Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Povrv-137/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB: 83416546499, zastupano po punomoćniku ZK, zaposleniku ovrhovoditelja, protiv tuženice JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate iznosa od 139,09 eura, 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Blandžije iz Garešnice, Trg hrvatskih branitelja 6, poslovni broj Ovrv- 6860/2025 od 4. lipnja 2025. te se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Vodopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, Folnegovićeva 1, Zagreb isplati iznos od 139,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura odbija kao neosnovan.

II. Svaka strana snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. travnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi naplate tražbine u iznosu od 139,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog pojedinog iznosa do isplate. Povodom prijedloga tužitelja javni bilježnik Marko Bilandžija iz Grešnice, donio je rješenje o ovrsi broj Ovrv-6860/2025 od 4. lipnja 2025. protiv kojeg je tuženica podnijela pravodobni prigovor.

2. Iz prigovora tuženice slijedi da osporava u cijelosti i osnovanost i visinu potraživanja tužitelja te prioritetno ističe prigovor zastare. Tuženica navodi da je tužitelj računima izdanim u rujnu 2024. neosnovano obračunao mjesečni utrošak vode za period od 2. ožujka 2022. do 16. siječnja 2023. iako je isporuka vode izvršena u periodu koji je prema zakonu i pravilnicima koji uređuju predmetne usluge svakako u zastari. Tuženica nadalje navodi da je uložila pisani prigovor i to upravo zbog zastare, no da joj je na isti odgovoreno da se problematika zastare rješava po pokretanju ovršnog postupka. Tuženica navodi da je tužitelj fakturirao svoja potraživanja koja su u zastari s novim datumom i na takav način pokušao izigrati instrument zastare. Isto tako je pogrešno i nedozvoljeno njezinu uplatu od 4. prosinca 2024. u iznosu od 10,26 eura proknjižio kao djelomično podmirenje spornog računa, iako je ona njome zapravo platila račun broj 49863515. Predlaže da sud usvoji njezin prigovor i ukine sve provedene radnje i odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je podneskom od 27. listopada 2025. iznio sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev te priložio dokumentaciju za koju nalazi da proizlazi osnovanost njegovog potraživanja. U tom podnesku tužitelj navodi da tuženica prema tužitelju ima nepodmirena dugovanja po osnovi dva računa – račun broj 49275060 u iznosu od 79,87 eura s dospijećem 11. listopada 2024. i račun broj 49275063 u iznosu od 59,22 eura s dospijećem 11. listopada 2024., tako da njezino ukupno dugovanje iznosi 139,09 eura po osnovi glavnice zajedno sa pripadajućim kamatama i nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura. Tužitelj isto tako navodi da je tim računima izvršena korekcija obračuna potrošnje vode za razdoblje od 2. ožujka 2022. do 16. siječnja 2023. te da je o toj korekciji i izdanim novim računima tuženica obaviještena njegovim dopisom koji dostavlja u spis. Tužitelj pojašnjava da je prilikom prijenosa vlasništva s investitora na kupce stanova, a time i tuženicu, došlo do pogreške tako da su stanovi imali krivo navedene vlasnike, odnosno brojeve vodomjera. Na tim je mjernim mjestima sukladno reklamaciji i dostavi novih podataka o potrošačima na vodomjerima od 17. listopada 2022. rađen arhivski ispravak i tuženica je prijavljena na pripadajuće mjerno mjesto od 2. ožujka 2022. Tužitelj se potom poziva na opća načela Zakona o obveznim odnosima, tj. načelo svjesnosti i poštenja, jednake vrijednosti činidaba i dužnosti ispunjenja obveza i nalazi da je tuženica koja je u utuženom periodu koristila uslugu tužitelja temeljem tih načela u obvezi i podmiriti pružene usluge, a koja je obveza podmirenja nastala korištenjem usluge, a ne primitkom računa. Tužitelj odbija prigovor zastare potraživanja te navodi da je u konkretnom slučaju izvršena korekcija potrošnje vode za razdoblje od 2. ožujka 2022. do 16. siječnja 2023. te je izvršen storno računa i izdani su novi računi 25. rujna 2024. s danom dospijeća 11. listopada 2024. Obzirom da od tog dana dospijeća pa do pokretanja ovršnog postupka 30. travnja 2025. nije protekao jednogodišnji zastarni rok, nalazi da nije osnovan ni prigovor zastare. Uzevši sve u obzir, predlaže da sud odbije prigovor tuženice kao neosnovan i održi u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

4. Spis je temeljem Rješenja predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Su-291/2025-2 od 12. rujna 2025. nastavljen pred ovim sudom kao drugim stvarno i mjesno nadležnim sudom. Rješenjem ovog suda posl.br. Povrv–137/2025-5 od 8. listopada 2025. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marko Bilandžija iz Grešnice u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj je pozvan da se u roku od 15 dana od dana primitka predmetnog rješenja, očituje na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Tuženica je pozvana da se u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska očituje na isti i iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje navedenih činjenica.

5. Među strankama nije sporno da je tuženica vlasnica nekretnine uz koju se veže usluga opskrbe pitkom vodom te da tuženica potraživanja tužitelja istaknuta na osporenim računima za vodne usluge nije podmirila.

6. Sporno je da li je tuženica u obvezi podmiriti utuženi iznos po ispostavljenim računima te da li je potraživanje tužitelja zastarjelo.

7. Obzirom da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak i da će sud održati ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, a kako niti jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta (iako su na to upozorene), sud nalazi da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a sve sukladno odredbi članka 461.a stavak 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

8. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (str. 8), račun (str. 9), pročitan je prigovor tuženice (str. 14-15), izvršen je uvid u elektronički zapis o boravištu (str. 14), e-mail korespondenciju stranaka (str. 17-18), preslike utuženih računa (str. 52- 55), analitičku karticu utuženog dugovanja (str. 56), knjigovodstvenu karticu obveznika (str. 57-59), obavijest tužitelja o izvršenom stornu računa od 25. rujna 2024. (str. 60), dokumentaciju o korisniku (str. 61-62), opomenu pred ovrhu (str. 63), te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj isporučitelj javne usluge opskrbe pitkom vode te da je tuženica korisnica predmetne usluge na mjernom mjestu 1060938 za nekretninu u [adresa],

- da je tužitelj 25. rujan 2024. ispostavio tuženici dva računa kojima je obračunao naknadu za vodne usluge za nekretninu u [adresa], za razdoblje od 2. ožujka 2022. do 16. siječnja 2023.,

- da se račun broj 49275060 u iznosu pod 90,13 eura odnosi na vodne usluge u periodu od 2. ožujka 2022. do 16. kolovoza 2022.,

- da se račun broj 49275063 u iznosu od 59,22 eura odnosi na vodne usluge u periodu od 16. kolovoza 2022. do 16. siječnja 2023.

- da su oba računa ispostavljena 25. rujna 2024., što je 2 godine i 1 mjesec nakon proteka razdoblja za koje je ispostavljen račun broj 49275060 u iznosu pod 90,13 eura, odnosno godinu dana i šest mjeseci nakon proteka razdoblja na koje se odnosi račun broj 49275063 u iznosu od 59,22 eura,

- da je 25. rujna 2024. tužitelj poslao tuženici obavijest o izvršenoj korekciji i stornu računa za predmetno razdoblje te izdavanju novih (ovdje spornih) računa,

- da je tuženica 13. listopada 2024. podnijela tužitelju prigovor na predmetne račune ističući da je istima obračunata naknada za uslugu koja je zastarjela te da je 24. listopada 2024. zaprimila putem e-maila odgovor tužitelja iz kojeg slijedi da o prigovoru zastare odlučuje stvarno i mjesno nadležan sud,

- da iz navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka slijedi da je stan tuženice imao krivo navedeni broj vodomjera, te da je tuženica temeljem reklamacije i ispravka od 17. listopada 2022. prijavljena na pripadajuće mjerno mjesto broj 1060938 počevši od 2. ožujka 2022.

11. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj spornim računima izdanim 25. rujna 2024. potražuje naknadu za vodne usluge za period koji je prethodio izdavanju tih računa tj. od 2. ožujka 2022. do 16. siječnja 2023. Tuženica tvrdi da je naknadim izdavanjem računa zapravo nastojao izigrati instrument zastare jer je njegovo potraživanje za usluge koje su izvršene znatno prije no što su izdani predmetni računi zastarjelo. Iako tužitelj navodi da obveza na plaćanje usluge nastaje njezinim korištenjem, osporava da bi njegovo potraživanje bilo u zastari obzirom da su računi koji su izdani 25. rujna 2024., dospjeli na naplatu 11. listopada 2024., a što je na istima naznačeno.

12.1. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tražbini naknade za isporučene vodne usluge, zastara nastupa, sukladno odredbi članka 232. stavka 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 - dalje ZOO), kada je ta usluga obavljena za potrebe kućanstva, za jednu godinu.

12.2. Zastara počinje teći, sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a, prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

13. Zakonom o vodnim uslugama nije propisan rok u kojem je tužitelj tj. isporučitelj javne usluge opskrbe pitkom vodom dužan izdati račun krajnjem korisniku za vodne usluge.

