Poslovni broj: P-458/2025-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Živkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate temeljem zadužnice od 6. ožujka 2019., ovjerene kod javnog bilježnika Bože Miletića sa sjedištem u [adresa], broj OV-1189/2019.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 (petnaest) dana od donošenja presude zajedno sa zateznom kamatom.".

II.) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.277,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 2. listopada 2023. protiv tuženika tvrdi da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji se provodi pred Financijskom agencijom u postupku izravne naplate temeljem zadužnice od 6. ožujka 2019. ovjerene kod javnog bilježnika Bože Miletića pod brojem OV-1189/2019. Pljenidba je nedopuštena iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7.i 9. Ovršnog zakona. Financijska agencija je odredila pljenidbu novčanih sredstava iako za to nema osnove budući da nema nikakvog duga ovršenika prema ovrhovoditelju. Ističe da su tuženik i tužitelj bili u poslovnom odnosu s članovima društva Fremitus d.o.o. PŠ i IŠ. Njihovi odnosi su bili uređeni Ugovorom o prodaji poslovnog udjela u društvu Fremitus d.o.o.. Zagreb, br. ov. OU-533/18 kod javnog bilježnika Bože Maletića od 16. studenog 2018., Zapisnikom o osnivanju javnobilježničkog pologa (deponiranju isprave) broj OU-102/18-1 od 18. svibnja 2018. ovjereno po javnom bilježniku Boži Maletiću. Ugovorom o tajnim članovima u društvu Fremitus d.o.o. od 1. ožujka 2018. i Specijalnom punomoći br. ov. 1152/19 od 4. ožujka 2019. Iz Ugovora o prodaji poslovnih udjela u društvu Fremitus d.o.o. od 16. svibnja 2018. je vidljivo da stranke u ovom postupku kupuju od PŠ i IŠ udjele navedenog društva, dok će učinak prijenosa poslovnih udjela na kupce nastupiti s odgodnim uvjetom kad kupci isplate kupoprodajnu cijenu u iznosu od 500,00 kuna ili smrću prenositelja/prodavatelja. Tužitelj ističe da niti jedan od navedenih uvjeta nije nastupio pa stranke nisu stekle poslovne udjele u društvu Fremitus d.o.o., što je vidljivo iz posebnog izvatka iz sudskog registra. Sukladno prethodno navedenom Ugovoru i njime dogovorenim obvezama sastavljen je i Zapisnik o zasnivanju javnobilježničkog pologa od 18. svibnja 2018. kojim je predmetni ugovor o prodaji udjela deponiran kod javnog bilježnika. Prema Zapisniku javni bilježnik će preuzimatelju izdati ispravi tek po ispunjenju već ranije spomenutih uvjeta iz Ugovora o prodaji poslovnih udjela dok će u suprotnom, ukoliko se navedeni uvjeti ne ispune, uništiti sve dokumente položene kod njega. Navedeni polog je zasnovan do 31. listopada 2030. Konačno, Specijalnom punomoći tuženik daje pravo tužitelju na određena postupanja u njegovo ime i za njegov račun pa tako, između ostalog, da na sebe prenese udjele u društvu Fremitus d.o.o. sa imena tuženika za naknadu od 80.000,00 eura. Međutim, kako tuženik nikada nije stekao navedene udjele jer se nisu ispunili uvjeti iz Ugovora o prodaji poslovnih udjela u društvu Fremitus d.o.o., to iste nije mogao niti prenijeti na tužitelja pa za tužitelja nije nastala obveza plaćanja naknade za prijenos udjela. Iz navedenog proizlazi da je tuženik zlouporabio sredstva osiguranja koju je tužitelj izdao za slučaj neispunjenja obveza prema tuženiku, a koja obveza nije niti nastala budući da nije ispunjen uvjet uz koji se veže ovršna isprava, a to je da tužitelj nije nikada stekao tuženikove poslovne udjele temeljem Ugovora o tajnim članovima društva Fremitus d.o.o. Predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je točno da su stranke sklopile pravne poslove koji se navode u tuži. Međutim, tužitelj zlonamjerno prešućuje činjenicu da to nisu jedini pravni poslovni koji su sklopljeni između stranaka, već su isti dio šireg poslovnog poduhvata. Stranke su zajedno s PŠ, IŠ i ČŠ bili partneri u poslovnom projektu izgradnje postrojenja Termoelektrane Brinje. Taj projekt se realizirao kroz dva trgovačka društva kao nositelja projekta i potrebnih dozvola regulatornih i nadležnih tijela i to trgovačkog društva Depod projekti d.o.o. i Fremitus d.o.o. Depod projekti d.o.o. proizvodi struju parnom turbinom od sagorijevanja drvne mase, a Fremitus d.o.o. od "viška energije od proizvodnje struje" proizvodi drvene palete te tako zaokruženim procesom dobiva dozvolu HERA-e za povlaštenog proizvođača "zelene električne energije". Takva podjela djelatnosti, odnosno iskorištavanje energije je bio uvjet regulatora da se višak topline ne bi ispuštao u atmosferu. Riječ je o "zelenom" projektu koji se sastoji od dva neodvojiva entiteta čiji nositelji su gore navedena društva. Tužitelj je u društvu Depod projekti d.o.o. bio član društva, a tuženik tajni član, a u društvu Fremitus d.o.o. obje stranke su bile tajni članovi, o čemu su sastavljeni posebni ugovori. U jednom trenutku su parnične stranke odlučile povećati svoje udjele i preuzeti veću kontrolu nad projektom u oba društva i to su učinili s dva Ugovora o prodaji poslovnih udjela u društvu Depod projekti d.o.o. i društvu Fremitus d.o.o., oba od 16. svibnja 2018. kojim su od prenositelja PŠ preuzeli određeni broj poslovnih udjela. Ti Ugovori su bili deponirani kod javnog bilježnika s mogućnosti aktivacije do 2030. po ispunjenju dogovorenih uvjeta. Međutim, tijekom 2019. tuženik je ipak odlučio u dogovoru s tužiteljem u potpunosti izaći iz projekta Termoelektrane Brinje sa svojim udjelima u navedenim društvima. U tu svrhu stranke su napravile specijalne punomoći i to jednu za društvo Depod projekti d.o.o. broj OV-152/2019 i drugu za društvo Fremitus d.o.o. broj OV-1154/2019, obje od 4. ožujka 2019. Svrha je bila ista budući je tužitelj temeljem navedenih punomoći bio ovlašten raspolagati tuženikovim udjelima u oba tajna društva, pravima iz Ugovora o prijenosu poslovni udjela deponiranih kod javnog bilježnika i pravima iz Zapisnika o zasnivanju javnobilježničkih pologa. Drugim riječima, tužitelj je stupio u pravni položaj tuženika i mogao je raskinuti, otkazati ili sklopiti dodatke u odnosu na sve ugovore iz predmetne punomoći, ovisno o tome što mu je bilo u interesu, čime je de facto stekao sve ovlasti iz upravljanja predmetnim trgovačkim društvima i projektom u cjelini. Tuženik je time u cijelosti istupio iz projekta. Prava volja ugovornih strana je bila da tuženik izađe iz projekta i prepusti sva svoja prava iz projekta tužitelju za naknadu od 80.000,00 EUR. Taj ustup i plaćanje naknade su osigurane bjanko zadužnicom izdane od strane tužitelja kao dužnika. Tuženik ima informaciju da je tužitelj u odnosu na Depod projekti d.o.o., upravo temeljem takve jedne punomoći poduzeo sljedeće pravne radnje i to raskinuo Ugovor o tajnim članovima društva u Depod projekti d.o.o. i Ugovor o prodaji poslovnih udjela u društvu Depod projekti d.o.o. čime je stekao većinski udio u tom društvu budući je temeljem Ugovora o tajnom društvu njegov udio iznosio svega 20%. Konačno, tužitelj je prodao imovinu Depod projekti d.o.o. društvu BE-TO Brinje d.o.o. za 1.500.000,00 EUR. Tuženik ne raspolaže informacijom da li je tužitelj na jednak način postupio po pitanju Fremitus d.o.o. Međutim, sve i da je točna tvrdnja tužitelja da nikada nije stekao udjele u društvu Fremitus d.o.o., to je potpuno irelevantno jer je tužitelj bio ovlašten autonomno odlučiti koju će pravnu radnju poduzeti gledajući svoj konkretni interes. Tuženik je sva svoja prava iz društva ustupio tužitelju temeljem gore navedene punomoći, a činjenica da tuženik nije na sebe prenio poslovne udjele je irelevantna na dogovorenu naknadu. Predmetna punomoć nije samo ugovor o nalogu iz čl. 763. ZOO- a, već je ugovor o ustupu prava uz naknadu kojom je tuženik sva svoja prava ustupio tužitelju uz naknadu od 80.000,00 eura. Plaćanje navedenog iznosa nije dogovoreno pod odgodnim uvjetom, niti je to bila prava volja ugovornih strana. Ukoliko bi navedenu punomoć sud sagledavao u smislu ugovora o nalogu, tada navedeni iznos od 80,000,00 eura treba sagledati kroz institut naknade štete zbog povrede ugovornih obveza. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je pročitao Ugovor o prodaji poslovnih udjela u društvu Fremitus d.o.o. Zagreb od 16. svibnja 2018. (list 7-11), Ugovor o tajnim članovima društva od 1. ožujka 2015. (list 12-14), Specijalna punomoć OV-1154/19 od 4. ožujka 2019. (list 15-16), Specijalna punomoć OV-1152/19 od 4. ožujka 2019. (list 17-18), Zapisnik o zasnivanju javnobilježničkog pologa (list 19-22), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 23-29), e-mail korespondencija stranaka (list 30), dopis punomoćnika tužitelja upućen tuženiku (list 31-33), Sporazumni raskid Ugovora o tajnim članovima društva od 4. travnja 2019. (list 53-54), Sporazumni raskid Ugovora o prodaji poslovni udjela u društvu Depod projekti d.o.o. (list 55-57), Ugovor o tajnim članovima društva od 22. listopada 2012. (list 60-63), Sporazum Ugovor o ustupanju potraživanja (list 79-80) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka (list 86-89), svjedoka PŠ (list 89-90), IŠ (list 108) te je pročitan spis Ovr-1131/23.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom koji se provodi temeljem Zadužnice koju je tužitelj izdao tuženiku kao osiguranje potraživanja iz ugovora o prijenosu/kupnji poslovnih udjela.

