Poslovni broj P-812/2020-33

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nita Svilokos, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Europlakat d.o.o., OIB 82351347170, Zagorska 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Marina Biondić, odvjetnica u Zagrebu, radi uznemiravanja i isplate, nakon provedene glavne rasprave, zaključene dana 30. listopada 2025.g., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Branimira Rozića, odvjetnika u Dubrovniku, 15. prosinca 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„ Nalaže se tuženiku ukloniti postavljene panoe na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za korištenje nekretnina iz toč.I. tužbe u iznosu od 22.098,35 EUR sa zateznom kamatom koja se obračunava na pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća (29-og u mjesecu za tekući mjesec) do isplate po stopi koja se obračunava prema odredbama čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima i to kako slijedi:

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2015.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2015.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2015.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.02.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.03.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.04.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.05.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.07.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.08.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.09.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2016.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.02.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.03.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.04.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.05.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.07.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.08.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.09.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2017.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.02.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.03.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.04.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.05.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.07.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.08.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.09.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2018.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.02.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.03.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.04.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.05.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.07.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.08.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.09.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2019.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.02.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.03.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.04.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.05.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.07.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.08.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.09.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2020.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.02.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.03.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.04.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.05.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.07.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.08.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.09.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2021.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.02.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.03.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.04.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.05.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.07.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.08.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.09.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2022.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.02.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.03.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.04.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.05.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.07.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.08.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.09.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2023.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.02.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.03.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.04.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.05.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.07.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.08.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.09.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.10.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.11.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.12.2024.

- na iznos od 199,08 EUR od 29.01.2025.“

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„ Nalaže se tuženiku plaćati iznos od po 199,08 EUR-a, za svaki mjesec, počevši od 30.01.2025. pa do dana uklanjanja oglasnih panoa sa čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], uvećano za zakonske zatezne kamate koje se obračunavaju prema čl. 29. st.2. ZOO-a, koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 199,08 EUR-a od 29-og u mjesecu za tekući mjesec, do dana isplate.“

IV. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj pred sudom dana 29. listopada 2020. navodi da je on uknjiženi vlasnik nekretnina koje su u zemljišnim knjigama ovog suda označene kao čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Tuženik je na navedene čestice postavio reklamne panoe bez znanja i dopuštenja tužitelja. Tužitelj je tuženiku predložio da spor riješe mirnim putem, sklapanjem ugovora o zakupu nekretnine za postavljanje panoa koji tuženiku služe za pružanje usluga, međutim tuženik nije prihvatio takav prijedlog. Tužitelj smatra da mu je opisanim postupanjem tuženika (protupravnim korištenjem nekretnine) nastala šteta u visini mjesečnog iznosa zakupa i to u iznosu od 1.500,00 tadašnjih kuna mjesečno (po 500,00 kuna za svaki pano). Visina naknade temelji se na Odluci o zakupu javnih površina Općine Župa Dubrovačka (Službeni glasnik Općine Župa Dubrovačka br. 8/09 i 1/10) uz koju je donesena Tarifa naknade za korištenje javnih površina na području Općine Župa Dubrovačka (Službeni glasnik Općine Župa Dubrovačka br.12/16). U navedenoj Tarifi određeno je kako se naknada za postavljanje (zakup) reklamnih panoa na javnim površinama na području Općine Župa Dubrovačka određuje po metru kvadratnom i to 50 kuna za svaki, te tužitelj procjenjuje da bi po prosječnoj veličini svakog od panoa taj iznos bio 500,00 kuna po panou, ukupno kako je zatraženo iznos od 1.500,00 kuna mjesečno, koji iznos će po potrebi urediti nakon izračuna površine panoa po sudskom vještaku geodetu.

2. U odgovoru na tužbu, koji je zaprimljen pred sudom dana 4. veljače 2021.g. tuženik najprije ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, s obzirom da iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj potražuje naknadu štete s osnova izgubljene dobiti u visini mjesečnog zakupa, te se na spor poradi navedenog primjenjuje pravilo o općoj mjesnoj nadležnosti. Kako se tu radi o obveznopravnom zahtjevu ne mogu se primijeniti kriteriji iz čl. 56. ZPP-a, pa je nadležan sud onaj na čijem području sjedište ima tuženik, stoga se predlaže predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Osim navedenog ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer isti nije dokazao da bi bio upisani vlasnik nekretnina tijekom cijelog utuženog razdoblja, odnosno sporan je period prije 2017. godine, za koji tuženik i spori legitimaciju tužitelja. Ističe i prigovor zastare potraživanja za iznos od 1.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2015. jer se zakupnina naplaćuje mjesečno unaprijed i dospijeva najkasnije 15og u mjesecu za tekući mjesec, pa smatra da kada i ne bi bilo sporno da bi potraživanje za taj mjesec bilo u zastari. Tuženik spori i da bi se reklamni panoi nalazili na zemljištu u vlasništvu tužitelja, te predlaže očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta radi utvrđivanja točne mikrolokacije panoa. Ističe da u svakom slučaju postoje samo dva reklamna panoa. Tuženik spori i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da bi visinu zakupnine određivali uvjeti na tržištu (ponuda i potražnja) u određenom periodu, te smatra da su Tarifa i Odluka na koju se poziva tužitelj kao dokaz posve neprimjenjivi. Zaključuje da je iz prepiske sa tužiteljem, koju dostavlja u prilogu, jasna njegova volja i namjera da se spor riješi mirnim putem i sporazumom (ugovorom o zakupu) i da je tužba, za koju tuženik nije dao nikakvog povoda, preuranjena jer se sve moglo riješiti dogovorom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i tužitelja obvezati na plaćanje parničnih troškova.

3. U svom podnesku od dana 26. veljače 2025. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev i to toč. II. I toč.III. na način da svoje potraživanje sada naznačuje u eurima kao službenoj valuti u RH, te u toč.II. proširuje tužbeni zahtjev za razdoblje od podnošenja tužbe do podnošenja citiranog podneska. Tuženik se podneskom od dana 24. travnja 2025. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva.

4. Čl 190 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) određuje da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. istog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st.2.) Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (st.3.) Sud je preinaku tužbenog zahtjeva ocijenio kao svrsishodnu, jer se radi o označavanju iznosa u sada službenoj valuti u Republici Hrvatskoj, te proširenje zahtjeva na razdoblje od podnošenja tužbe do dostave tog podneska.

5.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave koje su priložene tužbi, odgovoru na tužbu i dostavljenim podnescima i to: Službeni glasnik Općine Župa dubrovačka br.1. godina X (stranica 4-55), Službeni glasnik Općine Župa dubrovačka br.12. godina XVI (stranica 57-58), zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 59-60 spisa), skicu položaja reklamnih panoa od 16. lipnja 2020. sačinjenu od strane ovlaštenog ing. geodezije ŠK (stranica 61 spisa), dopis tuženika tužitelju od 15. rujna 2020. (stranica 62 spisa), e mail prepisku stranaka (stranica 76 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 77-80 spisa), račun br.35/1/1 obrta „ [obrt]“ od 18. rujna 2013. (stranica 89 spisa), ugovore o zakupu (stranica 90-101 spisa) te izveo dokaz provođenjem vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku inženjeru KK (nalaz i mišljenje stranica 112- 122 spisa) i saslušanjem tužitelja (iskaz stranica 158 spisa).

5.2. Sud je odbio prijedlog tužitelja da sud ponovno izađe na lice mjesta s obzirom na promjenu uredujućeg suca od vremena provođenja očevida i proteka vremena, s obzirom da se stanje na licu mjesta može utvrditi iz nalaza i mišljenja vještaka, na koje stranke nisu imale primjedbi, te među strankama nije sporno da se stanje na terenu nije promijenilo od trenutka kada je očevid proveden. U nalazu i mišljenju vještak navodi da se prvi reklamni pano sa betonskim u metalnim podestom nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne je površine 10 m2, da se na čest. zem. [katastarska čestica] nalazi drugi reklamni pano sa betonskim i metalnim podestom, iste površine kao i prvi. Na čest. zem. [katastarska čestica] nalazi se metalni i betonski podest bez konstrukcije panoa, površine 5m2. Vještak je u nalazu i mišljenju detaljno objasnio položaj na licu mjesta u odnosu na cestu, kao i dimenzije objekata, te sačinio skicu lica mjesta na kojoj je prikazao situaciju na terenu.

