega ovoga, a da su odnosi između nje i oštećenika negdje u travnju ili svibnju 2012. godine prekinuli, nakon čega je oštećenik otišao iz kuće njenih roditelja, a ona da je ostala živjeti sa njima u tome stanu na drugom katu obiteljske kuće njenih roditelja. Oštećenik da je otišao sa onim vozilom koje je ranije spomenula, marke BMW, te ga je vratio nakon nekih šest mjeseci, krajem 2012. ili početkom 2013. godine. Također, da je oštećenik tražio da njezini roditelji napišu, odnosno potpišu izjavu o posudbi novca u iznosu od nekakvih 50.000,00 eura, a što da nije točno, jer im je, kako je ranije navela, dao prvo 20.000,00 eura, a potom i 25.000,00 eura, dakle 45.000,00 eura ukupno, pa da misli da je 5.000,00 eura tražio kao kamatu i da su tu izjavu njeni roditelji i potpisali na njegovo traženje.

8.1. Na posebne upite je navela da njihova obiteljska kuća glasi na njeno i bratovo ime, i to od 2010. godine, te da je oštećenik zajedno sa njima prodavao tu kuću. Njih dvoje da su živjeli zajedno jer je ustvari ona željela tada prodati tu kuću, pa joj je on u tome samo pomagao i da su tu izjavu, na inicijativu oštećenika TB sastavili njeni roditelji, oboje sada optuženi, a da su u izjavi naveli datum 29. listopada 2012. godine, iz razloga da ne bi došlo do zastare povrata posuđenog novca, da nije postojao nikakav dogovor oko povrata toga novca. Što se tiče kuće u [adresa], u trenutku kada je sagrađena ista da je bila u vlasništvu majke i oca, sada optuženih, koji su 2010. godine navedenu kuću darovali njoj i njezinom bratu, a nakon darovanja njezini roditelji da su ostali živjeti u toj kući. Kuću da su željeli prodati iz razloga jer su upali u financijske probleme, međutim, da ju nisu uspjeli prodati, a da joj je poznato da je njezin brat podigao kredit te u dva navrata predao oštećeniku po 5.000,00 eura. Dodala je da je oštećeni KB 2009. godine imao prometnu nesreću sa motociklom, te su o njemu brinuli njezini roditelji i da su isti snosili i troškove u svezi toga.

9. Svjedok ĐB u svom iskazu na raspravi je naveo da su oštećenik KB i njegova sestra OB bili u dugogodišnjoj vezi, a on osobno da oštećenika poznaje od 2007. godine, točnije kada je njihova veza ozbiljnijim smjerom krenula. Njegovi roditelji da su im iznajmili stan u kojemu su živjeli i negdje oko Božića 2008. godine da su se svi selili u njihovu kuću u [adresa], a već slijedeće 2009. godine, da je oštećenik imao prometnu nezgodu sa motociklom u vlasništvu njegovog oca, ovdje optuženog, te su sva financijska sredstva i snage usmjerene kako bi se pomoglo oštećeniku za liječenje u bolnici, te kasnije u toplicama i nakon toga, 2010. godine su njegovim roditeljima bespravno oduzeti brodovi zbog kojih se još uvijek vode odštetni sporovi, a 2011. godine da su on i sestra odlučili prodati kuću jer je to u tom trenutku bila jedina izlazna situacija. Međutim, kako je on u tome periodu još bio premlad, da je prodaju te nekretnine vodila njegova sestra ZB i sa njome KB, te su njih dvoje zajedno sve pripremili, dakle slike nekretnine, vlasnički list i ostalo. Nadalje, 2012. godine da je došlo do raskida veze između njegove sestre ZB i oštećenika TB i to negdje polovinom kolovoza 2012. godine, kada je oštećenik napustio njihovu nekretninu i otišao vozilom marke BMW koji je bio u vlasništvu njegovoga oca, sada optuženog, te nakon toga perioda da je oštećenik konstantno maltretirao njegovu majku učestalim pozivima, pa je on propitkivao roditelje o čemu se radi, da bi mu roditelji objasnili kako im je oštećenik 2008. godine dobrovoljno dao novac u iznosu od 45.000,00 eura i do 2012. godine nije uopće bilo spomena o tome, a niti je on imao saznanja o tome, niti je tko spominjao. Tek kada se odselio, oštećenik da je počeo nazivati njegovu majku i tražiti da se sačini izjava, što su njegovi roditelji i učinili, te dobrovoljno potpisali izjavu, za koju je oštećenik davao naputke kako da se sačini. Nadalje je kazao da je on 2014. godine odlučio realizirati kredit u Sberbanci u iznosu od 10.000,00 eura i to dao svojim roditeljima, kako bi oni dali oštećeniku, a da je u postupku bio proces odštetnog zahtjeva za bespravno oduzeta plovila i nakon tri mjeseca nakon što je oštećenik dobio onaj iznos od 10.000,00 eura, isti da je podigao tužbu protiv njegovih roditelja pred sudom u Splitu. Njegovi roditelji da ništa na sudu nisu osporavali, jer nisu niti imali namjeru nikoga prevariti. Njemu poznato da njegovi roditelji nisu imali nikakve prijevarne namjere prema oštećeniku, te da će sve to riješiti sada kada se riješi naknada štete za bespravno oduzeta plovila.

