Poslovni broj: Psp-11/2025-39
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja NI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec Pintarić d.o.o. iz Zagreba, Jukićeva 36, protiv tuženice RI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. iz Zagreba, Selska cesta 3/1, zbog smetanja suposjeda, nakon dana 20. studenoga 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti stranaka osobno uz punomoćnike, dana 15. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Tuženica RI smetala je tužitelja NI u posljednjem mirnom i nesmetanom suposjedu kuće na adresi [adresa], a koja je izgrađena na čkbr. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 138 čhv (497 m2), kuća površine 11 čhv (40 m2), dvorište površine 127 čhv (457 m2), upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time što je tijekom mjeseca studenoga 2021. godine, a za što je tužitelj saznao dana 18. studenoga 2021., bez dozvole tužitelja promijenila bravu na ulaznim vratima u prizemlju kuće i na ulaznim vratima na katu kuće do kojih se dolazi vanjskim stepeništem uz kuću, svojatajući si na taj način isključiv posjed navedene kuće pa je dužna kloniti se takvog ili sličnog smetanja suposjeda te joj se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja tako da postavi stare brave ili preda tužitelju ključeve novopostavljenih brava i to na ulaznim vratima u prizemlju kuće te na ulaznim vratima na katu kuće, a sve to o svom trošku, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici RI naknaditi tužitelju NI troškove parničnog postupka u iznosu od 1.607,72 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja NI za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog pod točkom II. izreke ove presude.
Obrazloženje
1. 1. Tužitelj je 15. prosinca 2021. podnio tužbu protiv tuženice zbog smetanja suposjeda kuće na adresi [adresa], navodeći da se nalazi u posljednjem mirnom i kontinuiranom suposjedu navedene kuće, a koji suposjed je vršen na način da je u toj kući prebivao, održavao ju i iskorištavao sukladno njezinoj namjeni, a tuženica je također suposjednica predmetne nekretnine. Naveo je da je tuženica tijekom mjeseca studenoga 2021., a za što je on saznao 18. studenoga 2021., nakon što mu je istekla zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, izrečena rješenjem ovog suda, Stalne službe u Klanjcu, poslovni broj: Pp-1763/2021 od 17. kolovoza 2021., promijenila bravu na ulaznim vratima u prizemlju kuće i na ulaznim vratima na katu kuće do kojih se dolazi vanjskim stepeništem uz kuću i time ga potpuno isključila od dotadašnjeg suposjeda, odnosno bitno mu ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti svojatajući si na taj način isključivi posjed navedene kuće.
1.3. Tužitelj je podnio tužbu za zaštitu suposjeda predmetne kuće u smislu odredbe čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br.:
91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009,153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – u daljnjem tekstu: ZV) te je tužbenim zahtjevom zatražio da se utvrdi da je tuženica počinila opisani čin smetanja suposjeda nekretnine, da joj se zabrani svako takvo ili slično smetanje suposjeda i naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da se postave stare brave ili da mu tuženica preda ključeve novopostavljenih brava na ulaznim vratima u prizemlju kuće te na ulaznim vratima na katu kuće.
2. U odgovoru na tužbu tuženica je istaknula prigovor prekluzije prava na traženje sudske zaštite suposjeda. Također je osporila činjenica da bi tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu kuće navodeći da je temeljem zaštitne mjere izrečene u prekršajnom postupku tužitelj udaljen iz kućanstva, ali da se u suposjedu kuće nije nalazio niti prije nego što mu je izrečena zaštitna mjera. Napomenula je da iz zapisnika o održanom ročištu u predmetu ovog suda, poslovni broj R1 Ob-177/2021 od 27. srpnja 2021. proizlazi da je tužitelj izjavio da je njegova adresa u [adresa], zatim da je 15. rujna 2021. u predmetu ovog suda, poslovni broj R1 Ob-291/2022 izjavio: „…a pogotovo to radim onda kada djeca dođu k meni u iznajmljeni stan u [adresa]…“ te je izjavio: „Dok smo živjeli zajedno ja sam također…“, iz čega proizlazi da tužitelj dulji vremenski period nije živio u predmetnoj nekretnini, niti je bio u suposjedu iste, već je svojevoljno iznajmio stan u kojemu i danas živi. Vezano uz činjenicu eventualne promjene brave na vratima, tuženica je izjavila da to zakonom nije zabranjeno i da ne bi predstavljalo samovlasno smetanje suposjeda jer je ona vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti te je ujedno i posjednica iste. Tuženica je stoga predložila da sud odbije tužbeni zahtjev.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama br. 6-18 spisa, u zapisnik Centra za socijalnu skrb Zabok na str. 41-42 spisa, u izjavu iste ustanove na str. 53-54 spisa, pročitao je iskaze svjedoka OI i ĐI na zapisniku od 17. siječnja 2023. te iskaze svjedoka MI, II i BI na zapisniku od 13. veljače 2023., pročitao je zapisnik o očevidu od 17. travnja 2023., izvršio je uvid u presliku prekršajnog predmeta poslovni broj: Pp-1763/2021, u izvanparnične predmeta poslovni broj: R1 Ob-291/2021 i R1 Ob- 177/2021 te je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Uvidom u prekršajni predmet poslovni broj Pp-1763/2021 utvrđeno je da je u istome vođen prekršajni postupak protiv stranaka iz ovog predmeta te je 17. kolovoza 2021. donesena presuda kojom su stranke proglašene krivima zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku NI je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz kuće i dvorišta u [adresa], na rok od tri mjeseca, dok je RI izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci. Okrivljenik FI je pušten na slobodu, a kako su se stranke odrekle prava na žalbu, presuda je postala pravomoćna 17. kolovoza 2021.
6. Uvidom u predmet poslovni broj: R1 Ob-177/2021 utvrđeno je da je u istome vođen postupak povodom prijedloga predlagateljice RI protiv protustranke NI radi određivanja prava stanovanja u obiteljskom domu, a postupak je dovršen rješenjem od 28. srpnja 2021., kojim je prijedlog odbijen kao neosnovan. Uvidom u zapisnik o održanom ročištu od 27. srpnja 2021. protustranka u tom predmetu FI u svojim je osobnim podacima naveo adresu stanovanja:
[adresa], a u svom iskazu je također naveo da stanuje na toj adresi, gdje je iznajmio stan, a po djecu dolazi pred obiteljsku kuću u [adresa], dok u kuću ne ulazi jer ima zabranu približavanja tuženici.
7. Uvidom u predmet poslovni broj: R1 Ob-291/2021 utvrđeno je da je u istome vođen postupak povodom prijedloga predlagateljice RI i djece stranaka JI i GI, protiv protustranke NI, radi ostvarivanja prava na obiteljski dom na nekretnini u [adresa]. Postupak je pravomoćno dovršen rješenjem od 26. svibnja 2022., kojim je postupak obustavljen, nakon što su predlagatelji povukli prijedlog., a iz zapisnika koji prileži navedenom spisu R1 Ob-177/2021 u spisu P Ob-60/2021 na ročištu 20. srpnja 2021. tamo tuženik FI naveo je svoju adresu [adresa], time da je u svojem iskazu naveo da on i supruga na žive zajedno nekoliko mjeseci, te da je iz zajedničkog kućanstva otišao prije dva mjeseca, da je oko mjesec dana boravio u građevinskom kontejneru od poslodavca, a prije mjesec dana se preselio na navedenu adresu u [adresa], gdje boravi u statusu podstanara u praznoj kući najmodavca, te da djeca dolaze k njemu više puta tjedno odnosno svaka dva do tri dana. Na ročištu održanom **.**.2021. FI je u svom iskazu naveo "..a pogotovo to radim onda kada djeca dođu k meni u iznajmljeni stan u [adresa]…" te je u nastavku iskaza izjavio "…dok smo živjeli zajedno ja sam također..".
8. Iz iskaza svjedoka OI i ĐI utvrđeno je da su njih dvojica zajedno sa tužiteljem 18. studenoga 2021. došli do kuće u [adresa], jer im je tužitelj trebao vratiti alat kojeg su mu posudili, ali tužitelj nije mogao sa ključem kojeg je imao kod sebe otključati vrata u prizemlju kuće, niti je mogao ući u kuću te im taj alat nije vraćen jer tužitelj nije mogao doći do njega. Svjedok OI naveo je da mu je poznato da je tužitelj 2020. godine i 2021. godine živio na adresi [adresa] i da se sjeća da je dolazio tužitelju doma 2020., dok se za 2021. godinu ne može točno sjetiti. Svjedok ĐI naveo je da ne održava redovite kontakte s tužiteljem te da ne zna gdje tužitelj živi, ali mu se čini da živi negdje na području Stubice.
9. Svjedok MI (brat tuženice) je u svom iskazu naveo kako nema saznanja gdje u posljednje dvije godine živi tužitelj, ali ga više ne viđa na adresi u [adresa] na kojoj živi tuženica, također nema saznanja je li tužitelj nakon isteka mjera zabrane približavanja tuženici ponovno dolazio na adresu njihovog prijašnjeg zajedničkog prebivališta. U posljednje dvije godine dolazio je k tuženici, ali tamo nije zatekao tužitelja. Nema saznanja da bi na kući u [adresa] bila promijenjena brava, niti da bi tužitelj nakon navodnog iseljenja imao ključeve od kuće.
10. Svjedokinja II (majka tuženice) navela je da joj je poznato da su stranke živjele zajedno na adresi u [adresa], da je dolazilo do obiteljskog nasilja zbog kojega je tužitelj u pratnji policije bio odveden iz [adresa], da se nakon isteka trajanja mjere ponovno vratio, da bi opet došlo do nasilja i ponovno je u pratnji policije sa svojim stvarima otišao iz [adresa] svojoj majci u [adresa]. Nema saznanja da bi tuženica promijenila brave na ulaznim vratima kuće, ali se sjeća da ih je tuženica prije dvije godine pozvala (nju i supruga) te im je pokazala oštećenja na ulaznim vratima navodeći da je tužitelj htio nasilno ući u kuću pitajući ih bi li se ta vrata mogla popraviti. Vrata kuće nisu se dala normalno zatvoriti nego su se trebala odmah zaključati jer nisu mogla ostati zatvorena, a da pri tome nisu zaključana. Navela je da tužitelj na adresi u [adresa] ne živi otprilike dvije godine, a to joj je poznato jer je u neprekidnom kontaktu sa kćeri budući da od ponedjeljka do petka dolazi u [adresa] čuvati djecu dok se tuženica ne vrati s posla, a tamo ju vozi suprug te i on ponekad ostane s njom. Navela je da nema saznanja da su brave u prizemlju kuće bile izmijenjene.
11. Svjedok BI (otac tuženice) iskazao je da nema saznanja da bi tuženica promijenila brave na ulaznim vratima kuće u [adresa], a poznato mu je da tužitelj tamo ne živi unatrag možda dvije godine, kada je došlo do postupka razvoda njihovog braka, a kroz te dvije godine on je u kontaktu sa kćeri svaki dan i cijelo to vrijeme tamo nije viđao tužitelja. Naveo je da mu nije poznato je li tužitelj imao ključeve od kuće u [adresa] ili ne.
12. 1. Tužitelj je na glavnoj raspravi 21. ožujka 2023. iskazao da na adresi [adresa] stanuje unatrag godine dana, a prije toga je boravio na nekim drugim adresama. U odnosu na vrijeme kada je tuženica promijenila brave izjavio je da je imao mjeru zabrane približavanja tuženici od 17. kolovoza do 17. studenoga 2021., koju mjeru je u cijelosti izvršio te nije dolazio na adresu zajedničkog prebivališta u [adresa]. Nakon isteka navedene zaštitne mjere, odnosno 18. studenoga 2021. došao je na adresu [adresa] zajedno sa N i ĐI, u namjeri da im vrati alat koji je bio smješten u podrumu kuće i kojega su mu njih dvojica ranije posudili. Tuženica je cijelo to vrijeme s djecom živjela u kući u [adresa]. Naveo je da su u kući ostale njegove osobne stvari, kao što je npr. odjeća te kompletna dokumentacija, alat i ostalo. Izjavio je da mu je prije nekoliko dana stariji sin JI Rekao da je mama promijenila kvake, međutim kad je 18. studenoga došao do kuće i s ključem kojeg je imao pokušao otvoriti ulazna vrata, to nije mogao učiniti i vidio je da je brava promijenjena, a također nije mogao s ključem otvoriti niti podrumska vrata jer je i na njima bila promijenjena brava. Vratio se ponovno 19. studenoga 2021. i tuženica je tada bila kod kuće, a kad je stepenicama došao do ulaznih vrata i tražio da mu ih ista otvori, tuženica mu je rekla da tu više nema što tražiti te ga je izgurala po stepenicama, nakon čega se okrenuo i otišao, a neposredno poslije toga su mu djelatnici Centra za socijalnu skrb telefonom javili da mu je zaštitna mjera istekla i da se može vratiti kući. On im je na to odgovorio da ga tuženica ne pušta u kuću, a djelatnici Centra za socijalnu skrb su mu rekli da o tome mora dati pisanu izjavu, što je i učinio u navedenoj ustanovi 22. studenoga 2021. Iskazao je da još uvijek ne može doći do svojih osobnih stvari i nema omogućen pristup u kuću iako je ista kupljena tijekom trajanja braka s tuženicom.
12. 2. Odgovarajući na pitanja, tužitelj je izjavio da je u kući u [adresa] živio sve do trenutka kad mu je izrečena mjera zabrane prilaska tuženici, odnosno do 16. kolovoza 2021., a da je nakon isteka te mjere imao namjeru nastaviti živjeti u toj kući, ali to nije mogao jer je tuženica promijenila brave. Izjavio je da nije podnio tužbu protiv tuženice radi povrata stvari koje su mu ostale u kući. Na pitanje je li mu poznato da je u vrijeme za koje je tvrdio da je živio u kući u [adresa] bila na snazi privremena mjera iz spisa poslovni broj: P Ob-60/21 od 29. srpnja 2021., prema kojoj su mlt. djeca JI i GI ostali živjeti s majkom u [adresa], a tužitelj je imao pravo održavanja osobnih odnosa s djecom na toj adresi, tužitelj je izjavio da se ne može sjetiti datuma, niti je li ta mjera bila na snazi, ali je tvrdio da je on u to vrijeme imao ključeve od kuće, da je dolazio održavati osobne odnose s djecom, na toj je adresi ponekad i prespavao, da je kosio i radio oko kuće, a da se maknuo kada bi došao partner tuženice, kako ne bi došlo do konflikata.
13. Tuženica je na glavnoj raspravi 21. ožujka 2023. iskazala da nije promijenila brave na ulaznim vratima kuće, niti u prizemlju, niti na katu kuće te da tužitelj i sada ima ključeve od tih vrata. Navela je da je cijelu 2021. godinu, pa i za vrijeme trajanja mjere zabrane približavanja, tužitelj znao dolaziti u njezino kućanstvo za vrijeme dok je ona bila na poslu, da je tamo boravio sa starijim djetetom, a ona je uočila da su joj osobne stvari bile premještene po kući, odnosno da je netko po njima „čeprkao“. To je prijavila Centru za socijalnu skrb, gdje joj je rečeno da će tužitelja upozoriti da to ne smije raditi. Osporila je tvrdnju tužitelja da bi ga 19. studenoga 2021. izgurala po stepenica, već da ga je pristojno zamolila da ode jer je vidjela da je došao u alkoholiziranom stanju, a s obzirom na njihovu zajedničku povijest i višestruka nasilja u obitelji, nastojala je izbjeći daljnje sukobe. Iskazala je da je tužitelj svojevoljno napustio prebivalište u [adresa] početkom svibnja 2021. Navela je da u podrumu kuće postoji još neki njegov motor te mu je voljna dopustiti da istoga uzme, ali da joj to pisano potvrdi. Osporila je da bi se u podrumu kuće nalazio bilo kakav drugi tužiteljev alat za obavljanje njegove soboslikarske djelatnosti, već da se tamo nalazi samo alat za uređenje okućnice. Navela je da je u predmetu poslovni broj P Ob- 60/2021 donesena privremena mjera kojom je bilo određeno da će maloljetna djeca stanovati s njom na adresi u [adresa], a da je održavanje osobnih odnosa tužitelja s djecom određeno na toj istoj adresi, s time da je tužitelj u tom predmetu naveo adresu boravišta u [adresa].
14. Nakon ukidne odluke suda drugog stupnja i nakon promjene raspravnog suca, stranke su ponovno saslušane na glavnoj raspravi 20. studenoga 2025.
14. 1. Tužitelj je iskazao da je prestao živjeti u kući na adresi [adresa] u trenutku kad mu je izrečena zabrana približavanja tuženici, a do tog trenutka je živio u toj kući, a u iznajmljeni stan je otišao tek pošto mu je izrečena zabrana te je morao negdje stanovati. Tijekom prekršajnog postupka u kojem mu je izrečena navedena zabrana, u nazočnosti djelatnika policije otišao je u kuću u [adresa], sa sobom je uzeo najnužnije osobne stvari koje su mu bile potrebne za život tijekom vremena na koje mu je izrečena zabrana približavanja tuženici, a sve ostale stvari, uključujući i alat, ostale su u kući. Nakon što mu je istekla mjera zabrane približavanja tuženici, imao je namjeru vratiti se u kuću, ali s ključevima više nije mogao otvoriti ulazna vrata kuće, niti ulazna vrata podruma. U podrumu je držao alat, bačve, neku posebnu odjeću za npr. lov i ribolov. Jednom prilikom kad je kosio nekretninu koja se nalazi pokraj dvorišta molio je sina da mu iz podruma nešto donese, a on mu je odgovorio da u podrumu više nema ničega i da je isti prazan te da se u podrumu nalazi samo njegov motor, to mu je poslikao mobitelom i pokazao sliku. Vezano uz zamjenu brava na vratima kuće, izjavio je da je u međuvremenu pribavio izvorni račun tvrtke Oroplast iz [adresa] iz kojeg je vidljivo da su ulazna vrata kuće, kao i još neka vanjska stolarija, kupljena upravo od te tvrtke, kao i brave te ključevi od ulaznih vrata, a sadašnja brava više ne odgovara prijašnjoj bravi koja je kupljena zajedno s vratima, iz čega se sa sigurnošću može utvrditi da je tuženica promijenila brave. Ulazna vrata za podrum kupio je preko „Njuškala“ zajedno s ključevima i na vratima je utvrđeno da su promijenjeni cilindri brave, što se može vidjeti po logu na istima. Napomenuo je da je radi primanja pošte na kuću postavio zasebni poštanski sandučić kako bi mu se u isti mogle stavljati poštanske pošiljke, ali je taj sandučić potom maknut te nema gdje primati poštu. Izjavio je da nikada nije imao namjeru, niti volju napustiti posjed predmetne kuće jer se za istu puno namučio.
14. 2. Tuženica je iskazala da je tužitelj odselio iz predmetne kuće u mjesecu svibnju 2021. Tom je prilikom sa sobom uzeo sve svoje osobne stvari, uključujući i alat te se preselio na adresu [adresa] u [adresa]. Napomenula je da se navedena adresa tužitelja spominje već u postupku kod Centra za socijalnu skrb Zabok, koji je provodio mjeru stručne pomoći u ostvarivanju roditeljske skrbi nad maloljetnom djecom. Tuženik je nakon toga održavao osobne odnose s djecom u [adresa], po djecu je dolazio u [adresa], ali nije ulazio u kuću. Tužitelj je često bio u alkoholiziranom stanju, a osobni odnosi s djecom su se počeli odvijati u nazočnosti djelatnika Centra za socijalnu skrb, dok bi ona djecu unaprijed pripremila za susrete s ocem, tužitelj bi ih pričekao vani u autu i djeca bi otišla s njim. Tuženica je navela da smatra da tužitelj još uvijek ima ključeve od kuće, da ona brave nije promijenila, a dijete joj je reklo da je tužitelj nedavno bio u podrumu kuće. Navela je da tužitelj može ući u kuću ako to želi, a vezano uz svrhu ovog postupka, odnosno zbog čega je tužitelj pokrenuo postupak ako ima ključeve i može ući u kuću, tuženica je navela da smatra da to tužitelj doživljava na način da ju i dalje može maltretirati jer problemi između njih dvoje još uvijek traju, iako je postupak razvoda braka pravomoćno dovršen. Također je izjavila da u mjesecu svibnju 2021., kada je tužitelj odselio iz kuće, nije bila na snazi nikakva zaštitna mjera kojom bi tužitelju bilo zabranjeno da joj se približava.
15. 1. U okviru ocjene personalnih dokaza sud je utvrdio da svjedoci OI i ĐI nisu iskazivali o posljednjem stanju suposjeda i o činu smetanja suposjeda predmetne nekretnine, već su iskazivali o događaju tijekom kojeg je tužitelj 18. studenoga 2021. pokušao otvoriti vrata na predmetnoj kući. U pogledu navedene činjenice sud je prihvatio iskaze svjedoka jer nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi svjedoci o toj činjenici neistinito iskazivali, a da se to dogodilo navedenog dana proizlazi iz izjave tužitelja koju je dao kod Centra za socijalnu skrb Zabok 22. studenoga 2021. i koincidira s istekom zaštitne mjere koja je tužitelju izrečena u prekršajnom postupku.
15. 2. Roditelji tuženice II i BI iskazivali su o posjedu predmetne nekretnine u razdoblju dok je na snazi bila zaštitna mjera izrečena tužitelju u prekršajnom postupku, a nesporno je da u tom razdoblju tužitelj nije izvršavao suposjed predmetne nekretnine. O činu smetanja suposjeda, koji je predmet tužbenog zahtjeva, svjedoci nisu imali saznanja, tako da njihovi iskazi nisu odlučni za donošenje odluke.
15. 3. Ocjena iskaza stranaka biti će iznesena u nastavku obrazloženja.
16. Tijekom očevida na mjestu spora 17. travnja 2023. sud je pozvao tužitelja da s ključevima koje je donio sa sobom pokuša otvoriti ulazna vrata u prizemnom dijelu kuće te ulazna vrata na katu kuće, koji predstavlja stambeni prostor, a nakon što je to on pokušao učiniti, utvrđeno je da niti jedan od ključeva ne ulazi u brave koje su po tužitelju za te ključeve predviđene. Na jednom ključu kojeg je tužitelj pokazao sudu bio je otisnut žig AGB, Made in Italiy, četvrtastog oblika, za kojeg je tužitelj tvrdio da bi trebao otvarati prizemni dio kuće. Također je pokazao sudu i drugi ključ na kojem je otisnut logo SOLIDO i koji ima okruglu glavu te bi prema tvrdnji tužitelja trebao otvarati ulazna vrata na stambenom dijelu kuće, tj. na katu. Tuženica je osporila da bi ključevi koje je tužitelj donio na očevid bili ključevi od prizemnog dijela, odnosno kata kuće, a za ključ koji ima četvrtast oblik glave navela je da takav ključ nisu nikada niti imali za kuću. Nakon toga je sa svojim ključevima u prisutnosti suda otvorila prizemni dio i ulazna vrata na katu kuće s ključevima koji su imali otisnut logo "KALE", oba s okruglom glavom. Tužitelj je osporio tvrdnje tuženice, navodeći da su vrata od prizemnog dijela kuće kupljena preko oglasnika „Njuškalo“, da je po njih išao kod motela "Plitvice", da se radilo o novim vratima, a da je vrata za gornji dio kuće izgrađivala firma Oro-plast, vlasnika R iz [adresa], tako da ključevi od jednih i drugih vrata ne mogu biti od istog proizvođača, a upravo takve ključeve u posjedu ima tuženica, jer je na oba ključa otisnut logo "KALE". Tuženica je ponovno osporila navode tužitelja da bi ulazna vrata na katu kuće bila kupljena u tvrtki ORO plast te tvrdila da je u Oroplastu kupljen prozor u prizemnom dijelu kuće, garažna vrata i balkonska vrata, ali ne i ulazna vrata.
17. Među strankama je bilo sporno je li tužitelj podnio tužbu zbog smetanja suposjeda kuće u [adresa] unutar zakonskog prekluzivnog roka za traženje sudske zaštite suposjeda, sporno je bilo je li tužitelj bio u posljednjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine, odnosno je li i kada napustio suposjed iste te činjenica je li tuženica počinila čin smetanja njegovog suposjeda promjenom brave na ulaznim vratima kuće.
18. 1. Prema odredbi čl. 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
18. 2. Prema čl. 22. st. 1. ZV-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovanog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
18. 3. Prema odredbi čl. 24. ZV-a, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.
18. 4. Prema odredbi čl. 21. st. 3. ZV-a, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
18. 5. Prema odredbi čl. 19. ZV-a, posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.
19. 1. Što se tiče prekluzivnog roka za traženje sudske zaštite suposjeda nekretnine, tužitelj je tvrdio da je za promjenu brave na ulaznim vratima predmetne kuće saznao 18. studenoga 2021., nakon što mu je istekla zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz kuće i dvorišta u [adresa], koja mu je bila izrečena presudom poslovni broj: Pp-1763/2021. od 17. kolovoza 2021., a bila je određena u trajanju od 3 mjeseca. Takva tvrdnja tužitelja suglasna je njegovoj izjavi koju je 22. studenoga 2021. dao kod Centra za socijalnu skrb Zabok (str. 41-42 spisa). Da je tužitelj 18. studenoga 2021. pokušao ući u prizemlje i na kat kuće u [adresa] potvrđuju svojim iskazima i svjedoci ĐI te OI, koji su bili nazočni tom događaju. Iako tužitelj nije naveo kojeg su točno dana navodno promijenjene brave na ulaznim vratima kuće, za tijek subjektivnog prekluzivnog roka odlučan je trenutak saznanja za čin smetanja, a to je bio dan kad je tužitelj utvrdio da sa svojim ključevima ne može otključati vrata kuće, odnosno u konkretnom slučaju 18. studenoga 2021. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 15. prosinca 2021., ista je podnesena unutar subjektivnog roka od mjesec dana od dana saznanja za utuženo smetanje suposjeda.
19. 2. Vezano uz objektivan rok od godine dana od nastalog smetanja, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj imao mogućnost ulaska u kuću sve do izricanja gore spomenute zaštitne mjere, odnosno do 17. kolovoza 2021., iz čega proizlazi da je tužba ujedno podnesena unutar godine dana od nastaloga smetanja.
19. 3. Utvrđeno je stoga da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar subjektivnog i objektivnog prekluzivnog roka za traženje sudske zaštite suposjeda nekretnine.
20. 1. U odnosu na posljednje stanje suposjeda predmetne nekretnine, iz iskaza stranaka proizlazi da je tužitelj u svakom slučaju bio u suposjedu kuće do jednog trenutka u mjesecu svibnju 2021., jer tuženica tvrdi da je on dobrovoljno odselio iz kuće tijekom tog mjeseca, a sporno je bilo je li on bio u suposjedu kuće i kasnije, odnosno do 17. kolovoza 2021., kada mu je izrečena zaštitna mjera u prekršajnom postupku. Iz zapisnika o održanim ročištima u predmetima ovog suda poslovni broj: R1 Ob- 291/2021 i R1 Ob-177/2021 te iz ostalih isprava priloženih u tim predmetima utvrđeno je da je tužitelj boravio na drugim adresama i prije izricanja zaštitne mjere iz predmeta poslovni broj: Pp-1763/2021 jer je u predmetu poslovni broj R1 Ob-177/2021 na ročištu održanom 20. srpnja 2021. iskazao da je iz [adresa] otišao prije dva mjeseca, da je oko mjesec dana boravio u građevinskom kontejneru kod poslodavca, a prije mjesec dana da je preselio u stan na adresi u [adresa]. U tom predmetu priloženo je i rješenje o određivanju privremene mjere, poslovni broj P Ob-60/2021 od 23. srpnja 2021., iz kojeg također proizlazi da u to vrijeme tužitelj nije boravio na adresi prebivališta u [adresa], već na adresi: [adresa]. Međutim, činjenica što više nije boravio na adresi prebivališta u [adresa], sama po sebi ne znači da je tužitelj napustio suposjed kuće jer je i dalje imao ključeve od ulaznih vrata, a u podrumu kuće se još uvijek nesporno nalazi njegov motor. U smislu odredbi čl. 19. ZV-a, ističe se da je u predmetu ovog suda, poslovni broj: Pp-1120/2021 od 21. svibnja 2021. tužitelju izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja tuženici na udaljenosti manjoj od 50 metara te zabrana uspostavljanja veze s njome, da bi mu u predmetu poslovni broj Pp- 1763/2021 17. kolovoza 2021. ponovno bila izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz kuće i dvorišta na adresi [adresa] u trajanju od tri mjeseca. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljevo propuštanje izvršavanja suposjeda predmetne kuće od mjeseca svibnja 2021. bilo privremeno i to kao posljedica izvršavanja izrečenih zaštitnih mjera iz prekršajnih postupaka, a tuženica u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZV-a nije dokazala da je tužiteljev suposjed prestao ili bio prekinut uslijed nekih drugih okolnosti.
20. 2. Sud je stoga utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine, a da je prekid izvršavanja istoga bio samo privremen, odnosno do isteka zaštitnih mjera iz prekršajnih postupaka.
21. 1. Temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženica tužitelja potpuno isključila iz dotadašnjeg suposjeda predmetne kuće time što je tijekom trajanja zaštitne mjere iz prekršajnog postupka poslovni broj Pp-1763/2021 promijenila brave na ulaznim vratima za prizemlje te na ulaznim vratima za kat kuće u [adresa]. Tijekom očevida na predmetnoj nekretnini utvrđeno je da tužitelj s ključevima koje je imao nije mogao otvoriti ni jedna ulazna vrata. Tužitelj je na očevid donio dva ključa različitih proizvođača: jedan s otisnutim žigom "AGB", četvrtastog oblika i za kojeg je tvrdio da bi trebao otvarati vrata na prizemlju kuće, a drugi s okruglom glavom i otisnutim logom " O", koji bi prema njegovim navodima trebao otvarati vrata na katu kuće. S navedenim ključevima nije mogao otvoriti ni jedna ulazna vrata. Tuženica je imala dva ključa s okruglim glavama i s otisnutim logom "KALE", s kojima je otvorila vrata u prizemlju i vrata na katu kuće. Tužitelj je opisao kako je i gdje kupio jedna i druga ulazna vrata, a tuženica je osporila da bi ulazna vrata na katu kuće bila kupljena od tvrtke ORO plast, ali nije ujedno navela od koga su ista kupljena, jer ta vrata nesporno nisu jednaka vratima u prizemlju kuće. Kako vrata za kat kuće nisu jednaka vratima u prizemlju kuće, odnosno nesporno se radi o vratima različitih proizvođača, nelogično je da bi jedna i druga vrata imala istu vrstu ključeva, (s logom "KALE", koje je imala tuženica). Životno je nelogično i obrazloženje tuženice da tužitelj i dalje ima ključeve od obiju vrata, a da je ovu parnicu pokrenuo u cilju da ju nastavi maltretirati, jer bi u slučaju da posjeduje ključeve od kuće, a da tuženicu i dalje nastoji uznemiravati, to činio neovisno o ovoj parnici. S druge pak strane, više je nego očito da tuženica ne želi da tužitelj ima suposjed kuće u [adresa] zbog njihovih dugogodišnjih poremećenih odnosa, iako je njihov brak do sada pravomoćno razveden.
21. 2. Sud je stoga prihvatio iskaz tužitelja da je tuženica promijenila brave na ulaznim vratima predmetne kuće, dok njezin iskaz u tom dijelu nije prihvatio. Usput se ističe da je razumljivo da je u okolnostima teško narušenih odnosa između stranaka složeno organizirati njihov suživot u istoj kući i na istome dvorištu, ali to nije predmet ovog postupka.
22. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev.
23. 1. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tuženici, koja je izgubila parnicu, naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.
23. 2. Tužitelju su troškovi zastupanja po punomoćniku odmjereni prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini dvije jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak vođen pod poslovnim brojem Psp- 49/2021 i Psp-11/2025 po tbr. 7. t. 2. u visini od po 250 bodova za svaki od navedena dva prvostupanjska postupka te za sastav žalbe od 12. lipnja 2023. po tbr. 10. t. 2. u visini od 100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova ili 1.200,00 eura, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura.
23. 3. Tužitelju nisu odmjereni troškovi za zastupanje po punomoćniku s osnova izbivanja iz pisarnice radi prisustvovanja očevidu te putni troškovi punomoćnika tužitelja jer navedeni troškovi nisu ocijenjeni potrebnima za svrhovito vođenje postupka. Naime, tuženica nije dužna snositi troškove zastupanja tužitelja koji se odnose na izbivanje odvjetnika iz pisarnice i na njegove putne troškove u slučaju kada je to odvjetnik sa sjedištem izvan područja suda pred kojim se vodi spor, a troškovi izbivanja iz pisarnice i putni troškovi premašuju iznos koji bi pripadao odvjetniku sa sjedištem u mjestu suda. Ovakva odluka temelji se na načelu da pravo stranke da odabere odvjetnika ne nameće obvezu drugoj stranci da snosi dodatne troškove koji nisu nužni za vođenje postupka, odnosno na načelu da se trošak zastupanja po odvjetniku izvan sjedišta suda i putni trošak od strane protivne stranke može nadoknaditi samo do visine troškova odvjetnika sa sjedištem u mjestu suda.
23. 4. Odmjerenim troškovima zastupanja tužitelja dodani su troškovi s osnova uplaćenog predujma za provođenje očevida u iznosu od 54,64 eura i troškovi sudske pristojbe na tužbu te na rješenje zbog smetanja posjeda u iznosu od po 26,54 eura, pa ukupni tužiteljevi troškovi iznose 1.607,72 eura. Preko dosuđenog iznosa, sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
24. Temeljem svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zaboku 15. prosinca 2025.
Sudac
Nada Mohač
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, Županijskom sudu u Varaždinu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istoga.
Dostaviti:
1. Odvjetničko društvo Pintarić i Srednoselec Pintarić, Zagreb, Jukićeva 36, uz rješenje o pristojbi na rješenje zbog smetanja posjeda
2. Odvjetničko društvo Zečević i dr., Zagreb, Selska cesta 3/1