REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-768/2025-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Coca- Cola HBC Hrvatska d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 00228269289, zastupanog po punomoćnici Dinki Kovačević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević Prpić Simeunović u Zagrebu, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 4. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja- protutuženika AUT, odvjetnika i punomoćnice tuženika- protutužitelja TU, odvjetnice, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije zakonita i dopuštena Odluka tuženika-protutužitelja COCA- COLA HBC HRVATSKA d.o.o., [adresa], OIB 00228269289, o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika br.1/2021. od 16. srpnja 2021., slijedom čega se utvrđuje da tužitelju-protutuženiku AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos kod tuženika-protutužitelja COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., [adresa], OIB 00228269289.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., [adresa], OIB 00228269289, da tužitelja-protutuženika AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vrati na radno mjesto «rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo» ili drugo odgovarajuće radno mjesto te da mu na ime izgubljene zarade od 17. listopada 2021. do 31. kolovoza 2023. isplati sve zaostale, a neisplaćene plaće u bruto iznosu i iznos bruto bonusa za 2021. i 2022. godinu, u ukupnom iznosu od 63.707,29 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na:

- iznos od 1.123,05 EUR počevši od 11.11.2021. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.12.2021. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.2.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.3.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.4.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.5.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.6.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.7.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.8.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.9.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.10.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.11.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.12.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.1.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.2.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.3.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.4.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.5.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.6.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.7.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.8.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.9.2023. pa do isplate,

- iznos od 5.298,65 EUR počevši od 1.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.577,54 EUR počevši od 1.1.2023. pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu naveden pod točkom II. izreke kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., [adresa], OIB 00228269289, da tužitelju-protutuženiku AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati sva zaostala, a neisplaćena materijalna prava, od 17. listopada 2021. do 31. kolovoza 2023., u ukupnom neto iznosu od 2.650,03 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na:

- iznos od 199,08 EUR počevši od 1.7.2022. pa do isplate,

- iznos od 200,00 EUR počevši od 1.7.2023. pa do isplate,

- iznos od 189,79 EUR počevši od 1.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 189,79 EUR počevši od 1.1.2023. pa do isplate,

- iznos od 26,54 EUR počevši od 1.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 26,54 EUR počevši od 1.1.2023. pa do isplate,

- iznos od 53,09 EUR počevši od 18.4.2022. pa do isplate,

- iznos od 53,09 EUR počevši od 10.4.2023. pa do isplate,

- iznos od 26,54 EUR počevši od 18.4.2022. pa do isplate,

- iznos od 26,54 EUR počevši od 10.4.2023. pa do isplate,

- iznos od 663,61 EUR počevši od 1.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 995,42 EUR počevši od 1.1.2023. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu isplate na ime neisplaćenih materijalnih prava između zatraženog bruto iznosa od 2.650,03 eura do dosuđenog neto iznosa od 2.650,03 eura.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., [adresa], OIB 00228269289, da tužitelju AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime izgubljene zarade isplati sve zaostale, a neisplaćene plaće u bruto iznosu i sva druga materijalna prava, počevši od 17. listopada 2021. godine pa do vraćanja na rad na radno mjesto «rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo» ili drugo odgovarajuće radno mjesto.“

VII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika u dijelu kojim potražuje da mu tuženik-protutužitelj počevši od 17. listopada 2021. godine pa do 31. kolovoza 2023. na ime izgubljene zarade isplati sve zaostale, a neisplaćene naknade na ime korištenja službenog vozila, u ukupnom iznosu od 2.743,44 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na:

- iznos od 58,12 EUR počevši od 11.10.2021. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.11.2021. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.12.2021. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.2.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.3.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.4.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.5.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.6.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.7.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.8.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.9.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.10.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.11.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.12.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.1.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.2.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.3.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.4.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.5.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.6.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.7.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.8.2023. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„I. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. studenog 2019. godine sklopljen između tužitelja AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Sachsova ulica 1, OIB: 00228269289 izmijenjen Dodatkom o menadžerskim odnosima Ugovora o radu od 1. studenog 2019. godine, raskida se s danom 16. listopada 2021. godine.

II. Nalaže se tužitelju AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Sachsova ulica 1, OIB: 00228269289 troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

IX. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„Nalaže se tuženiku COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., [adresa], OIB 00228269289 da plati tužitelju AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.895,14 EUR / 149.899,93 kn na ime naknade štete zbog raskida ugovora o radu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.

X. Nalaže se tuženiku-protutužitelju COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o.,

[adresa], OIB 00228269289, naknaditi tužitelju-protutuženiku AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 7.789,69 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

XI. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom parničnog troška za

preostali iznos preko dosuđenog.

XII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2019. i Dodatka Ugovoru o radu od 1. studenog 2019. na radnom mjestu «rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo». Navodi da je tuženik 16. srpnja 2021. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika br.1/2021. kojom se tužitelju redovitim otkazom otkazuje predmetni Ugovor o radu s time da tužitelj ima otkazni rok od 3 mjeseca za koje vrijeme nije dužan raditi i ima pravo na naknadu plaće kao da je radio te će mu se isplatiti naknada za neiskorišteni godišnji odmor. Protiv Odluke o otkazu, tužitelj je podnio 23. srpnja 2021. Zahtjev za zaštitu prava zbog toga što je pobijana Odluka o otkazu u cijelosti nezakonita i bez valjanih i opravdanih razloga, a na koji zahtjev se tuženik nije očitovao. Tužitelj nije počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret. Netočno je da bi tužitelj pregovarao o sklapanju pravnog posla za svoju korist ili korist treće osobe i neovlašteno koristio poslovne podatke tuženika kao poslodavca te neovlašteno postupao prema poslovnom partneru tuženika. Tužitelj nije zloupotrijebio svoj položaj, nije zahtijevao mito niti je posredovao u zahtijevanju mita od ovlaštenih osoba poslovnog partnera tuženika. Točno je da je PU bivši zaposlenik tuženika i da sada obavlja funkciju voditelja podružnice Zagrebačkog holdinga, Autobusnog kolodvora Zagreb. Točno je i da je ŠU kontaktirao tužitelja u svojstvu osobe koja je povezana s poslovanjem društva PEKARA DUBRAVICA d.o.o. Međutim, pogrešno se u Odluci o otkazu navodi da bi ŠU bio ovlaštena osoba navedenog društva jer isti nije niti direktor niti prokurist navedenog društva niti po nekoj drugoj osnovi osoba ovlaštena za zastupanje istog. ŠU je tužitelju osobno poznat jer je s istim ponekad rekreativno igrao nogomet u svoje slobodno vrijeme. ŠU je kontaktirao tužitelja jer mu je poznato da je PU bivši zaposlenik društva Coca-Cola pa je pretpostavio da ga tužitelj možda poznaje. Budući je tužitelj rekao ŠU da poznaje PU kao bivšeg kolegu, ŠU je pitao tužitelja može li mu proslijediti njegov kontakt. Nakon toga je tužitelj zvao PU i pitao može li dati njegov kontakt ŠU. Nakon što je PU pristao da se njegov kontakt proslijedi, tužitelj je dao njegov broj ŠU. Prema tome, tužitelj je samo dao broj telefona PU ŠU i nije poduzeo niti jednu drugu radnju, a osobito ne radnje koje mu se stavljaju na teret Odlukom o otkazu. Tužitelj nije ni sa kim pregovarao o sklapanju bilo kakvih pravnih poslova niti je prisustvovao bilo kakvim sastancima koji bi eventualno bili održani između PU i ŠU niti je sudjelovao u ikakvim pregovorima ili dogovorima između istih ili bilo kojih drugih predstavnika Autobusnog kolodvora Zagreb i PEKARE DUBRAVICA d.o.o. Tužitelj je prema Ugovor u radu bio Rukovoditelj prodaje za ugostiteljstvo, a što podrazumijeva samo rad s klijentima iz sektora hotelijerstva, restorana i barova, dok tužitelj nije imao poslovne relacije sa klijentima koji obavljaju pekarsku djelatnost niti su oni bili njegovi klijenti. U tom smislu tužitelj ističe da nije niti jasno kojim je podacima tužitelj uopće mogao neovlašteno raspolagati odnosno iskoristiti ih za svoju korist ili korist treće osobe. Tužitelj nije uopće (poslovno) kontaktirao sa predstavnicima PEKARE DUBRAVICA d.o.o. Ove okolnosti nisu uopće niti specificirane niti obrazložene u Odluci o otkazu, a što je tuženik prema jasnom stajalištu sudske prakse bio dužan učiniti – razlozi otkaza moraju se detaljno konkretizirati. Također nije rečeno niti od koga je tužitelj zahtijevao mito i za koju svrhu, a nije niti jasan navod da je tužitelj „posredovao u zahtijevanju mita“. Stoga je jasno da tužitelj nije uopće počinio niti jednu od povreda obveza iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret pa je Odluka o otkazu nezakonita u cijelosti. Pored toga što je Odluka o otkazu neosnovana, ista je nezakonita i zbog postupovnih nepravilnosti. Točno je da tuženik uputio tužitelju kao radniku poziv na iznošenje obrane od 27. svibnja 2021. Međutim, u tom pozivu je navedeno da je Poslodavac saznao da je tužitelj zajedno s još jednom osobom pokušao iznuditi neodređeni iznos novca od dugogodišnjeg poslovnog partnera Poslodavca i da je poslovni partner Poslodavca o tome obavijestio istog. Također je navedeno da je vezano za taj događaj „nekoliko osoba dalo potpisane izjave“ kojima se potvrđuju takvi navodi. Iz poziva za iznošenje obrane uopće nije bilo jasno niti o kojem poslovnom partneru se radi niti kakvo se točno protupravno postupanje stavlja na teret tužitelju kao radniku. Osim toga, u pozivu na iznošenje obrane tužitelju je stavljen na teret pokušaj iznude, a ne zlouporaba položaja i ostale povrede koje mu se stavljaju na teret pobijanom Odlukom o otkazu. Obzirom na navedeno, jasno je da je poziv na davanje obrane potpuno nezakonit jer je paušalan i neodređen te tužitelju nije niti bilo jasno o kojim se okolnostima mora očitovati i što mu se točno stavlja na teret. Tužitelj je na isto ukazao u svom očitovanju od 31. svibnja 2021. te je pozvao tuženika da točno činjenično opiše što mu se stavlja na teret i koje je obveze iz radnog odnosa i koje propise povrijedio. Tuženik nije odgovorio na zahtjev tužitelja, već je istom uručio Odluku o otkazu. Međutim, i u pobijanoj Odluci o otkazu navode se sasvim drugi razlozi i povrede koje su različite od one na koju mu je ukazano u samom pozivu na iznošenje obrane. Stoga je postupak otkazivanja nezakonit u cijelosti, a što čini i pobijanu Odluku o otkazu nepravilnom i nezakonitom. S time u vezi, tužitelj osporava i zakonitost savjetovanja s Radničkim vijećem, a za koji nije uopće niti jasno je li proveden te kada je isto donijelo odluku. Odlukom o otkazu tužitelju je stavljeno na teret i da je neovlašteno sa svoje službene e-mail adrese na svoju privatnu e-mail adresu slao poslovnu dokumentaciju i poslovne podatke tuženika kao poslodavca koji predstavljaju poslovnu tajnu pa da je time počinio više povreda obveza iz radnog odnosa koje su propisane u čl. 68. Pravilnika o radu tuženika. Tužitelj osporava u cijelosti da bi počinio povrede koje mu se stavljaju na teret. Kao prvo, iz same Odluke o otkazu proizlazi da je tuženik proveo nadzor nad korištenjem službene elektroničke pošte radnika i da je na taj način utvrdio slanje poslovne dokumentacije i podataka sa službenog e-maila radnika na njegov privatni e-mail. S time u vezi, tužitelj ističe da tuženik provedbom nadzora nije utvrdio da bi tužitelj uputio predmetnu dokumentaciju i podatke odnosno proslijedio navedeni e-mail bilo kojoj trećoj osobi. Odavanje poslovne tajne po logici stvari podrazumijeva da je za poslovnu tajnu saznala neka treća neovlaštena osoba, a do čega u konkretnom slučaju uopće nije došlo. To što je tužitelj poslao samom sebi e-mail s jedne adrese na drugu, ne može ni u kojem slučaju predstavljati odavanje poslovne tajne, a time niti predstavljati povredu tužiteljevih obveza iz radnog odnosa. Dodatno se ističe kako uopće nije jasan navod da bi tužitelj postupanjem na opisani način „koristio sredstva namijenjena za rad kod Poslodavca za svoje osobne svrhe“, dok je navod o tome da je tužitelj ovim radnjama prekršio interne akte Poslodavca, paušalan i neodređen pa se kao takav niti ne može ispitati. Netočno je da bi tužitelj na sastanku održanom 1. lipnja 2021. iskazao da „je upoznat da slanje poslovnih podataka na svoju privatnu e-mail adresu nije dopušteno“. Nije neuobičajeno i u praksi se dešavalo da zbog tehničkih poteškoća tužitelju kao rukovoditelju bude onemogućeno da pristupi službenom mailu. Upravo radi izbjegavanja takvih situacija, tužitelj je uputio predmetne podatke na privatni mail, a kako bi u slučaju nemogućnosti pristupa istima preko službenog servera, i dalje imao kontakte i očuvao poslovni odnos s klijentima. U tom smislu je tužitelj i dao obrazloženje na sastanku održanom 1. lipnja 2021., a što je logično, životno i razumljivo u zadanim okolnostima te samo potvrđuje da je tužitelj postupao savjesno. Dodatno se ističe da je tužitelj ionako osobno upoznat sa svim klijentima s kojima je vodio suradnju pa da je interes tužitelja bio da distribuira kontakte klijenata neovlaštenim osobama, tužitelj to ne bi morao učiniti slanjem maila već bi sam mogao sastaviti tablicu svojih klijenata. Stoga su navodi iz obrazloženja pobijane Odluke, a pored toga što su netočni i nezakoniti, još i potpuno nelogični. Obzirom na navedeno, netočno je da bi se tužitelj koristio sredstvima namijenjenima za rad Poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca, da bi povrijedio ili odao poslovnu tajnu odnosno da bi prekršio bilo kakve interne opće akte Poslodavca. Slijedom navedenog, predmetna Odluka o otkazu nezakonita je u cijelosti. Konačno, predmetnom Odlukom o otkazu tuženik je redovito otkazao Ugovora o radu, ali ne i Dodatak Ugovoru o radu od 1. studenog 2019. koji je i nadalje na snazi, pa se i iz ovog razloga Otkaz ugovora ukazuje u cijelosti nezakonitim i nepravilnim.

1.1. Slijedom navedenoga, tužitelj tužbom predlaže utvrditi da nije zakonita i dopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika br.1/2021. od 16. srpnja 2021. godine te utvrditi da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto «rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo» ili drugo odgovarajuće radno mjesto te da mu na ime izgubljene zarade isplati sve zaostale, a neisplaćene plaće u bruto iznosu i sva druga materijalna prava, počevši od 17. listopada 2021. godine pa do vraćanja na rad na radno mjesto «rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo» ili drugo odgovarajuće radno mjesto uvećano za zatezne kamate, kao naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Nesporno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo“, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2019. i Dodatka o menadžerskim odnosima Ugovora o radu od 1. studenog 2019. Navodi da je tuženik 16. srpnja 2021. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (tužitelja) br. 1/2021, koja Odluka o otkazu je istoga dana neposredno uručena tužitelju. Tužitelj je podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je tuženik zaprimio 23. srpnja 2021. Suprotno navodima tužitelja, u pobijanoj Odluci o otkazu vrlo su konkretno navedena postupanja tužitelja koja predstavljaju teške ili osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, te je sama Odluka o otkazu vrlo detaljno i konkretno obrazložena. Također, tuženik je postupak otkazivanja Ugovora o radu (i dodatka Ugovora o radu) tužitelja proveo sukladno zakonskim propisima i sukladno internim aktima tuženika. Ovlaštene osobe tuženika TUT (direktorica pravne službe tuženika) i IU (direktor prodaje tuženika) su 18. svibnja 2021. u usmenoj komunikaciji s CU, ovlaštenim osobama trgovačkog društva PEKARA DUBRAVICA d.o.o. i dugogodišnjim poslovnim partnerom tuženika, dobili saznanja da je tužitelj tijekom kolovoza i rujna 2020.g., zajedno s bivšim zaposlenikom tuženika PU (koji je u to vrijeme bio, a i na dan donošenja pobijane Odluke o otkazu je direktor Autobusnog kolodvora Zagreb), u komunikaciji s ovlaštenim osobama PEKARA DUBRAVICA d.o.o., HU i DU tijekom radnog vremena, u svojstvu zaposlenika tuženika, a bez ikakvog naloga i ikakvog znanja tuženika, pregovarao o sklapanju pravnog posla za svoju korist ili za korist treće osobe, dakle neovlašteno koristio poslovne podatke tuženika i neovlašteno postupao prema poslovnom partneru tuženika. OU i ŠU su navedeno potvrdili i na sastanku s predstavnicima tuženika TUT i LU te u pisanoj izjavi (zapisniku sa sastanka) koju su dostavili tuženiku 22. svibnja 2021. Prema navodima CU i ŠU, tužitelj je prvotno kontaktirao GU (prokurist društva PEKARA DUBRAVICA d.o.o.), koji je proslijedio kontakt tužitelja ŠU (koji obavlja operativne poslove u društvu PEKARA DUBRAVICA d.o.o.), i uputio ga da se javi tužitelju radi daljnje komunikacije o poslovnom prijedlogu tužitelja. Tužitelj se dva puta sastao s CU i NU, jednom u prisutnosti PU (direktor Autobusnog kolodvora Zagreb), a drugi put na lokaciji prostora Autobusnog kolodvora kojeg je nudio u podzakup društvu PEKARA DUBRAVICA d.o.o., navodeći da je za taj prostor zainteresiran i A koji „nudi samo da uđe 50.000,00 EUR a da bi mu PU (PU) za uzvrat sredio podzakup“ te „da im treba jako dobar razlog da odbiju A i pita da li je T zainteresirana“. Obzirom da je da su CU i ŠU bili svjesni da je tužitelj od njih na opisani način tražio davanje mita, odnosno protuzakonito postupao, ŠU je u kraćem roku nakon održanog sastanka na Autobusnom kolodvoru javio tužitelju da ovlaštene osobe društva PEKARA DUBRAVICA d.o.o. nisu zainteresirane za tužiteljevu ponudu. Tužitelj je, dakle, prema navodima i pisanim izjavama dostavljenima tuženiku, zloupotrijebio svoje zaposlenje i položaj kod tuženika kako bi zahtijevao mito ili posredovao u zahtijevanju mita. Pritom su navodi da je tužitelj „samo dao broj telefona PU ŠU“ te da nije „uopće poslovno kontaktirao sa predstavnicima PEKARE DUBRAVICA d.o.o.“ nevjerodostojni i suprotni navodima poslovnih partnera tuženika i drugim činjenicama i okolnostima koje je tuženik utvrdio u postupku koji je prethodio donošenju pobijane Odluci o otkazu. Tuženik je naknadno u nadzoru nad korištenjem službenog mobitela od 31. svibnja 2021., kako se obrazlaže u nastavku, utvrdio da je tužitelj tijekom kolovoza, rujna i listopada 2020. više puta kontaktirao ŠU, iako PEKARA DUBRAVICA d.o.o. nije kupac s kojim bi tužitelj trebao kontaktirati u obavljanju poslova svog radnog mjesta kod tuženika. Tuženik je povodom saznanja za nezakonito postupanje tužitelja 13. rujna 2021. podnio kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi počinjenja kaznenih djela, a postupanje po kaznenoj prijavi se vodi pred Općinskim državnim odvjetništvom u Novom Zagrebu, pod posL.br.: KP-DO-818/21. Slijedom svega navedenog, opisano postupanje tužitelja ima obilježja kaznenog djela, tužitelj je u komunikaciji s ovlaštenim osobama poslovnog partnera tuženika (tužiteljevog poslodavca) prekoračio ovlaštenja svog radnog mjesta s ciljem pribavljanje imovinske koristi za sebe ili druge osobe, a povezano s poslovanjem tuženika kao poslodavca odnosno radom kod poslodavca. Tužitelj je svakako postupao protivno internim aktima tuženika (Pravilnik o radu tuženika, Kodeks poslovnog ponašanja i antikoruptivnoj politici tuženika) te je time narušeno povjerenje koje poslodavac ima prema tuženiku. Tuženik pri donošenju pobijane Odluke o otkazu nije bio dužan obrazlagati elemente eventualne kaznene odgovornosti tužitelja niti specificirati o kojem se kaznenom djelu radi, niti analizirati razloge zbog kojih je tužitelj postupao na opisani način. Tuženik je pri donošenju pobijane Odluke o otkazu prvenstveno vodio računa da li je opisanim postupanjima tužitelja počinjena osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa koja je propisana internim aktima tuženika i da li je nastavak predmetnog odnosa moguć obzirom na sve iznesene okolnosti. Navedenim postupanjem tužitelj je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa temeljem članka 68. Pravilnika o radu tuženika, i to slijedeće: zlouporaba položaja ili prekoračenje danog ovlaštenja (čl. 68. st.1.al.10. Pravilnika o radu); pribavljanje imovinske koristi za sebe ili druge osobe na štetu Poslodavca, a povezano s poslovanjem Poslodavca odnosno radom kod Poslodavca (čl. 68. st.1.al.29. Pravilnika o radu); poduzimanje radnje na radu ili povezano s radom koja ima obilježja kaznenog djela (čl. 68. st.1.al.34. Pravilnika o radu); kršenje Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata Poslodavca ili skupine Coca-Cola HBC (čl. 68. st.1.al.42. Pravilnika o radu). Navedenim postupanjem tužitelj je postupao suprotno Kodeksu poslovnog ponašanja tuženika i suprotno Protukorupcijskoj politici tuženika. Zbog navedenih postupanja tuženika, koja predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane člankom 68. Pravilnika o radu, tuženik je 25. svibnja 2021. tužitelja upoznao sa svojim saznanjima i pozvao ga na iznošenje obrane, točnije na sastanku tužitelja sa ovlaštenim osobama tuženika, TUT i ZU. Nadalje, tuženik je 28. svibnja 2021. tužitelja pisanim putem pozvao na iznošenje obrane te je tužitelj 31. svibnja 2021. tuženiku iznio svoju pisanu obranu, u kojoj ukratko otklanja kao neistinite sve navode o njegovom počinjenju povreda obveza iz radnog odnosa i njegovim protupravnim postupanjima. U pozivu na iznošenje obrane od 28. svibnja 2021. zaštićeni su osobni podaci osoba od kojih je tuženik stekao saznanja o postupanjima tužitelja, obzirom da se radilo o izvansudskom postupku pred tuženikom kao poslodavcem, koji je prethodio donošenju pobijane Odluke o otkazu i u kojem je postojala obveza tuženika da zaštiti povjerljivost tih podataka. Međutim u kasnijoj komunikaciji s tužiteljem svi podaci su otkriveni tužitelju. Naime, tuženik je dio grupacije Coca-Cole Hellenic Bottling Company (COBC) koja je dio Coca-Cola sustava, te je internim propisima propisano da radnik ima pravo iznijeti svoju obranu i na saslušanju pred tijelima grupacije, kada se radi o ovako ozbiljnim slučajevima potencijalne povrede COBC pravila. Prilikom tog saslušanja tužitelja na sastancima (conference call) održanima 1. lipnja 2021. i 7. lipnja 2021. (na koje je tužitelj pozvan i pristao na njih) tužitelju su predočene sve informacije kojima tuženik raspolaže i koje su navedene u pobijanoj Odluci o otkazu. Na tim sastancima održanima radi iznošenja obrane tužitelja prisustvovali su: gospođa PUT (regionalna menadžerica Grupacije Coca-Cola HBC za audit, Kodeks poslovnog ponašanja i usklađenost) i ŽU (rukovoditelja pravnih poslova za Hrvatsku) kao predstavnici tuženika, te sam tužitelj. Slijedom saznanja o počinjenju osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i mogućem počinjenju kaznenog djela od strane tužitelja, tuženik je 27. svibnja 2021., radi zaštite svoje imovine i poslovnih podataka, donio Odluku kojom tužitelja oslobađa obveze rada, te zatražio od tužitelja (putem e- maila 31. svibnja 2021.) da preda sredstva rada i imovinu tuženika koju posjeduje, a kojem zahtjevu je tužitelj udovoljio 1. lipnja 2021. Tuženik je nadzorom provedenim 31. svibnja 2021. nad korištenjem službene elektroničke pošte od strane tužitelja, a nakon što ga je prethodno obavijestio o namjeri provođenja nadzora nad korištenjem službene elektroničke pošiljke i službenog telefona/mobitela, utvrdio da je tužitelj 25. svibnja 2021., neposredno nakon što ga je tuženik upoznao s gore opisanim osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, neovlašteno sa svoje službene e-mail adrese na privatnu e-mail adresu, slao poslovnu dokumentaciju i poslovne podatke tuženika koji predstavljaju poslovnu tajnu, i to: e-mail tužitelja naslovljen “Fwd: IC strateški kupci” i e-mail tužitelja naslovljen “Fwd: IC strateški po našoj šprancietc”, kojima su priloženi dokumenti “2021_12_12_IC SPRITIS & COFFEE Strategic CRO.xlsx”, “IC strategic customers CRO 2020.xlsx” i “CROATIA LUMPSUMS AND COGS BUDGET 2020.pptx“ upućeni na privatnu adresu tužitelja 25. svibnja 2021. koje postupanje predstavlja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane člankom 68. Pravilnika o radu tuženika od 4. lipnja 2020.g., i to: korištenje sredstvima namijenjenim za rad kod Poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca (čl. 68. st.1.al.24. Pravilnika o radu); povreda ili odavanje poslovne tajne (čl. 68. st.1.al.7. Pravilnika o radu); kršenje Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata Poslodavca ili skupine Coca-Cola HBC (čl. 68. st.1.al.42. Pravilnika o radu). Tužitelj je bio svjestan da slanjem navedenih podataka, koji su tuženiku posebno značajni, čini osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, te da tuženiku takvim postupanjem može nanijeti štetu. Navedeni poslovni podaci sadrže, između ostalog, baze kupaca tuženika te se radi o podacima od značajne tržišne vrijednosti. Pritom nije od nikakvog utjecaja na težinu povrede obveze iz radnog odnosa okolnost što je tužitelj zaštićene poslovne podatke slao na privatnu e-mail adresu, obzirom da već samim slanjem tih podataka na svoju privatnu e-mail adresu predmetni podaci više nisu „pod nadzorom“ tuženika. Pritom valja naglasiti da nije istina da je opisano postupanje tužitelja uobičajeno i da je za to postojao ikakav opravdani razlog. Tuženik posebnu pažnju posvećuje zaštiti poslovnih podataka te se postupanje sa podacima na opisani način uvijek sankcionira. Dakle, nakon što je tuženik saznao da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tužitelj je neovlašteno koristio, odnosno povrijedio/otkrivao poslovne podatke poslodavca te koristio sredstva namijenjena za rad kod poslodavca (poslovnu e-mail adresu) u osobne svrhe bez odobrenja poslodavca, i na taj način počinio nove osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, što je značajno utjecalo na potpuni gubitak povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika. Tužitelju je omogućeno iznošenje obrane u odnosu na osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa - povredu poslovne tajne i korištenje sredstvima namijenjenim za rad kod tuženika kao poslodavca, u osobne svrhe bez odobrenja tuženika, i to usmeno na sastancima (conference call) održanima 1. lipnja 2021. i 7. lipnja 2021. Tom prilikom tužitelj se očitovao na način da je upoznat s tim da se radi o povjerljivim podacima, te da je upoznat da slanje poslovnih podataka na svoju privatnu e-mail adresu nije dopušteno, te kako su mu ti podaci potrebni kako bi „ostao u poslovnom odnosu s kupcima“ te da iste nije sa svog privatnog e-maila dalje prosljeđivao neovlaštenim trećim osobama. Dakle, tužitelj niti ne spori da je slao poslovne podatke tuženika na svoju privatnu e-mail adresu, i to za svoje osobne potrebe (kako bi „ostao u poslovnom odnosu s kupcima“) čime potvrđuje da je svjesno počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Kao što je već obrazloženo, tuženik je proveo zakonom propisani postupak prije otkazivanja Ugovora o radu i pozvao tužitelja na iznošenje obrane i pisanim i usmenim putem. Međutim, obzirom na sve iznesene okolnosti koje upućuju na višekratne osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, težinu tih povreda, nije opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da prije donošenja pobijane Odluke o otkazu pisano upozorava radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazuje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede, sukladno čl.119.st.1. Zakona o radu. Tužitelj je zakonito proveo i postupak savjetovanja s Radničkim vijećem tuženika prije otkazivanja ugovora o radu. Nadalje, stajalište tužitelja da je pobijanom Odlukom o otkazu otkazan samo Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2019., a ne i Dodatak o menadžerskim odnosima od 1. studenog 2019. je potpuno promašeno i bez ikakvog pravnog uporišta. Naime, predmetni Dodatak o menadžerskim odnosima je sastavni dio Ugovora o radu, te ne može egzistirati kao samostalan ugovor niti sadrži sve obvezne sastojke ugovora o radu. Navedeno proizlazi iz članka VII.toč.2. Dodatka o menadžerskim odnosima od 01.11.2019.god.: „Potpisom ovog dodatka menadžerskim odnosima Ugovora o radu, ugovorne strane suglasno utvrđuju, da se stavljaju van snage svi do sada potpisani dodaci menadžerskim odnosima Ugovora o radu i eventualno sklopljeni Aneksi tim dodatcima menadžerskim odnosima Ugovora o radu, te da je ovaj dodatak jedini puno važeći dokument kojim strane reguliraju menadžerske odnose Ugovora o radu.“ Osim toga, iz same Odluke o otkazu proizlazi da su parnične stranke 1. studenog 2019. sklopile Ugovor o radu i Dodatak o menadžerskim odnosima koji čini cjelinu, i koji se pobijanom Odlukom o otkazu otkazuju. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te dosuditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka.

2.1. Tuženik je podneskom od 13. travnja 2023. postavio protutužebni zahtjev kojim podredno predlaže, za slučaj da sud utvrdi da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, radni odnos tužitelja i tuženika raskinuti s danom isteka njegova otkaznog roka 16. listopada 2021. Navodi da je evidentno da je tuženik s razlogom nepovratno izgubio povjerenje u tužitelja, da su odnosi tužitelja s radnim kolegama teško i trajno narušeni, te da je tužitelj nanio štetu poslovnom ugledu tuženika u odnosu na njegova poslovnog partnera. Slijedom toga nastavak radnog odnosa između tužitelja i tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, jednostavno nije moguć. Stoga predlaže Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2019. sklopljen između tužitelja i tuženika izmijenjen Dodatkom o menadžerskim odnosima Ugovora o radu od 1. studenog 2019., raskinuti s 16. listopada 2021. te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Tužitelj je podneskom od 18. travnja 2023. naveo da se u cijelosti protivi protutužbenom zahtjevu tuženika za raskidom ugovora o radu kao neosnovanim. Navodi da tuženik ne dokazuje da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa kod poslodavca uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć a niti to proizlazi iz dokaznog postupka. Međutim, obzirom je tuženik postavio zahtjev za raskidom ugovora o radu tužitelja, tužitelj, opreza radi, postavlja daljnji zahtjev kojim za slučaj sudskog raskida ugovora o radu potražuje naknadu štete u iznosu od 8 mjesečnih plaća tužitelja (prema čl.III Dodatka od 1. studenog 2019. tužitelju pripada godišnja plaća od 224.835,00 kn, odnosno za 8 mjeseci je to 149.890,00 kn ili 19.895,14 EUR), uvažavajući trajanje radnog odnosa kod tuženika (12 g.) i nezaposlenost, starost (40g.) i obveze uzdržavanja ( 2 maloljetna djeteta - 7g. i 7 mjeseci).

3.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj podneskom od 16. siječnja 2024. konačno uređuje svoj tužbeni zahtjev kojim predlaže utvrditi da nije zakonita i dopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika br.1/2021. od 16. srpnja 2021., slijedom čega predlaže utvrditi da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika. Predlaže naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto «rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo» ili drugo odgovarajuće radno mjesto te da mu na ime izgubljene zarade isplati sve zaostale, a neisplaćene plaće u bruto iznosu i sva druga materijalna prava, počevši od 17. listopada 2021. godine pa do vraćanja na rad na radno mjesto «rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo» ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u ukupnom iznosu od 69.100,77 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Predlaže naložiti tuženiku da plati tužitelju iznos od 19.895,14 EUR / 149.899,93 kn na ime naknade štete zbog raskida ugovora o radu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak.

4. U ovom predmetu bila je donijeta presuda pod Poslovnim brojem: Pr- 15958/2021-46 od 22. svibnja 2024. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Zagrebu je svojom odlukom pod Poslovnim brojem: Gž R-841/2024-3 od 11. ožujka 2025. prihvatio žalbu tužitelja, ukinuo presudu ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr-15958/2021-46 od 22. svibnja 2024. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca ovog suda, sa uputom da se u ponovljenom postupku kritički, brižljivo i savjesno analiziraju svi provedeni dokazi, utvrditi sve sporne činjenice i potom donijeti novu odluku u kojoj će u granicama razloga koji se tužitelju stavljaju na teret, uz jasne, valjane i obrazložene razloge utvrditi je li tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret od strane tuženika, na kojem je teret dokaza..

5. Sud je tijekom ponovljenog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, pročitani su iskazi svjedoka IU, PU, ĐU, OU, ŠUT, FU, BU, iskaz tužitelja kao stranke u postupku, proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. te je provedena dopuna vještačenja.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika da se Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika br. 1/2021 od 16. srpnja 2021. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2019., utvrdi nezakonitom i nedopuštenom te da se utvrdi da tužitelju nije prestao radni odnos, zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad kod tuženika na njegovo radno mjesto „rukovoditelj prodaje za ugostiteljstvo“ ili drugo odgovarajuće radno mjesto, zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime izgubljene zarade isplati sve zaostale a neisplaćene plaće u bruto iznosu i sva druga materijalna prava počevši od 17. listopada 2021. pa do vraćanja na rad. Predmet spora je i podredno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora kao i zahtjev tužitelja za naknadom štete na ime sudskog raskida ugovora o radu.

8. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2019. na radnom mjestu rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo, kao i da je istog dana između tužitelja i tuženika sklopljen Dodatak o menadžerskim odnosima Ugovora o radu, da je tuženik pisanim putem dopisom od 28. svibnja 2021. pozvao tužitelja na iznošenje obrane, da je tužitelj iznio svoju pisanu obranu dopisom od 31. svibnja 2021., da je tuženik na održanim sastancima 1. i 7. lipnja 2021. ponovano od tužitelja zatražio iznošenje usmene obrane te da je na tim sastancima tužitelj iznio svoju usmenu obranu, da je tuženik 16. srpnja 2021. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, da je tužitelj protiv iste 23. srpnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava te da tuženik na zaprimljeni zahtjev nije odgovorio, kao i da je da je tužitelj tužbu podnio unutar roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), odnosno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

9. Između stranaka je sporno je li tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret, predstavljaju li te povrede opravdan razlog za donošenje Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno je li navedena Odluka zakonita i dopuštena.

10. Neosnovan je prigovor tužitelja kojim osporava zakonitost savjetovanja sa Radničkim vijećem prilikom donošenja osporene Odluke o otkazu. Naime, iz e-mail poruke od 13. srpnja 2021. proizlazi da je TUT, u ime tuženika poslala predsjedniku Radničkog vijeća kod tuženika, SU, poziv na očitovanje te da je u privitku dostavljen dopis tuženika od 13. srpnja 2021. sa naznačenim predmetom: Najava otkazivanja ugovora o radu tužitelju redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja u kojem su navedeni razlozi zbog kojih tuženik kao poslodavac namjerava otkazati tužitelju Ugovor o radu, a koji razlozi su identični onima iznesenim u Odluci o otkazu. Iz daljnje korespondencije proizlazi da je predsjednik Radničkog vijeća e-mail porukom od 15. srpnja 2021. dostavio tuženiku svoje očitovanje u kojem je naveo da je Radničko vijeće suglasno sa namjeravanom odlukom poslodavca. Iz navedenog slijedi da je tuženik kao poslodavac u cijelosti postupio sukladno odredbi čl. 150. ZR, odnosno da se prije donošenja odluke o otkazu, savjetovao s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, kao i da Radničko vijeće nije imalo nikakve primjedbe niti daljnjih prijedloga već da je izričito iskazalo suglasnost s namjeravanom odlukom poslodavca.

11. Nadalje, neosnovan je prigovor tužitelja da je poziv na davanje obrane koji mu je uputio tuženik dopisom od 28. svibnja 2021. nezakonit jer je isti paušalan i neodređen kao i da tužitelju nije bilo jasno o kojim se okolnostima mora očitovati i što mu se točno stavlja na teret. Naime, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik kao poslodavac pozvao tužitelja da usmeno iznese svoju obranu na sastancima održanim 1. i 7. lipnja 2021., prilikom provođenja interne istrage, a na kojim su tužitelju predočene sve informacije kojim tuženik raspolaže i koje su navedene u pobijanoj Odluci o otkazu. Stoga je tuženik prilikom donošenja pobijane Odluke poštivao odredbu čl. 119. st. 2. ZR.

12. Iz Odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj 1/2021 proizlazi da je tužitelju otkazan redovitim otkazom ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. studenog 2019., a u obrazloženju je navedeno da je tuženik kao poslodavac 18. svibnja2021. saznao od CU i ŠU, ovlaštenih osoba Pekara Dubravica d.o.o. i dugogodišnjih partnera poslodavca da je tužitelj kao radnik, tijekom kolovoza i rujna 2020. zajedno s bivšim zaposlenikom tuženika PU u komunikaciji s ovlaštenim osobama Pekara Dubravica d.o.o. tijekom radnog vremena u svojstvu zaposlenika tuženika, a bez naloga i znanja istoga pregovarao o sklapanju pravnog posla za svoju korist ili korist treće osobe, dakle neovlašteno koristio poslovne podatke tuženika i neovlašteno postupao prema poslovnom partneru poslodavca. Pritom je tužitelj prema navodima i pisanim izjavama zloupotrijebio svoj položaj te zahtijevao mito ili posredovao u zahtijevanju mita od ovlaštenih osoba Pekara Dubravica. Zbog navedenih postupanja radnika, koja predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane člankom 68. Pravilnika o radu (zlouporaba položaja ili prekoračenje danog ovlaštenja; pribavljanje imovinske koristi za sebe ili druge osobe na štetu Poslodavca, a povezano s poslovanjem Poslodavca odnosno radom kod Poslodavca; poduzimanje radnje na radu ili povezano s radom koja ima obilježja kaznenog djela, kršenja Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata Poslodavca ili skupine Coca-Cola HBC), Poslodavac je dana **.**.2021.g. P upoznao sa svojim saznanjima i pozvao ga na iznošenje obrane. Radnik je Poslodavcu e-mailom dana 01.06.2021.g. iznio svoju pisanu obranu u odnosu na navedene povrede obveza iz radnog odnosa, u kojoj ukratko otklanja sve navode iz poziva. Slijedom navedenih saznanja o počinjenju osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i mogućem počinjenju kaznenog djela od strane Radnika, Poslodavac je dana 27.05.2021.g., radi zaštite imovine i poslovnih podataka Poslodavca, donio Odluku kojom Radnika oslobađa obveze rada, te zatražio od Radnika (putem e-maila dana 31.05.2021.g.) da preda sredstava rada i imovinu Poslodavca koju posjeduje, a kojem zahtjevu je Radnik udovoljio dana 01.06.2021.g. Poslodavac je nadzorom nad korištenjem službene elektroničke pošte radnika (a nakon što ga je putem e-maila 31.05.2021.g. prethodno obavijestio P o namjeri provođenja nadzora nad korištenje službene elektroničke pošiljke službenog telefona/mobitela) utvrdio da je Š dana 25.05.2021.g., neposredno nakon što ga je Poslodavac upoznao s gore opisanim navodima, neovlašteno sa svoje službene e- mail adrese na privatnu e-mail adresu, slao poslovnu dokumentaciju i poslovne podatke Poslodavca koji predstavljaju poslovnu tajnu, i to: e-mail naslovljen "Fwd: IC strateški kupci" i e-mail naslovljen "Fwd: IC strateški po našoj šprancietc", kojima su priloženi dokumenti "2021 12 12 IC SPRITIS & COFFE Strategic CRO.xlsx", "IC strategic customer CRO 2020.xlsx" i "CROATIA LUMPSUMS AND COGS BUDGET 2020.pptx,“ koje postupanje predstavlja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane člankom 68. Pravilnika o radu Poslodavca od 04.06.2020.g., i to: korištenje sredstvima namijenjenim za rad kod Poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca (čl. 68. st. 1.al.24. Pravilnika o radu); povreda ili odavanje poslovne tajne (čl. 68. st. 1.al.7. Pravilnika o radu); kršenje Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata Poslodavca ili skupine Coca-Cola HBC (čl. 68. st. 1.al.42. Pravilnika o radu). Radnik je bio svjestan da slanjem navedenih podataka, koji su Poslodavcu posebno značajni, čini osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, te da Poslodavcu takvim postupanjem može nanijeti štetu. Navedeni poslovni podaci sadrže, između ostalog, baze kupaca Poslodavca te se radi o podacima od značajne tržišne vrijednosti. Nakon saznanja Poslodavca o počinjenju osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa (18.5.2021.), radnik je neovlašteno koristio, odnosno povrijedio/otkrivao poslovne podatke Poslodavca te koristio sredstva namijenjena za rad kod Poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca (25.5.2021), i na taj način počinio nove osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Radniku je omogućeno iznošenje obrane u odnosu na osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa - povredu poslovne tajne i korištenje sredstvima namijenjenim za rad kod Poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca, i to usmeno na sastanku dana 01.06.2021.g., na kojem su prisustvovali, pored P, i predstavnici Poslodavca (ŽU, rukovoditelj pravnih poslova za Hrvatsku) i grupacije Coca-Cola HBC (PUT, regionalna menadžerica za audit, Kodeks poslovnog ponašanja i usklađenost). Tom prilikom Š se očitovao na način da je upoznat s time da se radi o povjerljivim podacima, te da je upoznat da slanje poslovnih podataka na svoju privatnu e-mail adresu nije dopušteno, te kako su mu ti podaci potrebni kako bi „ostao u poslovnom odnosu s kupcima" te da iste nije sa svog privatnog e-maila dalje prosljeđivao neovlaštenim trećim osobama. Sukladno čl.119.st. 1. Zakona o radu, a obzirom na sve iznesene okolnosti koje upućuju na višekratne osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, težinu tih povreda i okolnosti u kojima su počinjene, nije opravdano očekivati od Poslodavca da prije donošenja Odluke pisano upozorava Radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazuje mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede.

13. Iz Zahtjeva za zaštitu prava 23. srpnja 2021. proizlazi da u istom tužitelj sadržajno navodi identično kao i u tužbi.

14. Iz Dopisa od 22. svibnja 2021., koja se nalazi na stranici 48 spisa, proizlazi da je ista sačinjena povodom sastanka OU i IUT, suvlasnika pekarskog lanca Dubravica, s jedne strane te IU i TUT, u ime tuženika, s druge strane. Dalje je naveden tijek razgovora između nazočnih osoba te je po crticama napisano što su braća IUT iznijeli ovlaštenim osobama tuženika. Tako je navedeno: „Gdin. IUT počinje priču kako je AU (zaposlenik CCHBC-Hrvatska d.o.o.) došao do broja telefona i nazvao njegova brata ĆU (naime 3 brata IUT vode posao) koji je broj od AU proslijedio bratu DU koji se bavi operativnim poslovima T. DU je nazvao AU početkom rujna 2020.g. Rekao je DU o čemu se radi, te je DU predložio da ćemo mi (braća IUT) doći na sastanak na autobusni kolodvor pa da ćemo popričati o tome. AU se sa time nije složio već je on predložio da se sastanak održi u [adresa] na što je DU i pristao. AU je došao na sastanak u [adresa] zajedno sa PU (direktor autobusnog kolodvora Zagreb). Sastanak se održao u cafe baru Mohito u [adresa] radnim danom u jutarnjim satima. AU je započeo priču kako se na autobusnom kolodvoru otvara mogućnost da Dubravica uđe u dio jednog prostora koji sada ima u najmu Rakovčanka d.o.o., caffe bar Bakus na način da dobije dio prednjeg prostora u podzakup za pekaru. Dubravica naime ima vlastiti prostor na autobusnom kolodvoru. Također AU navodi kako je isto i A zainteresiran za taj dio prostora i da nudi samo da uđe 50.000 eura a da bi mu PU za uzvrat sredio podzakup. AU naglašava da im treba jako dobar razlog da odbiju A i pita da li je T zainteresirana. Gdin. ŠU je pitao da li on može osobno kontaktirati trenutnog najmoprimca tog prostora, na šta mu je AU rekao da nikako jer da je ovo sve jako povjerljivo. Na sastanku su dogovorili da se nađu na autobusnom kolodvoru da bi mu pokazali o kojem se točno dijelu lokala radi. Za cca 2 tjedna DU je zvao AU i dogovorili su sastanak na autobusnom kolodvoru. Na sastanak je došao AU sam i bratu je pokazao dio prostora koji bi bio predmet podzakupa, te je imao sa sobom i tlocrt na kojem mu je kemijskom olovkom ucrtao dio lokala koji je predmet razgovora. Nakon sastanka braća ŠU su pričali te zaključili da nisu spremni davati traženi iznos od preko 50.000 eur te je DU nakon otprilike dva tjedna isto javio AU. Trenutno se taj dio prostora preuređuje i Mlinar ulazi u podzakup. Gdin. ŠU ne sumnja da je cijeli razgovor sa AU i PU bio jasan poziv na davanje mita odnosno iznuda. Braća ŠU su razmišljali da sve prijave nadležnim službama, no CU kaže kako se oni time ne bave i da nisu htjeli da se ime T spominje u tom negativnom kontekstu. Gdin. ŠU je želio da GM CCHBC zna za taj događaj uzimajući u obzir dugu suradnju CCH i Dubravice, te da nas upozori kakvi ljudi radi za CCHBC. Gdin. ŠU izjavljuje da ga je u proljeće 2021 kontaktirao g. AU sa prijedlogom za sastanak sa temom proširenja suradnje na kavu i ostali asortiman. DU i OU su spremni potpisati zapisnik i svjedočiti jer kaže CU sve što kaže je istinito.“ Na dnu dopisa se nalaze vlastoručni potpisi OU i IUT.

15. Iz Pravilnika o radu tuženika od 4. lipnja 2020. proizlazi da je u čl. 68. st. 1. navedeno da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa ili povezano s radnim odnosom, a na temelju kojih poslodavac može radniku izreći upozorenje ili otkazati ugovor o radu smatraju (ali nisu ograničene na): povreda ili odavanje poslovne tajne, osobito podataka o plaći drugim radnicima (čl. 68. st. 1.al. 7. Pravilnika o radu); korištenje sredstvima namijenjenim za rad kod Poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca (čl. 68. st. 1.al. 24. Pravilnika o radu); kršenje Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata Poslodavca ili skupine Coca-Cola HBC , što posebno uključuje, ali nije ograničeno na Kodeks poslovnog ponašanja, Protukorupcijsku politiku te Pravilnik o zaštiti tržišnog natjecanja (čl. 68. st. 1.al. 42. Pravilnika o radu).

16. Iz Kodeksa poslovnog ponašanja tuženika proizlazi da je pod točkom 1. navedeno da se Kodeks poslovnoga ponašanja (Kodeks) primjenjuje na sve koji rade za tvrtku Coca-Cola HBC diljem svijeta, neovisno o mjestu, ulozi i rukovoditeljskoj razini. To obuhvaća sve zaposlenike, rukovoditelje, članove Izvršnoga odbora i direktore tvrtke Coca-Cola HBC. Navedeno je: „Uvijek snosimo odgovornost za svoje postupke. Naša je odgovornost upoznati se sa zahtjevima Kodeksa, sudjelovati u obveznoj edukaciji te postavljati pitanja kad su nam potrebna dodatna objašnjenja. Neovisno o pritiscima konkurencije, komercijalnim zahtjevima ili industrijskim običajima od te odgovornosti nema odstupanja. Nitko, bez obzira na visok položaj koji obnaša u organizaciji, nema pravo kršiti Kodeks niti vam dati naputak da vi to učiníte. Nepridržavanje Kodeksa od bilo kojega zaposlenika smatra se vrlo ozbiljnim i može dovesti do disciplinskih posljedica uključujući i otkaz. Osim toga. može izložiti tvrtku i zaposlenike drugim kaznama i obvezama.“

Pod točkom 6. je regulirana Zaštita informacija i radnih sredstava te je navedeno: „Coca-Cola HBC uvelike se oslanja na svoje poslovne podatke i informacijske sustave za ispunjavanje poslovnih ciljeva. Svako od nas osobno je odgovoran osigurati obavljanje poslova na siguran način, ograničavajući rizik od curenja ili gubitka poslovnih podataka i od zloporabe naših informacijskih sustava. S posebnim oprezom trebamo postupati u bilo na koje informacije koje tvrtka nije javno objavila, ako se objave, mogle naštetiti interesima tvrtke Coca-Cola HBC.“ Dalje je navedeno da Pravilnik o zaštiti informacija (IPP): „ jamči da su naši poslovni podatci i informacijski sustavi zaštićeni od niza prijetnji i događaja koji bi mogli negativno utjecati na povjerljivost, dostupnost i cjelovitost naših poslovnih podataka i informacijskih sustava. U IPP-u potražite sve regulatorne dokumente povezane s informacijskom sigurnošću - kao što su norme, postupci, pravila i smjernice-koji se temelje na IPP-u ili su s njim usklađeni. Pravilnik o prihvatljivoj uporabi (AUP: Naš AUP dio je IPP-a i daje vam određene smjernice o pravilnoj uporabi i zaštiti naših poslovnih informatičkih resursa (kao što su e-pošta, internet, radne stanice, aplikacije, mobilni uređaji i sl.).“.

Pod točkom 9. regulirana je Borba protiv podmićivanja te je navedeno: „Imamo nultu toleranciju na podmićivanje. Zaposlenici i direktori nikada ne smiju izravno ili neizravno dati, ponuditi, obećati li odobriti bilo što vrijedno ili dati bilo kakvu prednost javnomu dužnosniku ili bilo komu drugomu kako bi tu osobu potaknuli na neprimjereno obavljanje dužnosti ili aktivnosti. Više informacija potražite u Pravilniku o Protukorupcijskoj politici.“.

17. Iz Protukorupcijske politike tuženika proizlazi da je u istoj navedeno: „Svi zaposlenici, rukovoditelji, članovi operativnoga odbora i direktori Coca-Cole HBC i njezinih podružnica u potpunome ili većinskome vlasništvu te podružnica kojima upravlja (skupno „kompanije") moraju se suzdržati bilo od kakvoga oblika podmićivanja ili korupcije, bez obzira na državljanstvo, prebivalište ili mjesto stanovanja. Svaki zajednički pothvat koji kompanija kontrolira mora usvojiti sličnu politiku protiv podmićivanja i korupcije. Važeći zakoni o davanju i primanju mita zabranjuju i koruptivne isplate bilo koje treće strane koja djeluje u ime kompanije, uključujući dobavljače, distributere, agente, konzultante i izvođače. To uključuje podizvođače ili konzultante koje su treće strane angažirale da rade u ime tvrtke. Mnoga načela naše politike primjenjuju se i na naše dobavljače, distributere, agente, konzultante i podizvođače te su dostupna u našim Smjernicama za dobavljače.“. Dalje je navedeno da “Tvrtka primjenjuje politiku nulte tolerancije na davanje mita, korupciju ili kršenje ove politike. Podmićivanje i korupcija zabranjeni su zakonom. Gotovo sva zakonodavstva zabranjuju podmićivanje dužnosnika lokalne uprave; mnoga zakonodavstva zabranjuju i podmićivanje dužnosnika stranoga javnog sektora i podmićivanje privatnoga sektora, odnosno komercijalno podmićivanje", poznato i kao „kickbacks". Ova politika traži da se svi takvi zakoni poštuju. Posljedica podmićivanja i korupcije može biti ugrožavanje ugleda naše kompanije i pojedinaca, a posljedice mogu biti i zakonske, uključujući velike novčane i moguće zatvorske kazne. Kršenje ove politike, odnosno zatajivanje kršenja ove politike za koje znate ili za koje biste trebali znati, dovest će do disciplinskoga postupka (koji može dovesti i do prestanka radnoga odnosa) te se može prijaviti nadležnim pravosudnim organima koji mogu započeti kazneni postupak protiv vas.“.

18. Iz e-mail poruke od 31. svibnja 2021. proizlazi da PUT poziva tužitelja na povjerljivi sastanak 1. lipnja 2021. putem MS Teamsa ili telefonom, kako bi razgovarali o pitanjima koje trenutno razmatraju u vezi s navodnim kršenjem COBS politike i politike protiv podmićivanja, da je sastanak dio internog istraživanja, svrha sastanka je raspraviti navode protiv tužitelja i omogućiti mu iznošenje obrane i pružanje objašnjenja.

18.1. Iz e-mail poruke od 1. lipnja 2021. proizlazi da je PUT zatražila od tužitelja da odgovori na pitanje koji je njegov odnos s PU i koji je razlog što je zvao I nekoliko puta svaki mjesec tijekom prošle godine.

18.2. Iz e-mail poruke od 1. lipnja 2021. proizlazi da tužitelj odgovara na daljnje upite te navodi da je PU njegov bivši kolega i prijatelj, da su Lukina kćer i njegov sin istih godina i da je Lukina kćer bila na rođendanu njegovog sina prije 10 dana, da nema poslovne veze sa PU osim privatnih odnosa, da su njegova supruga i Lukina supruga također prijatelji već 10 godina, da mnogi zaposlenici tuženika zovu PU više puta tijekom mjeseca jer je on bio zaposlenik tuženika 8 godina.

19. Iz daljnje dokumentacije koju je tuženik priložio uz odgovor na tužbu proizlazi da je tuženik priložio sažetak razgovora koji se odvio tijekom interne istrage kršenja Antikorupcijske politike i Kodeksa poslovnog ponašanja, navedena su pitanja koja su postavljana tužitelju i njegovi odgovori (stranica 131-132 spisa).

Pod točkom 11. je navedeno pitanje „jeste li svjesni koji se tip podataka smatra povjerljivim i osjetljivim za CCH“, na koje tužitelj odgovara: „Svjestan sam da su podaci o kupcima povjerljivi.“

Pod točkom 12. je navedeno pitanje „jesu li podaci kupaca povjerljivi i osjetljivi“, na koje tužitelj odgovara: „Da.“

Pod točkom 13. je navedeno pitanje „Smijete li slati povjerljive podatke izvan CCH“, na koje tužitelj odgovara: „Ne.“.

Pod točkom 14. je navedeno pitanje „jeste li ikada slali povjerljive podatke izvan CCH, Zašto“, na koje tužitelj odgovara: „Ne, nisam.“.

Pod točkom 15. je navedeno pitanje: „ [adresa elektroničke pošte] vaš osobni e-mail?“, na koje tužitelj odgovara „Da.“.

Pod točkom 16. je navedeno pitanje: „Primijetili smo da 25 . svibnja 2021. na svoju osobnu poštu u 15:34 šaljete dvije e-poruke s povjerljivim podacima kupaca. Zašto baš nakon sastanka s vašim direktorom?“, na koje tužitelj odgovara: „ Nisam siguran, na mobitelu imam privatnu i poslovnu e-poštu, a inbox je isti. Nisam svjestan da privatna e-pošta na poslovnom telefonu nije u skladu s CCH pravilima. Poslao sam neke podatke o kupcima na svoju gmail adresu jer s kupcima radim 11 godina i želio sam održati kontakte s njima, poput telefona itd. Ni s kim ih nisam podijelio, ako je potrebno mogu vam dati svoju privatnu adresu i lozinku i vidjet ćete da podaci nisu proslijeđeni ni podijeljeni ni s kim.“

Pod točkom 17. je navedeno pitanje: „Razumijete li da slanje podataka o kupcima na osobnu e-poštu nije dopušteno?“, na koje tužitelj odgovara: „ Da“.

20. Svjedok IU je u svome iskazu naveo da ga je generalna direktorica CUT zamolila da ode na razgovor sa vlasnikom pekare Dubravica gosp. CU, da je na razgovor otišao sa TUT koja bila direktorica pravne službe te koja je vodila zapisnik, da je tada dobio informaciju da je tužitelj IUT obećao, odnosno ponudio pomoći da ne uđe konkurencija u jedan prostor na autobusnom kolodvoru uz uvjet da plati 50.000 eura. Saznao je da se razgovor između tužitelja i gosp. IUT obavljao u prisustvu PU, da je IUT bio revoltiran te je čak razmišljao da s tuženikom ne produži ugovor pa se obratio direktorici HUT. Ovako postupanje tužitelja je zabranjeno, ne tolerira se jer je u suprotnosti s internim aktima, i nanosi reputacijsku štetu tuženiku. Podaci o kompaniji mogu kolati unutar tvrtke, ali slanje na bilo koji privatni e-mail je zabranjeno. Pekare nisu bile pod indirektnom odgovornošću tužitelja, on je bio zadužen za prodaju pića caffe barovima, noćim klubovima i premium segmentu restorana. Zaposlenici tuženika ne mogu odlučivati o prodaji poslovnog prostora na autobusnom kolodvoru.

21. Svjedok PU, je u svom iskazu naveo da se nakon nekoliko tjedana i više poziva tužitelja našao u [adresa] u jutarnjim satima u kafiću s jednim od vlasnika T, sa gospodinom CU i on ga je zamolio da posreduje u tome da njihov konkurent Mlinar ne uđe u poslovni prostor na autobusnom kolodvoru. Odmah je znao o kojem se prostoru radi, taj prostor je u dugogodišnjem najmu jedne tvrtke više od 20 godina i upravo ta tvrtka odlučuje s kim će sklopiti ugovor o zajedničkom zakupu, objasnio je i da on može samo napisati suglasnost, ali da ne može odlučiti s kim će ta tvrtka ući u partnerstvo, da suglasnost za zajednički zakup daje i pravna služba Holdinga, zatim služba - Podružnica upravljanja nekretninama, njihov punomoćnik voditelja i voditelj službe. On kao direktor autobusnog kolodvora nema ovlasti odlučiti o tome tko će ući u zajednički zakup, da natječaj otvara Grad Zagreb, suglasnost na tekst daje pravna služba grada, a Autobusni kolodvor samo objavljuje natječaj. To je bio prvi i jedini sastanak sa gospodinom CU, a kada se već počeo uređivati prostor radi ulaska Mlinara na Autobusni kolodvor najavila se delegacija pekare Dubravice i došao je drugi gosp. IUT koji nije krio ogorčenje s time da su dozvolili ulaz konkurencije na Autobusni kolodvor. Sastanku njega i gosp. IUT nije prisustvovao tužitelj, a tužitelj nije bio prisutan niti sastanku u njegovom uredu kada je došla delegacija pekare Dubravica. Nikada nije surađivao poslovno sa tužiteljem, ali su u prijateljskom odnosu jer su godinama radili zajedno, viđali s svakodnevno i putovali najprije poslovno, a potom i privatno. Tužitelj je samo spojio njega i gosp. IUT, jer je gosp. IUT rekao da ga nešto treba. Iz razgovora sa ljudima zaduženima za ekspanziju ima saznanja da ljudi iz pekare Dubravica podnose kaznene prijave protiv svih koji ih izbace iz poslovnih prostora.

22. Svjedok ĐU, kojeg inače zovu DU, je u svom iskazu naveo da njegov brat poznaje tužitelja, da je brat dao njegov broj tužitelju, potvrđuje da je tuženiku dao Izjavu od 22. svibnja 2021. Dalje je naveo da ga je nazvao tužitelj te mu je rekao da ima neki poslovni prostor na autobusnom kolodvoru i da bi se našli na kavi, tužitelju je rekao da može doći vidjeti prostor, ali tužitelj je rekao da će on doći u [adresa] pa su se on, PU i tužitelj našli u caffe bar Mohito u [adresa]. To je bilo iza godišnjeg odmora 2020., otprilike kolovoz ili rujan u jutarnjim satima, bio je radni dan u tjednu. Tužitelj je rekao da ima jedan prostor na autobusnom kolodvoru i da je htio prvo njima (Dubravici) ponuditi jer poznaje njegovog brata, a da je zainteresiran i Mlinar. Svjedok je iskazao da je načelno bio zainteresiran za taj poslovni prostor. Spomenuto je da Mlinar daje 50.000 eura, ali bi oni (Dubravica) mogli dati dobar razlog da se odluče za njih, to je rekao tužitelj. Stekao je dojam da tužitelj hoće od njih uzeti lovu. Slijedeći sastanak imali su na autobusnom kolodvoru na terasi kafića, tužitelj mu je pokazao tlocrt poslovnog prostora koji bi se iznajmio, to je bilo u jutarnjim satima u tjednu, bili su sami. Tužitelju su nakon tri tjedna javili da nisu zainteresirani za prostor. Od 2000. traje poslovna suradnja Dubravice i COCA-COLE, ranije nije komunicirao sa tužiteljem, njegov mlađi brat igrao je s njim nogomet, ali on ga nije poznavao. Zbog ove situacije nije razmišljao o prekidu suradnje s tuženikom. Moguće je da je on kontaktirao prvi tužitelja, a ne tužitelj njega, ali sigurno je da je tužitelj nazvao njegovog brata, pa je brat rekao da to radi DU. Pojašnjava da je to vjerojatno bilo u kolovozu 2020. Slijedeće godine na proljeće 2021. sve ovo je prijavio tuženiku. Dalje je naveo da ne bi ni ovo prijavili, ali da je tužitelj uporno nazivao brata i govorio kako bi Coca - Cola s njima (T) proširila suradnju s Costa Kavom. Misli da nisu poslovno surađivali sa tužiteljem prije Costa caffe, za suradnju u vezi Costa caffe zvali su neki ljudi u ime tuženika, moguće je da je tužitelj bio zadužen za Costa caffe. Prostor u vlasništvu Holdinga dodjeljuje se javnim natječajem. Ne zna koja bi bila uloga tužitelja u postupku vezano uz javni natječaj, osim da uzme lovu. Nije vidio da bi tužitelj stekao neku imovinsku korist.

23. Svjedok OU je prilikom davanja svog iskaza potvrdio da je dao izjavu tuženiku u svibnju 2021. Dalje je naveo da se nije čuo sa tužiteljem prije 2021. kada da je isti zvao na proširenje suradnje, ne poznaje ga od ranije. Tužitelj je zvao svog šogora da mu da broj od OU pa mu je dao broj od ĆU, njegovog brata. Tužitelj je zvao za neki prostor na autobusnom kolodvoru, pa ga je ĆU uputio na ĐU. Misli da je tužitelja nazvao ĐU i da se njegov brat našao sa tužiteljem i jednim gospodinom u [adresa] tijekom jutra, radnim danom, razgovarali su o lokalu na autobusnom kolodvoru. Navodno je tužitelj rekao njegovom bratu da Mlinar daje 50.000 eura, a oni (Dubravica) bi trebali dati puno više da bi prošli, a kada je brat pitao da se nađu s vlasnikom, tužitelj je rekao da to vlasnik ne smije znati, da je to tajna. ĐU se našao sa tužiteljem na autobusnom kolodvoru ispred kafića, navodno je tužitelj imao neki papir na kojem je bio kemijskom skiciran dio prostora. Oni su rekli da će se javiti, a brat se javio za 2-3 tjedna da nije zainteresiran. Njima je to izgledalo sumnjivo, sumnjivo je bilo i što su se našli u [adresa] jer su osobe koje njima čine uslugu došle do njih. U proljeće ga je nazvao tužitelj radi proširenja suradnje, rekao je da su skupa igrali nogomet, a to je rekao i tuženiku, ali to nije istina, oni se uopće ne poznaju. Nikada tijekom poslovne suradnje sa tuženikom nije komunicirao sa tužiteljem. Njega je tužitelj iritirao te je rekao nadležnima kod tuženika da ga tužitelj više ne zove jer će prekinuti suradnju. U to vrijeme bili su u tijeku dogovori i sa Jamnicom, bilo je pitanje hoće li se za njih odlučiti, a zbog tužitelja nisu dobili pogodnosti od tuženika.

24. Svjedok TUT, direktorica pravnih poslova i sigurnosti kod tuženika, je u svome iskazu navela da je, po uputi generalne direktorice, zajedno sa IU, obavila razgovor sa gosp. UU, a što je on naknadno napisao i u izjavi. Isti je rekao da se tužitelj najprije obratio njegovom bratu ĆU, da se predstavio kao zaposlenik tuženika nakon čega se obratio i bratu DU, a po uputi ĆU. UU je rekao da su se našli PU, bivši zaposlenik tuženika, a tada direktor autobusnog kolodvora, ŠU i tužitelj, tužitelj je rekao da postoji prostor na autobusnom kolodvoru Rakovčanke, a jedan dio tog prostora koji je atraktivan i gleda na cestu da bi mogao biti dodijeljen u podnajam Dubravici, da je za prostor već zainteresiran Mlinar za 50.000 Eura, a da bi T trebalo 50.000 dobrih razloga ili eura da im se dodjeli prostor, da je tužitelj rekao da se ne može stupiti u kontakt sa C jer je to stroga tajna. Nakon ovog saznanja inzistirali su da oba brata suvlasnika Dubravice daju izjavu što su oni i učinili u vrlo svjesnom stanju. Ovakvo ponašanje tužitelja je okarakterizirano kao teška povreda radne obveze. Stoga su 25. svibnja 2021. pozvali tužitelja, bili su prisutni JU i ona i detaljno su ispričali događaj štiteći identitet braće iz Dubravice jer su ih oni tako zamolili, a radi se o bitnim kupcima tuženika koji u asortimanu imaju sve njihove proizvode. Tužitelj nije imao tada puno za reći, djelovao je uplašeno i inzistirao je na imenu tko je to rekao. Tužitelj je prekoračio kodeks poslovnog ponašanja i usklađenosti i antikorupcijsku politiku tvrtke. U opisu poslova tužitelja nije kontakt s osobama iz Dubravice, on je upravljao kategorijom jakih alkoholnih pića. Tužitelj je braću iz Dubravice kontaktirao i za kavu, što također nije kategorija za koju je on zadužen. U dva navrata pozivali su tužitelja da da svoju obranu, prvi put nekoliko dana iza razgovora u kojem su u predložili sporazumni raskid, tada mu nisu rekli ime braće iz Dubravice, a ime je rekao antikorupcijski odjel kada je tužitelj pozvan na razgovor, a za oba razgovora postoji zapisnik. Na sastanku antikorupcijskog odjela bila je MU i ŽU. Tada su tužitelju rekli imena braće ŠU. Navela je da je tužitelj obaviješten da će se internom istragom pregledavati i njegov poslovni e-mail i poslovni pozivi, a tada je utvrđeno da je dvije minute nakon razgovora koji se odvijao 25. svibnja 2021. tužitelj prenio sa poslovnog na privatni e-mail dva privitka koji sadržavaju podatke tvrtke o strateškim kupcima, koliko se u njih ulaže i dr., a otkrivanje ovih podataka konkurenciji tuženiku bi napravilo neprocjenjivu štetu. Na sastanku sa H i ŽU tužitelj je potvrdio da je prenio ove tablice, odnosno privitke na svoj privatni e-mail, rekao je da se to ne smije i da zna da je to teška povreda radne obveze. Nema niti jedan razlog da bi ovo bilo dopušteno. Od kada ona radi nije došlo nikada do rušenja servera, a čim podaci odu iz tuženika na privatni e-mail smatra se da je to dostupno javnosti. Nije dozvoljeno to što je učinio tužitelj, da se braći ŠU predstavio kao osoba iz Coca- Cole, a samo nuđenje nekog prostora nije u njihovoj nadležnosti. Nije joj poznata uloga koju bi tužitelj imao u postupku dodjeli poslovnog prostora, niti kako se dodjeljuje, a smatra da bi time stekao nepropisnu imovinsku korist. Kaznena prijava podnesena je nadležnim službama i oni će utvrditi je li stekao imovinsku korist.

25. Svjedok EU je u svome iskazu naveo da je tužitelj bio zadužen za prodaju jakih alkoholnih pića i za bezalkoholna pića u segmentu Premium ugostiteljstva, pekare nisu u sklopu Premium ugostiteljstva. Naveo je da tužitelj u sklopu svog radnog mjesta nije trebao surađivati s pekarom T. U jednom trenutku tijekom ožujka ili travnja 2021. tužitelj je ponudio se da kontaktira predstavnike Dubravice vezano uz kavu, ali nije dobio povratnu informaciju je li ih kontaktirao. Tužitelju nitko nije naložio da kontaktira ove predstavnike, već je on na zajedničkom sastanku rekao da poznaje nekoga preko nogometa, nekog od predstavnika Dubravice, pa se ponudio kontaktirati tu osobu. Svjedok je u studenom 2020. bio na inicijalnom sastanku s predstavnicima Dubravice, ali se nije realizirala suradnja vezano uz kavu. Svi zaposlenici tuženika imaju fiksno radno vrijeme od 8,30 - 16,30 odnosno od 09-17 sati, nije u skladu s Pravilnikom da netko od zaposlenika bez dozvole i obavijesti nadređenoj osobi ode s posla i obavlja nešto u privatne svrhe. Tužitelj nije tražio njegovo dopuštenje da u vrijeme radnog vremena ode na sastanak privatne naravi u [adresa] ili da obavlja nešto drugo privatno. Pekara Dubravica i tuženik surađuju dugi niz godina, Pekara Dubravica je prema njihovoj klasifikaciji strateški kupac, odnosno jedan od najznačajnijih kupaca u Gradu Zagrebu u segmentu pekare. Tužitelju su direktorica pravne službe i on saopćili da su saznali za optužbe, sastanak se održao u prostorijama tuženika, to je bilo krajem svibnja oko 11 -12 sati. Dalje je naveo da je od Pravne službe dobio informaciju da je tužitelj slao poslovne podatke na svoju privatnu adresu, radi se o dvije tablice, odnosno dva dokumenta, u prvom dokumentu u tablici su sadržani podaci o strateškim kupcima tuženika s detaljima vezanim uz kontakt osobe, detalji ugovora koji su kupci sklopili s tuženikom, ugovorene iznose i trajanje ugovora, a u drugom dokumentu bile su sadržane isplate navedenim strateškim kupcima. Otkrivanje takvih podataka konkurentu za tuženika bi imalo ozbiljne posljedice, odnosno konkurencija bi mogla narušiti poslovanje na tržištu. Naveo je da zaposlenicima nije dozvoljeno slati poslovne podatke na privatni e-mail. Nikada nisu imali situaciju da bi pao server, a nije dopušteno niti u toj situaciji slati podatke na privatni e-mail. Nije mu poznato da je tužitelj poslovnu dokumentaciju i podatke tuženika proslijedio trećim osobama, ali da bi se prosljeđivanje takvih podataka trećim osobama smatralo da se isto radi u osobne svrhe. Nije primijetio da im konkurencija narušava poslovne odnose na tržištu. Tuženiku je zbog ove situacije vezano uz tužitelja nastala šteta, narušavanje reputacije prema klijentu T.

26. Svjedok ŽU je u svom iskazu naveo da je u postupku otkazivanja tužitelju sudjelovao kao ispitivač i prevoditelj ispred internog odjela zbog kršenja kodeksa poslovnog ponašanja i antikoruptivne politike. Poznato mu je da su tužitelju stavljene na teret dvije stvari, jedna je da je stupio u kontakt sa braćom ŠU te kao posrednik tražio mito za najam prostora na Autobusnom kolodvoru koji bi koristila pekara Dubravica, preko njihovog bivšeg zaposlenika PU. U to vrijeme PU bio je direktor Autobusnog kolodvora. Druga stvar koja se tužitelju stavljala na teret jeste prijenos poslovnih podataka na njegov privatni e-mail. Sa tužiteljem su održana dva sastanka, da je tužitelj rekao da nije točno da bi stupio u kontakt sa braćom ŠU kao posrednik u zakupu prostora na Autobusnom kolodvoru, ali da jednog od braće poznaje iz [adresa] s nogometa. Uz navedeno izjavio je da je točno da je poslovne podatke prenio na svoju privatnu e-mail adresu. Podaci koje je tužitelj slao na svoj privatni e-mail jesu podaci o kupcima, odnosno njihovi kontakti i podaci odnosno popis financijskih investicija tuženika. Otkrivanje ovih podataka konkurenciji, za tuženika bi imalo katastrofalne posljedice. Naveo je da se kod tuženika komunicira s kupcima putem službenih mobitela, i cjelokupnu komunikaciju moraju obavljati službeno, nedozvoljeno je slati neke podatke i komunicirati putem privatnog e-maila ili telefona. Kod tuženika su izuzetno stroga pravila, ne smije se nikakav podatak prenijeti niti na USB, niti na privatni e-mail, čak su blokirani USB izlazi-ulazi. U okviru svojega posla tužitelj nije surađivao s pekarom T jer je obavljao poslove vezano za jaka alkoholna pića i Premium ugostiteljske objekte. Zna da se tužitelju stavlja na teret da je tražio mito kao posrednik između braće ŠU i PU, ali ne zna koja bi bila tužiteljeva formalna uloga u postupku dodjele prostora. Nije mu poznato da je tužitelj nekoj trećoj osobi proslijedio poslovne podatke s privatnog e-maila. Tijekom razgovora tužitelj je rekao da je poslovne podatke prenio na svoje e-mail jer dugo radi s nekim klijentima pa je htio zadržati njihove kontakte. Ne zna da li je tužitelj stekao imovinsku korist vezano uz sve navedene događaje.

27. Tužitelj je u svome iskazu naveo da ga je jednom prilikom kontaktirao jedan od braće ŠU, koji je ranije rekreativno sa njim igrao nogomet u [adresa], upitao ga je je li u dobrim odnosima s bivšim zaposlenikom Coca-Cole, PU, a kada je rekao da je, ŠU je zamolio je da ih spoji, to je učinio telefonskim putem, bilo je oko 2-3 međusobna poziva. Poznato mu je da su se ŠU i PU nešto kasnije čuli ili nalazili, ali on u tome nije sudjelovao. Jednom prilikom iza toga D, njegov nadređeni, zamolio ga je da nazove pekaru Dubravica jer je Coca- Cola bila zainteresirana za proširenje suradnje vezano uz Costa kavu, tada je vezano uz to nazvao jednog od braće ŠU. U okviru svojeg radnog mjesta nije radio poslove uz pekare. Nikada nije s braćom ŠU iza tog poziva, niti prije, razgovarao uživo, nije s njima imao poslovne kontakte. Ne zna što mu je točno poslodavac želio staviti na teret, jer su mu u prvom razgovoru rekli da je tražio mito od jednog kupca, u kaznenoj prijavi naveli su da je dao mito, a u otkazu da je primio mito. Ne zna da li postoji kaznena prijava vezana uz navedeno, policija ga nije kontaktirala. Dalje je naveo da je poslao dokument sa poslovnog na privatni e-mail, a radi se o dokumentu

- tablici koju je on u cijelosti sam napravio i u koju je upisao podatke kao što su imena kupaca tuženika, njihovi kontakti i potrošnja. Ne postoji Pravilnik kod tuženika koji bi taj prijenos zabranio, radi se o lako dostupnim podacima. Naveo da je tablicu prebacio jer se mreža tuženika znala neki puta zablokirati i ne bih mogao otvoriti dokument na sastanku, želio je biti učinkovitiji i moći odmah otvoriti dokument, kako je naveo radi se o lako dostupnim podacima koje on nije nikada proslijedio nekoj trećoj osobi. Nitko mu nikada iz tvrtke nije rekao da ne bi smio prenijeti podatke na svoj privatni e-mail, a isto nije navedeno niti u Pravilniku o radu tuženika, a niti u nekom drugom dokumentu tuženika. Nikada nije izjavio da zna da bi slanje tih dokumenata na privatni e-mail bilo zabranjeno. U trenutku slanja ovog dokumenta na privatni e-mail nije bio pred otkazom, niti je dobio opomenu niti nešto slično. Ovu tablicu nije koristio u osobne svrhe. Kod tuženika je radio od rujna 2009. do 2021., ima 40 godina i dvoje djece koja su maloljetna i koje uzdržava. Ne zna razlog zbog kojeg su ga ĐU i OU teretili, misli da je ispao žrtveno janje zbog njihovih poslovnih interesa. Ponavlja da je poslao na svoj e-mail upravo tablicu koju sam izradio i u kojoj se nalaze dostupni podaci.

28. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR, tj. radi se o pravnoj situaciji da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu zbog toga što je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, odnosno radi se o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika. Da bi ovaj otkaz bio valjan, poslodavac mora prije svega imati za to opravdani razlog, time da je sukladno čl. 135. st. 3. ZR-a teret dokaza na poslodavcu. Budući se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja, takav otkaz moguć je uz uvjet da poslodavac prethodno radniku da pisanu opomenu i da mu omogući obranu, a sukladno čl. 119. st. 1. i st. 2. ZR-a. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tuženik ispunio samo jedan od zakonom propisanih obveza, obzirom da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, tužitelju omogućio iznošenje svoje obrane, dok tuženik nije prethodno tužitelja opomenuo radi kršenja radnih obveza i ukazao mu na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povrede. Pri tome valja istaknuti da je tuženik u odluci o otkazu naveo da obzirom na sve iznesene okolnosti koje upućuju na višekratne povrede obveza iz radnog odnosa, težinu tih povreda i okolnosti u kojima su počinjene, nije opravdano očekivati od poslodavca da prije donošenja odluke pisano upozori radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazuje mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede, a što ovaj sud ne može prihvatiti kao opravdani razlog, što će se u nastavku obrazložiti.

29. U radnom sporu radi otkaza ugovora o radu sud raspravlja samo o razlozima koje je poslodavac naveo u svojoj odluci. Tuženik je kao razloge pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu naveo da je tužitelj počinio povrede navedene u čl. 68. Pravilnika o radu i to konkretno: zlouporaba položaja ili prekoračenje danog ovlaštenja; pribavljanje imovinske koristi za sebe ili druge osobe na štetu Poslodavca, a povezano s poslovanjem Poslodavca odnosno radom kod Poslodavca; poduzimanje radnje na radu ili povezano s radom koja ima obilježja kaznenog djela, kršenja Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata Poslodavca ili skupine Coca-Cola HBC, kao i korištenje sredstvima namijenjenim za rad kod poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca, korištenje, odnosno povreda/odavanje poslovne tajne.

30. Tako tuženik u odluci o otkazu navodi da je tužitelj, prema navodima ovlaštenih osoba poslovnog partnera tuženika, zloupotrijebio svoj položaj te zahtijevao ili posredovao u zahtijevanju mita od ovlaštenih osoba poslovnog partnera tuženika. Svjedok ĐU je u svom iskazu naveo da je tužitelj na sastanku koji se odvijao u caffe baru u [adresa] rekao da je A zainteresiran za poslovni prostor na Autobusnom kolodvoru i da: „Mlinar daje 50.000,00 eura, a da bi mi mogli dati dobar razlog da se odluče za nas,. Ovo je rekao tužitelj. Stekao sam dojam da hoće od nas lovu“. Dakle, svjedok ĐU iznosi subjektivni dojam da se od njega traži novac.

31. Tuženik svoju Odluku o otkazu temelji na jedinom dokazu, usmenom i pisanom iskazu ĐU i OU, u kojem su naveli da im je tužitelj rekao da je „Mlinar zainteresiran za taj prostor i da nudi samo da uđe 50.000,00 eura a bi im PU sredio podzakup, a tužitelj je naglasio da im treba jako dobar razlog da odbiju A i pita da li je T zaineresirana“. Također braća OU su u svojoj pisanoj izjavi naveli da ne sumnjaju da je razgovor sa tužiteljem i PU bio jasan poziv na davanje mita odnosno iznuda. Međutim, na temelju navedenog sud nije našao dokazanim da je opisanim tužitelj zloupotrijebio svoj položaj koji ima kod tuženika na način da bi zahtijevao mito ili u tome posredovao. Naime, sud posebno ukazuje na to da je ĐU u svom iskazu naveo da oni ne bi prijavili sve ovo ali da je tužitelj uporno nazivao brata jer je tuženik htio prošiti suradnju s Costa kavom, dok je OU u svom iskazu naveo da ga je tužitelj iritirao pa je zato rekao tuženiku da ne želi da ga tužitelj više zove, bilo je i pitanje hoće li se odlučiti za konkurenta Jamnicu. Sud je mišljenja da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz tužitelju jer je nekog od suvlasnika poslovnog partnera tužitelj „iritirao“ ili je isti imao subjektivni dojam da od njega traži novac.

32. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka KU i OU te je iste ocijenio neuvjerljivima i nelogičnima. Naime, svjedok ĐU je u svom iskazu naveo da mu je tužitelj nudio da uđe u najam prostora koji je u vlasništvu Zagrebačkog holdniga d.o.o., Podružnica Autobusni kolodvor, a svjedok OU je u svom iskazu ponovio ono što mu je rekao njegov brat, ĐU. Međutim, oba svjedoka nisu znala pojasniti na koji način je tužitelj povezan sa prostorom koji je u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. i koji se dodjeljuje putem javnog natječaja niti koja je uloga tužitelja u dodjeljivanju tog prostora. Iz iskaza svjedoka KU i OU nije utvrđeno da je tužitelj u komunikaciji sa navedenim svjedocima komunicirao u svojstvu zaposlenika tuženika i pri tome zloupotrijebio svoje zaposlenje i položaj kod tuženika odnosno da je neovlašteno koristio poslovne podatke tuženika. Sud je iskaze svjedoka UU i KU ocijenio nevjerodostojnim i nelogičnim posebno u dijelu u kojem su naveli da nisu htjeli prijaviti tuženiku da ih je tužitelj tražio mito kako se njihova tvrtka ne bi spominjala u negativnom svjetlu ali su ipak nakon osam mjeseci takvo ponašanje prijavili tuženiku, i to nakon što ih je tužitelj kontaktirao zbog eventualne suradnje vezano uz costa kava, ali istovremeno isti nisu takvu prijavu podijeli USKOKU ili nekom drugom tijelu koji po službenoj dužnosti provodi istragu po saznanju o postajanju osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela.

33. Tužitelj je u svom iskazu u cijelosti porekao da je počinio povrede iz radnog odnosa koje su mu stavljene na teret te je sud u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja jer je isti ocijenio kao uvjerljiv i logičan. Naime iskaz tužitelja je u suglasnosti s iskazom svjedoka IU, JU, ŽU i TUT, iz čijih iskaza nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije u okviru svojega posla surađivao s pekarom T te je sud u ovom dijelu prihvatio iskaze navedenih svjedoka. Iz iskaza svjedoka ĐU i OU proizlazi da je njihov brat ĆU poznavao tužitelja s nogometa i da je upravo ĆU dao tužitelju broj svog brata, a isto je tužitelj potvrdio u svome iskazu, a što ukazuje na to da je tužitelj privatno poznavao osobe iz vlasničke struktura Pekara Dubravica. U tom dijelu sud je prihvatio iskaze svjedoka UU i ĐU. Iz navedenog slijedi da iako je tužitelj privatno poznavao osobe iz Pekara Dubravica, on ipak kao zaposlenik tuženika nije dolazio u doticaj sa istima jer se tužitelj bavio sektorom ugostiteljstva (a ne pekarama) pa stoga tužitelj nije komunicirao sa braćom ĐU u svojstvu zaposlenika tuženika. Stoga navodno nuđenje u zakup poslovnog prostora u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. poslovnom partneru tuženika, Pekari Dubravica, s kojom tužitelj nije poslovno surađivao nego je privatno poznavao jednog od braće ĐU, koji su u vlasničkoj strukturi Pekara Dubravica, nema nikakve veze s tužiteljevim radnim odnosom kod tuženika, jer je potpuno nebitno što bi Pekara Dubravica bila jedna od klijenata tuženika.

34. Nitko od saslušanih svjedoka nije naveo da bi tužitelj s odgovornim osobama Pekare Dubravica kontaktirao u svojstvu zaposlenika tuženika, da bi se pozivao na svoje zaposlenje ili status kod tuženika, kao i da bi se sadržaj toga kontakt odnosio na njegovo svojstvo zaposlenika tuženika, kako mu je to u osporenoj Odluci o otkazu stavljeno na teret. Prema tome, nedvojbeno je kako tužitelj nije iskoristio poslovne podatke tuženika jer u okviru poslova svojeg radnog mjesta nije uopće radio s odgovornim osobama Pekara Dubravica niti je imao njihove kontakte već ih je privatno poznavao i privatno imao kontakte. Također, tužitelj nije zlouporabio svoj položaj zaposlenika tuženika niti prekoračio svoja ovlaštenja kao zaposlenik tuženika, kako mu je to u osporenoj Odluci o otkazu stavljeno na teret, jer je nesporno da se u navedenim kontaktima uopće nije pozivao na svoje zaposlenje ili status kod tuženika.

35. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je protiv tužitelja podignuta optužnica niti u vrijeme donošenja pobijane Odluke o otkazu a niti dan danas, a niti je tuženik tijekom postupka dostavio dokaz da je protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu. Također tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj poduzeo radnje na radu ili povezano s radom koje ima obilježje kaznenog dijela. Naime, prema Pravilniku o radu tuženika osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa ili povezano s radnim odnosom smatra se svaka radnja povezana s radom koja ima obilježja kaznenog djela, dakle, to kazneno djelo mora biti povezano s radnim odnosom tužitelja kod tuženika.

36. Svjedok PU je u svom iskazu opisao cijeli postupak dodjeljivanja poslovnih prostora u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. te je sud u cijelosti prihvatio iskaz navedenog svjedoka jer je isti logičan i uvjerljiv, kao i sukladan iskazu tužitelja, a kojeg je sud u cijelosti prihvatio. Naime, iz iskaza svjedoka PU jasno proizlazi da tužitelj nije imao nikakve mogućnosti da kao zaposlenik tuženika i u ime tuženika, pregovara o sklapanju pravnog posla vezano za davanje u zakup poslovnog prostora koji je u vlasništvu druge pravne osobe, Zagrebačkog holdinga d.o.o., a čiji poslovni prostori se dodjeljuju u zakup temeljem javnog natječaja. Tuženik tijekom postupka nije dokazao kako je to tužitelj zloupotrijebio svoj položaj kod tuženika ili prekoračio dano ovlaštenje kod tuženika nudeći poslovni prostor u vlasništvu druge osobe, fizičkoj osobi koju privatno poznaje i s kojom nema kontakt u okviru svog radnog mjesta, odnosno kave to ima veze s radnim odnosom tužitelja kod tuženika i gdje je tu povreda obveza iz radnog odnosa.

37. Nadalje, tuženik niti u pobijanoj Odluci a niti tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj pribavio imovinsku korist za sebe ili druge osobe na štetu poslodavca, a povezano s poslovanjem poslodavca odnosno s radom kod poslodavca, budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao niti je dokazivao koju je to imovinsku korist tužitelj pribavio za sebe ili drugoga, a niti kako je to povezano s poslovanjem odnosno radnom kod poslodavca. Stoga je sud ocijenio da je tuženik samo paušalno iznio ovakve navode.

38. Također, tuženik tijekom postupka nije dokazao treći razlog otkaza – korištenje sredstvima namijenjenim za rad kod poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca, povreda ili odavanje poslovne tajne. Naime, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije uopće dokazao na koji bi to način tužitelj koristio sredstva namijenjena za rad kod poslodavca u osobne svrhe niti kako je povrijedio poslovnu tajnu i kome je odao poslovnu tajnu. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužitelj 25. svibnja 2021. sa svoje službene e-mail adrese uputio na svoju privatnu e-mail adresu poslovne podatke tuženika (popis strateških kupaca). Međutim, ta činjenica ne znači da je na taj način tužitelj odao poslovnu tajnu tuženika trećoj osobi. Naime, tužitelj je bio zaposlenik tuženika te mu je ta dokumentacija bila dostupna u okviru njegovog radnog mjesta i opisa posla te se mogao njome slobodno služiti, u bilo kojem obliku. Tužitelj je objasnio razlog svojega postupanja koji je razlog logičan i opravdan. Tuženik tijekom postupka ne navodi na koji način bi tužitelj odao poslovnu tajnu niti dokazuje da bi tužitelj odao poslovnu tajnu nekoj trećoj osobi. Osim toga, radilo se o popisu klijenata s kojima je tužitelj vodio suradnju pa da je njegov interes bio da distribuira taj popis neovlaštenim osobama isti je to mogao učiniti bez slanja e-maila, samo na način da sastavi tablicu svojih klijenata. Štoviše, da tužitelj nije nikome odao poslovnu tajnu proizlazi iz iskaza svjedoka tuženika FU koji je izjavio da mu nije poznato da bi tužitelj poslovnu dokumentaciju proslijedio trećim osobama, kao i da nakon otkaza tužitelju nije primijetio da im konkurencija narušava poslovne odnose na tržištu. Isto tako svjedok TUT je izjavila da ne zna je li tužitelj proslijedio podatke o klijentima nekomu. Svjedok ŽU je također izjavio da mu nije poznato da li je tužitelj nekoj trećoj osobi proslijedio poslovne podatke s privatnog e- maila. Sud je u ovom dijelu prihvatio iskaze svjedoka TUT, EU i ŽU jer su isti suglasni i uvjerljivi u tom dijelu. Prema tome, iz iskaza navedenih svjedoka nedvojbeno proizlazi kako nemaju nikakvog saznanja da bi tužitelj poslovne podatke proslijedio nekoj trećoj osobi, a slijedom čega je promašen navod tuženika o odavanju poslovne tajne. Također tijekom postupka nije utvrđeno je li tužitelj slao sa svog službenog maila na privatni mail i ranije neke podatke pa stoga činjenica da je tužitelju stavljeno na teret da je takvu radnju poduzeo odmah nakon što je bio pozvan na razgovor povodom vođenja interne istrage, ne ukazuje na to da se tužitelj koristio sredstvima namijenjenim za rad kod poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca, odnosno da je tužitelj počinio povredu obveza iz radnog odnosa navedenu u čl. 68. Pravilnika o radu tuženika. Nadalje, iako je u transkriptu razgovora koji se odvijao tijekom interne istrage pod točkom 17. navedeno da je tužitelj na pitanje je li razumije da slanje podataka o kupcima na osobnu e-poštu nije dopušteno odgovorio potvrdno, isto ne potvrđuje da je time tužitelj potvrdio da je time počinio povrede obveza iz radnog odnosa navedene pod točkom 68. Pravilnika o radu ili neku drugu povredu.

39. Tuženik tijekom postupka ne navodi temeljem kojeg propisa i/ili internog akta tuženika ne bi bilo dozvoljeno poslati predmetne podatke na svoj e-mail. Prema tome, kako nigdje u propisima i/ili internim aktima tuženika ne postoji zabrana slanja poslovnih podataka sa službenog maila na privatni mail to tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa odavanjem poslovne tajne tuženika, korištenje sredstava namijenjena za rad kod poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja poslodavca.

40. Sud nije posebno cijenio ostali dio iskaza svjedoka ŽU, TUT i EU jer su isti nemaju neposredna saznanja o povredama obveza iz radnog odnosa koja su tužitelju stavljena na teret, već sva svoja saznanja o istima imaju na temelju navoda koji su iznijeli ĐU i OU.

41. Stoga je ovaj sud mišljenja da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj počinio konkretne povrede radne obveze navedene u čl. 68. Pravilnika o radu tuženika koje je naveo u pobijanoj Odluci o otkazu, odnosno sud je mišljenja da tuženik nije konkretizirao poimenice te povrede na način da ih točno poveže s konkretnim činjeničnim opisom postupanja tužitelja. U odnosu na načelnu formulaciju u pogledu ostalih kršenja Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata tuženika, tuženik ničim ne navodi niti dokazuje konkretne povrede. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužitelju sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a.

42. Nedopušteni otkaz se odnosi na situaciju u kojoj je otkaz ugovora o radu dat bez valjanog razloga ili bez poštivanja zakonskih procedura. U okolnostima konkretnog slučaja, sud je utvrdio da je otkaz koji je tuženik dao tužitelju bio nedopušten jer nije postojao valjan razlog za otkazivanje ugovora o radu. Stoga se Odluka o otkazu ukazuje nedopuštenom.

43. Nadalje, ovaj sud ne može prihvatiti kao opravdane navode iz obrazloženja pobijane Odluke o otkazu da nije bilo za očekivati da poslodavac pisano upozorava radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazuje mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede, obzirom na sve iznesene okolnosti koje upućuju na višekratne osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, težinu tih povreda i okolnosti u kojima su počinjene. Naime, uzimajući u obzir vrstu i težinu povreda koje su tužitelju osporavanom odlukom stavljene na teret te činjenicu da je tužitelj dugogodišnji zaposlenik kod tuženika i nikada nije bio upozoravan na povrede iz radnog odnosa, sud je mišljenja da tuženik nije dokazao okolnosti zbog kojih od njega nije bilo opravdano očekivati da tužitelja zbog predmetnog postupanja u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a upozori na obvezu iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. I zbog navedenog je Odluka o otkazu nedopuštena.

44. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da tuženik nije dokazao opravdane razloge za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, pa je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je nedopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 16. srpnja 2021. te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika. Budući da je utvrđeno da otkaz nije dopušten, sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a, naloženo je tuženiku tužitelja vratiti na rad i to na radno mjesto – rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

45. Protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu je neosnovan. Naime, tuženik u ovom postupku nije dokazao postojanje osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog čega je njegov zahtjev za utvrđenjem raskida radnog odnosa između njega kao poslodavca i tužitelja kao radnika, odbijen. Napominje se da sukladno odredbi čl. 125. st. 2. ZR-a sud može donijeti odluku o raskidu radnog odnosa i na zahtjev poslodavca, ukoliko utvrdi da otkaz nije dopušten, i to samo ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć. U konkretnom slučaju sud nije utvrdio postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, niti bi raskid radnog odnosa tužitelja i tuženika bio u interesu tužitelja, već bi prema mišljenju ovog suda bio isključivo u interesu tuženika kao poslodavca, čime bi de facto učinci nezakonite odluke o otkazu bili ozakonjeni sudskom odlukom. Stoga kako sud nije donio odluku o raskidu ugovora o radu, to nema ni uvjeta za naknadom štete zbog raskida ugovora o radu pa je zahtjev tužitelja za naknadom štete po toj osnovi odbijen.

46. Nadalje, odredbom članka 95. st. 3. ZR propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

47. Obzirom je tijekom postupka utvrđeno da je nedopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju Odlukom o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, to tužitelj, sukladno odredbi čl. 95. ZR, ostvaruje sva prava koja bi imao da je radio, konkretno ima pravo od 17. listopada 2021., budući da je 16. listopad 2021. tužitelju istekao otkazni rok, pa do 31. kolovoza 2023., kako je to tužitelj zatražio podneskom od 12. svibnja 2023, kao dana izrade nalaza i mišljenja vještaka, na naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radio niti je ostvarivao plaću ni naknadu plaće, kao i naknadu zatraženih materijalnih prava i to po osnovi regresa za 2022. i 2023., po osnovi božićnice za 2021. i 2022., po osnovi uskrsnice – dara u naravi za 2022. i 2023., bruto bonus tužitelja za 2021. i 2022., te neoporezivi dio bonusa za 2021. i 2022.

48. Na okolnost utvrđivanja visine neisplaćene bruto plaće i svih drugih materijalnih prava koje pripadaju tužitelju počevši od 17. listopada 2021. provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. pri čemu je vještaku dan zadatak da zatraženo potraživanje tužitelja izračuna do dana sastava nalaza i mišljenja, kako je to tužitelj zatražio podneskom od 12. svibnja 2023.

49. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. od 7. rujna 2023., proizlazi da je vještak naveo da je uvidom u obračune plaća razvidno da je tuženik tužitelju po osnovu rada i naknada za godišnji odmor isplaćivao plaću u iznosu koji se navodi u ugovoru o radu. Pored navedenog tužitelju je obračunavan i iznos po osnovu korištenja službenog vozila. Stoga, u razdoblju prije otkaza ugovora o radu tužitelj je kod tuženika ostvario prosječnu mjesečnu plaću po osnovu plaće i naknade plaće u iznosu od 18.736,25 kn (224.835,00/12 mjeseci). Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dopisom pod poslovnim brojem Klasa: 140- 01/23-35/59, Urbroj: 341-99-11/1-23-2 od 28. travnja 2023. godine potvrdio je da tužitelj od 17. listopada 2021. godine nema evidentiranih prijava na mirovinsko osiguranje. Vještak navodi da u utuženom razdoblju da nije došlo do otkaza ugovoru o radu tužitelj bi ostvario bruto plaću u iznosu od 420.659,03 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 na pojedinačne mjesečne iznose potraživanja predstavlja ukupan bruto iznos od 55.831,10 eura.

Vještak je nadalje naveo da Dodatak o menadžerskim odnosima Ugovora o radu od 1.11.2019. godine u glavi III. Plaće i nagrade za ostvareni rezultat u točki 4. navodi: “Menadžeru pripada pravo na isplatu „regresa“ i „božićnice“, ukoliko isplatu istih odobri Uprava“. Nadalje, u točki 5. se navodi: „Menadžeru pripada pravo na isplatu jubilarnih nagrada, solidarnih pomoći, te ostalih primanja određenih Pravilnikom o radu, Kolektivnim ugovorom, te odlukom Poslodavca“. S obzirom da se tuženik očitovao vještaku da nije donosio posebne odluke Uprave u vezi materijalnih prava, vještak je za utvrđenje potraživanja s osnove materijalnih prava preuzeo podatke navedene u Kolektivnom Ugovoru od 30. travnja 2021. i Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora.

Kolektivni ugovor od 30. travnja 2021. godine u članku 59. navodi da „Radnik koji ima pravo na godišnji odmor, ima pravo na regres za godišnji odmor u iznosu 1.500,00 kn neto. Poslodavac je obvezan isplatiti regres za godišnji odmor do mjeseca srpnja tekuće godine. Radnik koji je u radnom odnosnu više od šest mjeseci u tekućoj godini, a nalazi se u radnom odnosu u mjesecu prosincu tekuće godine, ima pravo na „Božićnicu“ u iznosu 1.430,00 kuna neto te pravo na poklon do 200,00 kn u proizvodima poslodavca. Poslodavac je obvezan isplatiti „Božićnicu“ radniku u prosincu tekuće godine. Radnik koji je u radnom odnosu na dan Uskrsa ima pravo na dar u naravi „Uskrsnica u iznosu 400,00 kuna poklon bona i do 200,00 kn u proizvodima poslodavca. Poslodavac je obvezan dati dar u naravi „Uskrsnicu“ radniku prije Uskrsa“.

II. Izmjene i dopune Kolektivnog ugovora od 30. travnja 2021. godine sklopljenog 28. travnja 2023. godine u članku 6., navode izmjene članka 59. Kolektivnog ugovora na način da: “Radnik koji ima pravo na godišnji odmor, ima pravo na regres za godišnji odmor u iznosu od 200,00 EUR neto. Poslodavac je obvezan isplatiti regres za godišnji odmor do mjeseca srpnja tekuće godine. Radnik koji je u radnom odnosnu više od šest mjeseci u tekućoj godini, a nalazi se u radnom odnosu u mjesecu prosincu tekuće godine, ima pravo na „Božićnicu“ u iznosu 200,00 EUR neto te pravo na poklon do 26,54 EUR u proizvodima poslodavca. Poslodavac je obvezan isplatiti „Božićnicu“ radniku u prosincu tekuće godine. Radnik koji je u radnom odnosu na dan Uskrsa ima pravo na dar u naravi - uskrsnica u iznosu od 53,09 EUR poklon bona i do 26,54 EUR u proizvodima poslodavca. Poslodavac je obvezan dati dar u naravi - uskrsnicu radniku prije Uskrsa“. Slijedom navedenog, u nastavku je vještak dao pregled materijalnih prava koja bi tužitelj ostvario u predmetnom razdoblju. U utuženom razdoblju visina potraživanja tužitelja po osnovi neisplaćenog regresa za godišnji odmor iznosi 399,08 EUR, po osnovu božićnice u novcu iznosi 379,58 EUR, i s osnove poklon bona za Božić u visini od 53,08 EUR, te s osnova uskrsnice dar naravi u iznosu od 106,18 EUR, i u proizvodima poslodavca u iznosu od 53,08 EUR.

Konačno vještak je mišljenja da u razdoblju od 17. listopada 2021.g. do 31. kolovoza 2023.g. visina neisplaćene bruto plaće koju bi tuženik isplatio tužitelju da nije došlo do otkaza ugovora o radu iznosi 420.659,03 kn što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 na pojedinačne mjesečne iznose potraživanja iznosi 55.831,10 EUR.

Visina potraživanja po osnovi ostalih materijalnih prava iznosi:

- po osnovi regresa za 2022. i 2023. godinu neto iznos od 399,08 EUR.

- po osnovi božićnice za 2021. i 2022. godinu neto iznos od 379,58 EUR, te poklon bonovi u ukupnom iznosu od 53,08 EUR.

- po osnovi uskrsnice dar u naravi – poklon bon za 2022. i 2023. godinu neto iznos od 106,18 EUR, te iznos od 53,08 EUR za poklon u proizvodima poslodavca.

50. Tužitelj je na glavnoj raspravi održanoj 27. rujna 2023. predložio dopunu financijskog vještačenja na način da se vještak očituje o eventualnom bonusu tužitelja za 2021. i 2022. godinu, kao i o iznosu temeljem osnove korištenja službenog vozila.

51. Tuženik je na istom ročištu naveo da nema primjedbe ni prigovore na izračun vještaka, ali da osporava pravnu osnovu i visinu.

52. Vještak je podneskom od 20. prosinca 2023. dao dopunu nalaza i mišljenja navodeći da se prema podacima dobivenim od tuženika, za isplatu bonusa (LIP bonusi) ne donosi posebna odluka već postoje generalne smjernice koje definiraju pravila. Kod kalkulacije bonusa uzima se: ostvarenje grupnih ciljeva, ostvarenje ciljeva BU Adria (oboje prema inputima Grupe), te individualna ocjena za pojedinog radnika. Ocjenu za radnika daje njegov menadžer koja se dodatno potvrđuje od menadžera više razine. Ukoliko je ocjena radnika nezadovoljavajuća, automatski se tom radniku ne isplaćuje LIP bonus. Tuženik je na zahtjev vještaka dostavio iznos prosječno isplaćenih bonusa za razinu radnog mjesta na kojem bi tužitelj bio zaposlen da nije došlo do prekida radnog odnosa, za 2021. i 2022. godinu, te je taj iznos uzet za eventualni bonus tužitelja. Iz prikazanih podataka razvidno je da eventualni bruto bonus tužitelja za 2021. i 2022. godinu iznosi 59.343,16 kuna, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 7.876,19 EUR. Djelatnicima na razini radnog mjesta na kojem bi bio zaposlen tužitelj da nije došlo do prekida radnog odnosa osim bruto bonusa isplaćen je i neoporeziv dio bonusa, koji je za 2021. i 2022. godinu iznosio 12.499,99 kuna, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 1.659,03 EUR.

Nadalje, vještak je izračunao bruto naknadu za korištenje službenog vozila na način da je uvidom u isplatne liste tužitelja izračunao prosjek mjesečne bruto naknade za korištenje službenog vozila za zadnja tri mjeseca isplate. Iz prethodno prikazanih podataka razvidno je da prosječna mjesečna naknada za korištenje službenog vozila iznosi 919,67 kuna, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 122,06 EUR. Temeljem prikazanih podataka razvidno je da za period vještačenja naknada za korištenje službenog vozila iznosi 20.670,68 kuna, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro zbrojeno po mjesecima iznosi ukupno 2.743,44 EUR.

53. Tužitelj se podneskom od 16. siječnja 2024. očitovao na osnovni nalaz i mišljenje vještaka od 7. rujna 2023., kao i na dopunu nalaza i mišljenja od 20. prosinca 2023. te je naveo da je suglasan s izračunom vještaka u pogledu visine neisplaćenih plaća i drugih materijalnih prava te je istim podneskom konačno specificirao svoj tužbeni zahtjev.

54. Tuženik se podneskom od 12. travnja 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka od 7. rujna 2023. te dopunu nalaza od 20. prosinca 2023. navodeći da nema prigovora na izračun vještaka. Istim podneskom tuženik navodi da kako se ovdje radi o naknadi plaće, a božićnica, uskrsnica, regres, darovi i poklon bonovi po zakonskoj definiciji ulaze u kategoriju primitaka na temelju radnog odnosa te se kao takvi ne smatraju plaćom. Također ističe da tuženik nije dužan za vrijeme od prestanka radnog odnosa do presuđenja tužitelju isplatiti naknadu u vrijednosti korištenja službenog vozila kojeg je imao na raspolaganju za vrijeme dok je radio. Korištenje službenog vozila je pravo koje je vezano uz rad tužitelja, a budući da ga on u predmetnom razdoblju nije ni obavljao, ne može imati pravo na odgovarajuću naknadu za to.

55. Sud je u cijelosti prihvatio osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 7. rujna 2023., kao i dopunu istog od 20. prosinca 2023., budući je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Stranke nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike naknade plaće i ostalih materijalnih prava.

56. Sukladno odredbi čl. 95. st. 3. ZR-a, tužitelj mora biti vraćen u položaj kao da mu svojstvo radnika nije prestalo. Stoga je sud tužitelju na ime naknade bruto plaće za razdoblje od 17. listopada 2021. do 31. kolovoza 2023. dosuđen bruto iznos od 55.831,10 eura, kao i bruto bonus za 2021. i 2022. godinu u ukupnom iznosu od 7.876,19 eura, dakle, ukupan iznos od 63.707,29 eura, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a koji tijek zateznih kamata tuženik nije sporio.

56.1. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na potraživanje za prethodni mjesec. Međutim, istog je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

56.2. Odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

57. Sud je tužitelju na ime potraživanja po osnovi ostalih materijalnih prava dosudio iznose i to: po osnovi regresa za 2022. neto iznos od 199,08 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2022. te za 2023. godinu neto iznos od 200,00 EUR, sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2023., po osnovi božićnice za 2021. neto iznos od 189,79 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2022., te za 2022. godinu neto iznos od 189,79 eura za zateznim kamatama od 1. siječnja 2023., na ime poklon bona za Božić za 2021. godinu neto iznos od 26,54 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2022., za 2022. godinu neto iznos od 26,54 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2023, na ime uskrsnice – dar u naravi za 2022. neto iznos od 53,09 eura sa zateznim kamatama od 18. travnja 2022. te za 2023. neto iznos od 53,09 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2023., na ime Uskrsnice – poklon u proizvodima Poslodavca za 2022. neto iznos od 26,54 eura sa zateznim kamatama od 18. travnja 2022. te za 2023. neto iznos od 26,54 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2023., na ime bruto bonusa za 2021. iznos od 5.298,65 eura te neoporeziva isplata od 663,61 eura, oba iznosa sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2022. te na ime bruto bonusa za 2022. iznos od 2.577,54 eura te neoporeziva isplata od 995,42 eura, oba iznosa sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2023., a koji tijek zateznih kamata tuženik nije sporio.

58. Sud je odbio tužitelja sa dijelom zahtjeva kojim potražuje po osnovi ostalih materijalnih prava bruto iznos od 2.650,03 eura do dosuđenog neto iznosa od 2.650,03 eura, na ime drugih materijalnih prava (izuzev bruto bonusa), budući da božićnica, naknada za godišnji odmor i druge prigodne nagrade poslodavac isplaćuje neoporezivo sukladno Pravilniku o porezu na dohodak, a kojim je razrađena provedba Zakona o porezu na dohodak. U skladu s odredbama članka 9. stavka 1. točke 9. Zakona o porezu na dohodak, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima, i to, između ostalih: prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.). Također sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj ne ostvaruje pravo na bruto iznos tog potraživanja već su ista u nalazu i mišljenju vještaka navedena u neto iznosu.

59. Tužitelj neosnovano tužbenim zahtjevom potražuje na ime izgubljene zarade sve zaostale, a neisplaćene plaće u bruto iznosu i sva druga materijalna prava za razdoblje od 17. listopad 2021. do njegova vraćanja na rad. Prema odredbi članka 326. ZPP-a, sud može naložiti da se izvrši određena činidba samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. S obzirom na to, radnik može potraživati naknadu plaće samo za razdoblje od prestanka radnog odnosa, pa do zaključenja glavne rasprave, a nikako ne može potraživati i cjelokupne naknade plaće za razdoblje od trenutka zaključenja glavne rasprave, pa do trenutka stvarnog povratka na posao po pravomoćnosti presude. Sukladno tome, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u podnesku od 16. siječnja 2024. u dijelu u kojem tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade sve zaostale, a neisplaćene plaće u bruto iznosu i sva druga materijalna prava do njegova vraćanja na rad.

60. Nadalje, naknada za korištenje službenog vozila predstavlja primanje koje je isključivo vezano za obavljanje posla. To primanje ne pripada radniku za vrijeme odsutnosti s rada uz naknadu plaće i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pa stoga pravo na tu naknadu ne može pripadati niti radniku koji nije radio zbog toga što mu je nezakonitom odlukom prestao radni odnos. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje na ime naknade za korištenje službenog vozila ukupan iznos od 2.743,44 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim kamatama za svaki pojedinačni mjesečni iznos u odnosu na taj iznos.

61. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Naime, u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u pogledu visine u omjeru od 96,03%. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tuženika za naknadom troška odbijen kao neosnovan.

61.1. Tužitelju je u ovom postupku sve do 16. siječnja 2024. prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to jednokratna nagrada za zastupanje u prvostupanjskom postupku, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 OT) iznosi 500,00 eura.

61.2. Visina troška tužitelja nakon 16. siječnja 2024. određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora koja nakon 16. siječnja 2024. iznosi 69.100,77 eura. Tako je tužitelju za iduće razdoblje priznat slijedeći trošak: za sastav obrazloženog podneska od 16. siječnja 2024. 520,6 bodova po Tbr.8/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 6. svibnja 2024. 520,6 bodova po Tbr.9/1 OT, za zastupanje na ročištu za objavu prve prvostupanjske presude održanom 22. svibnja 2024. 50 bodova po Tbr.9/3 OT, za sastav žalbe protiv prve prvostupanjske presude 650,75 bodova po Tbr.10/1 OT, za sastav obrazloženog podneska od 12. svibnja 2025. 520,6 bodova po Tbr.8/1 OT te za zastupanje na ročištu održanom 4. studenog 2025. 520,6 bodova, a što ukupno iznosi 2.783,15 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi 6.957,88 eura.

61.3. Dakle, tužitelju na ime troškova postupka sveukupno pripada iznos od 7.457,88 eura, što uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 331,81, iznosi ukupno 7.789,69 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik

61.4. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO- a), tekućima od presuđenja do isplate.

.

62. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 7. ožujka 2024., i 8. listopada 2024. jer isti po ocjeni ovoga suda nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu druge prvostupanjske presude, budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristojbe na tužbu i presudu, jer isti za tužitelja nisu niti nastali. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog ukazuje se previsoko postavljenim pa je isti odbijen.

63. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja-protutuženika

2. punomoćnici tuženika-protutužitelja