Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-9/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Praljak, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tene Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici iz OD Hanžeković i partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženika Lovačko društvo „FAZAN“ Konjšćina, Gornja Konjšćina 53, OIB: 74535708240, zastupanog po punomoćniku Iliji Boiću, odvjetniku iz Zaboka, Matije Gupca 28, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 877,96 eura, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 12. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice CJ, punomoćnika tuženika odvjetnika Ilije Boića te punomoćnice umješača na strani tuženika odvjetnice Lidije Klepo, na ročištu za objavu presude, 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.615,00 kuna / 877,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.10.2021. do isplate sve uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 609,37 eura (šeststo devet eura i trideset sedam centa).

III. Odbija se zahtjev tuženika u preostalom dijelu troška u iznosu od 203,12 eura, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 609,37 eura (šeststo devet eura i trideset sedam centa) zajedno sa sa zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika u preostalom dijelu troška u iznosu od 140,63 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28. studenog 2022. navodi da se 15. listopada 2021., oko 19,05 sati, u Konjšćini, naselju Kosovečko dogodila prometna nesreća kada je pred vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao GJ, sa područja lovišta tuženika istrčala divljač/jelen i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala materijalna šteta. Navodi da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan 15. listopada 2021. kod tužitelja bio zaključen ugovor o osiguranju automobilskog kaska po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] pa da je tužitelj naknadio štetu u iznosu od 6.615,00 kn/877,96 eura 25. listopada 2021. Budući da lovištem iz kojeg je istrčala divljač upravlja tuženik, ističe da isti odgovara za nastalu štetu sukladno odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu od 6.615,00 kuna / 877,96 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2021. pa do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. Općinski sud u Zlataru se rješenjem posl. broj: P-1253/2022 od 6. prosinca 2022. oglasio stvarno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupljen nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 13. veljače 2023. navodi da je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti br. 804271894 kod EUROHERC OSIGURANJA d.d. stoga je predložio pozvati na miješanje navedeno osiguravajuće društvo. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i pasivnu legitimaciju. Ukazuje da su tužbeni navodi o vrsti divljači – jelen u suprotnosti sa činjenicama iz potvrde Policijske postaje Zlatar -Bistrica gdje stoji da su izuzete dlake srneće divljači. Ističe da iz tužbe nije razvidno je li vozilo osiguranika GJ bilo u stanju mirovanja, je li se kretalo odnosno kojom se brzinom kretalo. Također, da tuženik nije kriv za štetu koju je pretrpio tužitelj budući da u vrijeme nezgode nije vršen skupni lov, a da tuženik, sukladno zakonskim odredbama, ne propisuje obvezu da nazire kretanje i onemogućava istrčavanje divljači na cestu. Ukazuje da cesta nije lovište, da tuženik nije vlasnik divljači budući da divljač nije u vlasništvu lovoovlaštenika odnosno lovozakupnika nego da se nalazi u nevlasničkom režimu kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku što proizlazi iz odredbe čl. 3. st. Zakona o lovstvu. Navodi da se stajalištu da je divljač na cesti opasna stvar suprotstavlja činjenica da je i prema postojećoj praksi i automobil smatra opasnom stvari. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

4. Po obavijesti suda, EUROHERC OSIGURANJE d.d., je podneskom od 9. lipnja 2023. dao izjavu o stupanju u predmetnu parnicu u svojstvu umješača te je, raspravnim rješenjem od 29. siječnja 2025., prihvaćeno sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, sukladno čl. 207. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) (stranica 114-115 spisa).

5. Podneskom od 19. prosinca 2024. umješač na strani tuženika osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako iz činjeničnih navoda iz tužbe ne proizlazi da bi do predmetne prometne nesreće došlo uslijed naleta vozila navodnog osiguranika tužitelja na bilo koju životinjsku vrstu navedenu u čl. 9. Zakona o lovstvu. Osporava odgovornost za štetu iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Ističe prigovor isključive krivnja treće osobe odnosno pravne osobe koja je korisnik nelovnog područja na kojem se dogodio predmetni štetni događaj, kao i odgovornost osiguranika tužitelja jer nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio potvrdu MUP-a Klasa: 211-04/21- O/9879 (stranica 4-5 spisa), prijavu štete (stranica 6-7 spisa), policu osiguranja automobilskog kaska br. 004095100223 (stranica 8 spisa), preslika prometne dozvole (stranica 9-10 spisa), preslika vozačke dozvole (stranica 11-12 spisa), oznake štete: 9-AK-28122/2021 (stranica 13-14 spisa), nalog za doznaku po šteti 09 AK 28122 2021/1 (stranica 15-16 spisa), regresni zahtjev (stranica 17-18 spisa), uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (stranica 19-25 spisa), fotografije automobila (stranica 26-50 spisa), sudsku praksu (stranica 61-67 i 101-113 spisa), spis Ministarstva unutarnjih poslova, PU Krapinsko-zagorska, Policijska postaja Zlatar Bistrica, Klasa: NK-211-01/23-01/389, URBROJ: 511-17-10-23-19 (stranica 82-89 spisa), saslušan je svjedok GJ (stranica 115 spisa), dopis Općine Konjščina od 6. ožujka 2025. (stranica 122 spisa), pisanu izjavu svjedoka ĐJ (stranica 124 spisa) izjava nije ovjerena pred javnim bilježnikom.

7. Odbijen je dokazni prijedlog za provođenje prometnog vještačenja te pribavu police osiguranja broj [broj police osiguranja] deponirane kod Hrvatskog lovačkog saveza sukladno načelu ekonomičnosti i budući da se odluka mogla donijeti na temelju stanja spisa.

8. Odbijen je i dokazni prijedlog za provođenje biološkog vještačenja, predložen na pripremnom ročištu sukladno odredbi članka 461 a. ZPP-a prema kojoj su stranke u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka.

Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Uvidom u priloge dostavljene uz tužbu, konkretnije, potvrdu MUP-a Klasa: 211- 04/21-O/9879 (stranica 4-5 spisa) utvrđeno je da je na stranici 2. navedeno da je „na osobnom vozilu [registarska oznaka] na prednjem braniku pronađeni tragovi dlake divljači koji su fiksirani, fotografirani i izuzeti, te tragovi oštećenja na vozilu.“ Stoga je tužitelj, suprotno njegovim navodima, u vrijeme podnošenja tužbe bio upoznat sa činjenicom da su izuzete dlake s predmetnog vozila.

9. Nije usmeno saslušan ĐJ jer stranke nisu osporile njegov ovjereni pisani iskaz i jer je, prema ocjeni suda, isto nepotrebno. (čl. 492 c. ZPP-a.)

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.615,00 kuna / 877,96 eura na ime naknade štete koja je nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] uslijed štetnog događaja od 15. listopada 2021.

12. Među strankama i umješaču je nesporno da se 15. listopada 2021. dogodio predmetni štetni događaj.

13. Među strankama i umješaču je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova, visina tužbenog zahtjeva, odgovornost za nastanak štetnog događaja (nepoznata životinja i brzina osiguranika tužitelja) te tijek zakonskih zateznih kamata.

14. U odnosu na prigovor osporene aktivne legitimacije, uvidom u Policu osiguranja automobilskog kaska broj: 004095100223, prijavu štete broj 9-AK-28122/2021, nalog za doznaku po šteti 09 AK 28122 2021/1 te Izvadak po transakcijskom računu Privredne banke Zagreb d.d. (stranica 8, 13-16 spisa), utvrđeno je da je u vrijeme štetnog događaja vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja, a da je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznos od 6.615,00 kuna 25. listopada 2021 za predmetnu štetu.

15. Na temelju odredbe članka 925. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO) o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.).

16. Na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

17. Slijedom navedenog, sukladno člancima 925. st. 2 i čl. 963. st. 1. ZOO-a, prigovor promašene aktivne legitimacije smatra se neosnovanim.

18. Na temelju članka 76. st. 1. i 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., dalje: ZL) lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini dok u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

19. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., dalje: ZOC) je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

20. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. (čl. 50. st. 2. ZOC)

21. Iz navedene odredbe proizlazi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZOC-a, već je njihova odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava.

22. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

23. Iz navedene odredbe proizlazi da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost), ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova

24. Međutim, navedenom odredbom zakonodavac je izbjegao izrijekom propisati tko i prema kojem kriteriju odgovara za štetu u slučaju kad ona nije posljedica ni nepravilnog postupanja vozača ni provođenja lova, a koji je slučaj najčešći u praksi.

25. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

26. Imajući u vidu navedenu odredbu čl. 76. st. 2. ZL-a, to prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbe ZOO-a o odgovornosti za štetu od opasne stvari, jer je upravo odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a, propisana situacija kada je moguće primijeniti načelo objektivne odgovornosti, odnosno propisan je samo jedan slučaj kada lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti (provođenje lova) pa stoga nije moguće primijeniti odredbe o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari iz ZOO-a, s obzirom da ZL, propisuje drugačije odnosno izrijekom propisuje kada postoji objektivna odgovornost lovoovlaštenika. Da je tome tako, proizlazi i iz činjenice da bi u tom slučaju objektivna odgovornost prema odredbama ZOO-a, obuhvaćala i objektivnu odgovornost propisanu odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a, odnosno odgovornosti za štetu nastalu zbog provođenja lova pa stoga ne bi imalo smisla propisivati odgovornost lovoovlaštenika za samo jedan slučaj ako bi na potpuno isti način lovoovlaštenik odgovarao i u svim drugim slučajevima. Stoga bi bilo sasvim nepotrebno utvrđivati je li šteta nastala provođenjem lova ili ne, jer bi lovoovlaštenik svakako odgovarao na temelju objektivne odgovornosti, čime bi navedena odredba izgubila svaki smisao.

27. Slijedom navedenog, imajući u vidu pravilo "lex specialis derogat legi generali" i pravilo "lex posterior derogat legi priori", u slučaju kolizije odredaba ZL-a i ZOO- a, prednost imaju odredbe ZL-a kao posebnog zakona i novijeg zakona (tako i VTSRH, Rev 1782/2013-2 od 28. studenog 2018.) pa stoga u obzir dolazi primjena jedino odredbi ZOO-a koje nisu u koliziji s odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a, slijedom čega lovoovlaštenik može biti odgovoran za štetni događaj, ali isključivo po osnovu subjektivne odgovornosti za štetu, dok je njegova objektivna odgovornost propisana samo i isključivo u slučaju provođenja lova, kako je to propisano odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a

28. Dodatno se ukazuje da i iz obrazloženja prijedloga ZL-a, Vlade RH kao predlagatelja takvog zakonskog rješenja, u kojem je između ostaloga navedeno da "Predloženim zakonskim rješenjem kojim je predmetno područje jasnije i preciznije uređeno nastoji se sve subjekte u predmetnim postupcima staviti u ravnopravniji položaj s jasnije određenim pravima i obvezama", također proizlazi da je intencija zakonodavca da se odgovornost lovoovlaštenika ograniči na minimum i izjednači sa odgovornošću ostalih sudionika na način da lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti samo u slučaju provođenja lova, dok u svim drugim situacijama lovoovlaštenik odgovara kao i svi drugi sudionici, odnosno po načelu subjektivne odgovornosti.

29. U konkretnom slučaju nema mogućnosti primjene objektivne odgovornosti u odnosu na tuženika jer je iz izjave ĐJ utvrđeno da spornog dana nije provođen lov. Slijedom navedenog, odgovornost tuženika se ima prosuđivati po općim pravilima odgovornosti za štetu propisanim odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO- a.

30. S druge strane, iz iskaza svjedoka GJ utvrđeno je da je prometna nesreća bila u mjestu Kosovečko, u večernjim satima. Naveo je da je vozio brzinom od oko 30 km/h, da je ograničenje bilo 50 km/h, da nije postojao prometni zank divljač na cesti, da je kolnik bio suh, a vidljivost dobra. Također je utvrđeno da je srnu ugledao u zraku s lijeve strane i da je skočila na prednji lijevi kraj auta, ali da se uspjela udaljiti. Naveo je da nesreću nije mogao izbjeći jer da je srna naglo skočila iz šikare i da nije bilo nikakve zaštitne ograde. U predmetnoj prometnoj nesreći oštećen je far i senzor na odbojniku. Naveo je da je tužitelj u potpunosti isplatio štetu u iznosu od 5.000 do 6.000 kuna. Također, da je izuzeta dlaka životinje.

31. Iskaz svjedoka GJ uzet je kao istinit budući da isti ima neposredna saznanja o predmetnom štetnom događaju, a nije zainteresiran za ishod spora.

32. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. (čl. 7. ZPP) U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. (čl. 461a. st. 2. ZPP-a.)

Odredba čl. 7. st. 1. ZPP-a propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a).

Naime, sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama obveza je tužitelja dokazati da je šteta nastala uslijed naleta na srnu, a što tužitelj nije dokazao.

33. Uvidom u spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, IX policijske postaje Zagreb, broj: 511-19-35/8-123/2019 (stranica 74 spisa) utvrđeno je da je s predmetnog vozila izuzeta dlaka divlje životinje.

Tužitelj je bio dužan u skladu s gore navedenim odredbama predložiti veterinarsko vještačenje iz kojeg bi se nedvojbeno moglo utvrditi da se radi o divljači odnosno srni.

34. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi.

35. Budući da je u navedenom predmetu sporna odlučna činjenica odgovornosti za predmetni štetni događaj, za čije utvrđenje tužitelj nije predložio adekvatno dokazno sredstvo, a teret dokaza općih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio u cijelosti tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u točki I. izreke.

36. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 154. st. 1, a u svezi s člankom 155. i čl. 151. st. 3. ZPP, te budući da je tužitelj izgubio u parnici dužan je nadoknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa).

37. Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka, a koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu od 13. veljače 2023. prema Tbr. 8.1. u iznosu od 150,00 eura, podneska od 26. ožujka 2025. prema Tbr. 8.4. u iznosu od 37,50 eura, pristupa na ročište 29. siječnja 2025. i 12. studenog 2025. prema Tbr. 9.1 u iznosu od 150,00 eura, svaki. Sveukupno 487,50 eura. Tuženiku je prema Tbr. 46 Tarife priznat i iznos PDV(25%) na sve obavljene radnje odvjetnika u iznosu od 121,87 eura tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 609,37 eura i donesena je odluka kao pod točkom II. izreke.

38. Tuženik je odbijen u preostalom dijelu troška u iznosu od 162,50 eura zajedno s iznosom PDV-a od 40,62 eura, sveukupno 203,12 eura budući da je isti previsoko postavljen s obzirom na vrijednost predmeta spora (75 bodova) pa je donesena odluka kao pod točkom III. izreke.

39. Umješaču na strani tuženika je priznat trošak parničnog postupka, a koji se sastoji od sastava podneska od 09. lipnja 2023. prema Tbr. 8.4. u iznosu od 37,50 eura, sastava obrazloženog podneska od 19. prosinca 2024. prema Tbr. 8.1. u iznosu od 150,00 eura, pristupa na ročište 29. siječnja 2025. i 12. studenog 2025. prema Tbr. 9.1 u iznosu od 150,00 eura, svaki. Sveukupno 487,50 eura. Umješaču na strani tuženika je prema Tbr. 46. Tarife priznat i iznos PDV(25%) na sve obavljene radnje odvjetnika u iznosu od 121,87 eura tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 609,37 eura i donesena je odluka kao pod točkom IV. izreke.

40. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

41. Umješač na strani tuženika odbijen je u preostalom dijelu troška u iznosu od 140,63 eura koji je previsoko postavljen pa je donesena odluka u točki V. izreke.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025.

SUDAC:

Maja Praljak

Prijedlog odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalistica:

Tena Kovačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i (čl. 467. st. 1. ZPP-a).