6. Između stranaka nije sporno da su bile u zajedničkom poslovnom poduhvatu izgradnje Termoelektrane Brinje koji se realizirao kroz dva trgovačka društva kao nositelja projekta i to društva Depod projekti d.o.o. i društva Fremitus d.o.o. Nije sporno da je u realizaciji tog projekta sudjelovalo više osoba između kojih je sklopljeno nekoliko ugovora vezanih uz utvrđivanje/mijenjanje njihovih prava u projektu i udjela u društvima. Nije sporno da je tužitelj 2019. preuzeo realizaciju predmetnog projekta koji je u konačnici prodan društvu BE-TO Brinje d.o.o. za iznos od 1.500.000,00 eura.

7. Sporan je sadržaj ugovornih odnosa između stranaka vezano uz preuzimanje prava i udjela u društvu Fremitus d.o.o. koje je osnovano kako bi kroz tvornicu koja proizvodi drvene palete trošilo višak struje koja ostane od proizvodnje u termoelektrani s ciljem da višak energije ne ispušta u atmosferu.

8. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da su u ostvarenju i realizaciji projekta izgradnje Termoelektrane Brinje sudjelovale parnične stranke, PŠ, ČŠ i IŠ,

- da su u svrhu realizacije tog projekta osnovano društvo Depod projekti d.o.o. u kojem je tužitelj zajedno s PŠ bio član društva, a tuženik tajni član i društvo Fremitus d.o.o. u kojem su članovi bili IŠ i PŠ, a parnične stranke su bili tajni članovi,

- da je navedeni projekt započeo 2012. te su svi učesnici sa svojim sredstvima (kapitalom i znanjem) sudjelovali u projektu s različitim udjelima,

- da je ugovorima o tajnim društvima iz 2012. i 2015. regulirano pitanje njihovih ulaganja, prava i udjela u tim društvima,

- da su parnične stranke 2018. odlučile preuzeti veći paket udjela u tim društvima i steći veća upravljačka pravca u projektu što je uobličeno u isprave- dva Ugovora o prodaji poslovnom udjela u društvu Fremitus d.o.o. Zagreb i Depod projekti d.o.o., ovjereni kod javnog bilježnika 16. svibnja 2018. i Zapisnici o osnivanju javnobilježničkog pologa (deponiranju obje isprave) od 18. svibnja 2018,

- da je 2019., sukladno dogovoru svih sudionika u projektu, tuženik preuzeo realizaciju projekta te su u tom smislu sklopljeni ugovori kojima su sudionici prenijeli na tužitelja svoje udjele u društvu, a tužitelj im se obvezao isplatiti ulaganja za što je jamčio zadužnicama,

- da je odnos između tužitelja i tuženika uređen specijalnom punomoći za društvo Depod projekti d.o.o. OV-1152/2019 od 4. ožujka 2019. i Fremitus d.o.o. OV-1154/2019 od 4.ožujka 2019., kojima je tuženik dao ovlast tužitelju za raspolaganjem tuženikovim udjelom u oba tajna društva, za raspolaganjem pravima iz Ugovora o prijenosu poslovnih udjela koji su deponirani kod javnog bilježnika i za raspolaganje pravima iz Zapisnika o osnivanju javnobilježničkih pologa za oba pravna subjekta,

- da je tuženik temeljem navedenih punomoći mogao raskinuti, otkazati ili sklopiti dodatke u odnosu na sve ove pravne poslove čime mu je dana potpuna ovlast upravljanja predmetnim trgovačkim društvima i projektom u cijelosti,

- da je time tuženik izašao iz vlasničke strukture predmetnih društava i prenio upravljačka prava iz projekta na tužitelja,

- da se tužitelj, kao protučinidbu, obvezao platiti tuženiku iznos od 80.000,00 eura kao naknadu za prijenos prava i ovlasti iz društva Fremitus d.o.o.,

- da je tužitelj izdao tuženiku bjanko Zadužnicu broj OV-1189/2019 od 6. ožujka 2019. na iznos od milijun kuna kao osiguranje da će navedena tražbina biti podmirena

- da je tužitelj temeljem punomoći OV-1152/2019 poduzeo pravne poslove u okviru ovlasti koje je dobio od tuženika čime je u cijelosti stekao udjele u društvu Depod projekti d.o.o. koje je prodano kao dio projekta društvu BE- TO Brinje d.o.o. za iznos od 1.500.000,00 eura,

- da je tužitelj iz naknade koju je primio za prodaju projekta obeštetio učesnike projekta u cijelosti za njihova ulaganja u projekt te vratio zajmove koje je primilo društvo Depod projekti d.o.o.,

- da tužitelj nikada na sebe nije prenio udjele društva Fremitus d.o.o. u kojem su do likvidacije tog društva formalni članovi bili IŠ i PŠ,

- da je Ugovorom o tajnim članovima društva od 1. ožujka 2015. koji je sklopljen između parničnih stranaka u ovom postupku, PŠ i IŠ utvrđeno da su IŠ i PŠ članovi društva i to PŠ s udjelom od 95%, a IŠ od 5%, a BŠ i VŠ su tajni članovi, i to svaki s udjelom od 23,75%,

- da je Ugovorom o prijenosu i prodaji poslovnih udjela u društvu Fremitus d.o.o. od 15. svibnja 2018. sklopljenog između PŠ kao prodavatelja, parničnih stranaka kao kupaca i IŠ kao člana društva dogovorena prodaja poslovnih udjela PŠ koje kupuju parnične stranke i to tuženik 38 poslovnih udjela, a tužitelj 19 poslovnih udjela i to svaki za iznos od 500,00 kuna, koji se obvezuju platiti do 31. listopada 2030., time da se prijenos poslovnih udjela odgađa do nastupa uvjeta: isplate kupoprodajne cijene u iznosu od 500,00 kuna za sve poslovne udjele za svakog pojedinog kupca ili smrti prodavatelja,

- da je navedena isprava deponirana kod javnog bilježnika, što je utvrđeno Zapisnikom o zasnivanju javnobilježničkog pologa OU-102/18 od 13. svibnja 2018. kojim je dana ovlast javnom bilježniku da po ispunjenju jednog od uvjeta navedenih u Ugovoru o prijenosu poslovni udjela u društvu Fremitus d.o.o. otpusti iz pologa ispravu podobnu za prijenos poslovnih udjela, a u suprotnom da navedenu ispravu uništi,

- da je nad društvom Fremitus d.o.o. otvoren i zaključen stečaj temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-3465/2021 od 1. veljače 2021. te je društvo brisano iz sudskog registra,

- da je tuženik 21. lipnja 2023. pred Financijskom agencijom protiv tuženika pokrenuo postupak izravne naplate temeljem Zadužnice broj Ov-1189/2019 od 6. ožujka 2019. zahtijevajući isplatu u iznosu od 80.000,00 EUR,

- da je tužitelj kod ovog suda podnio prijedlog za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, i prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava

- da je sud odbio odgodu prijenosa novčanih sredstava i uputio tužitelja da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate iz razloga koje je naveo u žalbi (članak 50. stavak 1. t. 7 i 9. Ovršnog zakona), a koji su istovjetni razlozima koje iznosi u tužbi,

- da je tužitelj podnio tužbu u zakonskom roku.

9. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu u smislu njezine autentičnosti. Temeljem iskaza parničnih stranaka i svjedoka, kao i dovođenjem u vezu svih isprava međusobno, sud je utvrdio pravu volju stranaka sadržanu u navedenim ispravama.

10. U odnosu na iskaze stranaka valja reći da su isti u bitnom suglasni u dijelu kojim opisuju kronologiju događaja vezano uz realizaciju projekta izgradnje termoelektrane Brinje, osnivanje društava nositelja tog projekta, ugovornih odnosa stranaka međusobno i s ostalim sudionicima projekta te u pogledu činjenice da je tužitelj 2019. na sebe preuzeo projekt kojeg je prodao društvu BE-TO Brinje d.o.o. za iznos od 1.500.000,00 EUR. Suglasnost iskaza postoji i u dijelu da su sudionici projekta namireni u pogledu njihova ulaganja u projekt koja im je tužitelj isplatio iz novca koji je ostvario prodajom projekta. Konačno, suglasni su i u pogledu činjenice da su suglasnošću stranaka izdane dvije specijalne punomoći kojom tuženik ovlašćuje tužitelja da u njegovo ime i račun poduzima pravne radnje u svrhu disponiranja ugovorima kojima se uređuju vlasnička/osnivačka i upravljačka prava u društvima Depod projekti d.o.o. i Fremitus d.o.o.

11. Proturječnost iskaza postoji u pogledu činjenice da li su parnične stranke dogovorile prodaju udjela tuženika u društvu Fremitus d.o.o. za iznos od 80.000,00 EUR pa time da li postoji obveza tužitelja da isplati tuženiku naknadu za prenesena prava u društvu. Vezano uz spornu činjenicu, sud je ocijenio istinitim iskaz tuženika da je tužitelju prenio u cijelosti vlasnička i upravljačka prava u projektu te da je u tu svrhu izdao specijalne punomoći s kojima je tužitelj dobio neograničene ovlasti da poduzima pravne radnje kojima će urediti svoju poziciju u pogledu predmetnih trgovačkih društava. Također, sud vjeruje tuženiku da je na opisani način u cijelosti izašao iz projekta pa time i iz vlasničke i upravljačke strukture društava. Takav iskaz tužitelja potvrđuju i iskazi IŠ i PŠ. Osim toga, u tom dijelu je njegov iskaz suglasan i dokumentaciji u spisu iz koje proizlazi da su stranke na isti način uredile i prijenos tuženikovih udjela i prava u društvu Depod projekti d.o.o. Naime, tuženik je izdao tužitelju dvije specijalne punomoći u bitnom sličnog sadržaja kojima je tužitelja ovlastio na poduzimanje pravnih radnje u pogledu uređenja svoje pozicije u odnosu na svako društvo pojedinačno. Pritom nije sporno da je tužitelj iskoristio specijalnu punomoći za uređenje svoje vlasničke i upravljačke pozicije u društvu Depod projekti d.o.o. time što je raskinuo ugovore o tajnom društvu i o prodaji poslovnih udjela u odnosu na to društvo čime je stekao isključivu vlasničku i upravljačku poziciju u istome. Obzirom da je identična punomoć izdana i za Fremitus d.o.o. životno je i logično što tvrdi tuženik da je isključivo o tužitelju ovisilo da li će iste ili slične radnje poduzeti i u odnosu na to društvo radi formalnog preuzimanja tog društva i upisa sebe kao jedinog člana. Nije uvjerljiv iskaz tuženika da je prodaja prava u društvu dogovorena pod odgodnim uvjetom jer nastup tog uvjeta ni na koji način nije ovisio o tuženiku. Osim toga, tuženik je davanjem specijalne punomoći ovlastio tužitelja na poduzimanje svih radnji vezano uz njegova prava u društvu pa je isključivo o volji tužitelja ovisilo da li će te ovlasti i konzumirati. Činjenica da isti nije poduzeo nikakve radnje po specijalnoj punomoći ne utječe na pravo tuženika da naplati svoj izlazak iz projekta za ugovorenu naknadu. Pritom valja reći da sudu nije logično da bi tuženik ugovorio naknadu za prijenos prava udjela u društvu pod uvjetom da tužitelj izvrši formalni prijenos udjele na sebe u sudskom registru budući da je taj upis izvan njegovih ingerencija jer ni sam nije formalno upisan kao član društva. Stoga je sudu logičan i na dokumentaciji utemeljen iskaz tuženika da je isti izdavanjem dvije punomoći u cijelosti na tužitelja prenio svoja prava u projektu time da je za istup iz društva Fremitus d.o.o., ugovorio naknadu od 80.000,00 EUR. To dodatno potvrđuje i činjenica da je tužitelj izdao tuženiku zadužnicu kao sredstvo osiguranja navedene tražbine. Razlog zbog kojeg tužitelj nastoji uvjeriti sud u drugačiji sadržaj ugovornih odnosa sud vidi u tome što je društvo Fremitus d.o.o. postalo bezvrijedno nakon što isto nije prodano u paketu s projektom izgradnje termoelektrane Brinje d.o.o. jer je BE- TO imalo vlastitog „potrošača topline“. Nakon što se pokazalo da prodaja projekta neće obuhvaćati i društvo Fremitus d.o.o. tužitelj je odustao od prijenosa udjela na sebe jer za to nije imao imovinski interes. Paušalan je iskaz tužitelja da je dogovor stranaka bio da će predmetna naknada biti isplaćena isključivo za slučaj da navedeno društvo bude prodano u sklopu projekta budući da to nije nigdje naznačeno u dokumentaciji, niti to proizlazi iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku. Stoga sud smatra da je tuženik preuzimanjem projekta u cijelosti preuzeo na sebe poslovni rizik da će prodati i unovčiti oba društva nositelja projekta, a da je isplata naknade tuženiku dogovorena bezuvjetno, samo temeljem činjenice da je tuženik izašao iz projekta i prenio sva svoja prava tužitelju. Konačno, sud vjeruje tuženiku da stranke nisu dogovorile neki posebni rok za isplatu naknade za prijenos udjela jer isto proizlazi i iz specijalne punomoći gdje se samo ugovara obveza isplate naknade bez navođenja roka do kojeg se obveza treba izvršiti.

12. Iz utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio da je između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji tuženikovih prava u društvu Fremitus d.o.o. koje je tuženik stekao Ugovorom o tajnom društvu, a za koja prava mu se tužitelj obvezao isplatiti naknadu u iznosu od 80.000,00 EUR. Tuženik je u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora time što je tužitelju izdao specijalnu punomoć kojom ga je ovlastio na poduzimanje radnji radi ostvarenja prava iz Ugovora o tajnom društvu. S druge strane, tužitelj nije ispunio svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene koju je dužan platiti temeljem obveze preuzete Ugovorom o kupoprodaji (članak 376. stavak 1 i 2 ZOO-a). Nije od utjecaja činjenica da je navedeno društvo nakon sklapanja ugovora otišlo u stečaj te da je likvidirano budući da kupac snosi rizik propasti stvari (ili prava) ukoliko stvar propadne nakon predaje stvari/prijenosa prava. Budući da je do stečaja i likvidacije društva došlo nakon prijenosa tuženikovih prava na tužitelja (2021.) iz razloga jer tužitelj nije uspio isto prodati trećemu u okviru projekta pa je isto izgubilo svoju tržišnu vrijednost, to činjenica naknadnog stečaja i likvidacije društva ne utječe na obvezu tužitelja da tuženiku isplati predmetnu naknadu. Budući da u ugovoru nije dogovoren određeni rok iza ispunjenje tužiteljeve obveze, obveza je dospjela najkasnije kad je tuženik podnio dopis tužitelju kojim ga poziva na ispunjenje obveze

(članbak 173. stavak 3. ZOO-a)

13. Dakle, imajući u vidu sve gore navedeno, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim. Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik ima tražbinu prema tužitelju i da je ovlašten tražiti njeno ispunjenje od tužitelja. Stoga ne postoje žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24-dalje: OZ) pa je tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tuženika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR. Stranke su se na ročištu 11. studenog 2025. suglasile da vrijednost predmeta spora iznosi 80.000,00 EUR.

15. Tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 8.277,50 EUR, a isti se odnosi na sastav odgovora na tužbu od 13. prosinca 2023. u iznosu od 602 boda (Tbr.7/1), zastupanja na ročištima 25. ožujka 2024., 10. rujna 2024. i 13. siječnja 2025., u iznosu od 602 boda za svako (Tbr. 9/1), zastupanja na ročištu 18. veljače 2025. i 29. studenog 2024. u iznosu od 301 bod (Tbr. 9/2), sastava žalbe u iznosu od 301 bod (Tbr. 10/1), uvećano za PDV.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave ove odluke.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika