Poslovni broj: Pn-1623/2021-55

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Ostović, u pravnoj stvari tužitelja ČF (nominativ: ČF), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Svetlana Marohnić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA, Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA, Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, da tužitelju ČF (nominativ: ČF), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.777,69 EUR (dvijetisućesedamstotinasedamdesetsedam eura i šezdesetdevet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2.10.2020. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA, Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, da tužitelju ČF (nominativ: ČF), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 149,40 EUR (stotinučetrdestdevet eura i četrdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos s osnove tuđe njege i pomoći od 149,40 EUR (stotinučetrdestdevet eura i četrdeset centi), za razdoblje od 2.10.2020. do 14.12.2025., kao neosnovan, u cijelosti.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ČF (nominativ: ČF), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u preostalom iznosu od 3.192,76 EUR (tritisućestodevedestdva eura i sedamdesetšest centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tekućim od

2.10.202. pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ČF (nominativ: ČF), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 7.813,91 EUR (sedamtisućaosamstotinatrinaest eura i devedesetjedan cent) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tekućim od 2.10.2020. pa do isplate, kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju ČF (nominativ: ČF),

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA, Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.301,85 EUR (tisućutristotinejedan euro i osamdesetpet centi), u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja ČF (nominativ: ČF), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu parničnog troška u cijelosti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: Tužitelj) je podneskom od 24. lipnja 2021. ovom sudu podnio tužbu radi naknade štete u kojoj u bitnom navodi da je 13.3.202. bio sudionik prometne nesreće u kojoj je zadobio teške i trajne ozljede, pri čemu je stradao kao vozač osobnog automobila kojeg je sa strane udario kamion Iveco Strails, osiguranik tuženika. Radi ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju, bio je na bolovanju skoro cijelu godinu, nije mogao raditi, a navodi da i dalje trpi bolove i ograničenja u vidu smanjene životne aktivnosti. Navodi da mu je tuženik isplatio iznos od 2.057,20 EUR (15.500,00 kn), što tužitelj smatra nedostatnim iznosom. Tužitelj, nadalje, u tužbi navodi da cijelo vrijeme od nesreće trpi jako bolove, ograničenost u pokretima, ograničene aktivnosti na poslu i unutar obitelji radi zdravstvenog stanja te akutni posttraumatski stres i anksioznost, navodi da je bio na bolovanju od 13.3.2020. do 4.12.2020., da zbog bolova nije mogao biti u mogućnosti obavljati rad u svom obrtu [obrt], zbog čega potražuje i naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 7.813,91 EUR (52.873,94 kn). S osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelj potražuje daljnji iznos od 6.119,85 EUR (46.106,94 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 2.10.2020., pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA, Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 (dalje: tuženik) ne spori nastanak štetnog događaja. Navodi da je tužitelju prije podnošenja tužbe, 8.3.2021. isplatio 1.672,31 EUR EUR (tada 12.600,00 kn). Osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, navodi da iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu traženog iznosa u tužbi. Nadalje, u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, a u pogledu izmakle koristi, osporava visinu i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i eventualnog pada prihoda tužitelja, u cijelosti. Navodi da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je tužitelju priznata ozljeda na radu slijedom čega je isti ostvarivao naknadu u 100% iznosa na teret HZZO-a. Nadalje, tuženik prigovara i tijeku zateznih kamata u cijelosti, navodi da je isplatu nespornog iznosa izvršio u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva pa da zbog toga nije u zakašnjenju prema tužitelju. Predlaže da sud stoga odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i obveže ga da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Pročitana je preslika potvrde MUP-a PU Osječko-baranjske od 27.3.2020. (list 6-7 spisa), preslike ponude i prijedloga sporazuma tuženika od 5.3.2021. (list 8-9 spisa), prigovor tužitelja na ponuđeni iznos štete (list 10- 11 spisa), odgovor na prigovor tuženika od 29.3.2021. (list 12-13 spisa), potvrde HZZO-a o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list 14-23 spisa), medicinska dokumentacija (list 24-34 spisa), preslika izvatka iz obrtnog registra za tužitelja (list 35 spisa), preslika poreznog rješenja od 14.4.2021. (list 36-37 spisa), Izvješće o paušalnom dohotku od samostalne djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak u 2019. (list 38 spisa), preslike prometa po računu tužitelja HPB-a (list 39-46 spisa), preslika potvrde o uplati nespornog iznosa tužitelju (list 57-58 spisa), Izvješće FINA-e (list 61-62 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu dr.med. Žarku Rašiću i vještaku specijalistu psihijatru Gordanu Makariću (list 85-88 spisa). Provedeno je financijsko vještačenje (list 119-120 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 66- 67 spisa). Pročitane su pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka (list 97 spisa). Saslušani su vještaci radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (list 106-108 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i nije sporan nastanak štetnog događaja.