14.1. Međutim, prema odredbi članka 40. Uredbe o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga ("Narodne novine" broj 70/23) isporuka vodnih usluga javne vodoopskrbe obračunava se na temelju količina očitanih na glavnom vodomjeru; Očitanje se provodi najmanje jednom mjesečno, a gdje to nije iz objektivnih razloga moguće ili gdje je uspostavljen učinkovit sustav dojave potrošnje od strane korisnika vodnih usluga najmanje jednom u četiri mjeseca (stavak 2).

14.2. Isto je propisano i odredbama članka 84. stavka 1. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja.

15. Prema tomu, tužitelj je vodne usluge koje je isporučio za potrebe kućanstva tuženice, trebao očitavati najmanje jedno mjesečno, izuzetno jednom u četiri mjeseca, te je od tog trenutka, odnosno od izvršenog očitanja, mogao i zahtijevati naknadu za uslugu koju je izvršio tj. vodnu uslugu. Od tog je trenutka, počela i teći zastara njegova potraživanja, a ne tek od datuma koji je sam naznačio na računu.

16.1. Tijekom postupka je isto tako utvrđeno da sporni iznosi naznačeni u vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je pokrenut ovaj postupak - Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja od 15. travnja 2025. i računima broj: 49275060 i 49275063 ne predstavljaju samostalno potraživanje, već zbroj više susjednih samostalnih računa, koji su jednako tako i samostalno dospijevali, a za koje je zbog toga zastarni rok također počeo teći samostalno, a ne kako to skupno stoji u predmetnom računu i Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja 11. listopada 2024.

16.2. Obzirom da iz samih utuženih računa slijedi da je tužitelj u periodu na koji se isti odnose provodio očitanje (naveden je Indikator O – očitano stanje), sud nalazi da se osnovano tuženica poziva na zastaru, obzirom da je tužitelj ispostavio predmetne račune dvije godine, odnosno godinu i šest mjeseci po proteku razdoblja u kojem je izvršio uslugu za koju potražuje naknadu. Dospjelost utuženog potraživanja ne može se vezivati uz novo fakturiranje računa vezanih uz prije opisano obračunsko razdoblje, obzirom da se zastara predmetne tražbine veže uz vrijeme očitanja vodomjera, od kad je tužitelj ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ne uz vrijeme zaprimanja računa. Dakle, kod ocjene zastare utužene tražbine odlučna je okolnost da se radilo o isporuci vodnih usluga koja je izvršena u razdoblju 2. ožujka 2022. do 16. siječnja 2023. neovisno o tome što je tuženici fakturiran račun koji se odnosi na sporno razdoblje isporuke tek 25. rujna 2024. s naznačenim dospijećem 11. listopada 2024.

16.3. Ovakvo izdavanje računa, tužitelj nije posebno činjenično ni obrazložio osim što je naveo da je izvršena korekcija potrošnje vode za razdoblje od 2. ožujka 2023. do 16. siječnja 2023. i da su stornirani računi te izdani novi računi. Sud nalazi da tuženica kao potrošač, ne može snositi teret takvog postupanja tužitelja, niti je tužitelj tvrdio tijekom postupka ni dokazivao da je do takve korekcije došlo zbog razloga koji se imaju pripisati tuženici.

16.4. Slijedom navedenog, obzirom da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen dana 25. travnja 2025., uzimajući u obzir zakonom propisani jednogodišnji zastarni rok, ovaj Sud našao je osnovanim prigovor zastare istaknut po tuženici, obzirom da iz obračuna potrošnje računa broj: 49275060 i 49275063, proizlazi da isti predstavljaju zbroj više susjednih samostalnih računa koji su dospijevali u periodu 2. ožujka 2022. do 16. siječnja 2023., te je od tog perioda pa do pokretanja ovršnog postupka, protekao jednogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 232. ZOO. Stoga je ukinut platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti i tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

17. Tužitelj isto tako nije tvrdio niti dokazivao da je tuženica uplatom do 14. travnja 2025. u iznosu od 10,26 eura, namjeravala podmiriti upravo sporne račune, zbog čega se ni ta uplata ne može tumačiti kao priznanje duga konkludentnom radnjom kojom se prekida zastara. Iz rezultata postupka slijedi da je tužitelj samoinicijativno tom uplatom djelomično umanjio potraživanje tuženice po računu broj 49275060 u iznosu pod 90,13 eura, no ne i da se tuženica izjasnila prilikom plaćanja da djelomično podmiruje upravo predmetni račun, što je potrebno da bi se utvrdila njezina volja i da bi se takav čin tumačio kao priznanje duga.

18. Obzirom da tuženica, nije postavila zahtjev za naknadu troškova ovog postupka u skladu s odredbom članka 164. stavka 1. ZPP-a, a kako je ista uspjela u cijelosti u postupku, odlučeno je da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Virovitici 15. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana primitka prijepisa presude.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje županijski sud. U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb

2. JK, [adresa]