REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-785/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zoran Kosanović, odvjetnik u Kutini, Trg kralja Tomislava 10/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po službenoj osobi LV, radi prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03358132189, URBROJ: 341-99-05/3- 24-7329 od 7. svibnja 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Sisku, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03358132189, URBROJ: 341- 15-05/3-23-23630 od 6. studenog 2024., te se tužiteljici priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju trajnog gubitka radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti počevši od 1. srpnja 2025.

II. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude ovog Suda donese rješenje kojim se tužiteljici s osnova navedenog prava u točki I. izreke ove presude utvrđuje pripadajući iznos mirovine.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak ovog spora u iznosu od 1.750,00 eura (slovima: tisuću i sedamsto i pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku spora. U preostalom dijelu se odbija zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03358132189, URBROJ: 341-99-05/3-24-7329 od 7. svibnja 2025., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Sisku, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03358132189, URBROJ: 341-15-05/3-23- 23630 od 6. studenog 2024., kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tužiteljica je Upravnom sudu u Zagrebu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenje tuženika, te u bitnome navodi da joj je 2023. godine dijagnosticiran adenokarcinom gornjeg desnog režnja pluća, da je 18. rujna 2023. učinjen operativni zahvat desne lobektomije i medijastinalne limfedene ktomije (ot. p. Klinike za kirurgiju KB Dubrava 22.09.2023.), da je u tijeku liječenje adjuvantnom kemoterapijom, te da je nezaposlena i prijavljena na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 10. kolovoza 2023., od kada radi zdravstvenih tegoba i liječenja ne može zasnivati radni odnos. Ističe je rješenjem HZZMO Središnja služba KLASA: UP/II 141-06/2401/03358132189 URBROJ: 341-99-05/3-24-6655 od 2. travnja 2025. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40%, počevši od 18. rujna 2023., te da se u tom rješenju navodi, cit: “Na temelju citiranog nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka kojim je utvrđeno da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od ukupno 40%, prema poglavlju VIA točka 4a Liste oštećenja organizma (skraćeno LOO), od 18.09.2023., zbog bolesti, od toga na donje ekstremitete 00%, valjalo je žalbu kao djelomično osnovanu uvažiti, pobijano rješenje poništiti prema čl.117. st.1. toč.1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/2009 i 110/2021 – skraćeno ZUP) i odlučiti kako je navedeno u izreci ovoga rješenja pod točkom I.” Navodi da joj je također rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 17. rujna 2024. utvrđen IV stupanj oštećenja zdravlja. Iz obrazloženja rješenja koje se pobija ovom tužbom da proizlazi da je isto doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka. U tom nalazu i mišljenju da stoji da je ocjena radne sposobnosti moguća po potpunom završetku liječenja. Tužiteljica ne prihvaća navedeno iz razloga što se obzirom na njezinu dijagnozu, životnu dob, odnosno opće psihofizičko stanje uzrokovano bolešću, radi o faktično nemogućem uvjetu. U kontekstu navedenog, ispunjenje tog uvjeta logično predstavlja nemogući uvjet i smatra da se već sada može relevantno odlučiti da li kod nje postoji djelomični gubitak radne sposobnosti obzirom na životnu dob i zdravstveno stanje, odnosno eventualno u dodatnom kontekstu naobrazbe i potpuni gubitak radne sposobnosti, te predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. S obzirom na činjenicu da su vještaci Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom oba stupnja (dalje Zavod za vještačenje) u postupku provedenom u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22- skraćeno: ZOMO) i u skladu sa odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17, 56/18, 16/22 - skraćeno: Uredba), suglasni su u ocjeni da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. ZOMO, to da nema osnove za uvažavanje navoda tužiteljice. Nadalje kada se pri rješavanju o pravu iz mirovinskog osiguranja utvrđuje smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nalaz i mišljenje donosi ovlašteno vijeće vještaka Zavoda za vještačenje na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije, osobnog pregleda tužiteljice i općih podataka tužiteljice s opisom poslova koje je obavljala prema važećim odredbama ZOMO i Uredbe. Predmetni postupak da je proveden u cijelosti u skladu s odredbama članka 123. do 130. ZOMO-a, člankom 133. stavkom 3. ZOMO i u skladu s mjerodavnim odredbama Uredbe. Vezano za rješenje o utvrđenom tjelesnom oštećenju ističe kako tjelesno oštećenje nije bilo predmet ovog upravnog postupka, pa onda ni predmet ovog upravnog spora, te je pravo na osnovu tjelesnog oštećenja zaseban institut u odnosu na prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti (tj. na temelju invalidnosti, koju je pak, pogrešno poistovjećivati s invaliditetom). Institut tjelesnog oštećenja i institut invalidnosti imaju različite svrhe zbog čega su različito normativno uređena, uz propisivanje zasebnih medicinskih kriterija zbog čega se prilikom vještačenja invalidnosti ne smiju u obzir uzeti medicinski kriteriji propisani za utvrđivanje tjelesnog oštećenja. Vezano uz preslike medicinske dokumentacije, priložene uz tužbu, ističe kako je medicinska dokumentacija koja prileži spisu vrednovana prilikom donošenja osporavanog rješenja dok novi, nalaz otpusno pismo dnevne bolnice od 5. svibnja 2025., može biti temelj za podnošenje novog zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti tužiteljice. Nadalje, navod tužiteljice da joj je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 17. rujna 2024. utvrđen IV stupanj oštećenja zdravlja na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje kojim je tužiteljici priznato pravo na osobnu invalidninu, isto smatra neosnovanim budući da je pravo na osobnu invalidninu stečeno u sustavu socijalne skrbi koje pravo samo po sebi ne dovodi do zaključka o invalidnosti tužiteljice budući da se navedena prava ostvaruju prema drugačijim kriterijima, drugačijim propisima i u drugim tijelima, te navodi da se protivi prijedlogu medicinskim vještačenjem po vještacima

4. Tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženik i navodi kako osporava nalaz i mišljenje ovlaštenog vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, smatrajući da isti ne odgovara stvarnim činjenicama proisteklim iz njezine bolesti, životne dobi, radnog staža, te da nigdje u tužbi ne navodi da su pojmovi "preostale radne sposobnosti", "djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti", identični s pojmovima tjelesnog oštećenja po rješenju HZZMO od 2. travnja 2025., niti IV stupanj oštećenja zdravlja po osnovu rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 17. rujna 2024. Tužiteljica da se samo poziva ne nespornu činjenicu da ista u kontekstu postojeće dijagnoze, životne dobi i staža, opravdano dovode u sumnju nalaz vijeće vještaka na koji se tuženik poziva pa stoga predlaže provođenje medicinskog vještačenja.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 8. rujna 2025. u prisutnosti službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Službena osoba tuženika je ostala pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Obzirom da je tužiteljica u tužbi zatražila da se provede vještačenje, Sud je usvojio taj dokazni prijedlog.

8. Dana 8. prosinca 2025. proveden je nastavak rasprave na koju je pristupila službena osoba tuženika, dok je tužiteljica podneskom od 11. studenog 2025. izjavila da ne osporava nalaz i mišljenje predmetnog vještačenja i odustaje od ostalih dokaznih prijedloga, te predlaže da se ročište održi u odsutnosti nje i njezinog opunomoćenika. Tuženik je podneskom od 5. studenog 2025. naveo kako je zaprimljeno očitovanje Sektora za vještačenje, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 30. listopada 2025. u kojem se navodi da je vještačenje prihvatljivo. Nije traženo saslušavanje vještaknje.

9. Službena osoba tuženika je ostala pri svim navodima iz tužbe i odgovora na tužbu, kao i kod podneska od 5. studenog 2025.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka od 13. listopada 2025., u podnesak tužiteljice od 21. kolovoza 2025. i 12. rujna 2025.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

12. Iz spisa predmeta upravnoga postupka proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti osiguranika pokrenut povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 23. listopada 2023. Temeljem nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu o 26. kolovoza 2024., iz kojeg nalaza proizlazi da kod tužiteljice ne postoji smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost jer ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja.

13. Odredbom članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine „ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 dalje ZOMO), propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.).

14.U članku 14. stavku 1. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 96/23, u nastavku teksta: Uredba), propisano je da će vještak dati nalaz i mišljenje da ne postoji smanjenje radne sposobnosti osobe koja se vještači ako: a) kod osobe još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenu radnu sposobnost; b) na temelju anatomsko-funkcionalnog oštećenja organa i organskih sustava, kao i medicinskih kontraindikacija koje ta oštećenja uzrokuju, uspoređujući psihofizičke mogućnosti osobe zbog nastalih medicinskih kontraindikacija s psihofizičkim zahtjevima poslova koje osoba obavlja, unatoč tome, može raditi na tim poslovima ili c) radna sposobnost osobe nije trajno smanjena za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravu osobu iste ili slične razine obrazovanja.

15. Postojanje smanjenja radne sposobnosti, djelomičnoga ili potpunog gubitka radne sposobnosti (kao normiranih stupnjeva invalidnosti, odnosno rizika koji određenu osobu pogađa u odnosu na njenu radnu sposobnost), utvrđuje se, dakle, prema modelu zdrave osobe istih ili sličnih karakteristika u odnosu na stabilizaciju (definitivnost) zdravstvenog stanja (tj. /ne/mogućnost njegova poboljšanja daljnjim liječenjem), obavljane poslove, naobrazbu, životnu dob, mogućnost provedbe profesionalne rehabilitacije radi osposobljavanja za rad s punim radnim vremenom, te mogućnost rada s najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima.

16. Opseg medicinske dokumentacije propisan je odredbama članka 9. i članka 10. Uredbe, vezano uz članak 7. Uredbe.

17. Prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (skraćeno: Zavod za vještačenje), Područni ured Zagreb KLASA 141- 02/23-01/10953, URBROJ: 426-04-08/17-24-4, evidencijski broj vještačenja: 1103151 od 26. kolovoza 2024., kojim je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a, jer da kod iste ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti da je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja.

18. Osporavano rješenje tuženika temelji se na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje 1204071 (dalje: Vijeće vještaka) od 20. veljače 2025., kojim smatraju da opisane zdravstvene tegobe zahtijevaju daljnje liječenje nadležnih specijalista i da je preuranjeno donositi konačno mišljenje o zdravstvenom stanju koje bi uzrokovalo neki od oblika smanjenja radne sposobnosti Također se navodi da je tužiteljica rođena 1963. i da je po zanimanju suradnik u odgojno obrazovnom procesu, VRO 08/23., RS 29 godina, te da je neko vrijeme radila u pogonu umjetnih gnojiva. Ističu da je poznato stanje aktualnog Iiječenja adenokarcinoma pluća, prema TNM klasifikaciji odgovara T3NOM0, procesu, II B stadij; da je torakokirurško liječenje učinjeno 18. rujna 2023. (Lobectomia sup. Lyphadenectomia mediastinalis); da je u tijeku liječenje KT. Vijeće potvrđuje nalaz Zavoda za vještačenje o za sada preuranjenoj ocjeni nekog od gubitka radne sposobnosti

19. Po prijedlogu tužiteljice određeno je provođenje dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost pravilnosti gore navedenih nalaza i mišljenja vještaka, te je isto i provedeno od strane stalne sudske vještakinje za medicinu rada Marije Zavalić, prim. dr. koja je izradila Nalaz i mišljenje 13. listopada 2025. Iz nalaza proizlazi: " Tužiteljica ŠV rođ. **.**.1963. SSS; suradnik u nastavi, zadnji poslovi koje je obavljala bili su poslovi geronto domaćice u Zakladi lvanova kuća, ali je 2023. godine, zbog umora i utvrđene bolesti, karcinoma pluća zbog kojeg je i operirana, uklonjen je desni gornji režanj, izvan radnog odnosa od srpnja 2023. godine. Zbog tipa karcinoma liječi se tzv. pametnim lijekom koji djeluje samo na stanice raka, ali ima i niz nuspojava, nalaz tužiteljice je od početka liječenja stacionaran. Vidljivo je na CT pluća da je tužiteljici uklonjen gornji desni režanj, da je fibrozno dijelom promijenjen i desni donji režanj te da su uklonjeni limfni čvorovi na poplućnici i u medijastinumu u kojima je bilo malignih stanica. Kako tužiteljica nema životno ugrožavajućih nuspojava lijeka koji svakodnevno troši od kraja 2023. godine, terapija joj je propisana do daljnjega. Poznato je da se ova terapija propisuje dok je učinkovita tj. dok nema recidiva bolesti, ako pri tome nema životno ugrožavajućih nuspojava. Iako nisu životno ugrožavajuće, nuspojave koje tužiteljica navodi praktički od početka terapije, a to su slabost i malaksalost, umor i sve češći trnci u desnoj ruci su tegobe koje ne jenjavaju, a koje su opisane i u nalazu i mišljenju vještaka koji je vještačio radnu sposobnost tužiteljice i u prvostupanjskom postupku u kolovozu 2024. godine. Tegobe su ponovljene i u drugostupanjskom vještačenju tj. u žalbenom postupku. Obzirom na perzistiranje tegoba tužiteljica nije pozvana na pregled u Zaprešić, već je u dva navrata s njom kontaktirano telefonski, uz to i nekoliko puta e- mailom.

20. Iz dokumentacije u spisu, a poznavajući protokol liječenja specifičnog karcinoma pluća od kojeg tužiteljica boluje i navode iz protokola da se radi o dugogodišnjoj terapiji, a navode iz stručnih i znanstvenih radova da navedene nuspojave, ako se ne povuku u nekoliko ranih ciklusa liječenja zaostaju dok god pacijent prima terapiju, što je u slučaju pozitivnog odgovora i doživotno, razvidno je da tužiteljica nije sposobna raditi ni jedan posao (geronto domaćice), suradnika u nastavi ili bilo koji drugi posao sukladno odredbama ZOMO koji je vrijedio u periodu za koji se traži vještačenje. Terapija koju prima tužiteljica najbolja je do sada poznata terapija kod vrste Ca od kojeg tužiteljica boluje i zbog kojeg je operirana i daje se, ukoliko je uspješna i ne dođe do pogoršanja osnovne bolesti doživotno."

21. Mišljenje je vještakinje da kod tužiteljice postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti i obzirom da se terapije provode u 3- mjesečnom ciklusu kao početnom, a zatim u 6-mjesečnim uz svakomjesečne kontrole markera karcinoma, krvne slike, da se nuspojave obično pojave u prvom ili drugom ciklusu liječenja (do 9 mj od početka), mišljenja je da je ocjena da su nuspojave trajne bila preuranjena u vrijeme prvostupanjskog vještačenja 26. kolovoza 2024. Kako između prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja nije tužiteljica pregledavana po vještacima, a nema ni zapisa o nuspojavama, mišljenja je da je i ocjena na drugostupanjskom vještačenju bila pravilna, jer nije bilo podataka o tome jesu li se nuspojave lijeka kojeg troši tužiteljica povukle ili barem ublažile do 20. veljače 2025., odnosno tijekom toga ciklusa uzimanja terapije ili su trajale i dalje. Uzrok općoj nesposobnosti za rad da je bolest koja više nije u fazi liječenja, a terapija koju prima tužiteljica da je trajna terapija i tegobe su stacionarne. Kao dan nastanka opće nesposobnosti za rad kod tužiteljice smatra da se kao vjerodostojan može uzeti dan početka novog ciklusa terapije koji je započeo 1. srpnja 2025. jer se radi o već četvrtom ciklusu, a tegobe -nuspojave i dalje da traju i povremeno progrediraju.

22. Slijedom navedenog, Sud je ocijenio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Marije Zavalić, prim. dr. od 13. listopada 2025. potpunim i uvjerljivim, sa kojim nalazom i mišljenje su suglasni i tužiteljica i tuženik. Sud također ocjenjuje nalaz i mišljenje razložnim, cjelovitim i preciznim, te sukladnim zadaći vještačenja, utemeljenoj na odredbama mjerodavnoga posebnog zakonodavstva na ovome upravnom području.

23. U tim okolnostima, sud je na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje te budući da su za to ispunjeni svi činjenični i pravni preduvjeti sam riješio ovu upravnu stvar tako što je tužiteljici priznao prava iz mirovinskog osiguranja na temelju trajnog gubitka radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

24. Prvostupanjsko tijelo je dužno nakon pravomoćnosti ove presude donijeti rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate (točka II. izreke ove presude).

25. Točka III. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano, pa imajući u vidu navedeno tužiteljici su priznati troškovi zastupanja putem njezinog opunomoćenika sukladno Tarifnom broju 27. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) i obzirom da se radi o neprocjenjivom predmetu tužiteljici je priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura (uključujući PDV) i trošak provedenog medicinskog vještačenja u ovom upravnom sporu u iznosu od 500,00 eura, pa cjelokupni trošak tužiteljice koji tuženik tužiteljici treba nadoknaditi iznosi 1.750,00 kuna, dok je u preostalom dijelu valjalo dobiti zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova ovog upravnog spora. Naime, tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 26. lipnja 2025. i 11. studenoga 2025., jer isti nisu bili nužni za rješavanje ove upravne stvari budući se u osnovi ponavljaju navodi tužbe, pa proizlazi da nije riječ o podnescima kakve ima u vidu Tbr. 27. točka 1. Tarife. Također tužiteljici nije priznat trošak za pristup na ročište 8. rujna 2025. budući na isto nije pristupio niti opunomoćenik niti sama tužiteljica, što je vidljivo iz Zapisnika od istog dana, te nije priznat trošak sudskih pristojbi koje nisu niti plaćene.

U Rijeci 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijanog dijela presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Zoranu Kosanoviću, odvjetniku u Kutini, Trg kralja Tomislava 10/1

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.

Mihanovića 3