9.1. Na posebne upite, svjedok je kazao da su on i njegova sestra ZB vlasnici kuće u [adresa] od 2010. godine, jer je to bila želja njegovih djeda i bake koji su financirali kuću i da je oštećeniku da je to sve bilo poznato, a da on zna za ovaj dug prema oštećeniku od 2012. godine, dok za probleme koje ima tvrtka u vlasništvu njegovih roditelja da zna od 2010. godine, te da su oni odlučili u tome trenutku prodavati kuću zbog rješavanja svih tih problema.

10. Uvidom u cjelokupan spis i presudu Općinskog suda u Splitu broj P- 10662/15 od 15. prosinca 2016. godine proizlazi da je po tužbi oštećenog TB naloženo tuženicima, sada optuženima LB i ŽB, da isplate tužitelju iznos od 40.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. listopada 2014. godine pa nadalje, kao i troškove parničnog postupka, a koja presuda je po žalbi potvrđena rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-126/17-2 od 21. veljače 2017. godine.

11. Uvidom u izvod iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da su stambena zgrada, dvorište i vrt, koji su bili u vlasništvu optuženika, temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 21. kolovoza 2010. godine i aneksa istog ugovora od 21. prosinca 2010. godine, prešli u vlasništvo ŽB i JB.

12. Iz izjave o osobnom zajmu od 29. listopada 2012. godine vidljivo je da su optuženici primili iznos od 50.000,00 eura, u protuvrijednosti u kunama, od oštećenika TB i da je sporazum da će se dug vratiti iz prodaje kuće, a ne duže od dvije godine, bez kamata.

13. Pregledom potvrde o novčanoj isplati od 08. veljače 2015. godine, utvrđeno je da je I. optužena DB isplatila oštećenom TB iznos od 38.000,00 kuna, protuvrijednost od 5.000,00 eura, kao drugu tranšu isplate duga po pozajmici.

14. Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2436/2021, utvrđeno je da je oštećenik KB podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika HB radi naplate na nekretninama iste dana 15. lipnja 2021. godine.

15. Iz dopisa Imex banke od 30.travnja 2024. godine proizlazi da u vremenskom periodu od 01. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008. godine oštećeni KB nije imao otvorenih računa u Imex banci d.d.

16. Uvidom u izvode iz kaznene evidencije za I. optuženu ČB i II. optuženog LB utvrđeno je da isti do sada nisu osuđivani.

17. Sagledavajući u postupku sve izvedene dokaze, ocjenom svakog dokaza pojedinačno, te u njihovoj ukupnosti i na njima utvrđenih činjenica, ovaj sud je sa nedvojbenom sigurnošću utvrdio da je dokazano da su I. optužena ČB i II. optuženi ĆB počinili kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, i to upravo na način kako je to razvidno iz izreke ove presude.

18. Naime, nesporno je da je oštećeni KB posudio novac optuženicima IB i LB, te da isti nisu oštećenome vratili sav novac, a što proizlazi iz obrane oboje optuženika, te iskaza oštećenog TB, kao i pregledom Izjave o osobnom zajmu optuženika.

19. Ostalo je, dakle, za utvrditi koliko je točno novca oštećeni pozajmio optuženicima, te da li su optuženici doveli oštećenog u zabludu lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, te ga time naveli da na štetu tuđe imovine nešto učini, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist.

20. Ovaj sud nije mogao prihvatiti obrane optuženih, iz kojih proizlazi njihovo poricanje počinjenja terećenog kaznenog djela, kao niti navode da oni nisu imali namjeru oštećenoga prevariti, da im je isti dao ukupno 45.000,00 eura, a ne 50.000,0 eura, te da su napisali izjavu o dugu po naputku oštećenoga i da razlika u iznosu od 5.000,00 eura predstavlja kamatu, te je ovakvu obranu oboje optuženih ovaj sud cijenio kao neuvjerljivu i nevjerodostojnu, smatrajući je danom s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti.

21. Stoga, ovaj sud drži dokazanim da su optuženici počinili utuženo kazneno djela i to upravo onako kako im se to predmetnom optužnicom i stavlja na teret.

22. Ovakvo utvrđenje i zaključak suda proizlazi prije svega iz iskaza samog oštećenog TB, čiji iskaz je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv, istinit i vjerodostojan, koji je oštećeni dosljedan u svom iskazu, a u kojemu je naveo da je II. optuženom LB pozajmio iznos od 50.000,00 eura, negdje u siječnju ili veljači 2012. godine i da je tražio da potpišu izjavu kada je prekinuo vezu sa njihovom kćerkom, te zatražio da mu vrate posuđeni novac, te da su isti sačinili izjavu o vraćanju novca, kao što je prethodno gore navedeno, o tome da su na taj dan primili iznos od 50.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama od oštećenika TB, a da je sporazum da će se dug vratiti nakon što prodaju kuću, ali ne duže od dvije godine, i to bez kamata. Također, isti da nisu vratili dug do 29. listopada 2014. godine kako je navedeno u izjavi, ali da je naknadno izvan toga roka sin od optuženih njemu u dva navrata dao po 5.000,00 eura, odnosno ukupno 10.000,00 eura, nakon čega da je ostao dug u iznosu od 40.000,00 eura, a koji ovakvi navodi oštećenika su u skladu sa materijalnim dokazima u spisu, i to izjavom o osobnom zajmu od 29. listopada 2012. godine, iz koje proizlazi da su optuženici na taj dan primili od oštećenog TB iznos od 50.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, koji dug da će vratiti od prodaje kuće, ali ne duže od dvije godine i bez kamata.

23. Isto tako, sami optuženici su u svojim obranama iskazivali da im je oštećeni KB samovoljno ponudio novac kada su bili upali u poslovne poteškoće, a sami da su sačinili i ovjerili izjavu o osobnom zajmu, iz koje proizlazi da su zaprimili iznos od 50.000,00 eura i da će vratiti taj novac prodajom kuće do 29. listopada 2014. godine, a koji su ovjerili i potpisali bez ikakve prisile, pa je neuvjerljivo da se radi o manjem iznosu novca ili eventualnoj omašci prilikom pisanja.

24. Prema tome, ovaj sud smatra da je oštećeni KB doista posudio optuženicima iznos od 50.000,00 eura, budući da optuženici za svoje tvrdnje da bi se radilo o iznosu od 45.000,00 eura nisu dostavili niti jedan relevantni dokaz, već to proizlazi samo iz obrane optuženih, dakle HB i ĆB, te iz iskaza njihove zajedničke djece, ĐB i ŽB, oboje saslušanih u svojstvu svjedoka, koje međutim, iskaze svjedoka ovaj sud nije mogao prihvatiti, već ih je cijenio nevjerodostojnim i neuvjerljivim, te danim u cilju da smanjenja odnosno otklanjanja kaznene odgovornosti optuženih, navodima o manjem posuđenom novčanom iznosu, a ovakav stav suda proizlazi iz iskaza oštećenog TB, kao i izjave optuženih o posudbi novca i vraćanju duga prema oštećenom, koju su izjavu i ovjerili kod javnog bilježnika, te kao takva, izjava sama po sebi predstavlja pravovaljanu ispravu.

25. Imajući u vidu sve navedeno, proizlazi da su optuženici pozajmili novac od oštećenog u momentu kada su bili u financijskim problemima, svjesni da neće imati imovine od koje bi mogli vratiti zajam, obzirom su kuću sa okućnicom, koja je bila u njihovom vlasništvu, dana 21. prosinca 2010. godine darovali svojoj djeci ZB i ĐB, čime je predmetna kuća prešla u njihovo vlasništvo, a ista je bila opterećena velikim teretom, hipotekama i ovrhama, što je utvrđeno uvidom u izvod iz zemljišne knjige navedene kuće i okućnice, pa je očito da su optuženici bili svjesni da nemaju imovinu kojom bi mogli vratiti pozajmljeni novac, a i sami su u svojim obranama naveli da se povodom njihove tužbe vodi postupak protiv BB, koji postupak je još uvijek u tijeku, a ishod neizvjestan, dok iz iskaza oštećenog TB proizlazi da isti nije imao saznanja o tome da su optuženici darovanjem dali predmetnu kuću sa okućnicom u vlasništvo svoje djece.

26. Dakle, pravilnom ocjenom svih dokaza izvedenih u postupku, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, utvrđeno je da su optuženici, postupajući na opisani način, već u trenutku preuzimanja zajma, postupali s prijevarnom namjerom, odnosno da su s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu, te ga time ga naveli da na štetu tuđe imovine nešto učini, uvjeravajući oštećenog da će mu vratiti posuđeni novac čim prodaju kuću, za koju su već prije uzimanja zajma od oštećenog znali da je predmetna kuća darovana njihovoj djeci, a sa čime oštećeni nije bio upoznat, a potom ga svojom izjavom uvjeravali da će predmetni dug vratiti najkasnije u roku od dvije godine, što nisu učinili, a kaznenim je djelom prouzročena znatna šteta oštećenome, koji je sve prijavio policiji odmah nakon što je prošao dogovoreni rok koji naveden u izjavi, sukladno kojoj izjavi optuženici dakle nisu postupili, što sve jasno govori u prilog zaključku suda o prijevarnoj namjeri na strani optuženih, dok što se tiče onog dijela novca u iznosu od 10.000,00 eura, za koji je nesporno utvrđeno da je oštećenome naknadno vraćen od strane sina od optuženih, svjedoka EB, ta činjenica optuženike ne oslobađa od odgovornosti za ovo utuženo kazneno djelo.

27. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, po mišljenju suda, nema nikakve dvojbe da su I. optužena ČB i II. optuženi ĆB naprijed opisanim radnjama ostvarili sva obilježja kaznenog djela protiv imovine, prijevarom, iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a zbog čega ih je sud i oglasio krivima.

28. Sud je optuženicima, za kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11, utvrdio kazne zatvora u trajanju od po jednu godinu, sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine, svakome zasebno.

29. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženih prema počinjenom kaznenom djelu, sud je u uvjerenju kako su isti terećeno kazneno djelo počinili sa izravnom namjerom, dakle da su bili svjesni svoga postupanja i htjeli počinjenje istog, obzirom su u vrijeme počinjenja kaznenog djela bili ubrojivi, odnosno ubrojivost oboje optuženih tijekom postupka nije bila niti dvojbena, niti isticana kao sporna, iz čega svega proizlazi kaznena odgovornost oboje optuženika za počinjenje utuženog kaznenog djela.

30. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kaznene sankcije, sud je kao olakotne okolnosti na strani oboje optuženih cijenio njihovu dosadašnju nekažnjavanost, zatim dugi protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dakle trinaest godina, te da se optuženici više ne pojavljuju kao počinitelji kaznenih djela, dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir značaj i težinu djela, te stupanj krivnje, pa je optuženike osudio na kaznu zatvora u trajanju od po jednu godinu sa rokom kušnje od u trajanju dvije godine, svakoga zasebno, sve u uvjerenju da se sa ovakvom kaznom može dovoljno utjecati na optuženike da ubuduće više ne čine ovakva ili slična kaznena djela, odnosno da će se ovom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, koja će utjecati na svijest, kako oboje optuženih, tako i na druge, o pogubnosti ovih kaznenih djela.

31. Također, sud je temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 obvezao I. optuženu ČB i II. optuženog LB da oštećenom TB, na ime njegovog imovinskopravnog zahtjeva, isplate iznos od 40.000,00 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

32. Konačno, odlučujući o troškovima kaznenog postupka, sud je na temelju odredbe čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženike obvezao na plaćanje paušala, i to u iznosu od po 50,00 eura svakoga zasebno, a sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, ali i imovinske prilike oboje optuženih, te sud smatra da su isti u mogućnosti snositi ovaj dio troškova postupka koji im je dosuđen, bez da ugroze vlastitu egzistenciju.

Šibenik, 15. prosinca 2025.

S U D A C:

Stipe Čipčić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. ODO Šibenik;

2. I. optužena DB;

3. II. optuženik ĆB;

4. braniteljica Marina Matković, odvjetnica iz Splita;

5. oštećeni KB;

6. punomoćnik oštećenika Domagoj Mužić, odvjetnik iz Splita.