Poslovni broj: Gž-1202/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], O [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Josipu Puliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Psp-82/2021-24 od 4. ožujka 2024., 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Psp-82/2021-24 od 4. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka kao zk.č.br. [katastarska čestica] ZGR, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da je na istoj izgradio zid dužine 16 m i 60 cm, širine 20 cm i visine 20-30 cm, ovisno o nagibu terena i to tako da je tužiteljici onemogućio korištenje svoje okućnice i otežao prilaz vlastitoj nekretnini koja se kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka vodi kao zk.č.br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije učinjenog smetanja posjeda tužiteljice, na način da ukloni zid dužine 16 m i 60 cm, širine 20 cm i visine 20-30 cm, ovisno o nagibu terena, izgrađen na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka kao zk.č.br. [katastarska čestica] ZGR, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u roku od 8 dana, sve pod prijetnjom ovrhe.

III. Zabranjuje se tuženiku ubuduće takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak postupka u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe." (točka I. izreke)

1.1. Odlukom o trošku naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke),

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isto preinači i tužbeni zahtjev prihvati, a tuženika obveže na naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužiteljice za pružanje zaštite zbog smetanja posjeda nekretnine stare oznake kč. br. [katastarska čestica] ZGR zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po provedenom postupku obnove zemljišne knjige nove oznake kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-nova.

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnine stare oznake zk.č.br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po provedenom postupku obnove zemljišne knjige označene kao kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - nova, u korist koje je upisana služnost puta u širini od 1,30 m računajući od međe s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-nova do istočne točke sjeverne međe čestice 1079 k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine u korist k. č. br. [katastarska čestica] upisane u A kao povlasne nekrentine,

- da je tuženik suvlasnik nekretnine stare oznake zk.č.br. [katastarska čestica] zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po provedenom postupku obnove zemljišne knjige označene kao kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-nova, na teret koje je upisana služnost puta u širini od 1,30 m računajući od međe s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - nova do istočne točke sjeverne međe čestice 1079 k. o. [katastarska općina]-nova, u korist k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-nova kao povlasne nekrentine,

- da su prednici tužiteljice protiv tuženika vodili postupak pod poslovnim brojem: P- 1577/09, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž-2733/2012-2 od 18. lipnja 2013. kojom je utvrđeno da postoji stvarna služnost puta - pješice na dijelu kč.br.

[katastarska čestica] kuća i dvorište u površini od 144 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika u korist nekretnine tužitelja kč. br. [katastarska čestica] dvorište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da tuženik ne osporava da je na dijelu kč. br. [katastarska čestica] izgradio zidić, te da je očevidom utvrđeno da je ostavljena širina za prolaz od podignutog zidića do ogradnog zida susjedne nekretnine oko 1,00 metar, kao i da je dio dvorišta tuženika do zidića izbetoniran.

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik doista smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza pješice preko nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način što je na toj nekretnini prvo podignuo zidić visine oko 10 cm, a potom zabetonirao dio površine te nekretnine do izgrađenog zidića čime je tužiteljici do njezine nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ostavio prolaz u širini od 1,00 metra uz ogradni zid susjedne nekretnine, na koji način je ograničio i otežao prolaz tužiteljici do njezine nekretnine.

7.1. Međutim, kako tužiteljica u ovom postupku nije tražila pružanje posjedovne zaštite njenog prava posjeda stvarne služnosti puta preko kč. br. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u korist nekretnine u vlasništvu tužiteljice kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već zaštitu posjeda nekretnine kč. br. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je nedvojbeno u posljednjem mirnom posjedu tuženika, prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tužiteljica drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nije dovela u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je dovela u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. ZV-a propisano da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9.1. Prema odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9.2. U posjedovnim parnicama od odlučnog je značenja utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja. Dakle, osnovni uvjet koji se mora zadovoljiti za pružanje sudske zaštite je nastalo smetanje posjeda, koju činjenicu u sudskom postupku mora dokazati tužitelj. Pritom smetanje predstavlja svaki čin kojim se onemogućava ili ometa normalno vršenje faktičke vlasti na stvari koja sačinjava posjed, bilo da se radi o oduzimanju posjeda koje dovodi do oduzimanja stvari posjedniku ili o uznemiravanju, odnosno o ometanju koje ne rezultira oduzimanjem stvari.

10. Naime, u smislu naprijed citiranih odredaba ZV-a posjednik pred sudom može ostvariti svoje pravo na zaštitu svog posjeda bez da sud ulazi u pitanje pripada li toj osobi pravo na posjed ili mu ono ne pripada, pri čemu sud odlučuje isključivo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Samovlasno stečeni posjed nije miran do trenutka kada bivši posjednik više nema pravo na posjedovnu zaštitu prema uvjetima iz odredbe članka 21. stavaka 3. ZV-a, odnosno do proteka roka od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.

10.1. Dakle, zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegovog posjeda ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i je li bio samovlasno smetan, pri čemu je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan, a pasivno je legitimirana svaka osoba koja je samostalno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši ga, kao i osoba u čiju je korist druga osoba poduzela čin smetanja, pri čemu je u smislu odredbe članka 20. ZV-a, svaki čin kojim se nekom posjed oduzima ili uznemirava bez posjednikovog odobrenja odnosno bez dopuštenja za to u zakonu, odnosno u odluci suda ili druge nadležne vlasti, samovlasno smetanje posjeda.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, na način da je izvršio uvid u zemljišnoknjižnu dokumentaciju, proveo dokaz očevidom na licu mjesta, saslušao parnične stranke i svjedoke i uzeo u obzir ranije pravomoćne sudske odluke između stranaka, te je iz tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu tuženika, dok tužiteljica ima posjed prava stvarne služnosti puta – pješačkog prolaza preko navedene nekretnine.

12. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da tužiteljica u ovom postupku nije zatražila posjedovnu zaštitu posjeda prava stvarne služnosti puta, već je tužbenim zahtjevom izričito tražila zaštitu posjeda same nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, koja se, prema nesporno utvrđenom stanju, nalazi u mirnom posjedu tuženika, pa kako je u posjedovnim sporovima sud vezan tužbenim zahtjevom, a ne činjeničnim navodima iz obrazloženja tužbe, to ne može pružiti zaštitu drugačijeg ili šireg prava od onoga koje je izrijekom zatraženo (članak 2. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 441. ZPP-a).

13. Sukladno odredbi članka 10. stavka 5. ZV-a, s posjedom stvari izjednačen je i posjed prava stvarne služnosti, te takav posjed također uživa posjedovnu zaštitu. Međutim, posjedovna zaštita prava služnosti mora biti izričito zatražena, jasno i određeno, u tužbenom zahtjevu, a u konkretnom slučaju tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev radi zaštite posjeda prava stvarne služnosti, već je tražila zaštitu posjeda same nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, kako to jasno proizlazi iz izreke tužbenog zahtjeva.

14. Obzirom da tužiteljica nije bila posjednica nekretnine čiju je posjedovnu zaštitu tražila, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije aktivno legitimirana za postavljeni tužbeni zahtjev, slijedom čega je isti osnovano odbijen, pri čemu žalbeni navodi tužiteljice kojima se ističe da je prvostupanjski sud trebao odlučiti kao da je predmet zaštite bio posjed prava služnosti, predstavljaju pokušaj naknadne izmjene pravne osnove i sadržaja tužbenog zahtjeva, što u žalbenom stadiju postupka nije dopušteno. Naime, sud nije ovlašten prekvalificirati tužbeni zahtjev niti pružiti zaštitu prava koje nije predmet tužbenog traženja, jer bi time povrijedio načelo dispozitivnosti i odlučivanja u granicama postavljenog zahtjeva.

15. Ostali žalbeni navodi u bitnome predstavljaju ponavljanje navoda iz prvostupanjskog postupka i izražavanje nezadovoljstva donesenom odlukom, što samo po sebi ne čini žalbeni razlog.

16. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, s time što je ni tužiteljica posebnim žalbenim navodima ne pobija.

18. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 15. prosinca 2025.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić