REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

P-552/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, [adresa], OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HB, odvjetničkog vježbenika, i zamjenice punomoćnika tuženika FB, odvjetničke vježbenice, s danom objave 15. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. pod nazivom „Troškovi” Ugovora o kreditu broj: 146-333/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 09. rujna 2005. godine, sklopljenog između pravnog prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Zagreb, Koturaška 47, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], kao kreditora, i DUŠANA GALA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelihdvadesetpet posto) jednokratno.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 869,32 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. rujna 2005. pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 01. siječnja 2008. propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. pros inca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. pod nazivom „Pravo na odustajanje Korisnika kredita” Ugovora o kreditu broj: 146-333/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 09. rujna 2005. godine, sklopljenog između pravnog prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Zagreb, Koturaška 47, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], kao kreditora i ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-

Adria Bank d.d.“.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 432,29 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. travnja 2020. do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se od 25. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. godine, obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tr i postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 869,32 EUR tekućih od dana 27. rujna 2005. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki II. izreke ove presude.

VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 432,29 EUR tekućih od dana 25. travnja 2020. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki IV. izreke ove presude.

VII. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 52132169807, naknadi trošak parničnog postupka iznosu od 1.481,80 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za:

- isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 1.481,80 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki VII. izreke ove presude i

- za naknadu parničnog troška u iznosu od 94,34 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. veljače 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su ZB kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika dana 9. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 146-333/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 109.500,00 CHF, da je u članku 5. Ugovora o kreditu pod nazivom „Troškovi” ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi u iznosu od 1,25 % od iznosa kredita, da je s tim u vezi, korisniku kredita dana 26. rujna 2005. naplaćena naknada troškova obrade u iznosu od 869,32 EUR/6.549,88 kn, da je člankom 8. Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita u kojem slučaju je banka ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama pravnog prednika tuženika, da je s tim u vezi, korisniku kredita dana 24. travnja 2020. godine naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 432,29 EUR/3.257,12 kn. Navodi također da je Ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o t im odredbama nije pojedinačno pregovaralo te da one nisu jasne i razumljive jer iz njih ne proizlazi što konkretno ulazi u trošak obrade kreditnog zahtjeva, dok u odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita nisu navedeni parametri na temelju kojih će se određivati visina te naknade . Navodi da su te odredbe prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika kredita kao potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredaba članka 5. pod nazivom „Troškovi” u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelihdvadesetpet posto) jednokratno.“ i po toj osnovi isplatu iznosa od 869,32 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te utvrđenje ništetnosti čl. 8. pod nazivom „Pravo na odustajanje Korisnika kredita” u dijelu koji glasi: „U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria Bank d.d.“ i po toj osnovi isplatu iznosa od 432,29 EUR s pripadajućim zateznim kamatama

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nepostojanja tužiteljeve aktivne legitimacije, osporio je status korisnika kredita kao potrošača, osporio je osnovu tužbenog zahtjeva i razloge ništetnosti na koje se poziva tužitelj, tijek zateznih kamata te je istaknuo prigovor zastare. Ustvrdio da je da su navedene odredbe bile lako uočljive i razumljive, da njima nije došlo do poremećaja ravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, i da je korisnik kredita mogao odbiti sklapanje Ugovora o kreditu ako mu te odredbe nisu odgovarale. Tijekom postupka tuženik je prigovorio previsoko označenoj vrijednosti predmeta spora u odnosu na točku I. i točku III. petita postavljenog tužbenog zahtjeva, navodeći da su te vrijednosti nerazmjerno visoke s obzirom na vrijednost predmeta spora kondemnatornih dijelova tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Anex Ugovora o kreditu (list 11-15 spisa), obavijest korisnika kredita od 3.6.2023. (list 16 spisa), dopis tužitelja od 3.6.2023. (list 17 spisa), potvrdu tuženika od 16.12.2024. (list 19 spisa), pregled prometa za klijenta (list 20 spisa), obračun troškova obrade (list 21 spisa), dopis tužitelja od 6.12.2024. (list 22 spisa), izjavu svjedoka ZB (list 24 -26 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 28-32 spisa), Ugovor o kreditu (list 33-41 spisa), odobrenje za otpuštanje jamca platca (list 100-101 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Gala d.o.o. (list 114-120 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Gala AC d.o.o. (list 121-124 spisa), Odluku o naknadama za usluge tuženika (list 204-231 spisa), Anex broj 3 uz Bijelu knjigu o integraciji tržišta hipotekarnih kredita EU (list 239-269 spisa), izjavu svjedoka PB (list 298- 300 spisa), izjavu svjedoka VB (list 301-304 spisa), simulaciju tuženika za izračun kamate od prijevremene otplate do ugovorenog datuma otplate (list 393-394 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZB (list 401 spisa), dokumentaciju Turističke zajednice Općine Tisno (list 411-421 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu koja nosi naziv „Troškovi“, u dijelu koji glasi: "Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelihdvadesetpet posto) jednokratno.“ i po toj osnovi isplatu iznosa od 869,32 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. pod nazivom „Pravo na odustajanje Korisnika kredita” u dijelu koji glasi: „U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe- Adria Bank d.d.“ i po toj osnovi isplatu iznosa od 432,29 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

6. S obzirom na tuženikov prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva sadržanog u točkama I. i III. petita (svaki od njih u iznosu od 663,61 EUR), valja reći kako sud smatra da u odnosu taj dio tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora treba odrediti u iznosu koji odgovara visini pripadajućeg mu kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva. Iako je tužitelj u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva iz točke I. petita odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 663,61 EUR koji je manji od vrijednosti predmeta spora kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva po istoj osnovi (869,32 EUR), sud je tu vrijednost spora prihvatio kao mjerodavnu, tako da je raspravnim rješenjem od 10. lipnja 2025. vrijednost predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva iz točke I. petita odredio u iznosu od 663,61 EUR. U odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva iz točke III. petita, sud je vrijednost predmeta spora odredio u iznosu koji odgovara iznosu kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva po istoj osnovi, dakle u iznosu od 432,29 EUR.

7. Nije sporno da su prednik tuženika i ZB sklopili Ugovor o kreditu.

8. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita navedeni stambeni kredit nije realizirao kao obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja u tom razdoblju nije obavljala registriranu djelatnost pa se radilo o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Okolnost da je korisnik kredita naknadno, više godina nakon sklapanja Ugovora o kreditu, prema vlastitom iskazu, dio navedene nekretnine iznajmljivao u turističke svrhe kako bi popravio budžet zbog velikih rata kredita, koja činjenica najma proizlazi i iz isprava dostavljenih u spis od strane Općine Tisno, po ocjeni ovoga suda nije od utjecaja na njegov status kao potrošača u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Kredit je realiziran kao stambeni kredit za kupnju kuće te sud zaključuje da se radi o korištenju nekretnine za osobne potrebe, neovisno o prednje navedenoj okolnosti. Dakle, sud utvrđuje da je odlučna činjenica statusa korisnika kredita kao potrošača u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ZB jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s Ugovorom o kreditu koji je u spisu.

9. Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su ZB i tužitelj sklopili taj ugovor 3. lipnja 2023. Tim je ugovorom ugovoreno da ZB ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između ZB i tuženikova prednika i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

10. Tražbina iz Ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u Ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a ni visina naknade za prijevremenu otplatu kredita u postupku nije bila sporna.

11. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina koja je predmet Ugovora o ustupu potraživanja i koja pripada korisniku kredita kao potrošaču u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu je novčana tražbina, nije strogo osobne naravi niti ona tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

12. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što za razliku od ustupitelja kao potrošača u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, primatelj nema taj stutus. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik ZB. Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.

13. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

14. Svjedok ZB je iskazao da nije imao nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu što znači niti na odredbe čije utvrđenje ništetnosti je predmet tužbenog zahtjeva. Iz navedenog iskaza kao niti iz bilo kojeg drugog dokaza u spisu ne proizlazi da se o predmetnim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da bi korisnik kredita imao bilo kakvu mogućnost utjecati na sadržaj tih odredaba. Predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik. Sud smatra da je korisnik kredita iz ugovorne odredbe čl. 5. Ugovora mogao zaključiti koji je iznos troškova jednokratne obrade kredita s obzirom na to da je određen postotkom od ukupnog iznosa kredita, ali utvrđuje da nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih). Sud smatra da iz ugovorne odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu korisnik kredita nije mogao zaključiti koji je iznos troškova prijevremene otplate te utvrđuje da nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade.

15. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

16. Zbog toga sud utvrđuje da su odredbe koje su predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, ništetne sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Međutim, ništetnost tih odredbi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

17. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 5. Ugovora o kreditu je vratiti tužitelju iznos od 869,32 EUR, dok je obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 8. Ugovora o kreditu vratiti tužitelju iznos od 432,29 EUR.

18. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetnih odredbi zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za odobrenje kredita i za prijevremenu otplatu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti t ih odredbi (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

19. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da su odredbe o naknadi za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita ništetne jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih se konkretnih troškova te naknade sastoje, niti je to vidljivo iz Ugovora o kreditu. Zbog toga, zatezne kamate na iznos od 869,32 EUR teku od prvoga dana iza dana 26. rujna 2005. kao dana izvršenog plaćanja ulazne naknade, dok zatezne kamate na iznos od 432,29 EUR teku od prvoga dana iza dana 24. travnja 2020. kao dana izvršenog plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, koji datumi među strankama nisu sporni. Stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

20. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu, u dijelu koji je sud utvrdio osnovanim, je odlučeno kao u točkama I. do IV. izreke ove presude.

21. O preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji je sud utvrdio neosnovanim odlučeno je kao u točkama V. i VI. izreke ove presude.

22. Tužitelju koji u sporu nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, o zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, u trošak parničnog postupka prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.397,51 EUR (663,61 EUR + 869,32 EUR + 432,29 EUR + 432,29 EUR) valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 29. travnja 2025. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 10. lipnja 2025., 8. srpnja 2025. i 27. studenoga 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, i pristup na ročište za objavu presude po Tbr. 9/4 OT u iznosu od 100,00 EUR, što zajedno iznosi 1.100,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 275,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 36,37 EUR i na presudu u iznosu od 70,43 EUR, što sveukupno iznosi 1.481,80 EUR. Na taj iznos tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. Slijedom toga, odlučeno je kao u točki VII. izreke ove presude.

23. Tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška nisu priznate zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki VII. izreke ove presude. Osim toga, nije mu priznat ni trošak pribavljanja potvrde o visini naknade za obradu kredita u iznosu od 50,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 62,50 jer taj trošak tužitelj nije dokazao, kao niti preostali trošak sudske pristojbe u iznosu od 31,84 EUR jer je taj zahtjev postavljen prekomjerno, što zajedno iznosi 94,34 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki VIII. izreke ove presude.

Zagreb, 15. prosinca 2025.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.