5.1. Među parničnim strankama je sporna visina neimovinske štete te osnov i visina izgubljene zarade tužitelja.

6. Podneskom od 17. veljače 2025., tuženik je specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku da mu naknadi ukupan iznos od 8.528,63 EUR i to iznos od 3.500,03 EUR s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti te iznos od 5.028,60 EUR s osnove izgubljene zarade, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2.10.2020. pa do isplate. Tuženik je time smanjio tužbeni zahtjev, što sukladno sudskoj praksi predstavlja djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe članka 193. ZPP-a. Tuženik na glavnom ročištu održanom 16. listopada 2025. nije pristao na povlačenje tužbe, slijedom čega se postupak nastavlja kao da povlačenja nije ni bilo, to jest sud odlučuje o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe od 24.6.2021.

7. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja, provedeni su dokazi medicinskim vještačenjem po vještacima Maji Novak Roje, spec. neurologije i vještaku Miljenku Franiću, vještaku za ortopediju i traumatologiju.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr.med Žarka Rašića i dr.med. Gordana Makarića od 14.9.2023. proizlazi da je tužitelj u stradao u štetnom događaju kada je zadobio istegnuće mišića vrata i natučenje leđa. Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku poremećaja prilagodbe. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritete, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Akutnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Liječenje je završeno 15.1.2021., nakon provedene fizikalne terapije. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, bolovi srednjeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno 63 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, te potom umjereni strah 7 dana. Po navedenom trpio je slabiji strah 7 tjedana. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ocijenjene su 5% ukupno jer će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna u trajanju 15 dana po 2 sata dnevno (30 sati) te još 15 dana po 1 sat dnevno (15 sati).

9. Podneskom od 29.11.2023., vještak Gordan Makarić se pisano očitovao na prigovore tužitelja, pri čemu je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja. Na ročištu održanom 13. lipnja 2024., sud je saslušao vještake radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja te očitovanja na prigovore tužitelja iznesene u podnesku od 17.10.2023., u kojem u bitnome prigovara ocjeni jačine i duljine bolova utvrđenoj u nalazu i mišljenju kao preniskoj. Vještaci su prigovore tužitelja otklonili u cijelosti, u bitnome navodeći da nije životno i realno da netko kontinuirano dva i pol mjeseca trpi jake bolove, a da u vremenskom periodu od dva i pol mjeseca ne potraži dodatnu liječničku pomoć. Navode da su intenzitet bolova utvrdili uzevši u obzir tijek i način liječenja opisane degenerativne promjene na CTU kao i na magnetskoj rezonanci. Pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeto je u obzir da tužitelj ima povremene bolove. Nadalje, vještaci su naveli da su prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeli u obzir izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, a da je procjena smanjene životne aktivnosti dana nakon u vida u postojeću medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, učinjene dijagnostičke preglede te kliničkog pregleda po vještaku kirurgu i psihijatru.

10. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr.med Žarka Rašića i dr.med. Gordana Makarića od 14.9.2023. jer smatra da su isti dani stručno i obrazloženo te da su svi prigovori stranaka otklonjeni na jasan način, tako da nalaz i mišljenje ne sadrže nikakve dvojbe.

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 26.5.2022., sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je u bitnome naveo da je nakon nesreće bio na rehabilitaciji i radio ono što su mu liječnici preporučili. Išao je na plivanje i radio je vježbe za leđa, išao je pješke. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je na vježbe išao do kraja prvog mjeseca 2021., a na bolovanju je bio do prosinca 2020., na bolovanju da je primao iznos od oko 2.500,00 – 2.600,00 kn. Navodi da mu se život nakon nesreće promijenio jer mora na sve paziti, u puno stvari mu pomažu djeca i ukućani, primjerice kod nošenja kanti vode, sklanjanja drva, morao je kupiti anatomski madrac i jastuk da lakše zaspi. Navodi da je bio jedini zaposleni u svom obrtu, a obrt je zatvoren 1. prosinca 2021., funkcionirao je na način da su stranke naručivale usluge.

12. Sud je iskaz tužitelja ocijenio istinitim u pogledu razdoblja koje je proveo na bolovanju, tuđe pomoći i njege, bolova koje danas osjeća te primitka naknade za bolovanje.

13. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja po dr.med Žarku Rašiću i dr.med. Gordanu Makariću, sud je utvrdio je kako je tužitelju nastankom predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

14. Odredom članak 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je da se pod pravima osobnosti podrazumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, sukladno odredbi članka 1110. stavku 1. ZOO-a, sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu.

16. S obzirom na sve ranije navedeno, prema ocjeni ovog suda, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu temeljem članka 1100. stavka 1. ZOO-a. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da da tužitelju temeljem članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada ukupan iznos s osnove imovinske i neimovinske štete od 4.675,00 EUR i to iznos od 1.500,00 EUR za pretrpljeni strah, iznos od 1.950,00 EUR za pretrpljenu bol, iznos od 1.000,00 EUR za smanjenje životne aktivnosti od 5% te iznos od 149,40 EUR s osnove tuđe pomoći i njege za koju su oba vještaka utvrdila da su tužitelju bila potrebna u trajanju od ukupno 45 sati (45h x 3,32 EUR/h = 149,49 EUR). U pogledu jačine i trajanja bolova i straha, sud je prilikom određivanja koristio nalazom i mišljenjem oba vještaka pa je na temelju slobodne ocjene utvrdio navedeni iznos, a sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., uvećano za 50%. Pritom se mora uzeti u obzir da je tuženik dobrovoljno isplatio tužitelju ukupan iznos od 1.672,31 EUR, i to prije podnošenja tužbe. Slijedom navedenog, sud je tužitelju s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 2.777,69 EUR, a s osnove tuđe pomoći i njege mu je dosudio iznos od 149,40 EUR (45h x 3,32 EUR). U preostalom dijelu, u iznosu od 3.192,76 EUR, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

17. Tužitelju je, dakle, sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 2.927,09 EUR. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, a u vezi s člankom 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba članka 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je članku 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužitelj na iznos dosuđene neimovinske štete ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbenog zahtjeva to jest od 20.10.2020., po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. ZOO-a. U odnosu na dosuđenu imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege, s obzirom na to da je liječenje završilo prije podnošenje tužbe, tužitelj pogrešno potražuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer obaveza naknade imovinske štete dospijeva tek danom njezina utvrđenja, stoga je bilo ispravno tužitelju dosuditi zakonske zatezne kamate tek od dana donošenja presude jer je tim danom utvrđena visina imovinske štete, sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a.

18. U tijeku postupka je radi utvrđivanja visine izgubljene zarade tužiteljice provedeno financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću, zaposlenom u društvu RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o., Zagreb. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da izmakla korist tužitelja iskazana kao razlika između predviđenog dohotka i ostvarenih primitaka u 2020. iznosi 5.028,50 EUR. Od priljeva koje je tužitelj ostvario u obrtu 2020., na primitke obrta ostvarene tijekom 2020. odnosi se ukupno 5.184,55 EUR (uplaćena pozajmica nije primitak obrta), pa kada se navedeni iznos usporedi s primicima ostvarenima tijekom 2019., proizlazi razlika (manje ostvareni primici) u iznosu od 5.028,60 EUR.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je isti izrađen stručno i jasno.

20. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje tužitelja s osnove naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade (izmakle koristi), ovaj sud smatra da taj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan u cijelosti iz razloga kako slijedi. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio i osnov i visinu potraživanja s osnove izgubljene zarade, odnosno osporio je uzročno-posljedičnu vezu između nastalog štetnog događaja i izmakle koristi kod tužitelja. Iako iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da bi visina izmakle koristi koju je tužitelj eventualno pretrpio iznosila 5.028,60 EUR, sud ističe kako je vještak mogao utvrditi isključivo njezinu visinu, ali da je meritorna odluka o tome je li takav zahtjev osnovan, na sudu.

20.1. Sud je tijekom postupka čitanjem materijalne dokumentacije i saslušanjem tužitelja utvrdio da je tužitelj tijekom razdoblja bolovanja (13.3.2020. do 4.12.2020.) radio, jer to proizlazi iz dostavljene dokumentacije o priljevu na žiro računu tužitelja. Nadalje, sud je čitanjem Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad HZZO-a utvrdio da se tužitelj od 13.3.2020. do 4.12.2020. nalazio na bolovanju prema šifri „ozljeda na radu“ te da je za tu vrstu bolovanja primio ukupan iznos od 2.862,90 EUR (21.028,00 kn) (list 120 spisa nalaza). Sud je, nadalje, utvrdio da je tužitelj od društva R-projekt d.o.o. ostvario ukupne prihode u iznosu od 2.455,41 EUR (18.035,00 kn) za vrijeme dok se nalazio na bolovanju, ali i nakon što mu je bolovanje zatvoreno (uplate su izvršene u razdoblju od 1.1.2020. do 27.3.2020. i 30.12.2020.).

