Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-111/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužiteljice LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada Đakovo, I. Tišova 23, zastupane po punomoćniku Goranu Mandiću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženice UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenoga 2025. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 15. prosinca 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2024. pa nadalje do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je zbog odustanka tužene raskinut Predugovor kojeg su stranke sklopile dana 12. ožujka 2024. godine, a predmet kojeg je bila kupoprodaja nekretnina u vlasništvu tužene, u naravi kuća sa potkućnicom u Đakovu, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u mjestu sa 90 čhv (324 m2) i kč. br. [katastarska čestica] Oranica u mjestu sa 168 čhv (604 m2).

III. U preostalom dijelu, i to za iznos od 5.000,00 eura, se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Svaka strana snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 14. ožujka 2024. podnijela ovome sudu tužbu protiv tužene radi isplate iznosa od 10.000,00 eura i utvrđenja da je predugovor sklopljen između stranaka 12. ožujka 2024. godine zbog odustanka tužene raskinut. Naime, tužiteljica navodi da su ona kao kupac i tužena kao prodavatelj dana 12. ožujka 2024. godine sklopili predugovor predmet kojeg je bila kupoprodaja nekretnina u vlasništvu tužene, u naravi kuća sa potkućnicom u [adresa], upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je predugovor potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika Marije Mutavdžić u [adresa], da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 55.000,00 eura te da je tužiteljica prilikom sklapanja predugovora tuženoj isplatila kaparu u iznosu od 5.000,00 eura. Dalje, navodi kako je tužena sljedećeg dana nakon potpisivanja predugovora i isplate kapare, SMS porukom izvijestila tužiteljicu da odustaje od prodaje, a svi pokušaji tužiteljice da nakon toga stupi u kontakt s tuženom su bili bez uspjeha. Obzirom da je tužena odustala od ugovora, a primila kaparu, to tužiteljica smatra kako joj je u smislu odredbe članka 307. st. 2. Zakona o obveznim odnosima obvezna vratiti kaparu u dvostrukom iznosu, odnosno 10.000,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe.

2. Tužiteljica je u tužbi zatražila ujedno određivanje zabilježbe spora u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer da postoji opasnost da tužena raspolaže ovim nekretninama prije negoli tužiteljici isplati odustatninu.

3. U odgovoru na tužbu, tuženica je navodila da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u dijelu kojim se zahtijeva isplata iznosa od 10.000,00 eura, dok se ne protivi tužbenom zahtjevu pod točkom II., odnosno da isti priznaje. Tuženica je potvrdila sklapanje predugovora s tužiteljicom, kao i da je SMS porukom odustala od prodaje, ali da je isto tako pisano preporučenom pošiljkom 14. ožujka 2024. godine na adresu tužiteljice uputila dopis kojim ju izvješćuje da odustaje od kupoprodaje, kao i spremnost postupanja po odredbama predugovora, međutim, tužiteljica, iako uredno obavještena, nije podigla poštansku pošiljku, pa se sukladno odredbi članka 37. st. 6. Zakona o poštanskim uslugama, poštanska pošiljka smatra uručenom. Tužena dalje navodi kako se sukladno odredbi članka 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odredbe ugovora, a ovdje predugovora, primjenjuju onako kako glase, dok je odredbom članka 3. predugovora sklopljenog između stranaka, jasno propisano da je tuženica kao prodavatelj u slučaju odustanka dužna vratiti dvostruki iznos kamate, pa kako je tužiteljica primila iznos od 5.000,00 eura, tužena pristaje i spremna je vratiti iznos od 5.000,00 eura s pripadajućim dvostrukim iznosom kamate na taj iznos, jer vraćanje dvostruke kapare nije pregovarano, niti ugovoreno. Tuženica, naime, smatra da je tužbeni zahtjev za povratom dvostrukog iznosa primljene kapare od 5.000,00 eura, odnosno zahtjev za isplatom 10.000,00 eura, neosnovan, jer ugovorne strane predugovora takvo što nisu ugovorile, niti je davanje kapare ugovoreno kao pravo na odustatninu u smislu odredbi članka 307. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev pod točkom I., a tužbeni zahtjev pod točkom II. usvojiti na temelju suglasnosti parničnih stranaka, uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova tuženici.

4. Rješenjem pod poslovnim brojem P-111/2024-4 od 30. travnja 2024. godine, sud je pravomoćno odbio prijedlog tužiteljice za zabilježbu spora u zemljišnoj knjizi na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, tužiteljica je po punomoćniku izjavljivala da se tužbenim zahtjevom traži isplata dvostruke kapare, dok je tužena po punomoćniku navodila kako spori tužbeni zahtjev iznad iznosa od 5.000,00 eura, kao i da je tužiteljica kao vjerovnik došla u zakašnjenje, s obzirom da nije dostavila broj računa na koji se može izvršiti isplata, a koje tvrdnje je tužiteljica pak smatrala neosnovanim, tj. smatrala je kako nije došla u zakašnjenje jer je tužena mogla izvršiti povrat i putem punomoćnika, dok joj pošiljka tužene nije ni uručena, već se radilo o povratu neuručene pošiljke.

6. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 3 spisa), Predugovor ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 12. ožujka 2024. (str. 5 do 7 spisa), ispis SMS poruka (str. 8 spisa), dopis tužene o odustanku od predugovora od 14. ožujka 2024. uz preslik poštanske pošiljke s povratnicom (str. 19 do 21 spisa), kao i izvornik poštanske pošiljke (str. 34 i 35 spisa), te su saslušane stranke. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7. Temeljem ovih izvedenih dokaza, a cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Prije svega, kako je tuženica priznala točku II. tužbenog zahtjeva, to je sud bez daljnjeg raspravljanja isti prihvatio, jer se radi o zahtjevu kojim stranke mogu slobodno raspolagati.

9. Predmet spora je po činjeničnim navodima tužiteljice zahtjev za isplatu dvostruke kapare plaćene temeljem Predugovora ugovoru o kupoprodaji nekretnina koji su stranke sklopile dana 12. ožujka 2024. godine, ovjerenog istog dana od strane javnog bilježnika Marije Mutavdžić iz [adresa] pod brojem OV-2493/2024. Nije sporno da je predmet Predugovora bila kupoprodaja nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti u vlasništvu tuženice, da je dogovorena kupoprodajna cijena od 55.000,00 eura, te da je tužiteljica kao kupac, sukladno članku 3. Predugovora, tuženoj kao prodavatelju, prilikom potpisivanja ugovora platila kaparu u iznosu od 5.000,00 eura. Isto tako, nije sporno da je tužena kao prodavateljica odustala od prodaje svojih nekretnina dan nakon potpisivanja Predugovora, te tužiteljicu o tome obavijestila SMS porukom. Među strankama je sporno ima li tužiteljica kao kupac iz predmetnog Predugovora pravo na vraćanje dvostruke kapare od tužene kao prodavateljice koja je primila kaparu u iznosu od 5.000,00 eura.

10. Odredbom članka 307. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO) propisano je da u slučaju kad je uz kaparu dogovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora, a stavkom 2. istog članka je propisano da u tom slučaju ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu.

11. Uvidom u Predugovor od 12. ožujka 2024. godine sklopljenog između stranaka, utvrđeno je da se odredbom članka 3. propisuje da je kupac prilikom potpisivanja ugovora prodavatelju isplatio kaparu u iznosu od 5.000,00 eura te u slučaju da prodavatelj odustane od prodaje, da je dužan kupcu vratiti dvostruki iznos kamate.

12. Dakle, iz Predugovora proizlazi da je istim ugovoreno davanje kapare i mogućnost tuženice kao prodavateljice da odustane od prodaje nekretnina, ali u kojem slučaju je tuženica dužna tužiteljici vratiti dvostruki iznos kamate, a ne kapare.

13. Prema odredbi članka 2. ZOO-a, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, koji se jedino ne mogu uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, dok čl. 11. ZOO-a propisuje da sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije nego što je ovim Zakonom određeno, osim ako iz pojedine odredbe ovog Zakona ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo.

14. Dakle, međusobne obvezne odnose ugovorne strane mogu slobodno uređivati jer su odredbe Zakona o obveznim odnosima dispozitivnog karaktera. Prema tome, iako je odredbom članka 307. st. 2. ZOO-a propisana mogućnost ugovaranja kapare kao odustatnine i vraćanje dvostrukog iznosa kapare u slučaju ako od ugovora odustane strana koja je kaparu primila, stranke mogu ugovorom odrediti i drugačije.

15. Prema odredbi članka 319. st. 1. ZOO-a odredbe ugovora se primjenjuju onako kako glase, dok se prema stavku 2. istog članka pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

16. Iako je tužiteljica u svom iskazu navodila da se u predmetnom Predugovoru dogodila omaška u pisanju te da je umjesto dvostrukog iznosa kapare, navedeno dvostruki iznos kamate, sud iz iskaza stranaka nije utvrdio da je postojala zajednička namjera da se za slučaj odustanka od ugovora ugovori vraćanje dvostruke kapare, jer o tome nisu posebno pregovarale, pa se ima prihvatiti ono što je napisano u Predugovoru, tim više što ga je sastavljala sama tužiteljica.

17. Naime, tužiteljica je opisivala da je prvotno sačinila predugovor uz pomoć pravnika u kojemu je kao kupac bio naveden njen otac, no međutim, kako je nekretninu kupovala putem kredita, u banci joj je rečeno da predugovor treba glasiti na njeno ime, pa je prethodno sastavljen predugovor pretipkavala, kako bi umjesto oca navela sebe, a prilikom pretipkavanja da joj se dogodila omaška u pisanju, na način da je umjesto dvostruke kapare, napisala dvostruka kamata. Ugovor je pretipkavala na svom poslu, a uz nju je bila tužena, nakon čega su zajedno otišle kod javnog bilježnika na potpisivanje i ovjeru Predugovora, kojom prilikom je tuženoj na ime kapare dala 5.000,00 eura, a nakon čega su obavljali još i druge poslove koji su bili nužni za realizaciju kupoprodaje. Sutradan navečer joj je tužena poslala poruku da odustaje od prodaje, nakon čega ju je zvala, međutim, tužena se više nije javljala. Tužiteljica je također navela da prilikom ovjere predugovora kod javnog bilježnika, isti nije čitan, niti ga je javni bilježnik tumačio, a nije joj znano zašto joj poštanska pošiljka tužene o odustanku od ugovora nije dostavljena, iako je živjela na naznačenoj adresi iz poštanske pošiljke, a nije našla obavijest o pokušaju uručenja pošiljke. Na upit svog punomoćnika odgovorila je kako smatra da je volja stranaka pri sklapanju predugovora bila da se u slučaju odustanka mora vratiti dvostruki iznos dane kapare, a ne dvostruke kamate, a na upit punomoćnika tuženice je pak odgovorila kako je točno da je u vrijeme dostave spominjane pošiljke od strane tuženice, imala prijavljenu adresu u [adresa], na koju se pošta dostavljala, ali da na toj adresi nije boravila jer je bila u procesu selidbe.

18. Tuženica je, pak, u svom iskazu opisivala kako je prodaju nekretnine bila objavila na oglasu na koji se javila tužiteljica i koja je zajedno s roditeljima došla vidjeti nekretninu. Idući dan se u jutarnjim satima sastala s tužiteljicom, kada su otišle do njenog posla, a kako bi tužiteljica napisala Predugovor. Tuženica je navela kako je ona dok je tužiteljica pisala Predugovor, sjedila kraj nje, no da nije znala je li tužiteljica pretipkavala prethodno već sastavljen predugovor ili ga je pisala ispočetka, te da nije znala da je tužiteljica imala prethodno sastavljen predugovor u kojemu je kao kupac bio naveden njen otac. Nakon što je tužiteljica dovršila Predugovor, zajedno su otišle kod javnog bilježnika, gdje su ga potpisali i ovjerili. Dalje je navela kako ona i tužiteljica uopće nisu pričale o odustanku, odnosno o mogućnosti odustanka od ugovora. U prostorijama javnog bilježnika je od tužiteljice primila 5.000,00 eura na ime kapare. Dalje, tužena je potvrdila da prije nego što je Predugovor potpisala, isti pročitala. Čitajući Predugovor, pročitala je i odredbu da u slučaju da odustane od prodaje, da je dužna vratiti dvostruki iznos kamate. Tu napisanu odredbu je shvatila upravo tako kako je i napisana u Predugovoru, dakle, da u slučaju odustanka treba platiti dvostruke kamate, a ne dvostruku kaparu. Navela je i kako prilikom potpisivanja Predugovora, javni bilježnik nije čitao niti objašnjavao značenje pojedinih odredbi. Dva dana kasnije je odustala od prodaje pa je tužiteljici poslala SMS poruku, a kako joj je tužiteljica uzvratila neugodnim porukama, obratila se odvjetniku kako bi preko njega tužiteljici vratila primljenu kaparu. Potvrdila je da je točno da ju je tužiteljica zvala telefonski, ali se nije htjela javiti, jer joj je tužiteljica bila napisala da će joj staviti teret na kuću, a što je za nju bilo neugodno i prijeteće.

19. Tužiteljica nije uopće sporila iskaz tuženice i stavljala primjedbe na istinitost njenog iskaza, osim u dijelu gdje je tužena navela da je SMS poruku za odustanak od Predugovora poslala dva dana poslije njegova zaključenja, a da je točno da je to bilo dan poslije potpisivanja Predugovora, a što sud konkretno uopće ne smatra bitnim.

20. Sud je prihvaćajući iskaze stranaka te u korelaciji istih sa materijalnim dokazima u spisu, donio zaključak da stranke prije sklapanja predmetnog Predugovora nisu uopće razgovarale o vraćanju dvostruke kapare za slučaj odustanka od Predugovora, da je tužiteljica sama pisala tekst Predugovora te članak 3. istog u kojemu je napisala da je prodavatelj u slučaju da odustane od prodaje, dužan kupcu vratiti dvostruki iznos kamate, a koju je odredbu, upravo tako kako ju je tužiteljica napisala, tužena prihvatila i potpisala, a da o istoj nisu uopće posebno razgovarale (pregovarale).

21. U situaciji kada tužiteljica ni sama ne tvrdi da su stranke prije zaključenja Predugovora razgovarale o vraćanju dvostruke kapare za slučaj odustanka, to se ista ne može s uspjehom pozivati na grešku pri pisanju, a koja se dogodila upravo njoj, pogotovo jer tužiteljica nije sporila iskaz tužene kako ona nije znala da je tužiteljica imala ranije sastavljen predugovor u kojem je kao kupac bio naveden tužiteljičin otac. Budući ni sama tužiteljica ne tvrdi niti opisuje kako se prije zaključenja predugovora razgovaralo o tome da će u slučaju odustanka tužena morat vratiti dvostruku kaparu, ne može se zaključiti da je među njima postojala namjera kao ugovaratelja da se za slučaj odustanka od kupovine treba vratiti dvostruka kapara, pa se stoga sporna odredba u kojoj je navedeno da se treba vratiti dvostruka kamata, a ne kapara, ne treba tumačiti nikako drugačije, već onako kako glasi.

22. Da je tuženica prihvatila spornu odredbu članka 3. Ugovora upravo onako kako glasi, osim iz njenog iskaza, proizlazi i iz sadržaja njenog dopisa o odustanku od Predugovora (str. 21 spisa) kojeg je upućivala tužiteljici, a u kojem je navela da moli da joj se dostavi broj tekućeg računa na koji će izvršiti povrat dvostrukog iznosa kamate, kako je i ugovoreno. U istom dopisu je ujedno navedeno da iako nije tako ugovoreno, u slučaju spremnosti sporazumnog raskida Predugovora, da će tužena kao prodavatelj vratiti i primljeni iznos od 5.000,00 eura. Ovaj dopis je upućivan na adresu tužiteljice [adresa], za koju je tužiteljica potvrdila da je bila adresa njenog prijavljenog prebivališta, ali da na istoj nije boravila, već je bila u postupku preseljenja na drugu adresu.

23. Slijedom svega navedenog, budući je sud utvrdio kako stranke nisu ugovorile vraćanje dvostruke kapare, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.000,00 eura, što predstavlja vraćanje dane kapare u tom iznosu, a to iz razloga jer je tuženica tijekom postupka navodila kako djelomično spori tužbeni zahtjev, odnosno da spori tužbeni zahtjev iznad iznosa od 5.000,00 eura. Slijedom toga je za preostalih 5.000,00 eura, odnosno do utuženih 10.000,00 eura, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

24. Iako je sud utvrdio da tužiteljica prema sklopljenom Predugovoru ima pravo zbog odustanka tužene od Predugovora na dvostruku kamatu (koja se u slučaju da stopa nije određena ugovorom, određuje u visini po čl. 26. st. 3. ZOO-a), kako je tužiteljica činjenično navodila da traži dvostruku kaparu, a ne dvostruku kamatu, to sud nije mogao dosuditi dvostruku kamatu, jer je sud vezan činjeničnom osnovom tužbe i postavljenim tužbenim zahtjevom.

25. Odredbom članka 183. ZOO-a, propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka, čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. Visina stope zatezne kamate određena je odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.

26. Stoga je tužena dužna tužiteljici na dosuđeni iznos platiti kamate od dana podnošenja tužbe, 14. ožujka 2024., kako je to tužiteljica i zatražila, a bez značaja su navodi tužene da je slanjem dopisa tužiteljici o odustanku od Predugovora, tužiteljica došla u zakašnjenje, jer je dopis istog datuma otkada je i tužba.

27. Kako su stranke po ocjeni ovoga suda djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sukladno članku 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, točku II tužbenog zahtjeva je tuženica odmah po primitku tužbe priznala, te u svezi tog dijela nisu ni nastali posebni troškovi, a od utuženih 10.000,00 eura, tužiteljici je dosuđeno pola, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod toč. IV.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Đakovu 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku