9 P-120/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., Ulica Bože Peričića 26, Šibenik, OIB: 00444521037, zastupanog po punomoćniku Ringu Špaleti, odvjetniku u Drnišu, protiv tuženika ad 1. ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2. CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3. MARICA OLIVARI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 4. GAJETA SLANICA d.o.o. za turizam i ugostiteljstvo, OIB: 08851774198, sa sjedištem u [adresa], koga zastupa direktorica BE (ujedno i tužena ad 3.), svi zastupani po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja pravne radnje, na ročištu objave održanom dana 15. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

„I. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10.06.2022. godine, kojim su tuženici ad 1. ME, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ad 2. CE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prenositelji, prenijeli sve svoje poslovne udjele, i to dva imatelja CE, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, i dva imatelja OE, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, na stjecatelja tuženu ad 3. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], gubi učinak prema tužitelju Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., OIB 00444521037, iz Šibenika, u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, u ukupnom iznosu od 124.246,47 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama, od čega prema je tuženoj ad 1. OE ukupno iznosa od 26.785,78 Eura, od čega: iznosa od 25.150,97 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku od 02.04.2015. godine, te iznosa od 1.634,81 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 13. 05.2022. godine, sve do namirenja, a prema tuženiku ad 2. HE ukupno iznosa od 97.460,68 Eura, od čega: iznosa od 25.150,97 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku od 02.04.2015. godine, zatim iznosa od 66.361,40 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku 02.06.2015. godine, i iznosa od 5.948,30 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 13. 05.2022. godine, sve do namirenja, kao i troškova ovog postupka, pa su tuženici dužni dopustiti namirenje tražbine tužitelja prodajom poslovnih udjela u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o., OIB 08851774198, sa sjedištem u [adresa], koje je vlasnik nekretnine čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, Murter, Podvrške 2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sve pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju plati parnični trošak, u roku od 15 dana.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 12.168,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem za osam postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana donošenja presude 10.siječnja 2025. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da u parnici kod Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., OIB 00444521037, iz Šibenika, protiv tuženika 1. ME, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. CE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, koja je potvrđena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem 68 Pž-3072/2022 od 29. kolovoza 2023. godine, naloženo je tuženoj ad 1. OE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] namiri novčanu tražbinu u iznosu od 189.500,00 kuna, što odgovara iznosu od 25.150,97 Eura, zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku od 02.04.2015. godine pa do namirenja, a tuženom ad 2. HE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da namiri novčanu tražbinu u iznosu od 689.500,00 kuna, što odgovara iznosu od 91.512,37 Eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 02.04.2015. godine pa do namirenja na iznos od 189.500,00 kuna, što odgovara iznosu od 25.150,97 Eura, a na iznos od 500.000,00 kuna, što odgovara iznosu od 66.361,40 Eura od 02.06.2015. godine pa do namirenja.

Nadalje, tužitelj je naveo da je navedenom presudom naloženo tuženima ME i HE nadoknaditi tužitelju ukupni parnični trošak u iznosu od 57.135,00 kn, što odgovara iznosu od 7.583,12 Eura, i to tužena ad 1. ME u iznosu od 12.317,50 kn, što odgovara iznosu od 1.634,81 Eura, a tuženik ad 2. CE iznos od 44.817,50 kn, što odgovara iznosu od 5.948,30 Eura, s pripadajućom zateznom kamatom koja počinje teći od donošenja prvostupanjske presude od 13. svibnja 2022. godine do isplate.

Tužitelj, je nadalje, naveo da je takvo presuđenje proizašlo iz nespornih činjenica utvrđenih u parnici da su na račun prvo i drugotuženika isplaćeni presuđeni iznosi, i to tuženoj ad 1. OE iznos od 189.500,00 kn dana 1. travnja 2015. godine, te tuženiku ad 2. HE iznos od 189.500,00 kn dana 1. travnja 2015., i iznos od 500.000,00 kn dana 1. lipnja 2015. godine, kao „avans“ prema Predugovoru o kupoprodaji od 1. travnja 2015. godine i Ugovoru o prijenosu poslovnog udjela od 1. lipnja 2015. godine, koji nesporno nisu sastavljeni u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, kao i da te iznose tuženici nisu vratili tužitelju. Također, tužitelj je naveo da nije sporno da ti ugovori - Predugovoru o kupoprodaji i Ugovoru o prijenosu poslovnog udjela - nemaju zakonom propisanu formu, te su stoga ništetni pravni poslovi i primjenom odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima naloženo je vraćanje isplaćenih iznosa. Temeljem te pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, da tužena ad 1. ME, OIB [osobni identifikacijski broj], duguje tužitelju ukupno iznos od 26.785,78 Eura (25.150,97 Eura glavnog duga + 1.634,81 Eura parničnog troška) zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama, a tuženik ad 2. CE, OIB [osobni identifikacijski broj], duguje tužitelju ukupno iznos od 97.460,68 Eura (91.512,38 Eura glavnog duga + 5.948,30 Eura parničnog troška) zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama.

Tužitelj je naveo da iako je protekao paricijski rok da tuženici nisu ništa platili tužitelju temeljem te pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, ali su bez naknade sve svoje poslovne udjele u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o., OIB 08851774198, sa sjedištem u [adresa] prenijeli na tuženu ad 3. - stjecatelja - BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koja je tako postala imatelj sva četiri poslovna udjela.

Nadalje, tužitelj je naveo da stranke tih ugovora - Predugovora o kupoprodaji i Ugovora o prijenosu poslovnog udjela – su bili pored tužitelja LEN ENERGIJA d.o.o. Šibenik, tuženika ad 1. ME i ad 2. CE, još i trgovačko društvo GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa] zastupano po direktoru OE, te se u članku 1. – predmet kupoprodaje - tih ugovora navodi kao su stranke suglasne „da je firma „Gajeta-Slanica“ d.o.o., čiji su osnivači i suvlasnici sa udjelima od 50% svaki, vlasnik ugostiteljskog objekta „Gajeta-Slanica“ d.o.o., u čijem je vlasništvu ugostiteljski objekat „Gajeta“ izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Betina, položen na zapadnoj strani uvale Slanica ….“. Naveo je da je očito da je između svih stranaka tih ugovora - Predugovora o kupoprodaji i Ugovora o prijenosu poslovnog udjela – prijenos udjela bio vezan sa svrhom i ciljem stjecanja prava vlasništva nekretnine ugostiteljskog objekta „Gajeta“ izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]- Betina u vlasništvu trgovačkog društva GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], koje nije imalo drugih ni stvarnih ni pravnih razloga biti stranka vezano uz prijenos poslovnih udjela. Trgovačko društvo GAJETA SLANICA d.o.o., OIB 08851774198, sa sjedištem u [adresa], je Odlukom članova društva od 20. svibnja 2015. godine izmijenilo Društveni ugovor o osnivanju od 01. travnja 2015. godine u pogledu odredbi o temeljnom kapitalu, ulogu u društvo i prijenosu poslovnih udjela (izmijenjeni su članci 5., 6. i 7.), pa da je to provedeno u sudskom registru, te da je Društveni ugovor, pročišćeni tekst od 20. svibnja 2015. dostavljen je u zbirku isprava suda. Vezano uz povećanje temeljnog kapitala ulogom u društvo u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom rješenjem broj Z-833/15 od 25.05.2015. godine temeljem Ugovora o unosu nekretnine radi povećanja uloga kapitala od 19. svibnja 2015. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika pod br OV- 4818/15 od 20. svibnja 2015. godine, da je uknjiženo pravo vlasništva nekretnine čest. br. 1522 ZGR, kuća i dvor, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] s imena OE ž. ZE i CE na ime novog vlasnika GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa]. Tako da je temeljni kapital trgovačkog društva GAJETA SLANICA d.o.o., OIB 08851774198, sa sjedištem u [adresa], povećan sa iznosa od 20.000,00 kn za iznos od 2.795.400,00 kn na iznos od 2.815.400,00 kn u cijelosti u novcu i stvarima, sa ukupno četiri poslovna udjela, od čega dva poslovna udjela imatelja CE, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, a dva poslovna udjela imatelja OE, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn.

Tužitelj je naveo da ta nekretnina, čest. br. 1522 ZGR, kuća i dvor, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Betina, koja je kao ulog postala vlasništvo trgovačkog društva GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom, broj Z-16996/2022 od 04.10.2022. godine, dakle nakon prvostupanjske presude, promijenila katastarsku oznaku u novu čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Neposredno nakon objave prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P- 139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, između tužene ad 1. OE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika ad 2. CE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s jedne strane kao prenositelja, i BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s druge strane kao stjecatelja, da je sklopljen Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10.06.2022. godine, kojim su prenositelji sve svoje poslovne udjele u društvu GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], imatelj CE, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, i imatelj ME, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, bez naknade prenijeli na stjecatelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženu ad 3., koja je tako postala imatelj sva četiri poslovna udjela u društvu GAJETA SLANICA d.o.o., OIB 08851774198, sa sjedištem u [adresa], i to: dva u nominalnom iznosu od po 10.000,00 kn i dva u nominalnom iznosu od po 1.397.700,00 kn. Saslušana kao stranka u parnici kod Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, broj 9 P-139/2020, tužena da 1. ME navodi kako je „obitelj bila u poteškoćama tako da su zbog toga bili prisiljeni prodati lokal i firmu …“.

Nadalje je tužitelj naveo da bez obzira na teškoće u obitelji zbog kojih su „bili prisiljeni prodati lokal i firmu“, u tijeku parnice, neposredno nakon objave prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, tužena ad 1. ME i tuženik ad 2. CE sve svoje poslovne udjele u društvu tuženiku ad 4. GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], u koje su unijeli svoju nekretninu čest. br. 1522 ZGR, kuća i dvor, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Betina, sada oznake čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], vrijedan najmanje 372.720 Eura, bez naknade prenose na tuženu ad 3. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Prema saznanjima tužitelja, tužena ad 3. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da je supruga tuženika ad 2. CE, te nevjesta tužene ad 1. OE, pa se slijedom Zakona smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a suviše kako se ovdje radi o besplatnom raspolaganju smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Uz to da je , ZE, suprug i otac tuženika ad 1. OE i ad 2. CE, koji je inače i ranije vodio poslove tuženiku ad 4. GAJETA SLANICA d.o.o.

[adresa] određen je za prokurista.

Tužitelj je naveo da takvom pravnom radnjom dužnika, u korist tuženika kao treće osobe, nanesena je šteta vjerovniku – tužitelju, jer je dužnici tuženici ad 1. ME, kao domaćica, i ad 2. CE, kao zaposlenik, nemaju prihode iz kojih bi mogli isplatiti naloženo, a posebnu imovinu iz koje su ostvarivali prihode – trgovačko društvo, tuženika ad 4. GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], te imovinu - restoran, [adresa], vrijedan najmanje 372.720 Eura, su prenijeli bez naknade na tuženu ad 3. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pa slijedom toga nemaju druge imovine iz koje bi mogli ispuniti tužiteljevu tražbinu. Makar da je proteklo skoro dvije godine od prvostupanjske presude, a više od šest mjeseci od pravomoćnosti, tuženici ad 1. ME i ad 2. CE da nisu ispunili obvezu iz pravomoćne presude prema tužitelju. Vrijednost poslovnih udjela koje su tuženici ad 1. ME i ad 2. CE besplatno prenijeli na tuženu ad 3. BE, kod činjenice da je temeljni kapital društva GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa] u vrijednosti od 373.667 Eura u kojem je nekretnina restoran, [adresa], dovoljna su imovina iz koje se mogu naplatiti tužitelju presuđeni iznosi.

Također je tužitelj naveo da su tuženici ad 1. ME i ad 2. CE svojim radnjama besplatno prenijeli imovinu na tuženu ad 3. BE, koja da je sasvim sigurno kao jedini osnivač i imatelj svih poslovnih udjela ovlaštena njima raspolagati, a to znači onemogućiti tužitelja u ostvarenju tražbine. Stoga da je tužbom obuhvaćeno i trgovačko društvo - tuženik ad 4. GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], kako bi se mogli ostvariti učinci ove tužbe prema svim trećima vezani uz raspolaganje udjelima i nekretninom. Zakonom o obveznim odnosima je propisano:

- Članak 66: Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

- Članak 67: Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

- Članak 69: Pravna radnja dužnika pobija se tužbom ili prigovorom. Tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

- Članak 70: Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

Iz tih razloga tužitelj je naveo da pobija tu dužnikovu pravnu radnju te na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima predlaže da Sud donese presudu.

Tužitelj je, također, predložio donošenje privremene mjere navodeći da Iz činjeničnog opisa tužbe i priloženih dokaza jasno je i razvodno da tuženici neosnovanim i protupropisnim prijenosom poslovnih udjela Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10.06.2022. godine, kojim su tuženici ad 1. ME, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ad 2. CE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prenositelji, prenijeli bez naknade sve svoje poslovne udjele, i to: CE dva poslovna udjela, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, i ME dva poslovna udjela, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], na stjecatelja tuženu ad 3. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pokušavaju onemogućiti tužitelju Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., OIB 00444521037, iz Šibenika u namirenju tužiteljeve tražbine iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, u ukupnom iznosu od 124.246,47 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama, od čega prema tuženiku OE ukupno iznos od 26.785,78 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama, a tuženiku HE ukupno iznos od 97.460,68 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama. Tu pravnu radnju tuženici su poduzeli neposredno nakon donošenja prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, koja je postala pravomoćna nakon što je potvrđena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem 68 Pž 3072/2022 od 29. kolovoza 2023. godine. Zakonom je propisano kako svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Tužena ad 3. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na koju je izvršen prijenos poslovnih udjela, je supruga tuženika ad 2. CE, te nevjesta tužene ad 1. OE, pa se slijedom Zakona smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a suviše kako se ovdje radi o besplatnom raspolaganju smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Stvarna vrijednost društva GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], pa time i poslovnih udjela je upravo nekretnina čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u vlasništvu tog društva - tuženika ad 4. GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa]. Vrijednost poslovnih udjela koje su tuženici ad 1. ME i ad 2. CE besplatno prenijeli na tuženu ad 3. BE, kod činjenice da je temeljni kapital društva GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa] u vrijednosti od 373.667 Eura u kojem je nekretnina restoran, [adresa], dovoljna su imovina iz koje se mogu naplatiti tužitelju presuđeni iznosi. Tuženici ad 1. ME i ad 2. CE su svojim radnjama besplatno prenijeli imovinu na tuženu ad 3. BE, koja je sasvim sigurno kao jedini osnivač i imatelj svih poslovnih udjela ovlaštena njima raspolagati, a to znači onemogućiti tužitelja u ostvarenju tražbine, također kao direktor društva je ovlaštena raspolagati nekretninom, pa tako umanjiti vrijednost. Stoga je tužbom obuhvaćeno i trgovačko društvo - tuženik ad 4. GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], kako bi se mogli ostvariti učinci ove tužbe prema svim trećima vezani uz raspolaganje udjelima i nekretninom. Tako tuženici kod pravomoćno presuđene tražbine tužitelja sprječavaju ostvarenje tražbine, tužitelja, a iz dosadašnjih postupanja je jasno da tuženici mijenjaju postojeće stanje stvari - bilo otuđenjem promjenom imatelja udjela ili promjenom vlasništva imovine, ili prikrivanjem udjela ili imovine ili raspolaganjem na drugi način onemogućavaju tužitelja u ostvarenju njegovog prava. Iz svih tih razloga ispunjeni su zakonski uvjeti i razlozi za donošenje privremene mjere osiguranja, pa je tužitelj predložio određivanje privremene mjere.

Tuženi su se u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivili tužbi i tužbenom zahtjevu.

Tužena ad 4. je, osim toga istakla prigovor promašene pasivne legitimacije. Iz sadržaja Tužbe i prijedloga za donošenje privremene mjere da je razvidno da je predmetni postupak tužitelj pokrenuo radi pobijanja pravnih radnji 1. -3. tuženika, a vezano za tražbinu koju isti ima prema 1. -2. tuženiku. U smislu navedenog, tužena ad 4. je naveo da kao zasebna stranka, odnosno pravna osoba sa stranačkom sposobnošću i vlastitim pravima i obvezama, nije u obvezno pravnom odnosu sa tužiteljem i tuženicima, te nije obuhvaćena Presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku posl. br. P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje prema 1-2 tuženiku. Navela je da obuhvaćanje tužene ad 4. tužbom i prijedlogom za donošenje privremene mjere očito promašeno i neosnovano, budući tužitelj nesporno nema nikakvu tražbinu u odnosu na tuženu ad 4., pri tome da se otklanjanju kao neosnovani navodi iz tužbe da je 4-tužena obuhvaćena tužbom iz razloga: ''. .kako bi se mogli ostvariti učinci ove tužbe prema svim tuženima vezanim uz raspolaganje udjelima mi nekretninom''.

Nadalje je navela da tužena ad 4. je zasebna pravna osoba, koja uredno posluje i uredno ostvaruje dobit koja je svake godine sve veća, bez značajnijih obveza/dugovanja. Pored navedenog, točno je da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uvrštena u temeljni kapital tužene ad 4., ali je netočno da bi njena vrijednost iznosila koliko i 4. poslovna udjela koje drži 3.-tužena u nominalnoj vrijednosti od 373.667,00 EUR-a. Vrijednost predmetne nekretnine s obzirom na lokaciju i uređenost da je barem 1.000.000,00 EUR-a, čemu govori u prilog i činjenica da je tužitelj još 2015. godine bio spreman platiti za stjecanje poslovnih udjela u 4.-tuženoj, kojima bi stekao i vlasništvo predmetne nekretnine, za iznos od 650.000,00 EUR-a. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu da je razvidno da je ista 2016. godine bila opterećena hipotekom u iznosu od 500.000,00 kuna (upisano pod Z-3521/2016), brisanje koje je provedeno 2022. godine pod brojem Z-17061/2022 temeljem brisovnog očitovanja od 14.09.2022. godine. S obzirom da je predmetno brisanje hipoteke provedeno nakon donošenja Presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku posl. br. P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, i prijenosa poslovnih udjela na 3. - tuženu, da je razvidno da su neosnovani navodi i prijedlog za donošenje privremene mjere. Da je zaista namjera 3. tužene oštećivanje tužitelja, ne bi zasigurno kao odgovorna osoba 4.-tužene provela brisanje tereta na predmetnoj nekretnini, već bi ju vjerojatno još i više opteretila. Pored vlasništva predmetne nekretnine, poslovni udjeli u 4.-tuženoj imaju znatno veću vrijednost s obzirom na uhodano poslovanje i vrijednost ostale imovine (pokretnina - inventara, uređaja odnosno opreme, itd.).

Tužena ad 4. je navela da je tužbeni zahtjev neutemeljen iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 66. Zakona o obveznim odnosima, da tužitelj ničim ne dokazuje da bi predmetnom pravnom radnjom - prijenosom poslovnih udjela bila poduzeta na njegovu štetu, niti dokazuje ili čini vjerojatnim da 1. i 2. -tuženik više nemaju dovoljno sredstava za ispunjenje njegove tražbine. Prijedlog za donošenje privremene mjere je također neosnovan budući nisu ispunjeni preduvjeti iz članka 344. Ovršnog zakona za određivanjem iste. Nadalje, da tužitelj u odnosu na 4. - tuženu nema nikakvu tražbinu, a ničime niti ne dokazuje opasnost da bi 4. -tužena bez takve mjere spriječila ili znatno otežala naplatu takve (nepostojeće) tražbine. Pored navedenog, privremene mjere koje je moguće izreći radi osiguranja novčane tražbine, što je konkretno slučaj, propisane su odredbom članka 345. Ovršnog zakona, a da tužitelj predlaže određivanje privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina propisanih člankom 347. Ovršnog zakona, koje nisu predviđene za konkretan slučaj. Također, navela je da 1. i 2. -tuženi više nemaju nikakva vlasnička niti upravljačka prava u odnosu na 4. -tuženika, već iste ima isključivo 3.- tužena. U smislu navedenog predlaganje privremene mjere u odnosu na 1. i 2. - tuženika je u potpunosti promašeno. Sukladno odredbama čl. 70. Zakona o obveznim odnosima, institut pobijanja pravnih radnji dužnika ne znači da bi takav pravni posao bio ništetan ili pobojan, već samo da, pod uvjetom da se isti dokaže i da su za usvajanje tužbenog zahtjeva ispunjeni svi zakonski uvjeti, takva pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina. U smislu navedenog, nema ništa neosnovano i protupropisno u prijenosu poslovnih udjela sa 1. i 2. tuženika ne 3. -tuženu, kako se tužbom i prijedlogom navodi.

Također tužena ad 4. je navela da predloženom privremenom mjerom u dijelu kojim tužitelj predlaže zabranu korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi poslovnih udjela i povjeravanje udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi, postavljanje privremene uprave 4. -tuženoj te zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine 4.-tuženoj uz određivanje zabilježbe iste u zemljišnoj knjizi, tužitelj de facto želi kontrolirati poslovanje 4.-tužene. Navela je da je očita namjera tužitelja za uništavanjem poslovanja i umanjenjem vrijednosti 4. -tužene, sve kako bi se izgledno mogao domoći vlasništva nad 4.-tuženom i predmetnom nekretninom, i to sve za potraživanje koje je višestruko manje od njene stvarne vrijednosti. Pojednostavljeno, navela je da tužitelj želi steći vlasništvo nad 4. -tuženom i predmetnom nekretninom za iznos manji od onoga kojeg nikada nije isplatio prema sklopljenom predugovoru iz 2015. - godine. Privremenom mjerom kojom bi se zabranilo opterećenje predmetne nekretnine 4. -tuženoj nesporno bi onemogućilo potencijalno kreditno zaduživanje 4. -tužene, ukoliko se za istim ukaže potreba, isto bi u konačnici značilo oštećivanje 4. -tužene, bilo zbog onemogućavanja pribave obrtnih sredstava bilo zbog nepovoljnijeg zaduživanja. Kreditno opterećivanje predmetne nekretnine ne podrazumijeva umanjivanje vrijednosti 4. -tužene odnosno posljedično poslovnih nadogradnje objekata na predmetnoj nekretnini i proširenja kapaciteta, a što bi tužitelju trebalo biti u interesu. Ponovo se ukazuje da je 2022. godine zbog povrata kredita od strane 4. -tužene brisana hipoteka na predmetnoj nekretnini.

Nadalje tužena ad 4. je navela da kada bi logika temeljem koje je predložena privremena mjera bila ispravna i prihvaćena, svaki bi vjerovnik primjerice mogao predlagati slične privremene mjere u odnosu na poslodavca dužnika, i zahtijevati postavljanje privremene uprave poslodavcu dužnika, a sve kako poslodavac potencijalnim uništavanjem samog sebe ne bi doveo do situacije da dužnik izgubi primanja. Pored navedene činjenice da 1. i 2. -tuženi više nemaju nikakva vlasnička niti upravljačka prava u odnosu na 4. -tuženika, već iste ima isključivo 3.-tužena, nelogično je i neživotno da bi 3. -tužena kao nositelj sva četiri poslovna udjela, naštetila sama sebi bilo kakvim otuđenjem i opterećenjem višestruko vrednije nekretnine od potraživanja tužitelja, ili uništavanjem uhodanog poslovanja 4.-tužene. S obzirom na navedeno 4. -tužena predlaže odbaciti/odbiti tužbeni zahtjev i prijedlog za donošenjem privremene mjere, uz nalog tužitelju da 4. -tuženoj nadoknadi trošak parničnog postupka.

Tužena ad 3. je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navela da se protivi tužbi, tužbenom zahtjevu i prijedlogu za donošenje privremene mjere, da je tužbeni zahtjev neutemeljen iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 66. Zakona o obveznim odnosima, te da tužitelj ničim ne dokazuje da bi predmetnom pravnom radnjom - prijenosom poslovnih udjela bila poduzeta na njegovu štetu, niti dokazuje ili čini vjerojatnim da 1. i 2. -tuženik više nemaju dovoljno sredstava za ispunjenje njegove tražbine. Suprotno navodima iz tužbe, 3.-tužena nije bila niti je supruga 2.-tuženika, niti bi bila snaha 1. -tužene. Kao dokaz istome se dostavlja Potvrda o slobodnom bračnom stanju od 02.10.2024. i Rodni list od 07.10.2024. Točno je da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uvrštena u temeljni kapital 4. -tužene, ali da je netočno da bi njena vrijednost iznosila koliko i 4. poslovna udjela koje drži 3. -tužena u nominalnoj vrijednosti od 373.667,00 EUR-a. Navela je da je vrijednost predmetne nekretnine s obzirom na lokaciju i uređenost barem 1.000.000,00 EUR-a, čemu govori u prilog i činjenica da je tužitelj još 2015. godine bio spreman platiti za stjecanje poslovnih udjela u 4.-tuženoj, kojima bi stekao i vlasništvo predmetne nekretnine, za iznos od 650.000,00 EUR-a. Netočno je da bi postojala opasnost da bi 3. -tužena otuđenjem i/ili opterećenjem predmetne nekretnine potencijalno onemogućila namirenje tražbine tužitelja. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu da je razvidno da je ista 2016. godine bila opterećena hipotekom u iznosu od 500.000,00 kuna (upisano pod Z-3521/2016), brisanje koje je provedeno 2022. godine pod brojem Z-17061/2022 temeljem brisovnog očitovanja od 14.09.2022. godine. S obzirom da je predmetno brisanje hipoteke provedeno nakon donošenja Presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku posl. br. P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, te nakon prijenosa poslovnih udjela na 3. -tuženu, razvidno je da su neosnovani navodi i prijedlog za donošenje privremene mjere. Da je zaista namjera 3.-tužene oštećivanje tužitelja, ne bi zasigurno kao odgovorna osoba 4. - tužene provela brisanje tereta na predmetnoj nekretnini, već bi ju vjerojatno još i više opteretila.

Nadalje je tužena ad 3. navela da pored vlasništva predmetne nekretnine, poslovni udjeli u 4.-tuženoj imaju znatno veću vrijednost s obzirom na uhodano poslovanje i vrijednost ostale imovine (pokretnina - inventara, uređaja odnosno opreme, itd.). Prijedlog za donošenje privremene mjere da je također neosnovan budući nisu ispunjeni preduvjeti iz članka 344. Ovršnog zakona za određivanjem iste. Tužitelj u odnosu na 3- tuženu nema znatno otežala naplatu takve (nepostojeće) tražbine te pored navedenog, privremene mjere koje je moguće izreći radi osiguranja novčane tražbine, što je konkretno slučaj, propisane su odredbom članka 345. Ovršnog zakona. Suprotno navedenom, tužena ad 3. je navela da tužitelj predlaže određivanje privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina propisanih člankom 347. Ovršnog zakona, koje nisu predviđene za konkretan slučaj.