20.2. Sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a, oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka je jasno vidljivo da je tužitelj za vrijeme bolovanja isporučivao svoje usluge programiranja putem paušalnog obrta trećima, konkretno društvu R-projekt d.o.o. te da je ostvario određenu zaradu u 2020. godini. No, međutim, stav je ovog suda da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između eventualno nastale izmakle koristi i predmetnog štetnog događaja. Tužitelj nije dokazao da zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi nije mogao ostvariti dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, koji je to dobitak po redovnom tijeku stvari, a niti da je to ostvarenje tog dobitka eventualno spriječeno štetnikovom radnjom. Drugim riječima, tužitelj nije uspio dokazati (bilo materijalnom dokumentacijom, bilo iskazima svjedoka/klijenata) da bi uslijed zadobivene ozljede bio eventualno primoran odustati od nekog već dogovorenog posla, to jest da je prije nastanka štetnog događaja imao druge ponude (narudžbe) osim onih od društva R-projekt d.o.o., za koje bi se tek tada moglo utvrditi da jer riječ o dobiti koju je mogao osnovano očekivati. Upravo suprotno, tužitelj je odradio (očito) sav posao koji je dogovorio s klijentom R-projekt d.o.o., što proizlazi, između ostalog i iz njegovog iskaza: „Obrt je funkcionirao na način da su stranke naručivale usluge.“. navodi tužitelja da je programer po struci i da je djelatnost informatičkih usluga to jest IT sektor i za vrijeme pandemije korona virusa (2020.) ostvario gotovo istovjetno poslovanje kao i 2019., ne znači da je upravo tužitelj bio onemogućen u ostvarivanju te (količine) dobiti zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Tužitelj, nadalje, u iskazu navodi da je obrt zatvorio u prosincu 2021.. Sud je čitanjem podataka iz obrtnog registra (koji je javan) utvrdio da je obrt tužitelja odjavljen 30.11.2021., što, dakle, može ukazivati na to da se potražnja za njegovim uslugama (u smislu danog iskaza, ranije citiranog) smanjila toliko da je u konačnici morao odjaviti svoj obrt. Sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Na tužitelju je, prema stavu ovog suda, bio teret da dokaže da zbog predmetnog štetnog događaja nije ostvario dobitak koji je mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, odnosno, da je imao barem jednak broj narudžbi za isporuku svojih usluga kao i 2019-te godine (godinu prije nastanka štetnog događaja), a što tužitelj nije učinio. Sud je stava da se smanjeni obujam posla tužitelja ne može sa sigurnošću dovesti u uzročno posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem, jer je tužitelj naveo da je obrt funkcionirao na način da su stranke naručivale usluge. Drugim riječima, iz ispisa prometa po računu se jedino može zaključiti da je društvo R-projekt d.o.o. bilo jedini klijent tužitelja u 2020., no, tužitelj nije uspio dokazati da bi tome bio razlog predmetni štetni događaj. Također, nejasno je zbog čega bi si tužitelj razdoblje bolovanja na kojem je bio zbog predmetnog štetnog događaja – prometne nesreće, priznao kao ozljedu na radu. Tužitelj u tijeku postupka nije isključio druge mogućnosti smanjenja obujma posla (smanjena potražnja klijenata), a koje bi eventualno bile posljedica predmetnog štetnog događaja. Tužitelj, nadalje, nije niti dokazao koju je to novčanu korist (od kojih klijenata) trebao ostvariti po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima niti jednom eventualnom ponudom trećih osoba, osim već spomenutog društva R-projekt d.o.o. Konačno, iz dostavljenog Izvješća o paušalnom dohotku za 2019. (list 38 spisa), nije jasno na što se konkretno odnose izvršene uplate po pojedinim razdobljima, od strane koga su uplaćeni iznosi, odnosno za koje izvršene usluge (je li riječ o stalnom klijentu ili jednokratnoj izvršenoj usluzi programiranja npr.), slijedom čega se ne može sa sigurnošću utvrditi je li to priljev koji se doista mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima u smislu odredbe članka 1089. ZOO-a, a što je tužitelj bio dužan dokazati. S obzirom da tužitelj nije uspio dokazati da mu pripada pravo na naknadu izmakle koristi, to jest nije dokazao ni osnov ni visinu tog dijela tužbenog zahtjeva, to sud smatra da taj zahtjev nije osnovan u cijelosti te je slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi. Tužitelj je u ovom sporu uspio samo sa zahtjevom koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, dok je u pogledu imovinske štete s osnove izmakle koristi tužitelj odbijen u cijelosti, zbog čega je stav ovog suda da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u polovici, odnosno 50%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u 21,07%, s obzirom da mu je od ukupno zatraženih 13.933,76 EUR dosuđeno 2.927,09 EUR. Drugim riječima, tuženik je uspio u sporu u pogledu osporavanja osnove tužbenog zahtjeva 50%, a u pogledu visine 78,93%. Kad se postotak tuženika koji je uspio s većim postotkom u sporu, oduzme od postotka tužitelja (78,93% - 21,07%) proizlazi da je tuženik uspio u sporu u pogledu visine s postotkom od 57,86%.

22. Prilikom utvrđivanja iznosa pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici (tuženik sa 57,86%), a koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem Tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prije svega valja reći da je vrijednost predmeta spora 13.272,15 EUR (vrijednost glavnice). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR) (tbr. 7.1.), zatim trošak sastava obrazloženih podneska od 4.10.2023., 2.1.2024., 31.3.2025., 4.4.2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR, za koje je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 8.1.), te trošak pristupa na ročišta 3.3.2022., 26.5.2022., 13.6.2024., 16.10.2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji trošak je propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 9.1.) odnosno iznos od 1.800,00 EUR uvećan za PDV25%, što ukupno iznosi 2.250,00 EUR. S obzirom da je tuženik uspio u ovom sporu u omjeru od 57,86%, tuženiku pripada trošak postupka u iznosu od 1.301,85 EUR (1.301,85 EUR je 57,86% od 2.250,00 EUR). Sud je tuženiku odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen u cijelosti kao neosnovan jer tužitelj nije uspio u ovom sporu, u smislu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a.

24. Slijedom svega iznesenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025.

Sudac

Irena Šafar

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

Tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

Tuženiku, po pun.