Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl. br. P-427/2025-60

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu, protiv tuženika ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. TG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oba zastupana po ZOU Goran Veljović i dr. iz Pule, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, te po protutužbi protutužiteljice TG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po ZOU Goran Veljović i dr. iz Pule, protiv tuženika: 1. OG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu i 2. ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po ZOU Goran Veljović i dr. iz Pule, radi utvrđenja bračne stečevine, izvan ročišta, 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena.

II Utvrđuje se da je protutužba protutužiteljice povučena.

III Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.150,00 eura, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika- protutužiteljice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je još kao maloljetnik zastupan po majci, zakonskoj zastupnici, dana 28. ožujka 2017. podnio tužbu protiv tuženika radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, kako bi mogao namiriti svoje potraživanje po osnovi uzdržavanja, koje mu je prvotuženik dužan platiti. U tužbi navodi da je kod javnog bilježnika Anke Poropat u Višnjanu dana 22. prosinca 2016. između prvotuženika i drugotužene sklopljen ugovor o prijenosu poslovnog udjela kojim je prvotuženik jedini član društva Zeleni signal d.o.o. [adresa] kao imatelj jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 38.700,00 kuna prenio drugotuženici te istupio iz društva tako da je drugotužena imatelj tog jednog poslovnog udjela u cijelosti. Prijenos poslovnog udjela da je izvršen bez naknade, da je upis promjene izvršen u registru Trgovačkog suda u Pazinu. Temeljni kapital društva Zeleni signal d.o.o. [adresa] da iznosi 38.700,00 kuna i navedeni iznos u cijelosti da je uplaćen u novcu. U povijesnom izvatku iz sudskog registra za navedeno društvo da je vidljivo da je sada jedini osnivač društva drugotužena, a prvotuženik da je prije bio jedini osnivač, a i dalje, od 04.06.2013. da je jedini član društva. Tužitelj tvrdi da ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema prvotuženiku temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Poreču posl. br. P-275/06-12 od 9. veljače 2007. u iznosu od 114.000,00 kuna sa zateznim kamatama sukladno rješenju o ovrsi Općinskog suda u Puli posl. br. Ovr-6865/16 od 27. rujna 2016. umanjeno za pojedine uplate kako je navedeno u rješenju o ovrsi, sukladno potvrdi Raiffeisen Bank od 6. rujna 2016. o uplatama prvotuženika na ime alimentacije tužitelja, uz trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 1.200,00 kuna sa zateznim kamatama. Dalje tvrdi da prvotuženik nema nekretnina u svom vlasništvu na kojima bi tužitelj mogao namiriti svoje potraživanje, dok ima obveze po kreditima i to od 13.12.2007. kod Raiffeisen stambena štedionica d.d. u iznosu od 21.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate od 12. godina i Ugovoru od 27. srpnja 2012. kod Raiffeisen Bank Austria d.d. u iznosu od 54.100,00 kuna sa rokom dospijeća 31.08.2022. Tužitelj tvrdi da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen između tuženika isključivo kako bi se onemogućila naplata potraživanja tužitelja prema prvotuženiku. Tvrdi da se radi o fiktivnom ugovoru koji je sklopljen iz nedopuštene pobude. S obzirom da se radi o ugovoru bez naknade tj. o besplatnom raspolaganju sukladno čl. 67. st. 3. da se smatra da je prvotuženik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju te da za pobijanje te pravne radnje se ne zahtjeva da je to trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato. Uz to drugotužena da je supruga prvotuženika i da se radilo o besplatnom raspolaganju temeljem čl. 67. st. 2. ZO-a da se smatra da je drugotuženoj to bilo poznato. Zato predlaže da se utvrdi ništetnim premetni ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen između tuženika 22.12.2016., da se naloži sudskom registra Trgovačkog suda u Pazinu brisanje upisa proveden rješenjem 4. siječnja 2017. za Trgovačko društvo Zeleni signal d.o.o. [adresa] te da se naloži drugotuženoj da dobit trgovačkog društva Zeleni signal d.o.o., temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela isplati prvotuženiku, koji iznosi i dobiti će se precizirati nakon što se donese odluka o rasporedu dobiti. Podredno predlaže da se naloži drugotuženoj da dobit predmetnog društva koja bude raspoređena i isplaćena njoj da se isplati trgovačkom društvu, koji iznos dobiti da će se precizirati nakon što se donese odluka o rasporedu dobiti za društvo i isplati iste. Također ukoliko sud ne prihvati prvo postavljeni tužbeni zahtjev, eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži da predmetni ugovor o prijenosu poslovnog udjela gubi učinak prema tužitelju, u djelu potrebnom za namirenje tužiteljeve tražbine u cijelosti sa svim zateznim kamatama i troškovima izdavanja rješenja o ovrsi, zatim da tužitelj svoju tražbinu namiri prodajom jednog poslovnog udjela društva u nominalnom iznosu od 38.700,00 kuna. Također da tuženici solidarno dobit trgovačkog društva isplate tužitelju, koji iznos dobiti će se precizirati nakon što se donese odluka o rasporedu dobiti za predmetno trgovačko društvo, sve uz naknadu parničnog troška. Tužitelj je predložio da sud donese rješenje kojim se dopušta zabilježba spora povodom predmetne tužbe.

2. Rješenjem P-555/2017-6 od 9. svibnja 2017. dopuštena je zabilježba spora sukladno predloženom od strane tužitelja te je naloženo sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu da izvrši upis zabilježbe spora za društvo Zeleni signal d.o.o. [adresa].

3. U odgovoru na tužbu tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavaju da je predmetni ugovor o prijenosu poslovnog udjela predmetnog društva sklopljen radi izbjegavanja plaćanja bilo kakve obveze. Tvrde da je poslovni udio kupljen zajedničkim novcem prvo i drugo tuženika koji je stečen zajedničkim radom te da je poslovni udio bračna stečevina tuženika budući da je njihov brak sklopljen 2008. Do prebacivanja vlasništva na drugotuženu da je došlo zbog spleta životnih okolnosti, odnosno tragičnih događaja u životu tuženika (drugotuženoj da je dana **.**.2016. preminuo otac s kojim je bila jako bliska, zatim da je drugotužena saznala da je imala spontani pobačaj te je 28.10.2016. zbog toga bila u životnoj opasnosti, da neko vrijeme zbog takvog psihičkog i zdravstvenog stanja nije mogla raditi kao instruktor autoškole već kao direktor). Tuženici smatraju da su tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani, da nisu ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o obveznim odnosima za ništetnost, da određeni tužbeni zahtjevi nisu provedivi, te prvotuženik konačno osporava da bi tužitelj imao tražbinu prema njemu. Između zakonske zastupnice tužitelja i tuženika da je postojao dogovor da se novac za uzdržavanje tužitelja isplaćuje "na ruke" jer je tuženik određeno razdoblje kada je bio zaposlen u društvu Forex d.o.o. primao plaću "na ruke". Konačno tuženici tvrde da je jedna polovina poslovnog udjela bračna stečevina drugotužene i zato podnosi protutužbu te predlaže da sud donese presudu da je drugotužena temeljem bračne stečevine vlasnica u ½ djela jednog poslovnog udjela društva Zeleni signal d.o.o. [adresa].

4. Tužitelj je osporavao navode tuženika te je predlagao i donošenje rješenja o osiguranju radi namirenja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja (prvotuženiku).

4.1. Tuženici su se protivili prijedlogu radi donošenja rješenja radi osiguranja novčane tražbine.

5. Tužitelj, (s obzirom na tijek ovršnog postupka) je u ovom postupku, (sukladno uplatama u ovršnom postupku, prema stanju duga iz dopisa FINA-e u predmetu Ovr- 6865/2016 od 18. ožujka 2024.) precizirao tužbeni zahtjev, a konačno podneskom od 3. listopada 2025. precizirao je tužbeni zahtjev (s obzirom na djelomično namirenje njegove tražbine), tako da potražuje iznos od 12.513,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13.08.2025. do isplate.

6. Tužitelj je podneskom od 16.11.2025. obavijestio sud da je između stranaka postojao izvan sudski dogovor kojim bi se uredili svi sporni odnosi i zaključila sudska nagodba. Međutim, u međuvremenu prvotuženik (ovršenik) da je putem ovrhe 11.11.2025. podmirio dug u iznosu od 12.442,56 eura. S obzirom da se radi o parničnom postupkom pokrenutom 2017., a da je prvotuženik tek 9 godina nakon pokretanja ovrhe podmirio dug, time da su tuženici prouzročili vođenje ovog parničnog postupka. S obzirom da je podmireno dugovanje tužitelj da više nema pravnog interesa za vođenje parnice i zato da povlači tužbu. Ukoliko tuženici odbiju dati pristanak na povlačenje tada se tužitelj iz razloga jer je podmiren dug čime više nema pravnog interesa za vođenje parnice, odriče tužbenog zahtjeva, jer je plaćanjem duga parnični postupak postao bespredmetan. Tužitelj traži naknadu troškova parničnog postupka za sastav tužbe 500,00 EUR, sastav podneska 07.07.2017., 500,00 EUR. sastav podneska 28.07.2017., 500,00 EUR, pristup ročištu 14.09.2017., 500,00 EUR, pristup ročištu 02.11.2017., 500,00 EUR, sastav podneska 06.11.2017., 500,00 EUR, sastav podneska 02.06.2025., 200,00 EUR, sastav podneska 09.09.2025., 50,00 EUR, pristup ročištu 11.09.2025., 200,00 EUR, pristup ročištu 12.10.2025., 200,00 EUR, sastav podneska 16.11.2025., 200,00 EUR, ukupno 3.850,00 EUR + sudske pristojbe.

7. Podneskom od 21. studenog 2025. tuženik tvrdi da tužitelj pogrešno tumači odredbu čl. 158. ZPP-a, To što se tražbina iz Presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl.br. P-203/2022 od 19. travnja 2023. godine namirila prisilnim ustezanjem novčanih sredstava sa računa prvo tuženika putem Financijske agencije, ne znači da je prvo tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu iz ovog predmeta. Zato potražuje parnični trošak. Obustava kod Fine započela je prije pokretanja ove parnice te se uredno plijenilo sve do trenutka kada se tražbina tužitelja namirila u cijelosti. Ukoliko bi sud zauzeo suprotno shvaćanje u odnosu na prvo tuženika, sasvim je jasno da drugo tuženica svakako nije udovoljila tužbenom zahtjevu te da ona ima pravo na naknadu parničnog troška. Drugo tužena nije ni djelomično udovoljila tužbenom zahtjevu, niti to tužitelj tvrdi, pa obzirom da tužitelj povlači takav tužbeni zahtjev, odnosno tužbu protiv drugo tuženice, drugo tuženica ima pravo na naknadu prouzročenih parničnih troškova sukladno članku 158. Zakona o parničnom postupku. U konačnici, tuženici nisu udovoljili tužbenom zahtjevu – ugovor o prijenosu poslovnog udjela koji je predmetom ove parnice nije izgubio pravni učinak niti se je tužitelj naplatio iz dobiti trgovačkog društva ZELENI SIGNAL d.o.o. stoga su tuženici suglasni sa povlačenjem tužbe, ali potražuju trošak za sastav odgovora na tužbu i sastav protutužbe od 15. svibnja 2017. godine 250 bodova uvećano za PDV, što ukupno iznosi 625,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podneska od 5. rujna 2017. godine 250 bodova uvećano za PDV, što ukupno iznosi 625,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, za pristup na ročište dana 14. rujna 2017. godine 250 bodova uvećano za PDV, što ukupno iznosi 625,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, za pristup na ročište dana 2. studenog 2017. godine 250 bodova uvećano za PDV, što ukupno iznosi 625,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, za pristup na ročište dana 11. rujna 2025. godine 250 bodova uvećano za PDV, što ukupno iznosi 625,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, za sastav podneska od 12. studenog 2025. godine 250 bodova uvećano za PDV, što ukupno iznosi 625,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife te za sastav ovog podneska 250 bodova uvećano za PDV, što ukupno iznosi 625,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife. Obzirom da je tužitelj podneskom od 16. studenog 2025. godine povukao tužbu, drugo tužena povlači protutužbu iz odgovora na tužbu, a kojim se traži utvrđenje bračne stečevine.

8. Tužitelj je u podnesku od 10. prosinca 2025. naveo da, budući su tuženici suglasni s povlačenjem tužbe, da su ispunjeni uvjeti za donošenje Rješenja o povlačenju tužbe. Međutim, osporava da tuženi imaju pravo na naknadu parničkog troška. Ističe da je rješenje o ovrsi izdano radi namirenja iznosa od 120.781,00 kuna sa danom obračuna 13. rujna 2016., što je obuhvaćalo glavnicu od 102.054,36 kuna te razlika do 120.781,00 kuna da čini dospjelu, nepodmirenu zateznu kamatu do dana obračuna 13. rujna 2016., odnosno 18.726,64 kune. Na samu glavnicu od 102.054,36 kuna određeno je da zatezna kamata teče od 14. rujna 2016. A rješenjem da je Županijski sud u Bjelovaru posl. br. Gž-650/2023-2 od 28. prosinca 2023. potvrdio presudu ovog suda posl. br. P-203/2022-86 od 19. travnja 2023. na način da se određena ovrha u pogledu glavnice i obračunate zatezne kamate sa danom obračuna 13. rujna 2016. proglašava nedopuštenom isključivo za dio obračunate zatezne kamate od 8.740,29 kn čime je ovrha izdana rješenjem Općinskog suda u Puli posl. br. Ovr-6865/16 od 27. rujna 2016. i ovrha određena rješenjem o ispravku tog rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-6865/16 od 14. travnja 2017. ispravna otpočetka za 120.781,00 kuna – 8.740,29 kuna = 112.040,71 kuna, od čega se 102.054,36 kuna odnosi na glavnicu te razlika do 112.040,71 kuna nepodmirenu zateznu kamatu do dana obračuna 13. rujan 2016., odnosno 9.986,35 kuna (sama glavnica iznosi 102.054,36 kuna/13.544,94 eura).

9. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Poreču posl. br. P- 275/2006-12 od 9. veljače 2007. utvrđeno je da je naloženo prvotuženiku da za uzdržavanje, tada maloljetnog, tužitelja plaća mjesečno iznos od 1.000,00 kuna sve dok za to budu postojali zakonski razlozi do svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun zakonske zastupnice tužitelja. Tužitelj je protiv prvotuženika podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima prvotuženika na svim njegovim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama budući da prvotuženik nije u cijelosti podmirio svoju obvezu prema navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi. Tako je predložio donošenje rješenja o ovrsi radi namirenja dospjele novčane tražbine tužitelja (ovrhovoditelja) prema ovršeniku (prvotuženiku) u iznosu od ukupno 114.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od ožujka 2007. do kolovoza 2016. pa sve do isplate. Općinski sud u Puli je Rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-6865/2016 od 27. rujna 2016. odredio predloženu ovrhu i odredio trošak od 1.250,00 kuna te je naložio ovršeniku da u roku od 15 dana ovrhovoditelju naknadi navedeni trošak postupka.

10. Ovršenik-prvotuženik je podnio tužbu protiv ovrhovoditelja-tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Presudom ovog suda posl. br. P-203/2022-86 od 19. travnja 2023. (ranije oznake P-1334/2017) proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Puli Ovr-6865/2016 od 27. rujna 2016. i ovrha određena rješenjem o ispravku tog rješenja posl. br. Ovr-6865/2016 od 14. travnja 2017. u djelu koji se odnosi na iznos od 1.160,04 eur koji se odnosi obračun zatezne kamate, kao i u djelu u kojem je ovrha određena radi namirenja budućih mjesečnih iznosa uzdržavanja u iznosu od 132,72 eura mjesečno počev od 1. rujna 2016. pa na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a sa pripadajućim kamatama. U odnosu na preostali dio za koji se zahtjeva proglašenje ovrhe nedopuštenom tužbeni zahtjev tužitelja-ovdje prvotuženika je odbijen. Također je naloženo tužitelju-prvotuženiku da tuženiku-ovdje tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu 2.040,57 eura.

10.1. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-650/2023-2, povodom žalbe tužitelja-prvotuženika, žalba je odbijena te je potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

11. U ovršnom postupku posl. br. Ovr-6865/2016 FINA je dostavila dopis prema kojem je do dana 20. ožujka 2025. stanje duga na dan 20. ožujka 2025. – 13.445,27 eura sa daljnjim obračunom zakonske zatezne kamate. FINA je obavijestila sud da je postupila po presudi ovog suda posl. br. P-203/2022-86, tj. ograničila ovrhu, a na dan 7. listopada 2025. da stanje duga iznosi 12.943,52 eura glavnice sa daljnjim obračunom zakonske zatezne kamate.

12. Iz navedenih postupaka (parničnog i ovršnog) nesporno je utvrđeno da tuženik nije izvršavao obvezu prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi kojom je naloženo prvotuženiku da plaća tužitelju točno određeni iznos, na ime uzdržavanja te je tužitelj opravdano podnio prijedlog za ovrhu tj. pokrenuo ovršni postupak i tužbu u ovoj pravnoj stvari kako bi mogao namiriti svoju tražbinu, a sve s obzirom na činjenicu da prvotuženik nije imao nekretnina ili druge imovine za namirenje te tražbine. Konačno, tužitelj je nakon više sudskih postupaka i nakon dugi niz godina, više od 9 god., namirio svoju tražbinu, na način da je prvotuženik "iznenada" i odjednom dana 11. studenog 2025. uplatio iznos od 12.442,56 eura (u ovršnom postupku).

13. Tužitelj je bio primoran svoje potraživanje ostvarivati u navedenim postupcima, te je logično da tužitelj više nema pravnog interesa da se ovaj postupak nastavi s obzirom na uplatu prvotuženika 11. studenog 2025. u iznosu od 12.442,56 eura, slijedom čega je povukao tužbu, ali i zatražio naknadu troškova postupka.

14. Tuženici se nisu protivi povlačenju tužbe, ali su zatražili naknadu troškova postupka, te su povukli protutužbu.

15. Tužitelj je povukao tužbu i tuženici (drugotuženica) je povukla protutužbu.

16. Odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a propisuje da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od stavka 1., ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika sa tužbenim zahtjevom kako je uvodno u toč. 1. obrazloženja i opisano. Međutim, tužitelj je upravo predmetnu tužbu podnio (jer druge mogućnosti za namirenje svoje tražbine nije imao) radi namirenja svoje tražbine koju ima po osnovi uzdržavanja još od vremena dok je bio maloljetno dijete, a koje uzdržavanje je prvotuženik bio dužan doprinositi kao otac, a to nije činio odnosno svoju obvezu iz 2016. godine nije ispunio unatoč pravomoćnoj i ovršnoj presudi, sve do 11. studenog 2025., tj. nakon više od 9 godina. Dakle, nesporna je činjenica da se tužbeni zahtjev u ovom postupku odnosio na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, ali to pobijanje je bilo u svrhu namirenja dospjele tražbine tužitelja prema prvotuženiku. Tužba u ovom predmetu podnijeta je 28. ožujka 2017., ovrha je pokrenuta u rujnu 2016., a u vrijeme podnošenja tužbe prvotuženik nije imao sredstava za namirenje tražbine, a predmetni ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklonjen je između tuženika 22. prosinca 2016., neposredno nakon pokretanja predmetnog postupka ovrhe.

17. Pravo na sudsku zaštitu bilo bi često iluzorno kad bi troškovi prouzročeni vođenjem parnice pali definitivno na teret onoga koji je parnicu pokrenuo radi opravdane zaštite svojih prava. A zaštita će biti potpuna samo ako njeno ostvarivanje ne bude skopčano s izdacima. To je moguće ako se u načelu stane na stajalište da je definitivno dužan snositi svoje troškove i naknaditi troškove svom protivniku onaj koji je svojim držanjem prije i izvan parnice doveo do potrebe da se parnica vodi, koji je prouzrokovao parnicu, koji joj je dao povoda povredom subjektivnih prava.

18. U konkretnoj pravnoj stvari s obzirom da je došlo do povlačenja tužbe budući da je tuženik podmirio svoju obvezu na ime uzdržavanja, da je tužitelj tako ostvario svoju tražbinu, u ovršnom postupku, nakon devet godina tj. da je do povlačenja došlo upravo jer je prvotuženik namirio tražbinu tužitelja prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi i pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi, tuženici su dužni naknaditi tužitelju parnični trošak. Naime, ova tužba je podnijeta jedino i isključivo u svrhu namirenja tražbine tužitelja prema pravomoćnoj i ovršnoj odluci suda, u tom slučaju nije relevantno što konkretnom tužbenom zahtjevu iz tužbe nije udovoljeno već je relevantno da je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja odnosno da je tužitelju namirio sva dugovanja koja je imao temeljem pravomoćne i ovršne odluke suda.

19. U ovom postupku tužitelj nije izgubio parnicu, jer sud nije uskratio pravnu zaštitu tužitelju, tužbeni zahtjev tužitelja nije odbijen niti je tužba odbačena. Odgovornost za uspjeh ili neuspjeh zasnovano je na primjeni objektivnog kriterija. Tuženici su suparničari u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev za ništetnost ugovora o prijenosu poslovnog udjela pa snose troškove. A drugotuženica je povukla protutužbu. Konačno, tuženici – prvotuženik je svojim skrivljenim i nesvrsishodnim ponašanjem – neplaćanjem iznosa za uzdržavanje mlt. O, unatoč pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci, prouzročio produženje sudskog postupka i prouzročio troškove postupka. S obzirom na suparničarstvo oba tuženika te konačno da je predmet ovog spora bila i tužba i protutužba te da je konačno došlo do povlačenja i tužbe i protutužbe, sud je o troškovima postupka odlučio da su tuženici dužni naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 7.7.2017. i 28.7.2017. te za zastupanje na ročištima 14.9.2017. i 2.11.2017. za svaku radnju po 500,00 eura, za sastav podneska od 9.9.2025. iznos od 50,00 eura, za sastav podneska od 16.11.2025. iznos od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima 2.6.2025. i 11.9.2025. za svako po 200,00 eura, odnosno sveukupno 3.150,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 6.11.2017. jer isti nije bio nužan, niti za ročište 12.10.2025. jer ročište nije održano. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tarifnom broju 7., 8., 9., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19.1. Tuženicima nije priznat parnični trošak iz razloga obrazloženih u toč. 16. ovog obrazloženja.

20. Slijedom svega navedenog riješeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 15. prosinca 2025.

S u t k i n j a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog Rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog Rješenja.

Dna:

1. Tužitelju p.p.,

2. Tuženicima p.p.