Također je tužena ad 3. navela da 1. i 2. -tuženi više nemaju nikakva vlasnička niti upravljačka prava u odnosu na 4. -tuženika, već iste ima isključivo 3. -tužena. U smislu navedenog predlaganje privremene mjere u odnosu na 1. i 2. - tuženika je u potpunosti promašeno. Sukladno odredbama čl. 70. Zakona o obveznim odnosima, institut pobijanja pravnih radnji dužnika ne znači da bi takav pravni posao bio ništetan ili pobojan, već samo da, pod uvjetom da se isti dokaže i da su za usvajanje tužbenog zahtjeva ispunjeni svi zakonski uvjeti, takva pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina. U smislu navedenog, nema ništa neosnovano i protupropisno u prijenosu poslovnih udjela sa 1. i 2. tuženika ne 3. -tuženu, kako se tužbom i prijedlogom navodi. Predloženom privremenom mjerom u dijelu kojim tužitelj predlaže u odnosu na 3- tuženu zabranu korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi poslovnih udjela i povjeravanje udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi, postavljanje privremene uprave 4.-tuženoj te zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine 4.-tuženoj uz određivanje zabilježbe iste u zemljišnoj knjizi, tužitelj de facto želi kontrolirati poslovanje 4.-tužene i uskratiti 3.-tuženoj njezina vlasnička upravljačka prava, a da je očita namjera tužitelja za uništavanjem poslovanja i umanjenjem vrijednosti 4-tužene, sve kako bi se izgledno mogao domoći vlasništva nad 4.-tuženom i predmetnom nekretninom, i to sve za potraživanje koje je višestruko manje od njene stvarne vrijednosti. Navela je da tužitelj želi steći vlasništvo nad 4.-tuženom i predmetnom nekretninom za iznos manji od onoga kojeg nikada nije isplatio prema sklopljenom predugovoru iz 2015.- godine. Privremenom mjerom kojom bi se zabranilo opterećenje predmetne nekretnine 4. -tuženoj nesporno bi onemogućilo potencijalno kreditno zaduživanje 4. -tužene, ukoliko se za istim ukaže potreba. Isto bi u konačnici značilo oštećivanje 4.-tužene pa time i 3.-tužene bilo zbog onemogućavanja pribave obrtnih sredstava bilo zbog nepovoljnijeg zaduživanja. Kreditno opterećivanje predmetne nekretnine ne podrazumijeva umanjivanje vrijednosti 4.-tužene odnosno posljedično poslovnih udjela u istoj, već suprotno, osiguranje sredstava radi proširenja poslovanja, eventualne nadogradnje objekata na predmetnoj nekretnini i proširenja kapaciteta, a što bi tužitelju trebalo biti u interesu. Ponovo se ukazuje da je 2022. godine zbog povrata kredita od strane 4.- tužene brisana hipoteka na predmetnoj nekretnini.

Nadalje, tužena ad 3. je navela kada bi logika temeljem koje je predložena privremena mjera bila ispravna i prihvaćena, svaki bi vjerovnik primjerice mogao predlagati slične privremene mjere u odnosu na poslodavca dužnika, i zahtijevati postavljanje privremene uprave poslodavcu dužnika, a sve kako poslodavac potencijalnim uništavanjem samog sebe ne bi doveo do situacije da dužnik izgubi primanja. Pored navedene činjenice da 1. i 2. -tuženi više nemaju nikakva vlasnička niti upravljačka prava u odnosu na 4. -tuženika, već iste ima isključivo 3. -tužena, nelogično je i neživotno da bi 3. -tužena kao nositelj sva četiri poslovna udjela, naštetila sama sebi bilo kakvim otuđenjem i opterećenjem višestruko vrijednije nekretnine od potraživanja tužitelja, ili uništavanjem uhodanog poslovanja 4. -tužene. S obzirom na navedeno 3. -tužena predlaže odbaciti/odbiti tužbeni zahtjev i prijedlog za donošenjem privremene mjere, uz nalog tužitelju da 3. -tuženoj nadoknadi trošak parničnog postupka.

Tuženi ad 1. i ad 3. su tijekom raspravljanja naveli da se pridružuju navodima iz odgovora na tužbu i odgovora na privremenu mjeru tuženika ad 3. i ad 4. te da dodatno ističu da prema njihovom stajalištu nisu ispunjeni uvjeti niti za usvajanje tužbenog zahtjeva niti za privremenu mjeru, a to dodatno iz razloga jer tužitelj nije ispunio niti jednu od pretpostavki, nije ispunio kumulativno sve pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika, točnije nije ničim učinio vjerojatnim niti dokazao nemogućnost tuženika ad 1. i ad 2. za namirenje tražbine, odnosno nije dokazao njihovu insolventnost. Tuženik ad 2., pa tako i tužena ad 1. predaje u spis za tuženika podatke o njenoj imovini i to potvrdu o bankovnom računu kao i zemljišnoknjižne izvatke sa upisom prava vlasništva na njeno ime s time da se u odnosu na zabilježbu spora koji inzistira u odnosu na priložene zk izvatke ukazuje da se radi o postupku u kojima je upravo tužena ad 1. stranka te da će predmetna zabilježba biti izbrisana, a njezin upis vlasništva besteretna. Tuženi ad 2. CE dostavlja u spis i za tužitelja izvatke iz matične knjige kao dokaz da nije u odnosu srodstva sa tuženom ad 3., također dostavlja i dokaz o imovini i potvrdu o bankovnom računu, prometnom vozilo za vlasništvo vozila, kao i zk izvatke za nekretnine kojih je tuženik ad 2. vlasnik. Također ukazuje da tužitelj nije niti pokušao izvršiti naplatu na bilo kojoj imovini tuženika ad 1. i tuženika ad 2., točnije nije pokrenuo ovršne postupke temeljem presude P-139/2020 koje temelj pobijanja pravnih radnji dužnika u ovom postupku.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem 68 Pž-3072/2022 od 29. kolovoza 2023. godine, spisa Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020, Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10.06.2022. godine, Rješenje sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru - Stalna služba u Šibeniku, Tt-15/1348-5 od 17.06.2015, o povećanju temeljnog kapitala, zemljišne knjige za unesenu nekretninu čest. br. 1522 ZGR, kuća i dvor, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Betina, sada oznake čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Rješenja sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru - Stalna služba u Šibeniku, spis Tt-22/3964, Rješenja sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru - Stalna služba u Šibeniku,Tt-23/3359, o upisu prokuriste, Financijskog izvještaja za 2023. godinu, Bilješke uz financijske izvještaje za 2023., Odluke o rasporedu dobitka u 2023. godini, Potvrde o slobodnom bračnom stanju za CE (list 95 spisa) i BE (list 79 spisa), Rodnog lista PE, podataka o bankovnom računu PE, podataka o bankovnom računu UE, kopije prometne dozvole PE, izvadci zemljišnoknjižnih uložaka br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], presuda Županijskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem K-1/2021-69 od 20. prosinca 2023., saslušanjem tuženika ad 2. PE i tužene ad 3. BE.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovoj pravnoj stvarni donesena je presuda i rješenje pod poslovnim brojem P-160/2024 od dana 10. siječnja 2025. godine. Na navedenu presudu i rješenje je tužitelj podnio žalbe te je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 27. ožujka 2025. godine donio rješenje pod poslovnim brojem Pž-1095/2025-2 kojim rješenjem je odbio žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku pod posl. brojem P-160/2024 od 10. siječnja 2025. u odnosu na privremenu mjeru, dok je dana 7. svibnja 2025. godine donio rješenje pod poslovnim brojem Pž-1095/2025 kojim je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje.

Odredbom članka 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Odredbom članak 67. ZOO propisano je da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Odredbom članka 69. ZOO propisano je da pravna radnja dužnika pobija se tužbom ili prigovorom. Tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih slijednika. Odredbom članka 70. ZOO propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

U konkretnom slučaju, potrebno je naglasiti, da prema stajalištu izraženom u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojevima Rev-82/08, Rev-848/23, Rev-4953/22 jasno proizlazi da bi se primijenila odredba čl. 66. ZOO-a da moraju biti kumulativno ispunjene četiri pretpostavke: dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika te postojanje oštećenje vjerovnika time da pobijanje omogućava vjerovnikovo namirenje.

Pregledom presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem 68 Pž-3072/2022 od 29. kolovoza 2023. godine, spisa Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020, nesporno proizlazi da su tuženici ME i CE u obvezi tužitelju namiriti tražbine i to: tužena OE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 189.500,00 kuna, što odgovara iznosu od 25.150,97 Eura, zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku od 02.04.2015. godine pa do namirenja, dok je tuženi CE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan namiriti novčanu tražbinu u iznosu od 689.500,00 kuna, što odgovara iznosu od 91.512,37 Eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 02.04.2015. godine pa do namirenja na iznos od 189.500,00 kuna, što odgovara iznosu od 25.150,97 Eura, a na iznos od 500.000,00 kuna, što odgovara iznosu od 66.361,40 Eura od 02.06.2015. godine pa do namirenja. Nadalje, navedenom pravomoćnom presudom naloženo tuženima nadokanaditi tužitelju ukupni parnični trošak u iznosu od 57.135,00 kn, što odgovara iznosu od 7.583,12 Eura, i to tužena ad 1. ME u iznosu od 12.317,50 kn, što odgovara iznosu od 1.634,81 Eura, a tuženik ad 2. CE iznos od 44.817,50 kn, što odgovara iznosu od 5.948,30 Eura, s pripadajućom zateznom kamatom koja počinje teći od donošenja prvostupanjske presude od 13. svibnja 2022. godine do isplate, a što tuženici iz ove tužbe ME i CE nisu namirili tužitelju a koju činjenicu tuženici ME i CE niti ne osporavaju u ovom postupku, već ističu da je tužitelj svoju tražbinu temeljem navedene pravomoćne presude pod poslovnim brojem P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine mogao naplatiti prisilnim putem od imovine tuženika ME i CE te su u spis dostavili zemljišno knjižne izvatke o vlasništvu nekretnina izvadci zemljišnoknjižnih uložaka br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina].

Imajući u vidu navedeno, tužitelj je dokazao da postoji tražbina prema tuženiku.

Nadalje, pregledom Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10.06.2022. godine, nije sporno da su tuženici ME i CE sklopili ugovor o prijenosu poslovnih udjela u društvu Gajeta Slanica d.o.o. te na taj način prenijeli svoje udjele u tom društvu na tuženu BE, a koje činjenice su provedene u sudskom registru kako to proizlazi iz u postupku izvedenih dokaza uvidom u Rješenje sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru - Stalna služba u Šibeniku, Tt- 15/1348-5 od 17.06.2015, o povećanju temeljnog kapitala, zemljišne knjige za unesenu nekretninu čest. br. 1522 ZGR, kuća i dvor, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Betina, sada oznake čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Rješenja sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru - Stalna služba u Šibeniku, spis Tt-22/3964, Rješenja sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru - Stalna služba u Šibeniku,Tt-23/3359, te je kao prokurist u navedenom društvu upisan ZE.

Međutim, ovaj sud je ocijenio neosnovanim potraživanje tužitelja za pobijanjem pravne radnje ME i PE a u vezi Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10.06.2022. godine u društvu Gajeta Slanica d.o.o. na BE. Budući tužitelj na kojem je teret dokaza sukladno gore citiranim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije dokazao da su dužnici insolventni.

Ovo stoga, što po ocijeni ovog suda, tužitelj može tražiti pobijanje ovog ugovora samo u slučaju da njegovi dužnici ME i CE nemaju dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja nastale po pravomoćnoj presudi ovog suda pod poslovnim brojem P-139/20 od 13. svibnja 2022. godine, a kako su tuženici ME i CE u spis dostavili zemljišno knjižne izvatke nekretnina koje imaju u vlasništvu (list 100-121 spisa) te vozila u vlasništvu CE (list 98-99) spisa, jasno proizlazi da tuženici ME i CE imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine, a koji istu nije niti pokušao prisilno ostvariti, osim što traži pobijanje dužnikovih pravnih radnji u ovom postupku. Naime, iz zemljišnoknjižnih izvadaka za navedene nekretnine, više je nego jasno da se radi o nekretninama koje su na otoku [adresa], čija je vrijednost, po ocjeni ovog suda, veća od potraživanja tužitelja u ovom postupku, što je opće poznato s obzirom na cijene nekretnina na navedenom području, za što po ocjeni ovog suda, nije trebalo provoditi vještačenje, budući je i laiku jasno koliko navedene nekretnine vrijede, a tužitelj se nije niti pokušao namiriti iz istih.

Nadalje, potrebno je naglasiti da nije ispunjen ni četvrti uvjet za pobijanje dužnikove pravne radnje, a to je postojanje oštećenja vjerovnika time da pobijanje onemogućava vjerovnikovo namirenje, naime, za navedene razloge je potvrdio i sam Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svom rješenju od 27. ožujka 2025. godine pod poslovnim brojem Pž-1095/25 u točkama 13., 14. i 15., kada je potvrdio rješenje ovog suda pod poslovnim brojem P-160/2024 od 10. siječnja 2025. kojim je ovaj sud odbio kao neosnovanim prijedlog za donošenje privremene mjere.

U postupku saslušani tuženik ad 2. CE je naveo da je sa BE bio u kratkoj vezi, nekih godinu dana dok se nije rodilo dijete, tada da su prekinuli vezu te da trenutno radi poslove kao kuhar i u građevini i da ima plaću nekih 1.000,00 – 1.300,00 eura.

U postupku saslušana tužena ad 3. BE je navela da je bila u vezi sa PE nekih godinu dana te da nije bio moguć zajednički suživot zbog čega da su i prekinuli. Navela je da je NE, njihovo dijete, rođena **.**.2019. godine, a da je njihov suživot prekinut negdje 2020. godine.

Imajući u vidu ovakve iskaze tuženika ad 2. i ad 3. ovaj sud je utvrdio da tuženici ad 2. CE i tužena ad 3. BE nisu bili u izvanbračnoj zajednici, a što su i potvrdili dostavom u spis potvrde o slobodnom bračnom stanju (list 95 i 79 spisa), a koje potvrde su javne isprave i kao takve sud uzima kao istinite, naročito s obzirom da bi se bračna zajednica izjednačila sa izvanbračnom zajednicom po čl. 11. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) potrebno je da su stranke živjele zajedno tri godine, a što u konkretnom pravnoj stvari nije slučaj.

Pregledom presude Županijskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem K- 1/2021-69 od 20. prosinca 2023. proizlazi da je LE, bivši zakonski zastupnik tužitelja, okrivljen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci na rok kušnje od 3 godine, za počinjenje kaznenog djela iz članka 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15) što je u vremenu od 30. travnja 2015. godine do 28. rujna 2015. godine, u [adresa], protivno čl. 47. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne Novine“ broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 110/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15), kao prokurist poduzeća „Gajeta Slanica“ d.o.o., pa time kao osoba ovlaštena u ime i za račun tog društva sklapati sve ugovore, poduzimati sve pravne radnje, zastupati ga, voditi njegovo poslovanje u što spada i polaganje dnevnih utržaka, u cilju da drugom pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, dnevne utrške koje društvo uprihodilo pružanjem usluga prehrane u svom restoranu, nije u cijelosti polagao na žiro-račun društva, već iste bez ikakve osnove davao EE, kao i dopustio da ih isti i sam uzme, pa je tako od ukupnog ostvarenog i evidentiranog iznosa dnevnih utržaka u iznosu od 740.623,05 kuna / 98.297,57 eura, novac u iznosu od 165.994,47 kuna / 22.031,25 eura pribavio EE, oštetivši na taj način poduzeće „Gajeta Slanica“ d.o.o. za navedeni iznos, što je dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelji na zakonu i na taj način pribavio drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu.

Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za pobijanjem dužnikovih pravnih radnji prijenosom poslovnih udjela u društvu Gajeta Slanica d.o.o., te je sukladno gore navedenih zakonskim odredbama valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovanim i presuditi, kao u točki 1. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženicima je, obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 118/14 i 107/15 dalje: OT) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu za ad 4. Gajeta Slanica d.o.o. od 9. listopada 2024. u iznosu od 936 bodova, odnosno 1.872,00 eura, trošak sastava odgovora na tužbu za tuženu ad 3. BE 936 bodova, odnosno 1.872,00 eura, trošak sastava podneska od 4. kolovoza 2025. u iznosu od 936 bodova, odnosno 1.872,00 eura, te trošak zastupanja na ročištima od 15. listopada 2024., 26. studenog 2024., 2. rujna 2025. i 4. studenog 2025. (četiri puta po 936 bodova, odnosno četiri puta po 1.872,00 eura), što uz uvećanje po tbr. 40. Tarife (zastupanje više osoba) te uz uvećanje 25% PDV-a daje ukupni iznos od 21.294,00 eura.

Slijedom svega naprijed navedenog, tuženima je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 21.294,00 eura, kako je to odlučeno u točci 2. izreke ove presude.

U Šibeniku, 15. prosinca 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

- Pun. stranaka