REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5309/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Borna Ninčević, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, dana 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 0285/99 od 06. rujna 1999. godine koji su sklopili tužitelj ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika BANK AUSTRIA CREDITANSTALT CROATIA D.D., kao kreditor, koja glasi: „7. NAKNADA ZA OBRADU ZAHTJEVA: 3% (slovima: triposto) od iznosa odobrenog kredita; plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o iskorištenom iznosu kredita.”

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 679,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i pravni prednik tuženika Bank Austria Creditanstalt Croatia d.d. sklopili 6. rujna 1999. Ugovor o kreditu broj 0285/99 kojim se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 5.650,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Predmetnim ugovorom je u čl. 7. nametnuta je obveza plaćanja naknade za obradu zahtjeva u visini od 3% iznosa odobrenog kredita. Navodi kako je takva ugovorna odredba ništetna i da se radi o tipskom ugovoru, da se o njoj nije moglo pregovarati pa je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Navodi da tužitelj uopće nije bio upoznat sa sadržajem navedene odredbe, sve je bilo na principu "uzmi ili ostavi" a tužitelj je dobio unaprijed pripremljen ugovor i nije imao mogućnost utjecati na njegov sadržaj. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedenu ugovornu odredbu kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i osporava tužitelju svojstvo potrošača te navodi da je navedena ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 5-10 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 28-) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 115 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je između Bank Austria Creditanstalt Croatia d.d. i tužitelja sklopljen 6. rujna 1999. Ugovor o kreditu broj 0285/99 kojim se banka obvezala tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 5.650,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Predmetnim ugovorom je u čl. 7. nametnuta obveza plaćanja naknade za obradu zahtjeva u visini od 3% iznosa odobrenog kredita.

6. Sporna je pasivna legitimacija tuženika odnosno je li isti pravni sljednik Bank Austria Creditanstalt Croatia d.d. te je li ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

6.1. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije valja reći da iz povijesnog izvatka za trgovačko društvo Bank Austria Creditanstalt Croatia d.d. proizlazi da je došlo do promjene tvrtke u HVB Bank Croatia d.d. te da je došlo do statusne promjene 26.02.2003. kada je trgovačko društvo HVB Bank Croatia d.d. pripojeno SPLITSKOJ BANCI d.d., koja je pripojena tuženiku odnosno OTP banci Hrvatske d.d., na temelju Ugovora o pripajanju od 13. lipnja 2018. i Aneksu Ugovora o pripajanju od 10. listopada 2018.

6.2. Odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15) propisane su pravne posljedice pripajanja društva, pa tako i da se upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni sljednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Slijedom navedenog tuženik je pravni slijednik iza Bank Austria Creditanstalt Croatia d.d., stoga je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

7. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR (čl. 2. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzeo za osobne potrebe. Otac je troje djece koja su se tada školovala i bio mu je potreban novac za tekuće obveze. U to vrijeme bio je zaposlen u MORH-u. Nije imao svoj obrt niti trgovačko društvo niti su smjeli imati drugi posao sa strane. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 7. predmetnog ugovora proizlazi da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja kredita platiti Banci naknadu jednokratno u visini od 3% od iznosa kredita.

8.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je banka sastavila ugovor, kojeg je površno pročitao. Ne sjeća se točno odredbe o naknadi za obradu kredita jer je to sve bilo formalizirano, odnosno nije se tu posebno moglo pregovarati. Nisu mu objašnjavali za što se naknada plaća.

8.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. U konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, dalje ZOO/91) vodeći se odredbama Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatio sklapanje navedenog ugovora a da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredbe koja se odnosi na naknadu za obradu kredita. Stoga sud utvrđuje da tužitelj prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s prednikom tuženika o uvjetima kreditiranja te da se o spornoj ugovornoj odredbi nije uopće moglo pregovarati niti je mogao utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe.

11. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništave ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nepošteno primjenjivao navedene ugovorne odredbe na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Naime, odredbom čl. 142. st. 1. ZOO/91 propisano je sa su opći uvjeti oni koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove. Prema odredbi čl. 143. st. 2. ZOO/91 sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj.

12. Slijedom navedenog, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom prednika tuženika, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o odredbi o kojoj nije bilo moguće pregovarati, zbog čega ju je sud u smislu odredbe čl. 143. ZOO/91 utvrdio ništavom.

13. Plaćanje troškova obrade kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

15. Slijedom navedenog je odredba čl. 7. Ugovora o kreditu utvrđena ništavom.

16. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 7. studenog 2025., i vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 26. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 7. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 600,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura.

17. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 679,64 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.