P-2974/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1. TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tužiteljice pod 2. PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],zastupan po punomoćnici Nikici Bojkić, odvjetnici u Splitu, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 04.studenog 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika, tuženika i njegove punomoćnice, na ročištu za objavu dana 15.prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju zaključen između pok. HF kao darovatelja i tuženog CF kao daroprimatelja koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Nevenkom Kekez iz Splita dana 22.11.2010.g. pod brojem ovjere:

OV-9727/10 i to u dijelu koji se odnosi na darovanje nekretnine označene kao posebni dio zgrade izuzete od nacionalizacije sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš stan koji se sastoji od jedne sobe sa kuhinjom i WC-om na istočnoj strani (u podrumu na jugoistočnoj strani) zgrade, upisan u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo, kao i na osnivanje (zadržavanje) habitatio – prava doživotnog stanovanja u predmetnom stanu u korist HF.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, temeljem ove presude, uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], KUĆA bez upisane površine, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) stan koji se sastoji od jedne sobe sa kuhinjom i WC-om na istočnoj strani u podrumu, na jugoistočnoj strani zgrade, kakvo je bilo prije provedbe upisa u predmetu Z-10888/10 Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu, a koji upisi su provedeni temeljem Ugovora o darovanju iz točke I. ove presude, brisanjem prava vlasništva s imena CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za cijelo uz istovremeni upis prava vlasništva na ime MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za cijelo, kao i brisanjem uknjiženog prava, osobne služnost-pravo stanovanja na teret te nekretnine uknjiženog u korist MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

[adresa].

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 2.084,68. EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok se zahtjev za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 53,23 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1.Dana 30.srpnja 2024. pred ovim sudom zaprimljena je tužba uvodno označenih tužiteljica kojom traže utvrđenje ništetnim Ugovora od darovanju zaključen između pok.HF kao darovatelja i tuženog kao daroprimatelja koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Nevenkom Kekez iz Splita dana 22.studenog 2010. pod brojem OV-9727/10 i to u dijelu koji se odnosi na darovanje nekretnine označene kao posebni dio zgrade izuzete od nacionalizacije sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš stan koji se sastoji od jedne sobe sa kuhinjom i WC-om na istočnoj strani (u podrumu na jugoistočnoj strani) zgrade, upisan u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo, kao i na osnivanje prava doživotnog stanovanja u predmetnom stanu u korist HF.

1.2 Pravni interes za podnošenje tužbe tužiteljice nalaze u činjenici da su zakonske nasljednice darovatelja pok.HF čiji ostavinski postupak je još u tijeku. Naime, tužiteljice su polusestre tuženiku, zajednički roditelj je otac HF koji je preminuo dana 09.studengo 2018.

1.3.Ništetnost ugovora o darovanju nalaze u izostanku zakonom propisane forme, konkretno sklapanja ugovora u formi javnobilježničkog akta sve imajući u vidu da između ugovornih strana nije izvršena prava predaja nekretnine, negirajući da bi eventualna predaja ključeva tuženiku od strane darovatelja imala narav takve predaje.

2.1.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio pravni interes tužiteljica za pokretanje predmetnog postupka iz razloga u ostavinskom postupku iza pok.HF nisu dale nasljedničku izjavu kojom bi se prihvatile nasljedstva, niti je donijeto rješenje o nasljeđivanju kojim bi bilo presumirano da žele biti nasljednice. Navedeno je i to da su tužiteljice u ostavinskom postupku izričito navele da povlače prigovor ništetnosti predmetnog ugovora o darovanju, slijedom čega, sve i kad bi se prihvatile nasljedstva iza pok.HF, ne bi imale pravni interes kao njegove nasljednice pokrenuti postupak radi utvrđenja ništetnosti, a da na taj postupak nisu upućene iz ostavinskog postupka.

2.2 Što se tiče posjeda tuženika navedeno je isti nikad nije doveden u pitanje budući je tuženik imao, a ima i danas, ključeve od stana, svakodnevno dolazio, po potrebi i prespavao, u stanu držao svoje stvari i obavljao poslove, a koja činjenica je i konstatirana u odredbi članka 4.Ugovora u kojoj je navedeno da stranke suglasno utvrđuju da je daroprimatelj već u posjedu nekretnine.

3.1. U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile: vlasnički list za čest. zgr. [katastarska čestica]. ETAŽA, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni vlasnički list za čest. zgr. [katastarska čestica]. ETAŽA, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesna rukom vođena zemljišna knjiga za čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zapisnik iz ostavinskog postupka O-5954/18, UPP-OS-130/18-1 od 02.04.2019. s utvrđenim rodoslovljem iza pok. HF, podnesak tužiteljica od 08.11.2022. u predmetu Općinskog suda u Splitu -5954/2018, Ugovor o darovanju sklopljen između HF i CF , ovjeren kod javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem OV-9727/10 i OV- 9728/10, od 22.11.2010. Pregledani su spisi ovog suda Z-10888/10 i O-5459/18. Predloženi kazneni spis ovog suda oznake K-783/20 sud nije pribavljao budući isti nije bitan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Saslušane su parnične strane te svjedoci JF, OF i BF. Tuženik je odustao od ostalih predloženih dokaza te predložio zaključenje.

3.2. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4.1.Predmet spora jest zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju između prednika parničnih stranaka, kao darovatelja i tuženika kao daroprimatelja zbog nedostatka zakonom propisane forme odnosno izostanka kvalificiranog oblika u vidu forme javnobilježničkog akta navedenog ugovora, i to u dijelu ugovora koji se odnosi na darovanje stana u [adresa], čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 5292, k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od jedne sobe sa kuhinjom i WC. na istočnoj strani u podrumu, na jugoistočnoj strani zgrade.

4.2.Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužiteljica te činjenica je li kod sklapanja ugovora o darovanju došlo do prave predaje u posjed.

5.Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/08 i 41/08, dalje ZOO) koje su u nastavku obrazloženja navode.

6.1.Odredbom članka 327.st.1. ZOO-a aktivna legitimacija za isticanje ništetnosti dana je svakoj zainteresiranoj osobi bez ograničenja rokom budući se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 327.ZOO).

6.2. U konkretnom slučaju tužiteljice su kćerke pok.HF koji je za života darovao nekretninu sinu, ovdje tuženiku, a polubratu tužiteljica. Navedeno rodoslovlje nesporno je u ovoj parnici, kao i u ostavinskom postupku iza pok.HF.

6.3. Uvidom u ostavinski spis broj O-5654/18 ( sada O-1232/25) iza pok. HF

HF utvrđeno je da su

- da su tužiteljice i tuženik zakonski nasljednici pok.HF koji nije ostavio oporuku slijedom čega su svi navedeni pozvani na nasljeđivanje

- da su tužiteljice kao sunasljednice tuženika osporavale sastav ostavine tvrdeći da je ugovor o darovanju stana ništetan, dok su podredno istakle zahtjev radi povrede nužnog dijela zbog izvršenog darovanja

- da su tužiteljice podneskom od 08.studenog 2022. povukle prigovor ništetnosti

- da su tužiteljice u ostavinski spis priložile dokaz da su pokrenule parnične postupke protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju od 22.studenog 2010. te radi isplate stečenog bez pravne osnove u vidu ušteđevine ostavitelja koju je tuženik temeljem punomoći dane za života ostavitelja nakon njegove smrti podignuo sa bankovnog računa

- da je sud rješenjem od 07.listopada 2023. broj O-1518/21 prekinuo ostavinski postupka iza pok.HF do okončanja navedenih parnica

- da je Županijski sud u Karlovcu rješenjem od 11.ožujka 2025. broj Gž-125/2025 ukinuo prvostupanjsko rješenje o prekidu zbog izostanka detaljnijeg obrazloženja o razlozima odnosno o naravi parničnih sporova zbog kojih je određen prekid. Ujedno je drugostupanjski sud izrazio stav da to što je nasljednik povodom spora o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine pokrenuo parnicu prije nego je na tu parnicu upućen od ostavinskog suda nije zapreka da sud iz tog razloga u ostavinskom postupku odredi prekid uz obvezu da obrazloženo navede razloge za prekid.

6.4.Ništetnost se može isticati kako prigovorom tako i tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti. Okolnost da su tužiteljice povukle prigovor u ostavinskom postupku ne prekludira ih u podnošenju tužbe radi utvrđenja ništetnosti nekretnine. Jednako tako, a naslanjajući se na pravni stav Županijskog suda u Karlovcu u rješenju od 11.ožujka 2025., okolnost što su sunasljednice pokrenule parnicu u vezi činjenica o kojima ovisi sastav ostavine prije nego su na tu parnicu upućene iz ostavinskog postupka ne predstavlja procesnu zapreku za podnošenje takve tužbe, konkretno tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora kojim je ostavitelj za života besplatno raspolagao svojom imovinom.

6.5.Dakle, tužiteljice su nasljednice iza ostavitelja pok.HF slijedom čega imaju pravni interes da se raspolaganje odnosno otuđenje ostavitelja utvrdi ništetnim jer utvrđenje utječe na sastav ostavinske mase koja se ima u ostavinskom postupku podijeliti među sunasljednicima, ovdje parničnim strankama .

6.6.Utoliko sud zaključuje da tužiteljice imaju status zainteresirane osobe iz članka 327.st.1.ZOO slijedom čega nalazi da prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

7.Pravnorelevantna činjenica o kojoj ovisi osnovanost predmetnog tužbenog zahtjev jest efektivna predaje u posjed. Drugim riječima, potrebno je utvrditi je li pok.HF kao darovatelj izvršio pravu predaju darovanog stana u posjed tuženiku kao daroprimatelju. Naime, ukoliko je prilikom darovanja izvršena prava predaja u posjed tad je postojeća forma ( pisani oblik sa javnobilježnički ovjerenim potpisom darovatelja) ugovora o darovanju valjana, u slučaju protivnog ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed treba biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

8. Odredba ZOO o darovanju, konkretno članak 482. propisuje :

'' (1)Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku. (2) Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.''

9. Dakle, potrebno je utvrditi proizlazi li iz izvedenih dokaza osnovanost navoda tužiteljica o izostanku prave predaje posjeda. Radi utvrđenja te činjenice izvedeni su dokazi čitanjem isprave o ugovoru te pregledom zemljišnoknjižnog predmeta Z- 10888/10. Izvedeni su i personalni dokazi saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka. Navedene dokaze sud je ocjenjivao u dijelu njihovog sadržaja koji je bitan za utvrđivanje činjenice posjeda i predaje, u ostalom dijelu sadržaj izvedenih dokaza nije bitan za ocjenu osnovanosti zahtjeva pa se sud nije ni posebno upuštao u ocjenu dokaza u tom dijelu.

10.1.Uvidom u ugovor o darovanju od 22.listopada 2010. utvrđeno je da je predmet darovanja HF, kao darovatelj i CF, kao daroprimatelja stan u zgradi u [adresa] oznake čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ZU 5292 te nekretnine upisane u ZU 337, k. o. [katastarska općina] (pobliže opisane u čl.1.Ugovora). Nadalje, člankom 4. Ugovora stranke su suglasno utvrdile da je daroprimatelj već u posjedu nekretnina koje su predmet ugovora.

10.2. Osim darovanja, predmetnim ugovorom određeno je osnivanje prava doživotnog stanovanja (habitatio) u predmetnom stanu u korist darovatelja.

10.3. Potpisi ugovornih strana ovjereni su od strane javne bilježnice Nevenke Kekez dana 22-listopada 2010. pod brojem OV-9727/10 i OV 9728/10.

11.Uvidom u zemljišnoknjižni predmet oznake Z-10888/10 utvrđeno je da je temeljem citiranog ugovora o darovanju od 22.studenog 2010. rješenjem od 29.studenog 2010. u zemljišnim knjigama izvršena uknjižba prava vlasništva u korist CF na stanu u zgradi oznake česz.zgr.3435/2, ZU 5292, k. o. [katastarska općina] te uknjižba prava doživotnog stanovanja na teret stana u korist HF.

12.Svjedokinja ĐF, saslušana u svojstvu sastavljača isprave o predmetnom ugovoru, navela da joj se kao odvjetnici obratio HF izrazivši želju da bi prenio na sina CF stan u [adresa] i jedan objekt na Braču budući je sin jedini vodio brigu o njemu kako je imao zdravstvenih problema. Njegova želja je bila da se vlasništvo navedene imovine odmah za života prenese na njegovoga sina. Tom prilikom ga upitala je li njegov sin u posjedu predmetnoga stana te joj je odgovorio da jeste budući da stan koristi, ima ključeve, posjećuje ga i pomaže mu. Isto joj je potvrdio i sam tuženik. Slijedom toga sastavila je ugovor o darovanju u kojem je konstatirano da se daroprimatelj nalazi u posjedu darovanog stana te su potpisi ugovornih strana javnobilježnički ovjereni. Posebno upitana navela je da je HF u vrijeme sklapanja ugovora živio u predmetnom stanu te pretpostavlja da je i nastavio tu živjeti budući je bilo i ugovoreno pravo da koristi stan do smrti. U odnosu na predmetni stan, a temeljem navedenog ugovora, tuženik je odmah ishodio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi dok je u odnosu na objekt na Braču bilo potrebno prethodno sređivanje zemljišnoknjižnog stana budući se radilo o izvanknjižnom vlasništvu HF. Nakon ishođenja odgovarajuće presude, tuženik je na koncu uknjižen kao vlasnik te imovine.

13.Svjedok BF saslušan je u svojstvu susjeda čiji stan se nalazi nasuprot stana koji je predmet spornog ugovora. Tako je naveo da mu je T, otac tuženika, pričao da bi imao namjeru stan ostaviti tuženiku te da je s njim i sklopio darovni ugovor. Iskazao je da je stan koristio T, da bi tuženik često dolazio, vodio je brigu o ocu te ga vodio na preglede. Jednu od tužiteljica je samo jednom vidio da je došla u stan, i to dok je bila mala. Nakon smrti P ponekad bi vidio tuženika da ulazi. Spomenuo je i to da je, nakon smrti P, bila izbila poplava jer je pukla glavna cijev te natopila stan pok.P pa je tuženik pristupio u stan kako bi izvršio sanaciju u stanu. Naveo je i to da je pok.HF u stanu živio sam do smrti, a ponekad bi za života znao ići u stan na Skalicama koji je bio dobio od Zavoda za zapošljavanje koji stan je ostavio C, majci tužiteljica.

14.Svjedok OF naveo je da je u zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan živio od 1992. pa sve do 2019. ili 2020. Tako je i poznavao HF te su se bili prijatelji i družili se. Viđao je CF da dolazi kod oca HF te mu je CF pomagao u svakom pogledu. Pokojni HF spominjao mu je da je predmetni stan dao sinu odnosno da bi sklopili ugovor o uzdržavanju. Nakon što je HF preminuo tuženika da je i dalje viđao da koristi predmetni stan. Za života znao je posjećivati HF u stanu, ali se nije mogao izjasniti jesu li se u stanu nalazile i stvari tuženika. Posebno upitan naveo je da kad se uselio u zgradu da je pok.HF tu već živio, živio je tu do svoje smrti i živio je sam u tom stanu.

15.1.Saslušana kao parnična stranka tužiteljica pod 1. TF potanko je opisala obiteljsku povijest pojasnivši da su ona i tužiteljica pod 2. PF djeca iz braka C i HF koji je trajao samo 3 godine kada je bračna zajednica prestala, što je bilo krajem 80-tih godina prošlog stoljeća. Roditelji su se službeno razveli tek nakon 7 godina, a razlog tome su bili imovinski problemi vezani uz stan u [adresa]. Naime, i otac i majka radili su u Zavodu za zapošljavanje te su oboje stekli stanarsko pravo koje je formalno bilo dodijeljeno samo njenom ocu. S te osnove prvotno je bio dodijeljen stan na Skalicama, ali je isti bio zamijenjen stanom u [adresa]. Nakon pravne borbe majka je uspjela ishoditi da dobije stanarsko pravo na stanu u [adresa] koji je kasnije i otkupila.

15.2.Nakon što se otac odselio od njih nastavio je živjeti u stanu u [adresa] koji je njegova majka H dobila od obitelji koja je živjela u toj zgradi i kojoj je služila. Oca su u tom stanu posjećivale za svo vrijeme osnovnog i srednjeg školovanja. Međutim, kako otac nije mogao preboljeti razvod smatrajući njenu majku krivcem počesto bi razgovori bili negativno intonirani. Naposljetku je krajem srednje škole prestala oca posjećivati te nisu više bili u kontaktu. Polubrata CF da je vidjela svega par puta budući otac nije njegovao niti poticao odnose između njih.

15.3.Što se tiče imovine oca nakon njegove smrti, ni sestra ni ona nisu ništa naslijedile budući je cijelu imovinu ( stan u [adresa] i objekt na Braču) otac darovao za života tuženiku. Jednako tako, nakon smrti oca tuženik da je novčana sredstva sa računa oca predigao lažno prikazavši u banci da je otac živ te je temeljem ranije dane punomoći predigao negdje oko 70.000,00 kuna a što je predmet kaznenoga postupka. Što se tiče predmetnog ugovora navela je da je za isti tek saznala nakon smrti oca.

16.Tužiteljica pod 2. PF suglasila se sa svime što je iskazala njena sestra TF te je dodala da je, nakon što je sestra prestala posjećivati oca, ona ga posjećivala još kratko vrijeme, ali je prestala nakon mature budući otac nije imao sluha za njene probleme mada je njoj bila stalo uspostaviti i održavati odnos sa svojim ocem.

17.1.Tuženik CF iskazao je da on dijete koje je rođeno prije braka njegovog oca sa majkom tužiteljica. Oca je posjećivao u stanu u [adresa] i to intenzivno od 5 razreda osnovne škole kada se otac razveo od majke tužiteljica. Otac mu je dao ključ stana kada je išao u 7. ili 8. razred osnovne škole te od ulaznih vrata od zgrade. Osim što je posjećivao oca, otac bi često dolazio kod njega i njegove obitelji na ručak i obiteljske proslave. U jednom trenutku otac mu je saopćio da bi mu želio darovati stan i objekt na Braču pa su 2010. godine zaključili darovni ugovor koji mu je darovao predmetni stan i objekt na Braču. Jednako tako, te godine mu je dao punomoć za sve bankovne račune koje je imao otvorene u banci. Tuženik je u iskazu potvrdio da je nakon njegove smrti podigao novac sa štednog računa, ali da nije smatrao da time radi išta protuzakonito, a navedeni iznos podigao je, između ostalog, i za troškove pogreba. Za navedeno postupanje je kazneno osuđen, ali je spreman vratiti podignuti iznos. U odnosu na predmetni stan tuženik je naveo da, osim što je u stan dolazio, da je tu imao i svoje stvari dalje pojašnjavajući da je u stanu držao računalo sa opremom, a počesto bi dolazio kada bi mu trebalo mira za obavljanje poslova na računalu. Posebno upitan naveo je da u trenu kada je zaključen ugovor o darovanju u posjedu stana je bio njegov otac, dalje pojašnjavajući da je u ugovoru o darovanju uglavljeno da se tuženik već nalazi u posjedu iz razloga što je tu već imao osobne stvari i zato jer je dolazio u stan. Nakon zaključenja ugovora ništa posebno se nije promijenilo u odnosu na način korištenja stana jer je i dalje nastavio dolaziti kao i pomagati ocu pa mu je tako bio izvršio neke sitne popravke, kupio novi krevet, a njegove stvari su se i dalje nalazile tu. Otac je u stanu živio do smrti dok on nije živio u tom stanu, ali je dolazio i znao bi prespavati ovisno o zdravstvenim i životnim potrebama oca.

18.Iz sadržaja iskaza svjedoka UF, BF te samog tuženika razvidno je da pok.HF nakon zaključenja ugovora (2010.) nastavio živjeti u predmetnom stanu, i to do smrti (2018.), što ukazuje da je ugovoreno pravo stanovanja i faktično realizirano. Međutim, ugovaranje pa i konzumacija prava stanovanja u korist darovatelja koji nastavlja živjeti u darovanoj nekretnini ne znači automatski da je riječ o darovanju bez prave predaje stvari ( ŽS u Splitu, Gž-1640/2024 od 20.studenog 2024., ŽS u Velikoj Gorici Gž Zk-45/2024 od 23.srpnja 2024.). Naime, ukoliko je uz zasnivanje habitacije, uistinu i došlo i do prave predaje u (su)posjed, kvalificirani oblik ugovora o darovanju neće biti potreban, već je dovoljan samo pisani oblik. Navedena okolnost predstavlja questio facti koji se prosuđuje od slučaja do slučaja.

19.Ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed je strogo formalan posao. Odredba članka 482.st.2.ZOO-a predstavlja kongentnu normu od koje se ne može odstupiti i ne trpi nikakve iznimke Zahtjev kvalificirane forme ugovora o darovanju bez prave predaje sadržan je i u odredbama članka 53.st.1.t.2. Zakona o javnom bilježništvu koja određuje da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimatelja.

20.Temeljna intencija postavljanja stroge forme pri sastavljaju ugovora iz čl.482.st.2.ZOO jest upozorenje otuđivatelja imovinske koristi na njegovu eventualnu nepromišljenost. Dakle, smisao i cilj odredbe članka 482.st.2 ZOO-a jest zaštita darovatelja od lakomislenog preuzimanja obveze. O darovanju bez prave predaje stvari radi se onda kada je predaja darovane stvari odgođena za neko buduće razdoblje. Dakle, akt ispunjenja ugovora odvojen je od akta sklapanja ugovora. Ukoliko akt ispunjenja na koncu i bude realiziran, prava predaja može zamijeniti izvorni nedostatak forme budući je volja darovatelja jasno manifestirana, posjedovno stanje je promijenjeno, čime je otpala potreba zaštite darovatelja kvalificiranom formom.

21. Saslušana svjedokinja ĐF nije imala neposrednog saznanja o činjenici posjeda predmetnog stana, iskazala je da uglavila odredbu čl.4.Ugovora o darovanju u kojoj se navodi da je tuženik kao daroprimatelj već u posjedu po kazivanju HF i samog tuženika.

22.Oba svjedoka, BF i OF, iskazivala su istovjetno kazavši da je pok.HF živio u predmetnom stanu sam, da je sam živio do smrti te da je tuženik za života oca dolazio i posjećivao oca relativno često. Oba su nadalje iskazala da je tuženik nastavio dolaziti te je koristio stan nakon smrti oca HF. S obzirom da se radi o dugogodišnjim susjedima pok.HF u istoj zgradi gdje se nalazi i predmetni stan, o činjenicama o kojima su svjedočili i imaju neposredno saznanje.

22.Nadalje, tuženik je u svom iskazu naveo da je u predmetnom stanu držao neke svoje stvari ( računalo sa opremom) te je dolazio kod oca u posjetu, a počesto i kad bi mu zatrebalo mira za obavljanje poslova na računalu. Ključ od stana da mu je otac dao još u djetinjstvu. Upravo radi navedenog da je uglavljena odredba čl.4. u Ugovoru da se nalazi u posjedu stana. Iskazao je i to da se nakon zaključenja ugovora po pitanju način korištenja stana ništa nije promijenilo jer je i dalje nastavio koristiti stan i pomagati ocu, dok je otac nastavio živjeti u tom stanu do smrti dok on tu nije živio, ali je dolazio i znao bi prespavati.

23.Iz iskaza svjedoka BF i OF te iskaza samog tuženika proizlazi

– da je u predmetnom stanu prije darovanja, u vrijeme darovanja, kao i nakon darovanja pa sve do smrti sam živio HF

– da je tuženik imao ključ od predmetnog stana i mogao nesmetano dolaziti

– da je tuženik redovno dolazio kod oca te mu pomagao u potrebama svakodnevnog života.

24.Dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da se posjedovno stanje nije promijenio nakon sklapanja ugovora o darovanju budući je darovatelj u kontinuitetu na isti način vršio posjedovne čini u predmetnom stanu i to, kako prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, tako i nakon njegova sklapanja sve do 2018. kada je preminuo. Drugim riječima, iz utvrđenog činjeničnog stana proizlazi da između darovatelja i tuženika kao daroprimatelja nije došlo do prave predaje stvari u smislu čl.487.st.2.ZOO-a.

25.Činjenica da je tuženik dolazio kod darovatelja na učestaloj bazi, za njega se brinuo, znao prespavati te da je imao svoj ključ od predmetnog stana tako da je mogao ulaziti i izlaziti u svako doba sama po sebi nije dovoljna da bi se smatralo da je došlo do prave predaje stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-359/12 od 21. prosinca 2016.).

26.Nadalje, činjenica što je u članku 4.Ugovora o darovanju navedeno da je tuženik kao daroprimatelj već u posjedu stana ne znači da je došlo do prave predaje nekretnine, a na navedeno ne utječe ni činjenica što je tuženik na temelju predmetnog Ugovora o darovanju izvršio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Naime, nedostatak propisane forme može nadomjestiti samo prava predaja, upis u zemljišne knjige ne može osnažiti ugovor koji nije sačinjen u propisanoj formi javnobilježničkog akta.

27.Odredbom članka 290.st.1.ZOO-a određeno je da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. To znači da takav ugovor ne proizvodi pravne posljedice i smatra se ništetnim.

28.Kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da između pok.HF, kao darovatelja i tuženika kao daroprimatelja nije došlo do prave predaje darovanog stana, kako prilikom sklapanja ugovora, tako i nakon, sve do smrti darovatelja, time pisani ugovor o darovanju od 22.listopada 2010. uz (samo) javnobilježničku ovjeru potpisa nije sklopljen u propisanom obliku javnobilježničkog akta pa je slijedom odredbe čl.482.st.2. i 290.st.1.ZOO takav ugovor ništetan. Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja predmetnog ugovora ništetnim, i to u dijelu koji se odnosi na darovanje stana u [adresa], u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 5292, k. o. [katastarska općina] kako je i odlučeno u točki I.izreke presude.

29.Slijedom iznijetog proizlazi da je upis prava vlasništva u korist tuženika na predmetnom stanu izvršen temeljem isprave koja nije valjana jer je ništetna pa je valjalo naložiti brisanje takve uknjižbe odnosno uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kako je odlučeno u točki II.izreke presude.

30.Jednako tako, a imajući u vidu posljedice ništetnosti ( brisanje upisa vlasništva tuženika i vraćanje na upis vlasništva u korist HF) valjalo je naložiti i brisanje uknjiženog prava stanovanja budući da isto kao osobna služnost na tuđoj stvari ne može po logici stvari postojati na vlastitoj stvari, makar i na formalnoj razini ( ovo imajući u vidu da je HF u međuvremenu preminuo), slijedom čega je odlučeno kao u točki II.izreke.

31.1.Obje parnične stranke pravodobno su istaknule zahtjev za naknadnu parničnog troška. Imajući u vidu da su tužiteljice uspjele u sporu to je sud primjenom odredbe čl.154.st.1.ZPP-a prihvatio njihov zahtjev za naknadu parničnog troška i to onog kojeg je ocijenio potrebnim za svrsishodno vođenje parničnog postupka dok zahtjev tuženika nije osnovan. Visina troška odmjerena je sukladno Tbr.7.t.1., Tbr.8.t.1., Tbr.9.t.1., Tbr.40. i Tbr.46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 1385/23, 107/25, dalje OT) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23, dalje Tarifa).Tužiteljicama pripada pravo na naknadu parničnog troška u visini od 2.084,68 EUR , a sastoji se od :

- troška odvjetničkog zastupanja i to troška sastava tužbe od 30.07.2024.u iznosu od 220,00 EUR, troška sastava tri obrazložena podneska od 27.09.2024., 21.09.2025.i 28.10.2025. u iznosu od 660,00 EUR i troška zastupanja na ročištima od 18.06.2025., 15.09.2025. i 04.11.2025. – 660,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a

- troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,23 EUR te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 106,45 EUR.

31.2.Zahtjev za naknadu troška pristojbe na tužbu u daljnjem iznosu od 53,23 EUR nije priznat budući su tužiteljice platile pristojbu u iznosu od 53,23 EUR istodobno sa podnošenjem tužbe podnijete e-komunikacijom. Naime, odredbom čl.7.st.1.Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine broj 118/18. 51/23) propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Dakle, kako su tužiteljice ispunile obvezu plaćanja pristojbe primjenom navedene odredbe tom im pripada pravo zahtijevati naknadu upravo plaćenog iznosa pa je zahtjev za naknadu troška odbijenu u dijelu kojim se potražuje daljnji iznos od 53,23 EUR.

31.3.Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.151.st.3.ZPP-a i čl.29.st.2.ZOO uz primjenu stope propisane za ostale odnose.

31.4.Odluka o trošku sadržana je u točki III.izreke presude.

U Splitu,15.prosinca 2025.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužiteljica

- punomoćniku tuženika