5.3. Tužitelj ĆK u svom iskazu navodi da je on od svojih predaka naslijedio nekretnine na kojima je tuženik postavio tri reklamna panoa, koristi se njegovim zemljištem i smatra da mu je zbog navedenog dužan platiti naknadu. Nikada o postavljanju tih panoa nije razgovarao ni sa kim, pa ni sa tuženikom, a poznato mu je da o njihovom postavljanju nitko ništa nije pitao ni njegovu tetku, koja je bila vlasnica predmetnih nekretnina prije njega. Plakati i dalje postoje, odnosno postoje dva, a od istočnog je ostalo postolje, nitko nije uklanjao ni plakate ni postolja u zadnje vrijeme. Vlasnikom ovih čestica postao je 2011. kada se faktički podijelio sa sestrom vezano za naslijeđene nekretnine. Na upit da li je prije pokretanja ovog postupka kontaktirao tuženika vezano za uklanjanje panoa i/ili rješavanje međusobnih odnosa, tužitelj navodi da je rješavanje tog pitanja prepustio svom sinu, siguran je da je bilo nekakvih kontakata, ali nije mu poznato kada ni što se konkretno poduzimalo.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka i ocjenom svih dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti u pogledu toč. I. dok je zahtjev iz toč. II i III. zahtjeva sud ocijenio neosnovanim.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, kao vlasnika nekretnina, da tuženik sa predmetnih nekretnina ukloni objekte koje je tamo postavio, te da mu plati iznos naveden u tužbenom zahtjevu koji predstavlja naknadu štete koja je tužitelju nastala tuženikovim protupravnim korištenjem nekretnina, kao i mjesečni iznos naknade takve štete do trenutka uklanjanja objekata sa vlasništva tužitelja.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, smatrajući da se u ovom predmetu radi o obveznopravnom zahtjevu i da je za postupanje nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Na pripremnom ročištu održanom dana 23. svibnja 2022. rješenjem je odbijen navedeni prigovor. Točno je da je odredbom čl. 46 ZPP-a kao općim pravilom regulirano da, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. Tuženik se poziva na čl. 47. st.1. ZOO-a koji propisuje da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište, no kako je tuženik pravna osoba u obzir bi dolazila primjena čl. 48. st.1. koji kod pravnih osoba propisuje da je općemjesno nadležan sud na području kojeg imaju registrirano sjedište. No dalje u zakonskom tekstu regulirane su situacije posebne mjesne nadležnosti, gdje je u čl. 56 st.1. propisano da su je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina. Kako je ovaj spor primarno spor radi uznemiravanja vlasništva, a nekretnine koje su predmetom tog uznemiravanja položene su na području ovog suda, isti je isključivo nadležan za postupanje u sporu. Čak i kada bi se uzelo da se radi o sporu za naknadu štete, što je sekundarni zahtjev i stvarnopravni zahtjev na kojeg se primjenjuju pravila obveznog prava, primjenjivala bi se odredba čl. 52. st.1. ZPP-a koja određuje da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila, tako bi i u tom slučaju ovaj sud bio mjesno nadležan za postupanje, zbog čega je prigovor tuženika i odbijen.

9. Među strankama nije sporno da je u trenutku podnošenja tužbe tužitelj upisani vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tuženik postavio reklamne panoe, da za navedeno nije imao suglasnost tužitelja, nakon nalaza i mišljenja vještaka nije sporna ni lokacija objekata.

10. Među strankama je sporno da li se radi o dva ili tri panoa, sporno je da li je tužitelj ovlašten uopće tražiti naknadu, pogotovo za cijelokupno razdoblje obuhvaćeno tužbom i visina te naknade.

11. Odredba čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje slijedeće:

(1) Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

(2) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

(3) Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

(4) Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnjevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnjevanoga vlasnika.

12. Dakle, da bi tražio sudsku zaštitu od uznemiravanja vlasništva tužitelj mora dokazati da su ispunjene dvije pretpostavke – prva je da je on vlasnik stvari, a druga je da ga tuženik uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari. Da je prva pretpostavka ispunjena vidljivo je iz zemljišnoknjižnog izvatka za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji su upisane sve čestice obuhvaćene tužbenim zahtjevom i gdje je tužitelj upisan kao vlasnik 1/1 dijela, dakle isključivi je vlasnik nekretnina, i sud smatra tu činjenicu dokazanom. U ovom kontekstu vrijeme kada se točno tužitelj upisao kao vlasnik nekretnine nije od značaja, jer u trenutku pokretanja postupka on to sigurno jest. Drugi uvjet je da tužitelj dokaže da ga tuženik uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti. I ranije je navedeno da među strankama nije sporno da su reklamni panoi tuženikovi. Tuženik niti ne tvrdi, niti dokazuje da bi imao dopuštenje kako tužitelja, tako ni njegovih prednika ili neke treće osobe za koju bi mogao dokazati da ga je na to mogla ovlastiti, da se koristi česticama 1337, 1338 i 1384/2 za postavljanje reklamnih panoa. Vezano za ovaj dio tužbenog zahtjeva tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja argumentiran time što tužitelj nije dokazao da bi bio upisani vlasnik nekretnina za cijelo utuženo razdoblje, nije osnovan. Razmatranje vremena u kojem je tužitelj upisan kao vlasnik može biti relevantno samo za dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete. U odnosu na zahtjev za prestankom uznemiravanja bitno je da tužitelj vlasnik (a što je i utvrđeno), a tuženik nije ni tvrdio, a ni dokazao, da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika (postavljati panoe), te sud nalazi da je zahtjev tužitelja da se sa takvim ponašanjem prestane, odnosno konkretno da se panoi uklone, osnovan. Vezano za navode tuženika, koje ponavlja tijekom cijelog postupka, u smislu da postoje dva panoa i da je treći o svom trošku tuženik demontirao, sud smatra da je osoba koja je uznemiravala drugu u uživanju njenog vlasništva i izvršavanju ovlasti u pogledu stvari, treba sa tim svojim smetanjem prestati u cijelosti i vratiti stvar u stanje u kakvom je bila prije tog uznemiravanja. To što je tuženik uklonio reklamu sa spornog trećeg panoa, ne oslobađa ga obveze da sa vlasništva tužitelja ukloni ono što je tu postavio, bilo to trenutno u funkciji zbog koje je postavljeno ili ne. Uklonjena je sama reklama, dok je ostala betonska i metalna konstrukcija, ona postoji i predstavlja uznemiravanje vlasništva, te je tuženik koji ju je postavio, kao i ostalo, dužan ukloniti. Dalje, prigovore o tome da se spor mogao riješiti mirnim putem i da je tužba preuranjena sud nalazi izlišnima, jer iz spisa proizlazi da su panoi na česticama u vlasništvu tužitelja sigurno od 2013. (tada je prema računu koji je priložen jedan već i uklonjen), a tuženik od tužitelja traži da dokazuje od kada je upisan kao vlasnik da bi s njim riješio odnose, dok je on taj koji je već godinama ranije bez dopuštenja i plaćanja ikakve naknade postavio panoe na nesporno tuđem vlasništvu.

13. Citirani članak ZV-a kod odluke o naknadi štete na koju vlasnik ima pravo ukoliko mu je prouzročena upućuje na opće odredbe o naknadi štete u obveznom pravu.

14. Članak 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisuje da je svatko dužan suzdržati se od ponašanja kojim drugom uzrokuje štetu. Temeljem čl. 1045 ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Sukladno čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (članak 1089. st.3. ZOO-a).

15. Mjerodavna odredba ZV-a zahtjeva da vlasniku stvari bude prouzročena šteta, te upućuje na supsidijarne odredbe ZOO-a o šteti. Dakle, na tužitelju – vlasniku je teret dokaza o nastanku štete, kao i o visini te štete. Tužitelj se u tužbi na štetu referira kao na naknadu za protupravno korištenje nekretnine, no ovdje se ne radi o vlasničkoj tužbi sa zahtjevom za povrat stvari u posjed i posljedičnom naknadom za njeno korištenje, već o naknadi štete zbog uznemiravanja vlasnika u izvršavanju njegovih ovlaštenja, te bi se takva šteta mogla ogledati eventualno u izmakloj koristi. Kako tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je mogao eksploatirati nekretnine na drugi način i da mu je tako izmakla korist, jer zbog postavljenih panoa to nije bilo moguće, jedino što bi dolazilo u obzir kao šteta-izmakla korist jest izostanak naknade koju bi mu tuženik, da su njihovi odnosi pravilno regulirani, plaćao za postavljanje plakata na njegovom zemljištu. Kako se u tužbi naknada traži za razdoblje od pet godina do podnošenja tužbe (po pravilima o nastupanju zastare za povremena potraživanja iz 227. st.1. ZOO-a), ovdje za ocjenu osnovanosti zahtjeva (među ostalim) jest bitno kada je tužitelj postao vlasnikom nekretnine, jer se naknada traži od mjeseca listopada 2015. pa nadalje. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, kojeg u spis dostavlja tuženik, proizlazi da je do ožujka 2017. tužitelj bio upisan kao suvlasnik ½ dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina. Slijedom navedenog, da tužitelju pripada naknada štete, ona u tom slučaju za razdoblje do ožujka 2017. nikako ne bi mogla istom biti dosuđena u punom traženom iznosu, jer je bio suvlasnik, a ne vlasnik nekretnina. No ono što je po ocjeni ovog suda izostalo, a element je bez kojeg se ne može, jest dokaz o visini nastale štete. Naime, tužitelj traži isplatu iznosa od 22.098,35 EUR prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a koji bi predstavljao zbroj mjesečnog iznosa od 199,08 EUR za razdoblje od listopada 2015 do siječnja 2025. Navedeni iznos mjesečno tužitelj je izračunao po vlastitoj procjeni veličine panoa (3 panoa po 10m2) i cijene za postavljeni pano sukladno Tarifi koju za takvo korištenje javnih površina naplaćuje Općina Župa dubrovačka. Osnovano tuženik spori visinu naknade obračunatu na takav način. Zakon propisuje da će pri ocjeni izmakle koristi sud uzeti u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari, ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnom radnjom ili propuštanjem. Kako je ranije navedeno, nema nikakvog dokaza ni tvrdnje da se osnovano mogao očekivati ikakav drugi dobitak od nekretnina, pa da bi se visina štete procjenjivala po tom iznosu. Također, tuženik je u spis dostavio dokaze prema kojima sa vlasnicima drugih nekretnina na kojima ima postavljene panoe ima regulirane odnose i plaća novčane iznose za definirana razdoblja kao naknadu, a koja uređenje je bitno drugačije od onog kakvo na umu ima tužitelj kada postavlja svoj zahtjev. Odluka i Tarifa na koju se poziva tužitelj je neprimjenjiva kao temelj za postavljenu visinu zahtjeva, jer tužitelj nije organ koji je donio navedenu odluku, niti je njegovo zemljište javna površina, niti na ikakav način zakonodavac ili praksa upućuju na primjenu takvih akata u ovakvim slučajevima kao mjerodavnih ili kao orjentira za izračun. Jedini način da se izračuna koliko bi se dobiti osnovano moglo očekivati u navedenom periodu i za konkretne parcele i konkretnu namjenu jest putem sudskog vještaka procjenitelja, a izvođenje takvog dokaza nije predloženo. Time tužitelj nije dokazao da bi mu šteta nastala u iznosu koji tužbom traži, stoga je njegov zahtjev za isplatom 22.098,35 EUR trebalo odbiti kao neosnovan, te je odlučeno kao u toč.II. izreke presude.

16. Osim ranije navedenog, tužbom tužitelj potražuje isplatu iznos od po 199,08 EUR za svaki daljnji mjesec počevši od 30. siječnja 2025. kao rentu, dakle isplatu naknade i za ubuduće. Sud nalazi takav zahtjev tužitelja neosnovanim, i zbog svega ranije obrazloženog vezano za visinu naknade, no u ovom dijelu zahtjev bi bio neosnovan i da je tužitelj uspio sa zahtjevom iz toč.II. To je stoga što sud ne može obvezati tuženika ni na plaćanje naknade za buduće korištenje nekretnine, a pogotovo ne na plaćanje buduće štete, a u konkretnom slučaju naknada koja se može tražiti je naknada štete ne naknada za korištenje bez pravnog temelja. Obveza na plaćanje naknade štete za izmaklu korist ovisi kako o nastanku štete, tako i o visini izmakle koristi, a što su sve činjenice koje sud za buduće razdoblje ne može utvrditi tj. osnovanost takvog traženja ovisi o činjenicama koje se u trenutku zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari nisu još niti ostvarile. Slijedom navedenog je sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata iznosa od po 199,08 EUR mjesečno ubuduće za razdoblje nakon 30. siječnja 2025.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a u kojem je određeno da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Kako je tužitelj uspio sa zahtjevom vezano za uznemiravanje prava vlasništva iz toč.I. u cijelosti, dok je tuženik u cijelosti uspio vezano za zahtjev za isplatom, primjenom navedene odredbe odlučeno je kao u toč.IV. izreke ove presude.

U Dubrovniku 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

2. tuženica