REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj
stvari tužiteljice A.P., B., OIB: …, zastupana po punomoćniku K.O., odvjetniku iz S., protiv tuženika W.s. d.d., D.S., OIB: …, zastupan po punomoćnici B.Z., odvjetnici iz
Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2023. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice K.O., odvjetnika te punomoćnice tuženika B.Z., odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22), dana 20. listopada 2023. objavio je i

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku W.s. d.d. D.S., OIB … da tužiteljici A.P. iz D.S.OIB …, naknadi štetu u iznosu od 8.369,50 eura1 / 63.060,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.979,29 eura1 / 60.120,00 kuna od 18. studenoga 2020. godine pa do isplate, a na iznos od 390,21 eura1 / 2.940,00 kn od 20. listopada 2023. pa do isplate, sve po stopi prema čl. 29. st. 2 ZOO, koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih
zateznih kamata na iznos imovinske štete od 390,21 eura1 / 2.940,00 kn za razdoblje
od 18. studenoga 2020. pa do 19. listopada 2023., kao neosnovan.

_____________________________ 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u
iznosu od 1.483,15 eura1 / 11.174,79 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na
navedeni iznos od 20. listopada 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15
dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od
311,08 eura1 / 2.343,83 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni
iznos od 20. listopada 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica A.P. (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi navodi da je 29.
svibnja 2019. pretrpjela ozljedu na radu, kada je kao zaposlenica tuženika W.
s. d.d. (dalje u tekstu: tuženik), obavljajući poslove svoga radnog mjesta, pala
sa ljestava na pod dok je u skladištu trgovine slagala kutije na policu, kojom prilikom
je zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji priloženoj
tužbi. Tužiteljica navodi da je zbog predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke
bolove, duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti te veliki strah, koji i danas
osjeća, stoga od tuženika kao poslodavca zahtjeva isplatu pravične novčane
naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i
duševno zdravlje, i to za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 15.000,00 kuna, za
pretrpljeni strah u iznosu od 10.000,00 kuna, za duševne boli zbog smanjenja opće,
radne i životne aktivnosti 30.000,00 kuna, te zbog naruženosti 10.000,00 kuna,
odnosno sveukupno na ime neimovinske štete od tuženika potražuje naknadu u
iznosu od 65.000,00 kuna. Tužiteljica dalje navodi da joj je uslijed predmetnog
štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega dok se nalazila na kućnom
liječenju, stoga po osnovu tuđe pomoći i njege potražuje od tuženika imovinsku štetu
u iznosu od 3.000,00 kuna. Tužiteljica navodi da je 17. studenoga 2020. tuženiku
podnijela pisani zahtjev radi naknade štete zajedno sa dokumentacijom iz koje
proizlazi osnova odgovornosti i visina nastale štete, koji zahtjev je tuženik odbio 26.
studenoga 2020. i otklonio odgovornost. Prema konačno postavljenom tužbenom
zahtjevu iz podneska tužiteljice od 24. veljače 2023. tužiteljica zahtjeva isplatu
pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom
iznosu od 8.369,50 eura1 / 63.060,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznom
kamatama koje teku od sljedećeg dana od dana kad je tužiteljica zahtijevala naknadu
štete tj. od 18. studenoga 2020. pa do isplate, te parnični trošak zajedno sa zateznim
kamatama tekućima od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da nije sporno da je tužiteljica
radila kod tuženika u vrijeme nastanka ozljede na radu 29. svibnja 2019. te da je za
vrijeme radnog vremena nastupila ozljeda na radu, koju je sukladno propisima
prijavio tuženik, temeljem prijave o ozljedi na radu od 31. svibnja 2019. Tuženik
ostaje kod navoda u prijavi o ozljedi na radu, pogotovo u dijelu gdje se navodi da je ''
radnica slažući kutije na police izgubila ravnotežu na ljestvama “, te je upravo iz __________________________

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

razloga što se događaj zbio isključivom radnjom tužiteljice, odnosno propuštanjem
ulaganja dužne pažnje u obavljanju radnih zadataka, u toč. 38. prijave kao uzrok
ozljede navedena iz padajućeg izbornika viša sila. Iz Izvješća izabranog doktora
obiteljske medicine, u toč. 62. navodi se da je tužiteljica pretrpjela '' natučenje lijeve
noge'', pa tuženik zaključuje da označena ozljeda ni u kojem smjeru nije sugerirala
smanjenje opće, radne ili životne aktivnosti tužiteljice niti da je mogla nastupiti u
ozljeđivanju posebna bol, strah ili naruženost (što tužiteljica dokumentacijom nije niti
dokazala). Također tuženik osporava tužbu u dijelu da bi tužiteljici zbog nastanka
ozljede bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tuženik dodaje kako je tužiteljica taj radni
dan odradila pola radnog vremena, oko četiri sata, jer je ozljeda nastupila oko 12,00
sati. U to vrijeme dana, i nakon tog broja odrađenih radnih sati za očekivati je da
radnik ima potrebnu koncentraciju prilikom obavljanja radnih zadataka, i da ne čini
ništa čime bi ugrozio sebe ili druge radnike. Tuženik dalje navodi kako je tužiteljica
već ranije, 6. ožujka 2020., podnijela odštetni zahtjev tuženikovu osiguravatelju
W.o., kod kojega je tuženik imao sklopljenu policu osiguranja u vrijeme
štetnog događaja, no zahtjev je odbijen jer su vještaci osiguranja utvrdili da nije
nastupio trajni invaliditet kao posljedica ozljeđivanja. Tužiteljica je potom tuženiku
postavila odštetni zahtjev 17. studenoga 2020. na koji je tuženik odgovorio 26.
studenoga 2020. otklonivši svoju odgovornost za štetu. Tuženik navodi da je do
štetnog događaja i posljedica koje su potom kod tužiteljice nastupile došlo isključivo
radnjom tužiteljice, koju radnju tuženik kao tadašnji poslodavac nije mogao
predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, niti otkloniti, stoga tuženik smatra kako
su se ispunili uvjeti iz članka 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojem
se tuženik u cijelosti oslobađa objektivne odgovornosti. Tuženik dodaje da je prostor
u kojem je tužiteljica pretrpjela ozljedu dovoljno prostran za sigurnu manipulaciju
ljestvama, kako bi se radni zadatak odlaganja robe na policu ili skidanja iste sa police
odvio na siguran način. Tuženik navodi da poslove zaštite na radu za tuženika
obavlja trgovačko društvo E.L.S. d.o.o., koje je u obvezi
periodično utvrđivati ispravnost i funkcionalnost ljestvi u prodajnim prostorima. U
prodajnom prostoru gdje se dogodila ozljeda korištene su naprave sa zaštitnom
ogradom i rukohvatom (3 kom.) i bile su funkcionalno ispravne za upotrebu.
Opremljene su uređajem koji omogućuje sigurno pozicioniranje naprave na željenoj
poziciji kako bi se spriječilo slobodno, neželjeno i nekontrolirano kretanje naprave.
Konačno, tuženik, slijedom navedenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev te
odrediti tužitelju plaćanje prouzročenog parničnog troška sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev tužiteljice od 17.
studenoga 2020. (str. 5-7 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (str. 8-13, 16-
47 spisa), Odgovor na odštetni zahtjev tuženika od 26. studenoga 2020., (str. 14-15
spisa), Prijavu ozljede na radu od 31. svibnja 2020. (str. 48-51 spisa), dopis W.
o. tužiteljici od 30. ožujka 2020. (str. 59 spisa), u Opis poslova prodavača kod tuženika (str. 77 spisa), Izvod iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika (str. 77 spisa), fotodokumentaciju tuženika (str. 78-80 spisa), Otpremnicu/račun br. 957-03/13681-2018 od 21. studenoga 2018. (str. 83 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. D.O. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 30. lipnja 2022. (str. 87-92 spisa), te dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i usmeno očitovanje vještaka (str. 112-113, 109-110 spisa), te je izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Na ročištu glavne rasprave 25. rujna 2023. sud je u

__________________________ 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

svojstvu svjedoka saslušao A.Č. (str. 68-69 spisa), i K.Č. (str. 69-70 spisa), te u svojstvu parnične stranke tužiteljicu A.P. (str. 70-71 spisa).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i
sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je
utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja
je nastala uslijed pretrpljene ozljede na radu na radnom mjestu kod poslodavca ovdje
tuženika dana 29. svibnja 2019. godine.

6. U postupku nije sporno da je tužiteljica dana 29. svibnja 2019. tijekom radnog
vremena, obavljajući poslove radnog mjesta ''prodavačica'' kod poslodavca, ovdje
tuženika, na radnom mjestu pretrpjela ozljedu na radu, na način da je u skladištu
trgovine slagala kutije na gornje police stajući na ljestvama, te je u jednom trenutku
izgubila ravnotežu, i pala sa ljestava na pod, kojom prilikom je pretrpjela ozljedu na
radu, koju je poslodavac prijavio HZZO-u 31. svibnja 2019. Također nije sporno da je
tužiteljica 6. ožujka 2020. osiguratelju tuženika postavila odštetni zahtjev radi
naknade štete, kojeg je osiguratelj odbilo dopisom od 30. ožujka 2020. Ujedno nije
sporno da je tužiteljica 17. studenoga 2020. podnijela odštetni zahtjev tuženiku, koji
ga je isti odbio kao neosnovan dopisom od 26. studenoga 2020.

7. U postupku je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je li predmetna
ozljeda na radu kod tužiteljice uzrokovala smanjenje opće, radne i/ili životne
aktivnosti, je li u ozljeđivanju nastupila posebna bol, strah ili naruženost, te je li
tužiteljici zbog ozljede bila potrebna tuđa pomoć i njega. Sporno je također postoje li
okolnosti koje isključuju objektivnu odgovornost poslodavca.

8. U prijavi o ozljedi na radu od 31. svibnja 2019. navodi se da je tužiteljica pretrpjela
lakšu ozljedu na radu, u vidu uganuća i nategnuća noge uključujući koljeno, za
vrijeme redovitog rada na način da je slažući kutije na police izgubila ravnotežu na
ljestvama i pala na pod, te da je uzrok ozljede viša sila. U prijavi se također navodi da
je radnica osposobljena za rad na siguran način, da su primijenjena osnovna pravila
zaštite na radu, te da je pružena prva pomoć u bolnici D., gdje joj je uslijed predmetne ozljede na radu dijagnosticirano natučenje lijeve noge.

9. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja i odgovornost tuženika sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužiteljice kao parnične stranke.

10. Svjedokinja A.Č. u svom iskazu u bitnome navodi da je radila zajedno s
tužiteljicom kod tuženika u istoj trgovini, obje su radile na radnom mjestu prodavača, i
obje su radile u skladištu. Svjedokinja navodi da nije vidjela ozljeđivanje tužiteljice jer
na dan štetnog događaja nisu radile u istoj smjeni. Navodi da je trgovina u kojoj je
radila s tužiteljicom imala skladište u kojem su se nalazile ljestve koje su morali
koristiti kada su zaprimali i slagali robu, te kada bi kupci tražili robu jer sva roba nije
mogla stati u trgovinu niti u skladište na police, pa je bila i na podu, te da su pri
slaganju robe na police koristili aluminijske ljestve, visoke oko metar i nešto, a koje
su bile klimave i jako slabe. Navodi da je bila osposobljena za rad na siguran način te
da nisu imali nikakva zaštitna sredstva, a tuženik im je osiguravao obuću.

__________________________ 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

5 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

11. Svjedokinja K.Č. u svom iskazu u bitnome navodi da je kao i
tužiteljica radila na radnom mjestu prodavača, te da se u vrijeme predmetnog štetnog
događaja nalazila odmah ispod ljestava u skladištu dok je tužiteljica slagala robu.
Svjedokinja pojašnjava da su u okviru svakodnevnih zadataka bili dužni slagati robu
u skladištu po određenom protokolu, što je bilo nemoguće jer je skladište bilo
prepuno robe tako da su police popunjavali i na razinu koja je iznad zadnje razine, pri
čemu su koristili ljestve koje su bile vrlo nestabilne i visoke, a police su bile još više,
te nije bilo nikakvih rukohvata na policama za koje bi se mogli uhvatiti. Svjedokinja
objašnjava da je do ozljede došlo kada je tužiteljica dohvaćala kutije s obućom s
najviših razina, te vjeruje da su je kutije prevagnule i pala je na leđa sa aluminijskih
ljestava. Svjedokinja navodi da je odmah pozvala hitnu pomoć koja je u vrlo kratkom
roku stigla. Svjedokinja navodi i da su od nadređenih imali usmeni nalog da robu ne
smiju ostavljati na podu nego su je dužni slagati u police, te navodi da joj je poznato
da je u opisu posla slaganje ''lagerice'', te da ona slaže ''lagericu'' po određenom
protokolu, a da se pad tužiteljice dogodio upravo kada je tužiteljica slagala robu izvan
toga pravila. Dodaje da su robu slagali na razinu koja je iznad uobičajene je im je
tako rekla šefica M. Od zaštitne opreme nisu imali ništa, a od poslodavca su
imali pravo izabrati obuću iz asortimana koju su nosili na radnom mjestu. Svjedokinja
navodi da je ona osobno zaštitu na radu polagala na način da joj je poslodavac samo
dao gotovo uvjerenje da potpiše, bez posebne edukacije ili polaganja ispita.
Svjedokinja također navodi da se tužiteljica u trenutku pada nalazila iznad nje, a ona
je visoka 173 cm, te dodaje da ljestve nisu bile u jako lošem stanju ali su bile
nestabilne. Tužiteljica je na nogama imala sportske tenisice iz asortimana tuženika.

12. Sud je saslušao tužiteljicu u svojstvu parnične stranke koja je u bitnome iskazala
da je kod tuženika radila na radnom mjestu prodavača, ali da u ugovoru o radu nije
bilo navedeno da trebaju slagati robu u skladištu, no rečeno im je da to moraju raditi.
Navedenog dana tužiteljica je zajedno s kolegicom otišla u skladište slagati robu, a
voditeljica je ostala u trgovini posluživati kupce. Prilikom slaganja robe morala se
popeti na ljestve koje su bile jako visoke, te joj je kolegica dodavala kutije, i kada je
htjela robu staviti na lagericu kutije su je prevagnule i pala je na leđa, u tom je trenu
preživjela snažan šok te nije osjećala donji dio tijela, kolegice su pozvale hitnu pomoć
i hospitalizirana je. Tužiteljica navodi da su se u skladištu služili limenim ljestvama u
klimavom stanju, visine oko metar i pol, te da je prilikom slaganja robe na lagericu
tuženik inzistirao na određenom načinu slaganja robe koji je bio izrazito kompliciran,
skladište je bilo zatrpano robom, police nisu dovoljne, pa je bilo otežano prolaziti
skladištem, a ona je po nalogu šefice slagala robu na zadnju razinu police, iako joj je
poznato da je zabranjeno slagati robu na zadnju razinu police, a ona je pala upravo u
trenutku kad je slagala robu na zadnju razinu police, a prilikom pada bila je na razini
iznad dva metra. Tužiteljica navodi da prilikom pada nije imala posebna zaštitna
sredstva, nosila je sportsku obuću iz asortimana poslodavca, a nakon pada je
hospitalizirana, bila je na bolovanju godinu i pol dana, noga joj je bila fiksirana u
ortozi, bila je onemogućena u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova, a u tome
joj je pomagao suprug i obitelj. Uslijed ozljede pukli su ligamenti, te je u listopadu

2019. podvrgnuta operativnom zahvatu, a cijelo ljeto je imala ortozu i štake te je išla
na fizikalne terapije. Dodaje da je u navedenoj trgovini radila godinu dana, a da u
trgovini nije bilo zaposlenika na drugom radnom mjestu osim prodavača, te da joj
tuženik nije dao na uvid opis radnog mjesta prodavača.

13. Tuženik se u podnesku od 27. svibnja 2022. očitovao na iskaz tužiteljice, te svjedokinja A.Č. i K.Č., prvo navodeći da je u pogledu opisa __________________________

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

6 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

poslova prodavača na snazi bio Pravilnik o radu tuženika od svibnja 2019. u kojem
se nalazi i opis poslova prodavača koji uključuje i slaganje robe na police i u
skladištu, u što su svi zaposlenici imali uvid na računalu u mapi ''dokumenti''. U
pogledu stanja aluminijskih ljestava na kojima je tužiteljica stajala u trenutku pada
tuženik navodi da su kupljene neposredno prije štetnog događaja 21.studenoga

2018., što potvrđuje da se radilo o novim ljestvama koje su još imale i garanciju, te
prilaže račun B. od 21. studenoga 2018. U navedenom podnesku tuženik
prilaže slike predmetnih aluminijskih ljestvi i prostora u kojem se dogodila nezgoda,
te dodaje da se radi o ljestvama za profesionalnu uporabu radne visine oko 3,70 m, s
ergonomski oblikovanom sigurnosnom drškom, protukliznim kapicama na nogama, te
nazubljenim gazištima i protukliznom trakom, te prilaže fotografije ljestvi. U procjeni
rizika tuženika, koju je izradilo društvo E.L.S. d.o.o. koja se
odnosi na zaštitu na radu u prodajnom prostoru, radnici tuženika nisu ocjenjeni kao
radnici koji makar povremeno rade na poslovima koji bi se mogli ocijeniti kao rad na
visini. S obzirom da zakonodavstvo Republike Hrvatske nije odredilo koju zaštitnu
opremu trebaju imati radnici koji rade u skladištu tuženik nije ni u kakvoj obavezi
osiguravanja sredstava zaštite na radu kako sugerira tužiteljica.

14. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio vjerodostojnim jer je logičan, uvjerljiv i životan, i jer
je suglasan s ostalim dokazima u spisu. Sud je iskaze svjedoka A.Č. i K.Č. također ocijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem su suglasni sa iskazom tužiteljice. Sud je ocijenio vjerodostojnim sve pročitane isprave.

15. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio činjenično stanje
kako slijedi, naime da je tužiteljica dana 29. svibnja 2019. između 12,00 i 12,50 sati,
obavljajući poslove za poslodavca, ovdje tuženika, na radnom mjestu u skladištu
trgovine stajala na aluminijskim ljestvama i slagala kutije s obućom na najvišu razinu
police prema nalogu nadređenih, jer nije bilo dovoljno mjesta u skladištu, i tom
prilikom su je kutije prevagnule i pala je sa ljestava na pod na leđa, kojom prilikom je
doživjela ozljedu na radu kasnije opisanu kao puknuća prednjeg križnog ligamenta
koljena lijevo. Događaju je svjedočila zaposlenica K.Č., koja je pozvala
hitnu pomoć te je tužiteljica hospitalizirana, te je uslijed liječenja godinu i pol dana
provela na bolovanju. Tužiteljica je prilikom pada stajala na aluminijskim ljestvama,na
razini iznad dva metra, a ljestve su bile nestabilne, iako nisu bile u jako lošem stanju,
a nosila je sportsku obuću iz asortimana tuženika, te nije imala drugih sredstava
zaštite.

16. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,
127/17, 98/19, - dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na
radu i u svezi s radom, a na temelju čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne
novine" br. 71/14, 118/14, 156/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZZR) propisano je da se
smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući
poslove za poslodavca, potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu
objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st 2. ZZR-a objektivna odgovornost
poslodavca za štetu radniku zbog ozljede na radu može se isključiti ili umanjiti samo
ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika
ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao
izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu.

17. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka naveo da predmetne zgode tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju odnosno da je predmetna ozljeda nastala

__________________________ 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

7 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

isključivo radnjom tužiteljice, koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti i čije
posljedice nije mogao izbjeći, niti otkloniti, stoga smatra kako se tuženik u cijelosti
ima osloboditi objektivne odgovornosti sukladno čl. 1067. st. 2 Zakona o obveznim
odnosima (''Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,
156/22, dalje: ZOO). Takav stav tuženika ne može se prihvatiti s obzirom da iz
izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužiteljice predstavljalo krajnju
nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova
odgovornost. Naime, iz dinamike nastanka štetnog događaja kako je ista utvrđena iz
iskaza svjedoka i tužiteljice, tužiteljica je u trenutku nastanka štetnog događaja
postupala na uobičajen način, obavljala je poslove sukladno nalogu tuženika, a do
pada je došlo uslijed gubitka ravnoteže tužiteljice jer je slagala kutije s cipelama na
najvišu razinu police. Iz navedenog nije vidljivo da bi štetu uzrokovala tužiteljica
svojom radnjom koja se može podvesti pod namjeru, odnosno krajnju nepažnju, niti
je tuženik tijekom postupka naveo u čemu se sastoji namjera, odnosno krajnja
nepažnja tužiteljice. Postupanje tužiteljice u trenutku gubitka ravnoteže može se
podvesti jedino pod običnu nepažnju, za koji stupanj krivnje nema oslobođenja
objektivne odgovornosti tuženika. Stoga, tuženik ne samo da nije dokazao, nego nije
niti naveo u čemu se sastoji postupanje tužiteljice uslijed namjere, odnosno krajnje
nepažnje, a koje bi bilo razlogom za oslobođenje od odgovornosti tuženika u ovom
slučaju. Ovdje valja spomenuti da za postojanje odgovornosti tuženika u ovom
slučaju nije relevantno jesu li ljestve klimave ili ne, budući da tuženik odgovara i za
štetu koja je nastala uslijed pada sa potpuno ispravnih ljestava, ukoliko ne postoje
razlozi za isključenje odgovornosti. Naime, budući da tuženik odgovara po načelu
objektivne odgovornosti, nije odlučno je li tuženik prekršio pravila zaštite na radu ili
ne, odnosno je li tuženik postupao sa krivnjom.

18. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za
svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela u ovom štetnom događaju, te da nema razloga
za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika.

19. U odnosu na visinu štete sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po
vještaku prof. dr. sc. D.O. iz čijeg nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i
mišljenja proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila
posljedičnu nestabilnost lijevog koljena zbog puknuća prednjeg ukriženog ligamenta
koljena lijevo, uslijed čega je operirana u vidu rekonstrukcije prednjeg križnog
ligamenta, čime se popravila stabilnost lijevog koljena, ali ne u cijelosti. Tužiteljici se
također razvilo smanjenje pokretljivosti desnog gležnja. Tužiteljica je tijekom liječenja
predmetnih povreda trpjela nelagode u svezi radioloških nalaza u najmanje četiri
navrata, izvođenja ultrazvučne pretrage koljena, snimanja magnetske rezonance,
izvođenja operacijskog zahvata u lokalnoj anesteziji, korištenjem dviju podlakatnih
štaka, nošenjem ortopedskog pomagala, tzv. ortoze koljena, izvođenje fizikalnih
terapija, sve uz odlaske na preglede i kontrole liječnicima raznih specijalnosti i
liječniku opće prakse. Uslijed navedenog štetnog događaja tužiteljica je pretrpjela
povredu prava osobnosti u vidu fizičkih bolova i straha različitog intenziteta i trajanja,
i to akutnu primarnu fizičku bol u trajanju od 2 sata, sekundarnu bol jakog intenziteta
7 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, i slabog intenziteta 3 mjeseca, te primarni
inicijalni strah u trajanju od 2 sata, a sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana,
srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta 2,5 tjedna. Osim toga tužiteljica je
doživjela smanjenje opće životne i radne sposobnosti za 12,62%, te duševne boli
zbog naruženja lakšeg stupnja vidljivog prilikom kretanja u privatnim i društvenim
prigodama odnosno u radnim aktivnostima kada je potrebno opterećenje lijeve noge. __________________________

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

8 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

Tužiteljici je uzročno posljedično ozljedi na radu bila potrebna tuđa pomoć i njega u
trajanju 2 sata dnevno kroz razdoblje od 1 mjesec, nakon toga u trajanju od 1,5 sat
dnevno kroz razdoblje od mjesec dana, te u trajanju od 1 sat dnevno tijekom
narednih 6 tjedana. Vještak navodi da je uzročno posljedično u svezi predmetne
ozljede tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti i pravo na tjelesno i duševno zdravlje
radi narušenog i poremećenog biomehaničkog funkcioniranja dijela sustava za
kretanje, u vidu trajne nestabilnosti ili labavosti prednjeg ukriženog ligamenta lijevog
koljena u jednoj ravnini srednjeg stupnja, te trajne smanjene pokretljivosti desnog
gornjeg nožnog zgloba ili gležnja lakog stupnja. Tužiteljici je time trajno smanjena
životna aktivnost u sveukupnom iznosu od 12,62%. Tužiteljici je u navedenom omjeru
trajno smanjena mogućnost korištenja lijevog koljena u aktivnostima povezanim
stajanjem ili kretanjem po kući, za radove unutar i oko kuće, na radnom mjestu, uz
dizanja ili nošenja težih tereta kao i pri rekreativnim i sportskim aktivnostima u
stojećem položaju. Nadalje, vještak navodi da se tužiteljici uslijed predmetnog
štetnog događaja razvila i naruženost vanjskog izgleda i funkcionalnosti lijevog
koljena i desnog gležnja niskog tj. lakog stupnja naruženja. Predmetna naruženost
uočljiva je drugim osobama tijekom kretanja i dužeg stajanja, nošenja težih tereta, te
pri hodu uz ili niz stube ili po neravnim i kosim terenima.

20. Tužiteljica je podneskom od 25. srpnja 2022. u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje
vještaka te je u skladu s navedenim konačno uredila svoj tužbeni zahtjev, na način
da potražuje naknadu neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od

20.265,00 kuna / 2.689,63 eura1, za pretrpljeni strah 13.605,00 kuna / 1.805,69
eura1, za duševne boli zbog smanjenja opće radne i životne aktivnosti 22.500,00
kuna / 2.986,26 eura1, te za duševne boli zbog naruženosti 3.750,00 kuna / 497,71
eura1, odnosno na ime neimovinske štete od tuženika potražuje ukupno 7.979,29
eura1 / 60.120,00 kuna. Tužiteljica je sukladno provedenom vještačenju visinu
zahtjeva za naknadom imovinske štete specificirala na ukupni iznos od 390,20 eura1
/ 2.940,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 8.369,50 eura1/ 63.060,00 kuna s
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenoga 2020. pa
do isplate.

21. Tuženik je u podnesku od 18. srpnja 2022. prigovorio nalazu i mišljenju sudskog
navodeći da je vještak propustio utvrditi sve činjenice o ranijem zdravstvenom stanju
tužiteljice. Tuženik navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka nije vidljivo je li vještak
imao na uvid zdravstveni karton tužiteljice te je li tužiteljica ranije ozljeđivana u
pogledu lijevog koljena odnosno noge. Tuženik smatra da je postojanje uzročno
posljedične veze između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice i
predmetne ozljede na radu moguće utvrditi samo ako vještak može potvrditi da
tužiteljica nije imala ranijih ozljeda lijevog koljena i noge. Tuženik također smatra da
je iz medicinske dokumentacije sačinjene u trenutku zaprimanja tužiteljice u KB
D. neposredno nakon ozljeđivanja 29. svibnja 2019. vidljivo da nije nastala
ozljeda koja je kasnije liječena. Nadalje tuženik prigovara vještakovim ocjenama
trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih boli i straha te ocjeni smanjenja životne
aktivnosti tužiteljice od 12,62 % kao prekomjernima, te se predlaže da se vještak
očituje u čemu se manifestira smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice te da li je zbog
straha tužiteljica liječena po psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu. Tuženik također
smatra da je potreba tužiteljice za tuđom pomoći preuveličana jer da se ne bazira na
medicinskoj dokumentaciji nego isključivo na iskazu tužiteljice, te smatra da vještak
nije obrazložio laku naruženost desnog gležnja, ako bi se i moglo govoriti o
naruženosti koju čini operacijski ožiljak od 4,5 cm na koljenu. Tuženik stoga predlaže __________________________

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

9 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

da vještak izradi dopunski nalaz i mišljenje na temelju uvida u zdravstveni karton
tužiteljice, te da se dopunski očituje na prigovore tuženika u odnosu na ocjene
trajanja i intenziteta straha, fizičkih boli, smanjenja životne aktivnosti i stupnja
naruženosti.

22. Odgovarajući na prigovore tuženika sudski vještak dr. D.O. izradio je
Dopunski nalaz i mišljenje 18. rujna 2023. koji je na ročištu glavne rasprave predao
strankama i sudu, te je na istom ročištu i saslušan. U svom usmenom očitovanju
sudski vještak u bitnome ponavlja navode iz dopunskog nalaza i mišljenja od 18.
rujna 2023. te otklanja prigovore tuženika. Tako vještak u odnosu na prigovor
tuženika da je propustio utvrditi činjenice o ranijem zdravstvenom stanju tužiteljice
navodi da je prilikom kliničkog pregleda tužiteljice 14. lipnja 2022. istu upitao
posjeduje li zdravstveni karton, na što mu je odgovorila da isti ne posjeduje, ali da
postoji kod nadležne liječnice opće prakse, stoga da nije imao spoznaje o ranije
zdravstvenom stanju tužiteljice. Na prigovor tuženika da iz medicinske dokumentacije
sastavljene odmah po ozljeđivanju tužiteljice proizlazi da nije nastala ozljeda koja je
kasnije liječena, vještak odgovara da su nadležni liječnici odmah po ozljeđivanju
tužiteljice 29. svibnja 2019. promatrali svježe povrijeđenu tužiteljicu, tj. nakon
njezinog pada na radnom mjestu, te su u to vrijeme registrirani posttraumatski klinički
nalazi lijevog koljena u stanju u kojem se još nije moglo u cijelosti odrediti koje su sve
povrede nastale. Međutim, tijekom kliničkog pregleda samo tjedan dana kasnije bilo
je razvidno da je došlo do većih oštećenja, te je savjetovana magnetna rezonanca
koja je obavljena 21. lipnja 2019., pa je tek tada registrirano da je kod tužiteljice
uslijed predmetne ozljede došlo do razdora ligamentarnih i koštanih tkiva, ali se još
nije moglo točno odrediti koje će biti posljedice tih povreda. Naime, vremenom i
tijekom kretanja i opterećenja samog ozlijeđenog ekstremiteta kod tužiteljice dolazi
do razvoja posljedičnih tegoba i nestabilnost koljena. Jednako tako, vještak navodi
da vremenom uslijed preopterećenja i krivog opterećenja dolazi do poremećaja
funkcije pripadajućeg nožnog zgloba ili gležnja. U odnosu na primjedbe tuženika na
ocjene trajanja pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vještak navodi kako su ocjene
straha i boli subjektivni izrazi kojima ozlijeđena osoba individualno, različito govori o
svojim bolovima i strahu, te se one individualno razlikuju od osobe do osobe, a da ih
je on utvrdio prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, kliničkom pregledu
tužiteljice i svom dugogodišnjem kliničkom iskustvu o istovjetnim ozljedama i
temeljem spoznaja iz medicinske literature. Vještak dodaje kako u medicinskoj
dokumentaciji i u razgovoru sa tužiteljicom nije našao nalaze eventualnih pregleda
psihologa, psihijatra ili psihoterapeuta. U vezi tuženikove primjedbe ocjene stupnja
smanjenja životne aktivnosti vještak ističe kako je navedenu ocjenu donio temeljem
kliničkih nalaza, te da je postotak oštećenja lijevog koljenskog zgloba i gležnja utvrdio
funkcionalnim pregledima tužiteljice osobno te da je to jedini medicinski postupak
vrednovanja. U vezi prigovora tuženika o preuveličanoj ocjeni potrebe za tuđom
pomoći i njegom vještak ističe da je iznesena ocjena najvećim dijelom temeljena na
kliničkim nalazima, te da su se pravi klinički nalazi mogli odrediti tek s vremenom jer
je s vremenom tužiteljica koristila navedeni ekstremitet koliko je mogla, pri tome ističe
da pojedini oštećenici obično imaju različite osobne aktivnosti koje sa svojom
povredom na različite načine mogu vršiti što zahtijeva pomoć druge osobe. U
pogledu primjedba tuženika u odnosu na ocjenu stupnja naruženosti vještak ističe da
se naruženost tužiteljice najvećim dijelom manifestira tijekom svakog oblika i načina
kretanja u privatnom ili radnom okruženju. Vještak dodaje kako je naruženost ili

__________________________ 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

10 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

potreba za tuđom pomoći osobito izražena u radnom okruženju tužiteljice gdje se
očekuje njezin rad i opterećenje lijeve noge.

22. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te dopunski nalaz i mišljenje ocijenio
vjerodostojnim, objektivnim te izrađenim u skladu s pravilima struke, a stranke nisu
imale primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje i na saslušanje vještaka od 18. rujna

2023.

23. Ostale dokazne prijedloge stranaka sud nije provodio s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno izvedenim dokazima.

24. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio činjenično stanje
kako slijedi, naime da je tužiteljica dana 29. svibnja 2019. između 12,00 i 12,50 sati,
obavljajući poslove za poslodavca, ovdje tuženika, na radnom mjestu u skladištu
trgovine stajala na aluminijskim ljestvama i slagala kutije s obućom na najvišu razinu
police prema nalogu nadređenih, jer nije bilo dovoljno mjesta u skladištu, i tom
prilikom su je kutije prevagnule i pala je sa ljestava na pod na leđa, kojom prilikom je
doživjela ozljedu na radu kasnije opisanu kao puknuće prednjeg ukriženog ligamenta
koljena lijevo. Događaju je svjedočila zaposlenica K.Č., koja je pozvala
hitnu pomoć te je tužiteljica hospitalizirana, te je uslijed liječenja godinu i pol dana
provela na bolovanju. Tužiteljica je prilikom pada stajala na aluminijskim ljestvama,na
razini iznad dva metra, a ljestve su bile nestabilne, iako nisu bile u jako lošem stanju,
a nosila je sportsku obuću iz asortimana tuženika, te nije imala drugih sredstava
zaštite. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. D.O. od 30 lipnja
2022, te dopunskom nalazu i mišljenju od 18. rujna 2022. kojima je sud poklonio
vjeru kao objektivnim i stručnim, tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju
zadobila posljedičnu nestabilnost lijevog koljena zbog puknuća prednjeg ukriženog
ligamenta koljena lijevo, uslijed čega je operirana u vidu rekonstrukcije prednjeg
križnog ligamenta, čime se popravila stabilnost lijevog koljena, ali ne u cijelosti.
Tužiteljici se također razvilo smanjenje pokretljivosti desnog gležnja. Tužiteljica je
tijekom liječenja predmetnih povreda trpjela nelagode u svezi radioloških nalaza u
najmanje četiri navrata, izvođenja ultrazvučne pretrage koljena, snimanja magnetske
rezonace, izvođenja operacijskog zahvata u lokalnoj anesteziji, korištenjem dviju
podlakatnih štaka, nošenjem ortopedskog pomagala, tzv. ortoze koljena, izvođenje
fizikalnih terapija, sve uz odlaske na preglede i kontrole liječnicima raznih
specijalnosti i liječniku opće prakse. Uslijed navedenog štetnog događaja tužiteljica je
pretrpjela povredu prava osobnosti u vidu fizičkih bolova i straha različitog intenziteta
i trajanja, straha različitog intenziteta i trajanja, i to fizičke boli akutnu primarnu fizičku
bol u trajanju od 2 sata, sekundarnu bol jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta
3 tjedna, i slabog intenziteta 3 mjeseca, te primarni inicijalni strah u trajanju od 2
sata, a sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i
slabog intenziteta 2,5 tjedna. Osim toga tužiteljica je doživjela smanjenje opće
životne i radne sposobnosti za 12,62%, te duševne boli zbog naruženja lakšeg
stupnja vidljivog prilikom kretanja u privatnim i društvenim prigodama odnosno u
radnim aktivnostima kada je potrebno opterećenje lijeve noge. Tužiteljici je uzročno
posljedično ozljedi na radu bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 2 sata dnevno
kroz razdoblje od 1 mjesec, nakon toga u trajanju od 1,5 sat dnevno kroz razdoblje
od mjesec dana, te u trajanju od 1 sat dnevno tijekom narednih 6 tjedana.

25. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud ovisno o težini povrede i okolnostima slučaja dosuditi pravičnu

__________________________ 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

11 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

novčanu naknadu neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema
odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO-a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud
će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i
straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama
koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sud je temeljem nalaza i
mišljenja sudskog vještaka te dopunskog nalaza i mišljenja utvrdio da je tužiteljica
slijedom predmetne ozljede na radu pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava
osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog
straha, pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od
12,62%, te zbog naruženosti lakšeg stupnja vidljivog prilikom kretanja u privatnim i
društvenim prigodama, za koju tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu
u ukupno zatraženom iznosu od 7.979,29 eura1 / 60.120,00 kuna, sve sukladno
iznosima koje je tužiteljica navela u svom podnesku od 25. srpnja 2022. Tako je sud
prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete prema kriteriju fizičkih
bolova u iznosu od 2.689,63 eura1 / 20.265,00 kuna, prema kriteriju pretrpljenog
straha u iznosu 1.805,69 eura1 / 13.605,00 kuna, prema kriteriju smanjenja životnih
aktivnosti prihvaćen je zahtjev u iznosu od 2.986,26 eura1 / 22.500,00 kn, te prema
kriteriju za duševnih boli zbog naruženja u iznosu od 497,71 eura1 / 3.750,00 kn. Sud
je prilikom određivanja pravične novčane naknade posebno uzeo u obzir mlađu dob
tužiteljice prilikom ozljeđivanja, te činjenicu da tužiteljica radi kao prodavač, a po
zanimanju je frizer, u kojem poslu je neophodno kretanje, te da se posljedice uslijed
smanjenja životnih aktivnost upravo odnose na sustav za kretanje, što znači da će
iste izraženo ometati tužiteljicu u njenom profesionalnom životu.

26. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i
njegu, sud je primijenio čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Troškovi naknade za tuđu pomoć i
njegu koju su tužitelju pružali članovi obitelji, utvrđeni su u skladu s nalazom i
mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom
od ukupno 147 sati. Budući da cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege nije moguće
nedvojbeno utvrditi, sud je naknadu dosudio prema slobodnoj ocjeni primjenom
odredbe čl. 223. ZPP-a, pri čemu je kao iznos naknade za jedan sat tuđe pomoći i
njege određen iznos od 20,00 kuna / 2,65 eura1. U skladu s time tužiteljica ima pravo
na naknadu imovinske štete s ovog osnova u iznosu od 390,20 eura1 / 2,940,00
kuna, te je u tom dijelu prihvaćen zahtjev tužiteljice.

27. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a koja propisuje
da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne
kamate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2.
ZOO-a koja je propisana za druge odnose. Odredbom članka 1086. ZOO-a
propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka
štete, dok sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala
nakon toga. Tužitelj potražuje zatezne kamate počevši od sljedećeg dana nakon
podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenoga 2020., dakle od 18. studenoga 2020.
pa do isplate, koji zahtjev je djelomično osnovan budući da se prema odredbi čl.
1089 st. 2 ZOO-a imovinska štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja
sudske odluke, što znači da tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku
štetu tek od presuđenja pa do isplate. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično
odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu zatezne
kamate na imovinsku štetu za period od 18. studenoga 2020. pa do dana donošenja
presude, te donijeti odluku kao pod toč. II. izrijeke. __________________________

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

12 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

28. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154.
st. 5. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da sud može odlučiti da jedna
stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka
nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu
nastali posebni troškovi. Budući da je zahtjev tužiteljice odbijen u neznatnom dijelu
(samo za dio zatezne kamate) u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, sud je
odredio da cjelokupni trošak pada na teret tuženika. Visina troška tužiteljice
određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22),
budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

29. Tužiteljici je priznat trošak sljedećih parničnih radnji: za sastav tužbe od 9. veljače

2021. u visini od 100 bodova (Tbr. 7.1. OT), odnosno prema Tbr. 50. OT 199,08
eura, za pristup ročištima 27. siječnja. 2022., 25. svibnja 2022., i 18. rujna 2023., za
svako ročište u visini od 100 bodova (Tbr. 9.1. OT), odnosno prema Tbr. 50. OT
199,08 eura, te za sastav podneska od 25. srpnja 2022. u visini od 100 bodova (Tbr.

8.1. OT), odnosno prema Tbr. 50. OT 199,08 eura. Punomoćniku tužiteljice nije
priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 24. veljače 2023. u visini od 49,77
eura kojim je tužbeni zahtjev uredio u valuti euro, s obzirom da iskazivanje tužbenih
zahtjeva u valuti euro predstavlja obvezu tužitelja sukladno Zakonu o uvođenju eura
kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22) i čl.
II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine", broj 85/22.) kojim je propisana obveza dvojnog iskazivanja u
razdoblju od 5. rujna 2022. u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. u 24:00 sata.
Punomoćniku tužiteljice također nije priznat trošak pristupa ročištu 9. ožujka 2023. u
visini od 199,08 eura s obzirom da isto nije niti održano. Slijedom navedenoga
tužiteljici je priznat trošak od ukupno 995,40 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi
od 25% u visini od 248,85 eura ukupno 1.244,25 eura, čemu treba dodati trošak
plaćenog predujma za vještačenje u visini od 238,90 eura, stoga je ukupni trošak
priznat tužiteljici 1.483,15 eura1 / 11.174,79 kn, dok je u preostalom dijelu u iznosu od
311,08 eura1 / 2.343,83 kn, u koji iznos je uključen PDV, zahtjev tužiteljice odbijen.

30. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka donesena je sukladno
odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a visina zakonskih zateznih kamata određena je prema
čl. 29. st. 2.ZOO-a.

U Zagrebu 20. listopada 2022.

Sutkinja

Ida Vrančić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem
ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana računajući od dana objave ove presude.

__________________________ 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

13 Poslovni broj: 27. Pr-5162/2021-32

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

__________________________ 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450