Poslovni broj: Gž-703/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja Labosan d.o.o., OIB: 81145490196, iz Virovitice, Ulica Josipa Jurja Strossmayera 106, zastupanog po opunomoćenici Azri Garankić, odvjetnici u Zagrebu, Nehajska 22/VI, protiv tuženika ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Ružici Grbavac, odvjetnici u Sesvetama, Hercegovačka 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: Povrv- 237/2024-19 od 24. siječnja 2025., 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: Povrv-237/2024-19 od 24. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, točkom I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Milke Čergar iz [adresa], poslovni broj: Ovrv- 10251/2024, UPP/OS-Ovrv-1275/2024 od 7. kolovoza 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 70,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 20. veljače 2024. pa do isplate u roku od 8 dana , točkom II. izreke ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo na iznos glavnice isplatiti zakonske zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, dok je točkom III. izreke platni nalog ukinut u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate. Odlukom o parničnim troškovima, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 137,50 eura u roku od 15 dana, dok je točkom V. izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 12,50 eura kao neosnovan.

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. i IV. izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i tužitelja obveže na naknadu troškova postupka tuženiku

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 70,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. veljače 2024., na ime neplaćenog računa za izvršenu uslugu analize vina.

4. U konkretnom se slučaju, obzirom da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, radi o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a

4.1. S obzirom da prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a, nije dopušteno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, to se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

4.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4.3. Budući da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužitelj, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

5. Žalbenim navodi kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda da su analitičko izvješće i račun tuženiku dostavljeni putem elektroničke pošte (u daljnjem tekst: e-mail) , svode se u svojoj biti na prigovor pogrešne ocjene dokaza, što u sporovima male vrijednosti nije dopušten žalbeni razlog.

5.1. Posebno se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tuženika kojima pokušava dovesti u sumnju dostavu e-mail poruka pozivajući se na razliku u izgledu e-mail adrese, odnosno na postojanje ili nepostojanje podvlake u istoj, jer povlačna crta nije sastavni dio e-mail adrese elektronske pošte, već se samo radi o grafičkom oblikovanju teksta, odnosno o formatiranju teksta, a ne o dijakritičkom znaku koji može biti dio e-mail adrese. U konkretnom slučaju, radi se o tome da je e-mail adresa tuženika prikazana s podvlačnom crtom jer su u e-mail programima, i na webu općenito, e-mail adrese prepoznate kao link (vodilja), pa na taj način, klikom na podcrtanu adresu vode pošiljatelja na slanje poruke vlasniku e-mail adrese, odnosno radi se o funkciji programa, a ne o dijelu adrese.

6. Pritom se napominje, da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženik u narudžbenici naveo e-mail adresu na koju je želio zaprimati komunikaciju, da je tužitelj dokazao da je komunikaciju u cijelosti vodio putem te e-mail adrese, te da tuženik tijekom postupka nije osporio da se radi o njegovoj e-mail adresi, niti je dokazao da predmetnu adresu ne koristi, ili da poruke nije mogao zaprimiti.

6.1. U tom kontekstu, drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se, unatoč žalbenim navodima radi o e-mail adresi tuženika, osobito imajući u vidu da tuženik nije dokazao postojanje druge osobe koja bi koristila spornu adresu, nije dokazao da poruke poslane na navedenu adresu nisu mogle biti zaprimljene, te da iz ukupnosti komunikacije proizlazi kontinuitet i logična povezanost poslanih poruka.

7. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ističe da iz samih e-mail poruka ne proizlazi da su iste sadržavale privitke, slijedom čega je prvostupanjski sud, cijeneći sadržaj e-mail korespondencije u vezi s prethodno dostavljenim cijenama, rokovima, izvršenjem usluge i naknadnim pozivima na plaćanje, pravilno zaključio da je tužitelj dokazao izvršenje usluge i dostavu rezultata analize, dok tuženik nije dokazao suprotno.

8. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo kada je utvrdio da je između stranaka sklopljen ugovor o pružanju usluge te da je tuženik, sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), dužan ispuniti svoju novčanu obvezu.

9. Žalbeni navodi o primjeni Zakona o zaštiti potrošača nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude, jer tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje okolnosti koje bi dovele do drukčije pravne kvalifikacije predmetnog odnosa.

10. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP- a u vezi s člankom 381. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Split, 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Sanda Crljen Ivančić