REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, te u odsutnosti tuženika, 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice DA koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, isplatiti tužiteljici DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće bruto iznos od 1.188,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

iznos od 79,82 EUR od 16.9.2023. pa do isplate

iznos od 92,53 EUR od 16.10.2023. pa do isplate

iznos od 85,12 EUR od 16.11.2023. pa do isplate

iznos od 84,88 EUR od 16.12.2023. pa do isplate

iznos od 85,21 EUR od 16.1.2024. pa do isplate

iznos od 85,03 EUR od 16.2.2024. pa do isplate

iznos od 84,95 EUR od 16.3.2024. pa do isplate

iznos od 99,93 EUR od 16.4.2024. pa do isplate

iznos od 98,84 EUR od 16.5.2024. pa do isplate

iznos od 99,09 EUR od 16.6.2024. pa do isplate

iznos od 98,26 EUR od 16.7.2024. pa do isplate

iznos od 97,97 EUR od 16.8.2024. pa do isplate

iznos od 97,03 EUR od 16.9.2024. pa do isplate

prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječanja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.".

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u visini od 250,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 3. siječnja 2025. navodi da je zaposlenica tuženika i da joj pripada plaća sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i podzakonskim aktima donesenim u skladu sa zakonom te dodaci na plaću prema važećem Kolektivnom ugovoru. Navodi da tuženik pri obračunu njene plaće nije primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama te joj je time isplaćivao manju plaću nego što joj prema navedenom Kolektivnom ugovoru pripada, odnosno pri obračunu plaće ne isplaćuje uvećanje za 4% sukladno članku 24. stavku 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj: 51/2018, 60/2022). Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, i to iz navedene odredbe članka 24. stavka 4. navedenog Kolektivnog ugovora prema kojem je uređeno i ugovoreno uvećanje plaće za 4% ako nastavnik ne koristi pravo na umanjenje iz članka 24. stavka 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama. Ističe da za navedeni rad tužiteljici sukladno odredbama Zakona o radu pripada plaća koju je sukladno odredbi članka 90. Zakona o radu tuženik kao poslodavac dužan obračunati i isplatiti u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Tužiteljica kao nastavnik ne koristi pravo na umanjenje ukupnih tjednih radnih obveza utvrđenih Pravilnikom o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi ("Narodne novine" broj: 94/2010) te joj je time tuženik kao poslodavac dužan uvećati plaću za 4%, a sukladno odredbi članka 24. stavka 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama. Da tužiteljica ne koristi umanjenje ukupnih tjednih radnih obveza vidljivo je iz rješenja o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika za školsku godinu 2022./2023. i 2023./2024. godinu. Tužiteljica je u nastavnoj godini 2021./2022. ostvarila 30 godina rada, te samim time tužiteljica ispunjava uvjete za primjenu članka 24. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama. Za napomenuti je kako je tužiteljica sa datumom od 13. lipnja 2022. stekla 30 godina radnog staža te joj je tuženik dužan omogućiti pravo na uvećanje osnovice plaće za 4%. Također navodi da se tuženiku u više navrata obraćala sa zamolbom radi priznavanja navedenog prava za uvećanje plaće za 4%, no tuženik po istima zamolbama nije postupao. Za zaključiti je kako je tuženik zanemarivao isplatu ugovorenog uvećanja plaće koje je tužiteljici Kolektivnim ugovorom zajamčeno. Zakonom o radu propisana je obveza poslodavca i radnika da se pridržavaju odredbi navedenog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, a koju obvezu tuženik kao poslodavac nije ispoštovao. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 1.188,67 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranom tužbom te naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv za podnošenje odgovora na tužbu u sporu male vrijednosti, nije podnio odgovor na tužbu.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Obavijesti od 28. lipnja 2024. (str. 6 spisa), Aneksa ugovoru o radu od 14. ožujka 2024. (str. 7-8 spisa), Ugovora o radu od 5. veljače 2019. (str. 9-11 spisa), presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 10. travnja 2024., poslovni broj Pr-1823/2023 s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (str. 12-17 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaće (str. 18-34 spisa), Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str. 35-41 spisa) te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku (str. 47-48 spisa).

4. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi dodatka iz članka 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, kao sastavnog dijela Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, za razdoblje od kolovoza 2023. do kolovoza 2024.

6. Pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena u sudski spis sud je utvrdio da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu stručni suradnik u sustavu socijalne zaštite 2. – nastavnik predmetne nastave.

7. Sporno je u ovom predmetu primjenjuje li se na tužiteljicu, kao radnicu tuženika, Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama važeći u razdoblju od kolovoza 2023. do kolovoza 2024.

8. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je zaposlena kod tuženika, a u utuženom periodu radila je kao nastavnik hrvatskog jezika s punom tjednom normom od 20 sati (neposredni rad s učenicima). Tuženik joj je obračunavao plaću i dodatke na plaću temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Navodi da je poslodavac prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan kao ustanova socijalne skrbi koja pruža pomoć starijima i nemoćnima. Nadalje tuženik se kao ustanova bavi srednjoškolskom djelatnošću, ranom intervencijom djece do 7 godina. Ističe da je 13. lipnja 2022. napunila 30 godina staža te ispunjava uvjete za primjenu članka 24. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama. Tuženik primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi kod obračuna materijalnih prava, a Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama za plan i program, nastavnu normu, izdavanje svjedodžbi i sl. Također navodi da su pod nadzorom prosvjetne inspekcije.

9. Odredbom članka 203. stavka 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) propisano je kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

10. Tužiteljica je na ročištu koje je održano 15. srpnja 2025., kao i na ročištu 31. listopada 2025. na kojem je saslušana kao stranka u postupku, izjavila da je prema službenoj statističkoj klasifikaciji tuženik razvrstan kao ustanova socijalne skrbi koja pruža pomoć starijima i nemoćnima.

11. Budući da je tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi, ocjena je ovog suda da se na tužiteljicu, kao radnicu tuženika, ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj: 51/18., 122/19. i 35./24), već Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“, broj: 61/18., 3/19., 35/24.). Također, u konkretnom slučaju nije moguća kumulativna primjena više kolektivnih ugovora. Stoga tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće po osnovi dodatka iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., te Sporazuma o izmjenama i dopuna Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. te Ispravka Sporazuma o izmjenama i dopuna Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. („Narodne novine“ broj: 27/24. i 34/24.) kao sastavnog dijela Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, koju ovom tužbom potražuje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 23. travnja 2024. poslovnog broja Rev-520/2023-4).

11.1. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da tuženik plaću i druga materijalna prava obračunava i isplaćuje temeljem Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, čime tuženik u cijelosti ispunjava svoje obveze vezane za obračun i isplatu plaće i naknade plaće.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 203. stavka 8. ZR-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

13. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

14. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, sud je i odbio prijedlog tužiteljice da se provede financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

15. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 164. stavka 2. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. prosinca 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku