Poslovni broj: Gž-160/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja IK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima iz ZOU Vladimir Brkić i Jasmina Brkić Kristanić, protiv tuženika ĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Psp-5/2020-15 od 4. listopada 2023., ispravljenog rješenjem tog suda poslovni broj: Psp-5/2020-20 od 13. prosinca 2023., 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Psp-5/2020-15 od 4. listopada 2023., ispravljeno rješenjem tog suda poslovni broj: Psp-5/2020-20 od 13. prosinca 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Tuženik ŠK smetao je tužitelja IK u zadnjem mirnom posjedu septičke jame koja se nalazi na zemljištu stranaka kraj njihove kuće na adresi [adresa], time što 23. ožujka 2022. u 9,00 sati tužitelju i radnicima Komunalnog Duga Resa d.o.o. Duga Resa, koji su po narudžbi tužitelja došli radi ispumpavanja te septičke jame nije dozvolio prilaz do septičke jame i njeno ispumpavanje, pa mu se nalaže uspostava prijašnjeg stanja predajom tužitelju u suposjed ove septičke jame radi njenog zajedničkog održavanje i ispumpavanja, te mu se zabranjuje svako daljnje ili tome slično smetanje suposjeda tužitelja navedene septičke jame, sve u roku od 8 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, u roku od 8 dana.“

1.1. Točkom II. izreke utvrđeno je da je prijedlog za izdavanje privremene mjere povučen.

1.2. Odlukom o trošku, pod točkom III. izreke, naloženo je tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 414,76 eura.

2. Protiv točke I. izreke tog rješenja kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i protiv točke III. izreke koja sadrži odluku o trošku žali se tužitelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isto preinači i tužbeni zahtjev prihvati, a tuženika obveže na naknadu troškova tužitelju, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba je osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanje zaštite prava suposjeda septičke jame koja se nalazi na zemljištu stranaka kuće na adresi [adresa], kao i zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i iz spisa predmeta proizlazilo bi slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj na očevidu pokazao dio čestice za koji je naveo da se trenutno nalazi u posjedu tuženika, koji dio je od dijela kojeg koristi tužitelj odvojen žičanom ogradom, te je iskazao da je septičku jamu napravio 1994., a žičana ograda da je postavljena prije deset godina u dogovoru s tuženikom. Također je iskazao da je tuženiku dopustio korištenje predmetne septičke jame i da je prije deset godina, kada je stavljena ograda, htio postaviti vrata na ogradi kako bi mogao doći do septičke jame, ali tuženik nije to dopustio, već je zahtijevao da ga se „samo pita kada je trebala biti izvršena radnja pražnjenja jame“. On da je u posljednjih 30 godina barem 15 puta vršio ispumpavanje septičke jame po djelatnicima Komunalnoga poduzeća te da se septička jama čistila u prosjeku svake dvije godine,

- da je tuženik na očevidu priznao da je kritične zgode onemogućio radnicima Komunalnog Duga Resa d.o.o. Duga Resa prilazak septičkoj jami preko ograde koja dijeli njegov dio nekretnine od dijela koji pripada tužitelju. Navedeno iz razloga jer su ga radnici komunalnog poduzeća probudili nakon povratka iz noćne smjene zbog čega je bio neraspoložen, ali i zbog straha da bi mu perad koju je držao u peradarniku iza ograde koja dijeli nekretninu stranaka mogla pobjeći ukoliko djelatnici komunalnog tu ogradu uklone. Također iz iskaza tuženika proizlazi da je on do sada ispumpavao jamu, a ovoga puta je to trebao izvršiti tužitelj, koji ga o tome nije obavijestio, zbog čega tuženik nije dopustio da se takva radnja izvrši,

- da iz iskaza svjedokinje OK, supruge tužitelja proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika o namjeri pražnjenja septičke jame,

- da su stranke na očevidu na licu mjesta od 14. rujna 2022. suglasno iskazale da suvlasnici i suposjednici zemljišta na kojem se nalazi predmetna septička jama, da je zemljište u naravi dogovorno podijeljeno i zna se tko koristi koji dio zemljišta i kako se koriste izgrađeni objekti na navedenom zemljištu, ali da podjela zemljišta ipak nije striktno dogovorena, te da je pokrenut postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice.

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite s obrazloženjem da između stranaka zemljište nije podijeljeno i ne zna se tko i s kojim pravom koristi određeni dio, kao i da se stranke nisu striktno dogovorile o načinu čišćenja septičke jame, što je sve potvrđeno činjenicom da je između stranaka u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice i što sve dovodi do primjene članka 24. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV).

8. Međutim, odlučna činjenična utvrđenja kako ih je utvrdio sud prvostupanjski sud za sada se ne mogu prihvatiti iz razloga što ih je žalbenim navodima tužitelj doveo u sumnju.

9. Odredbom članka 21. stavka 1. i 2. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. ZV-a propisano da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9.1. Prema odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9.2. Odredbom članka 24. stavka 1. svaki propisano je da je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, dok je stavkom 2. propisano da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu

9.3. U posjedovnim parnicama od odlučnog je značenja utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja. Dakle, osnovni uvjet koji se mora zadovoljiti za pružanje sudske zaštite je nastalo smetanje posjeda, koju činjenicu u sudskom postupku mora dokazati tužitelj. Pritom smetanje predstavlja svaki čin kojim se onemogućava ili ometa normalno vršenje faktičke vlasti na stvari koja sačinjava posjed, bilo da se radi o oduzimanju posjeda koje dovodi do oduzimanja stvari posjedniku ili o uznemiravanju, odnosno o ometanju koje ne rezultira oduzimanjem stvari.

10. Naime, u smislu naprijed citiranih odredaba ZV-a posjednik pred sudom može ostvariti svoje pravo na zaštitu svog posjeda bez da sud ulazi u pitanje pripada li toj osobi pravo na posjed ili mu ono ne pripada, pri čemu sud odlučuje isključivo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Samovlasno stečeni posjed nije miran do trenutka kada bivši posjednik više nema pravo na posjedovnu zaštitu prema uvjetima iz odredbe članka 21. stavaka 3. ZV-a, odnosno do proteka roka od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.

10.1. Dakle, zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegovog posjeda ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i je li bio samovlasno smetan, pri čemu je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan, a pasivno je legitimirana svaka osoba koja je samostalno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši ga, kao i osoba u čiju je korist druga osoba poduzela čin smetanja, pri čemu je u smislu odredbe članka 20. ZV-a, svaki čin kojim se nekom posjed oduzima ili uznemirava bez posjednikovog odobrenja odnosno bez dopuštenja za to u zakonu, odnosno u odluci suda ili druge nadležne vlasti, samovlasno smetanje posjeda.

11. Obrazlažući prvostupanjsku odluku prvostupanjski sud navodi da između stranaka ne postoji jasan dogovor o načinu korištenja suvlasničkog zemljišta niti o načinu čišćenja septičke jame, dok iz zapisnika o očevidu na licu mjesta od 14. rujna 2022. proizlazi da su stranke suglasno iskazale da nisu provele razvrgnuće suvlasništva, da su oboje vlasnici i posjednici predmetnog zemljišta, da je u naravi izvršena dogovorna podjela posjeda, te da prihvaćaju obvezu zajedničkog pražnjenja septičke jame jednom godišnje, a što je i razvidno iz računa o pruženoj usluzi Komunalnog Duga Resa d.o.o. koje su u spis dostavili tužitelj i tuženik.

11.1. Tuženik tijekom postupka nije osporavao postojanje zadnjeg mirnog suposjeda, niti sam čin smetanja, već je naveo razloge osobne naravi zbog kojih je onemogućio pristup septičkoj jami. Takvi razlozi, međutim, nisu pravno relevantni u posjedovnom sporu, u kojem se zaštita pruža prema posljednjem mirnom stanju posjeda i nastalom smetanju, neovisno o pravu na posjed ili eventualnim budućim imovinskopravnim sporovima. Postupak razvrgnuća suvlasništva, na koji se prvostupanjski sud poziva, uz to što je pokrenut je nakon spornog događaja, također ne može imati utjecaja na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom posjedovnom postupku.

12. Zbog navedenog, iz razloga pobijanog rješenja nije jasno zašto je i na temelju kojih je konkretnih činjenica prvostupanjski sud zaključio da je za odlučivanje o posjedovnoj zaštiti nužno raspravljati o pravnom odnosu stranaka, odnosno, zašto se na konkretan slučaj primjenjuje odredba članka 24. stavka 2. ZV-a, pa ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, zbog čega je trebalo, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, ukinuti i odluku o troškovima postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke, pravilno ocijeniti sve provedene dokaze, osobito zapisnik o očevidu na licu mjesta i iskaze stranaka, te jasno i nedvosmisleno utvrditi postoji li posljednji mirni suposjed tužitelja, pa će ovisno o tim utvrđenjima, pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima postupka.

14. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 15. prosinca 2025.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić