Poslovni broj:P-960/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grifon Grad d.o.o. iz Velike Gorice, Ulica Andrije Kačića Miošića 27, OIB 29357419742, zastupanog po punomoćnici Neli Šuši, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, radi stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 29. listopada 2025., a u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Krešimira Rastije, odvjetnika iz Osijeka i punomoćnika tuženika Martinu Liović Čavajda, odvjetnicu iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 30.000,00 eura (slovima: tridesettisućaeura) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću:

- na iznos od 9.500,00 EUR počevši od 1. svibnja 2011., pa do isplate,

- na iznos od 500,00 EUR počevši od 1. svibnja 2011., pa do isplate,

- na iznos od 15.000,00 EUR počevši od 16. svibnja 2011., pa do isplate,

- na iznos od 5.000,00 EUR počevši od 9. lipnja 2011., pa do isplate,

po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.755,96 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 30. travnja 2011., sklopljen Ugovor o zamjeni nekretnina između tuženika i tužitelja, na način da tuženik preda u vlasništvo tužitelju poseban dio nekretnine koji će se upisati kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to stan broj IV na 2. katu, površine cca 65 m2, i sve potkrovlje koje je povezano sa stanom broj IV, korisne površine 40 m2, sveukupno 105 m2, i jedno parkirno mjesto te svu okućnicu iza zgrade u sjevernom dijelu zgrade površine cca 120 m2, koji prostor će se odrediti etažnim elaboratom, a koji prostor je opisan u članku 1. stavak 1. Ugovora o zamjeni. Tužitelj je bio dužan predati u vlasništvo tuženiku dio nekretnine i to stan upisan kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], opisan člankom 1. stavak 2. Ugovora o zamjeni kao dvosoban stan na I katu, površine 48,41 m2, i uređeno potkrovlje iste površine. Tužitelj je bio obvezan sukladno članku 2. Ugovora o zamjeni, za razliku u vrijednosti nekretnina platiti tuženiku iznos od 34.500,00 eura, te postaviti grilje na prozore zgrade u [adresa], na adresi [adresa], i dati založno izvješće i svu potrebnu tehničku dokumentaciju radi ishođenja uporabne dozvole. Tako je sukladno odredbi članka 4. Ugovor o zamjeni nekretnina tužitelj zastupan po tada zakonskom zastupniku ovlaštenoj osobi ŽF iz [adresa] odmah danom sklapanja Ugovora o zamjeni nekretnina predao tuženiku na ime razlike vrijednosti nekretnina koje se zamjenjuju iznos od 9.500,00 eura, a koji primitak je tuženik potvrdio potpisom Ugovora o zamjeni nekretnina. Dana 15. svibnja 2011., tužitelj je uplatio tuženiku daljnji iznos od 15.000,00 eura, dok se preostali iznos obvezao uplatiti po preuzimanju stana koji je predmet zamjene, odnosno po ishođenju uporabne dozvole za zgradu u kojoj se nalazi stan koji je tužitelj bio obvezan steći temeljem ugovora o zamjeni, a koji primitak je tuženik potvrdio potpisom na stranici 2. Ugovora o zamjeni nekretnina. Tužitelj je platio i naknadu za izvršene usluge Agenciji Qualitas d.o.o. Bakar u iznosu od 500,00 eura, a sa čime se suglasilo društvo Qualitas d.o.o. i tuženik, a koji iznos se prema dogovoru između tužitelja i tuženika uračunava u iznos koji je tužitelj bio dužan platiti tuženiku temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina. Nadalje, tužitelj je dana 8. lipnja 2011., platio tuženiku temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina preostali iznos od 5.000,00 eura. Do podnošenja tužbe Ugovor o zamjeni nekretnina nije realiziran, odnosno vlasništvo nije preneseno kako je to ugovoreno Ugovorom o zamjeni nekretnina. Tužitelj nije stekao nekretninu iz članka 1. Ugovora o zamjeni nekretnina ali je naprotiv ispunio sve ugovorne obveze i isplatio tuženiku iznos od 30.000,00 eura. Kako je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika i tuženik stekao korist s osnove Ugovora o zamjeni nekretnina, a kojem se pravna osnova nije ostvarila, pa je tuženik sukladno odredbama članka 1111. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti tužitelju s osnova stjecanja bez osnove primljeni iznos od ukupno 30.000,00 eura. S obzirom da tuženik boravi u inozemstvu, a što je razvidno iz dopisa MUP PU Osječko-baranjska, PP Beli Manastir, a nema punomoćnika u RH i dostava se ne može obaviti, to predlaže da se tuženiku sukladno članku 84. stavak 2. točka 5. Zakona o parničnom postupku, postavi privremeni zastupnik. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva pobliže opisanog pod I/izreke presude, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-491/2016-13, od 13. prosinca 2016., tuženiku je postavljen privremeni zastupnik u osobi Berislava Krnica, odvjetnika iz Osijeka, budući je nepoznato boravište tuženika i budući bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika trajao dugo tako da bi za stranku mogle nastati štetne posljedice, te je objavljen oglas u Narodnim novinama broj 8, od 27. siječnja 2017.

3. Privremeni zastupnik tuženika u odgovoru na tužbu protivi se tužbi tužbenom zahtjevu u cijelosti jer smatra da tužitelj nema pravo na potraživanje novčanog iznosa od 30.000,00 eura. Tuženik ističe da je ugovorna obveza tužitelja glasila na isplatu iznosa od 34.500,00 eura, a tužitelj umjesto tog dugovanog iznosa isplatio 30.000,00 eura, dakle svoju ugovornu obvezu nije ispunio u cijelosti, a ujedno ju je i neuredno ispunjavao, imajući u vidu ugovoreni rok za isplatu naveden u članku 4. Ugovora o zamjeni nekretnina. Također postavljanje grilja na prozore zgrade u [adresa] te davanje završnog izvješća i sve potrebne tehničke dokumentacije radi ishodovanja uporabne dozvole isto tako kao i dio ugovorne obveze na strani tužitelja nije izvršeno, a što je jedan od osnovnih preduvjeta za kasniju evidenciju građevine u Katastru i Zemljišnim knjigama, podredno stjecanje prava vlasništva. Tuženik napominje i da ugovorne strane ovdje tužitelj i tuženik, nisu ovjerile svoje potpise na Ugovoru o zamjeni nekretnina, a što je preduvjet za provedbu predmetnog ugovora u pravnom prometu. Opreza radi stavlja i prigovor zastare jer je protekao opći zastarni rok od 5 godina. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Privremeni zastupnik tuženika je podneskom od 29. lipnja 2017., izvijestio sud da je poznata adresa tuženika koji se nalazi u Austriji, u [adresa], te predlaže da ga se razriješi dužnosti privremenog zastupnika uz naknadu troška za do sada obavljene radnje.

5. Podneskom od 12. srpnja 2017., tužitelj je po punomoćniku izvijestio da nije došlo do mirnog rješenja spora između tužitelja i tuženika, te je ostao kod svih navoda iz tužbe, budući je potpuno jasno kako je osnova otpala te se radi o stečenom bez osnove, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a. Tužitelj dostavlja Sporazumni raskid Ugovora o zamjeni nekretnina, od dana 16. travnja 2015., te Jednostrani raskid Ugovora o zamjeni nekretnina od strane tužitelja koji datira još od 17. travnja 2015., a iz kojeg je razvidno da je tužitelj u više navrata pokušao ostvariti kontakt sa suprotnom stranom, te završiti započeto. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelj ističe kako zastarni rok s osnova stečenog bez osnove iznosi 5 godina.

6. Podneskom od 31. srpnja 2017., tuženik po punomoćniku prvenstveno ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, te podredno osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Točno je da je 30. travnja 2011., zaključen Ugovor o zamjeni nekretnina gdje je nejasno tko su ugovaratelji i koji ugovaratelj mora što ispoštovati, pa se tako na strani ČF spominje njegova firma Marmex Product International, kao obveznik predaje stana iz predmetnog ugovora, a na drugoj strani u članku 1. stavak 2. Grifon Grad d.o.o., odnosno MF se obvezuje predati stan u [adresa], dok u članku 2. istog ugovora Grifon Grad, odnosno ŽF se obvezuje isplatiti iznos od 34.000,00 eura te postaviti grilje na prozore zgrade u [adresa]. Člankom 4. se priznaje primitak iznosa od 9.500,00 eura, od ŽF, a ostatak iznosa tuženik nije nikada primio. Ugovor o zamjeni nekretnina nije realiziran jer je tvrtka Marmex Product International otišla u stečaj, a stan u [adresa] je uvršten kao vlasinštvo tvrtke u stečaju. Stan u [adresa] također nije predan tuženiku, već ga je ŽF kao stvarni vlasnik istog prenio formalno na LF, i oduzeo posjed tuženiku na nezakonit način. Iz tog razloga ČF je ustao tužbom za smetanje posjeda protiv ŽF koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Krku, pod poslovnim brojem Psp-71/2017. BF je na Trgovačkom sudu u Rijeci podnio tužbu protiv stečajne mase iz Marmex Product International u stečaju, jer mu je prijavljena tražbina u cijelosti odbijena i spor se vodi na Trgovačkom sudu u Rijeci pod brojem P-823/2016. Iz spisa Trgovačkog suda u Rijeci broj St-209/2014, razvidno je da je stan u [adresa] bio u vlasništvu stečajne mase Marmex Product International d.o.o. Rijeka, a ne ČF kao fizičke osobe, a taj stan je Grifon Grad kupio u stečajnom postupku, što je nesporno. U sudskom sporu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod brojem P-823/2016, između tužitelja Grifon Grad d.o.o. i tuženika Marmex Product International d.o.o. Rijeka, radi isplate po osnovi Ugovora o izvođenju radova isticanog u Ugovoru o zamjeni nekretnina, a koji je predmet ovog spora, tužitelj izgubio spor na način da je odbijen njegov tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 69.517,07 kuna. Dakle, tužitelj vodi spor radi iste činjenične i pravne osnove protiv stečajne mase tvrtke Marmex Product International. Tužitelj je u saznanju svega toga u konačnici otkupio u stečaju stan koji je trebao uzeti u zamjenu što ukazuje da je tužitelj bio dobro upoznat sa situacijom, te da do stvarne realizacije ugovora i preuzetih obveza nije niti moglo doći. Evidentno je da je tuženik bez valjane pravne osnove ustao ovom tužbom, jer on nije niti mogao ispuniti činidbu predaje stana u [adresa], a iz svega navedenog očito je da je to bio upravo ŽF, kao fizička osoba koji je bio stvarni vlasnik stana u [adresa] i koji je isplatio tuženiku iznos pri sklapanju Ugovora o zamjeni nekretnina, on također nije omogućio tuženiku upis prava vlasništva jer nije bio upisani vlasnik, a dao je Tabularnu izjavu nakon čega je taj stan ponovo otuđio i oduzeo tuženiku posjed. Dakle, tužitelj nije aktivno legitimiran, kao što nije niti pasivno legitimiran ČF jer je stan u [adresa] imovina tvrtke, a ne fizičke osobe ČF. Tuženik je stan u [adresa] uživao na način da ga je koristio kao apartman za odmor u kojem je boravio tijekom ljetnih mjeseci, sve od zamjene pa do svibnja 2017., kada ga je ŽF nasilno iselio, oduzeo mu privatne stvari i namještaj. Iz svega navedenog razvidno je da je Ugovor o zamjeni zaključen između ŽF i tvrtke u vlasništvu ČF Marmex Product International d.o.o., te da ČF nema nikakvih dugovanja prema tvrtki Grifon Grad ali ima u svakom slučaju potraživanja naknade štete, kako prema tvrtki, tako i prema ŽF.

7. Očitujući se na navode punomoćnika tuženika tužitelj po punomoćniku podneskom od 11. rujna 2017., navodi da je podnesak tuženika nejasan, konfuzan i u potpunosti proturječan. Tužitelj ističe da tuženik priznaje da je primio novac od tužitelja u ukupnom iznosu od 30.000,00 eura, te da je Ugovor o zamjeni nekretnina raskinut, odnosno da je osnova otpala, slijedom čega su ispunjene okolnosti iz članka 1111. stavak 3. ZOO-a, što tuženik sam priznaje u navedenom podnesku. Tužitelj navodi da sudski spor pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-823/2016, je tužitelj pokrenuo po osnovi računa i Ugovora o izvođenju radova, a ne po osnovi Ugovora o zamjeni nekretnina, pa stoga ne postoji ni litispendencija jer nema niti identiteta stranaka niti ima identiteta zahtjeva U pravnoj stvari radi smetanja posjeda koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, pod poslovnim brojem Psp-71/2017, tuženik je odbijen s prijedlogom za izdavanje privremene mjere, a što je i očekivano iz razloga jer je i on sam priznao da nije u posjedu predmetne nekretnine.

8. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: Ugovor o zamjeni nekretnina sklopljen 30. travnja 2011., između ČF s jedne strane i Grifon Grad d.o.o. s druge strane; aktivni povijesni E-izvadak iz sudskog registra za tužitelja; Potvrdu od 15. svibnja 2011., o isplati 15.000,00 eura; Potvrdu od 8. lipnja 2011., o isplati 5.000,00 eura; zk. izvadak Općinskog suda u Rijeci, ZK Odjel Crikvenica, od 28. travnja 2016., za nekretnine u k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s određenim omjerima, [broj poduloška], 5.-ta etaža 265/1000, broj uloška [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, i to stan broj S4 na 2. katu, površine cca 63,67 m2, i sve potkrovlje koje je povezano sa stanom broj 4, korisne površine 43,16 m2, i pripadajuće parkirno mjesno P2 površine 12,50 m2, na kojim nekretninama je kao vlasnik upisan PF; z.k. izvadak Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, od 28. travnja 2016., k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s određenim omjerom, [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, površine 538 m2, i to 4. etaža 30/100, suvlasničkog dijela stan broj 4., na I katu, ukupne površine 47,39 m2, parkirni prostor PM4, u površini od 11 m2, vlasništvo MF; Sporazumni raskid Ugovora o zamjeni nekretnina od dana 16. travnja 2015.; Jednostrani raskid Ugovora o zamjeni nekretnina od dana 17. travnja 2015.; Tužbu od 22. studenog 2016., tužitelja Grifon Grad d.o.o. protiv tuženika Marmex Product International, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine; presudu i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj 4.P-823/2016-16, od 29. studenog 2017., kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i odbijeno sudjelovanje ČF kao umješača na strani tuženika; spis Trgovačkog suda u Rijeci broj St- 209/2014 i spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u krku, broj Psp-71/2017, no navedeni spisi nisu u direktnoj vezi sa tužbenim zahtjevom tužitelja, već se isti odnose na smetanje posjeda i skraćeni stečaj; Zamolbenim putem saslušao svjedoke IF, VF i ŽF, na zapisniku od 22. studenog 2018., pred Općinskim sudom u Rijeci; saslušao svjedoka AF i tuženika u svojstvu stranke na ročištu od 25. travnja 2018.; Potvrdu o primitku 5.000,00 eura od 8. lipnja 2011., u originalu; proveo grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Davoru Butorcu iz Zagreba i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 13. siječnja 2023., prema kojem mišljenju je ČF sigurno autor potpisa koji se nalazi ispod rukom pisanog teksta na Ugovoru o zamjeni nekretnina od 30. travnja 2011. i saslušao vještaka na ročištu od 11. svibnja 2023.; Izvršio uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka od11. svibnja 2023., iz koje je utvrđeno da ČF dolazi u obzir kao autor potpisa na Potvrdi od 8. lipnja 2011.; izvršio uvid u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj Psp-71/2017 i spis Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-209/2014.

9. Iz iskaza svjedoka IF saslušanog pred Općinskim sudom u Rijeci dana 22. studenog 2018., slijedi da ČF poznaje od prije ali ga je bolje upoznao 2011., kada ga je ČF zamoli oda mu nađe nekoga tko bi umjesto njega završio građevinske radove na nekretnini u [adresa], budući njegova tadašnja firma to više nije bila u mogućnosti. Budući je svjedok poznavao ŽF, z.z. tužitelja Grifon Grad istog je upitao da li bi on, odnosno njegova firma, preuzeo taj posao, a nakon što je ŽF osobno otišao u [adresa] i vidio tu nekretninu izjavio je svjedoku da bi on to preuzeo. Svjedok je tada upoznao sve uključene i to ČF, ŽF zajedno s investitorom VF, a svjedok je imao ovlaštenje ČF da između njih posjeduje u vezi te nekretnine i izvođenja građevinskih radova, pa je upravo svjedokova firma Qualitas d.o.o. i zaključila Ugovor o zamjeni nekretnina. Kako ČF u to vrijeme nije imao novca da plati građevinske radove koje je izveo ŽF odnosno Grifon Grad d.o.o., isti su između sebe zaključili spomenuti Ugovor o zamjeni nekretnina, koji je svjedok osobno napisao. Tim ugovorom su zamijenili nekretnine i to ČF nekretninu u [adresa], koju je dobio u dogovoru s investitorom VF, a koje nekretnine u tom trenutku ČF još uvijek nije bio vlasnik, budući je VF odbijao prenijeti vlasništvo do konačnog završetka svih radova. S druge strane ŽF je u zamjenu dao manju nekretninu na [adresa], Otok Krk, a obzirom na razliku kvadrature i duga ŽF se obvezao ČF isplatiti novčani iznos od preko 30.000,00 eura. Taj stan na Krku bio je u vlasništvu jedne gospođe čije se ime spominje u ugovoru, a koja je živjela u inozemstvu i ovlastila ŽF da s istom raspolaže. U trenutku zaključenja Ugovora o zamjeni nekretnina ŽF je osobno ispred svjedoka izbrojao i dao ČF iznos od 10.000,00 eura, odnosno 9.500,00 eura i iznos od 500,00 eura na račun provizije svjedoka u posredovanju između njih. Obveznik te provizije svjedoku je upravo bio ČF ali su se u međuvremenu dogovorili da će umjesto ČF platiti ŽF, a istome se to odbiti od ukupnog duga. Svjedok je ovu isplatu osobno vidio, budući je istoj prisustvovao, a u odnosu na kasnije isplate nije ih osobno vidio ali mu je o tome pričao ŽF kada su se sreli, te rekao svjedoku da je ČF opet dao neke novce, a koliko točno, kada i gdje svjedok ne zna, niti se interesirao. ŽF je rekao svjedoku da trena isplatiti ukupan iznos od preko 30.000,00 eura, ali da su se ŽF i ČF dogovorili da to bude ukupan iznos od 30.000,00 eura. ČF je inzistirao na isplatama na ruke, a ne na račun njegovog trgovačkog društva. ČF je živio u inozemstvu pa je s njim bilo teško komunicirati i sjeća se da ga je jednom nazvao telefonom kojom prilikom nisu govorili o nikakvim novčanim isplatama. Nakon oko 2 godine od sklapanja Ugovora o zamjeni nekretnina zaključen je i Sporazumni raskid Ugovora o zamjeni nekretnina, kojeg je također sastavio svjedok i napisao, a kojem je osobno nazočio ŽF, dok ČF nije, ali svjedok je istom bio nazočan kao njegov punomoćnik. Do sporazumnog raskida je došlo zbog činjenice što ČF nije ispoštovao obvezu, naime isti nije postao vlasnik predmetnog stana jer je nad njegovom firmom u međuvremenu otvoren stečajni postupak pa je ta nekretnina ušla u stečajnu masu gdje je taj isti stan na licitaciji kasnije i otkupio ŽF. Na konkretan upit z.z. tužitelja da li je ČF išta dao Grifon Č ili ŽF, svjedok je iskazao da nije.

10. Iz iskaza svjedoka VF slijedi da su on i njegov sin PF zajedno gradili kuću u [adresa] na adresi [adresa], a kao izvođača radova angažirali su Marmex Product International d.o.o., vlasnika ČF, te su s istim zaključili Ugovor o građenju i dogovorili da umjesto isplate istome u toj istoj nekretnini pripadne jedan stan, a to je upravo stan iz Ugovor o zamjeni nekretnina broj 4, površine cca 105 m2. Radovi su se izvodili, kuća se napravila, te je preostalo izvesti još neke građevinske radove kako bi se mogla napraviti sva potrebna dokumentacija za tehnički prijem radi dobivanja uporabne dozvole. Svjedok je bio izričit u tome da se vlasništvo nad predmetnim stanom neće prenijeti dok radovi ne budu završeni, dok se ne dobije uporabna dozvola i provede postupak etažiranja. Jednom prilikom osobno ga je pozvao ČF na sastanak na kojem je bio i ŽF kao predstavnik Grifon Grada d.o.o., kojom prilikom mu je ČF prvi puta rekao da on nije u mogućnosti završiti radove na kući te d ase s ŽF dogovorio da će upravo ŽF sa svojom firmom završiti sve radove za tehnički prijem, a svjedok nije imao ništa protiv tog dogovora, budući mu je bilo u interesu da se kuća završi. Tom prilikom ŽF i ČF su obavijestili svjedoka da su se između sebe dogfovorili oko zamjene dviju nekretnina i to upravo ovog stana u [adresa] kojeg bi ČF zamijenio za nekretninu u [adresa], Otok Krk, a da će ŽF još ČF isplatiti nekakav novčani iznos na ime razlike. Odnosi između ČF i ŽF svjedoka nisu interesirali ali je obojici ponovio da stan neće prepisati dok sve ne bude gotovo. Nakon završetka građevinskih radova i dobivanja uporabne dozvole i etažiranja tvrtka ČF Marmex Product International u međuvremenu odlazi u stečaj. Svjedoka je osobno kontaktira i nazvao ČF te mu je jednom prilikom rekao da će svjedoku dati nalog da vlasništvo tog stana prebaci na treću osobu, na što mu je svjedok odgovorio da je Ugovor o građenju zaključio s Marmex Product International d.o.o., te da vlasništvo stana može prebaciti isključivo na tu firmu. Upravo je do toga i došlo, sve se dogovorilo sa stečajnom upraviteljicom te je taj stan ušao u stečajnu masu. Svjedoku ništa nije poznato o bilo kakvim novčanim isplatama između ŽF i ČF. Svjedok se ne može sjetiti koliki je vremenski period prošao od upoznavanja do izdavanja uporabne dozvole, no međutim od strane Grifon Grada je sve napravljeno i izvršeno kako treba, no nakon toga su se pojavile reklamacije, a svjedok je inzistirao da iste sanira i popravi ČF, budući je on glavni izvođač radova.

11. Iz iskaza svjedoka ŽF slijedi da je putem svjedoka IF stupio u kontakt sa ČF, te nakon što je vidio nekretninu u [adresa] odlučio završiti građevinske radove na istoj i ishoditi dokumentaciju za uporabnu dozvolu. ČF nije bio u mogućnosti završiti sve do kraja iz razloga što njegova firma Marmex Product International d.o.o. nije imala potreban certifikat za dobivanje uporabne dozvole, dok svjedokova je, te je to bio jedan od razloga angažmana svjedoka, a isto tako u razgovorima s ČF je saznao da je ČF gradnje kuće u [adresa] previše iscrpila te da je u istu previše investirao i više nije imao novca pa su iz tog razloga zaključili Ugovor o zamjeni nekretnina koji je sastavio IF. Kako je svjedok imao stan u [adresa] na Krku, koji nije bio prepisan na njegovo ime, a ČF je pripadalo pravo na stan u [adresa], svjedok i ČF su se dogovorili o zamjeni, s tim da će svjedok na ime razlike CF isplatiti novčani iznos prema dogovoru od 32.000,00 eura. Odmah tom prilikom sklapanja ugovora svjedok je isplatio CF ukupno 10.000,00 eura. Iznos od 500,00 eura, je osobno isplatio u jednoj novčanici, dok je ČF iznos od 9.000,00 eura isplaćen u kunama po srednjem tečaju HNB-a o čemu ima dokument. Nakon 7 do 8 dana ČF isplaćuje iznos od 15.000,00 eura u eurima i to je bilo u stanu u [adresa]. Tome je bio nazočan ČF i njegova prijateljica te je svjedoku ČF na ugovoru primitak navedenog iznosa i potpisao. Nakon toga opet 7 do 8 dana ČF je isplatio i zadnji iznos od 5.000,00 eura, a našli su se na benzinskoj pumpi na Jadranovu, te mu je Milan ČF to potvrdio potpisom u svjedokovom rokovniku. Tom prilikom su se dogovorili da svjedok neće isplatit ČF daljnji iznos od 2.000,00 eura, zbog nekih njihovih dogovora oko preuzimanja vrata koja su bila loše kvalitete pa su zbog toga korigirali cijenu. Nakon svih ovih isplata VF zove ČF zbog reklamacije, budući je na kući popucala fasada. VF je vrlo principijelan čovjek te je bio izričit u tome da mu fasadu popravi isključivo ČF, odnosno njegova firma s kojom je on zaključio ugovor. Upravo je ovo razlog tolikog prolongiranja čitave stvari, pa iako je svjedok VF nudio da mu sve to popravi, isti je bio izričit da to mora biti strana koja je s njim zaključila ugovor. ČF je sav ovaj novčani iznos dobivao na ruke, a ne preko računa firme te je u razgovoru znao reći da je njemu firma i previše dužna te da će on to nekakvim cesijama uvesti u računovodstvo. U svezi raskida predmetnog ugovora svjedok navodi da je do toga došlo kada su shvatili da je firma Marmex Product International brisana iz sudskog registra, a isti raskid je sastavio IF kojemu je ČF dao punomoć i koji je potpisao umjesto ČF, a svjedok ga je potpisao sa svoje strane. Na upit punomoćnika tužitelja da li je prilikom razgovora sa stečajnom upraviteljicom Marmex Product International d.o.o., iznos od 30.000,00 eura ikada unesen u poslovne knjige društva, ista je odgovorila da nije, te da će svjedok to eventualno morati potraživati privatno.

12. Iz iskaza svjedokinje AF slijedi da je s tuženikom u vezi 12 godina, tako da joj je poznato da je tuženik s tužiteljem zaključio Ugovor o zamjeni nekretnina. Ne sjeća se točno koliko je dogovoreno da će tuženik tužitelju isplatiti na ime razlike vrijednosti tih predmetnih nekretnina iz Ugovora o zamjeni. Poznato joj je da je ŽF isplatio samo 9.500,00 eura i to odmah po potpisivanju tog Ugovora, jer je tada bila prisutna ona, ŽF i ČF, a misli da je bilo dogovoreno da će ŽF vlasnik građevinske firme Grifon Grad isplatiti tuženiku na ime razlike vrijednosti negdje oko 40.000,00 eura. Na Ugovoru je navedeno da je ŽF isplatio tuženiku 9.500,00 eura, a 25.000,00 eura što je navedeno u članku 4. tog Ugovora, nije nikada isplatio. Ono što je dopisano na Ugovoru da je tuženik primio još 15.000,00 eura, dana 15. svibnja 2011., je netočno, jer je to dopisano odnosno falsificiran je potpis tuženika jer iz originala Ugovora je razvidno da na originalu ugovora ne piše ništa, a tuženik je prijavio krivotvorenje isprava na Ugovoru i svi dokumenti su predani odvjetnici u Rijeci. BF je na objektu u [adresa] na otoku Krku trebao još izvršiti neke građevinske radove i to napraviti stepenice, grilje, vrata na kupatilu, a to je bilo mimo te svote koja je bila dogovorena prilikom zamjene. Kad god su razgovarali ŽF i tuženik, ŽF je uvijek govorio da ne može trenutno isplatiti razliku jer ima obaveza i nikada nije isplatio tu razliku koju se obvezao platiti. ŽF je negdje prije 2 godine provalio u stan u [adresa] i prodao ga trećoj osobi, s tim da su tamo ostale sve njihove stvari, osobni dokumenti kao i dokumenti od firme. ČF, njegova tvrtka Marmex Product International, a niti svjedokinja nisu bili upisani kao vlasnici stana u [adresa], iako su ga dobili u zamjeni i kompletno opremili namještajem. Stan u [adresa] je bio vlasništvo firme "Marmex", koja je bila u vlasništvu ČF. Svjedokinja ne zna kako je ŽF odnosno njegova tvrtka Grifon Grad stekao vlasništvo nad stanom u [adresa] i kako je prodao taj stan u [adresa] nekoj trećoj osobi, budući nije bio vlasnik istog. Stan u [adresa] je prodan gospođi LF, koja se spominje u tom objektu dok oni još nisu zaključili Ugovor o zamjeni i to kao vlasnica, a ona je od 2008. godine na istoj adresi kao i firma ŽF i to u [adresa], a sada se navodi kao kupac stana u [adresa]. Također LF iz [adresa], je dala specijalnu punomoć ŽF da taj stan u [adresa] može i prodati, odnosno dala mu je punomoć za sve radnje u vezi tog predmetnog stana. Još uvijek se vodi sudski postupak radi prisilnog iseljenja iz nekretnine. Tuženik i ŽF su redovno kontaktirali ili putem mailova ili putem telefona ili osobno sve do nedavno odnosno dok nije pokrenut ovaj postupak, a čak su i tijekom ovog postupka pokušavali naći neki kompromis. Ne zna kada je taj Ugovor raskinut. Punomoćnik tužitelja je stavio primjedbu na iskaz svjedoka da je isti neistinit u cijelosti i usmjeren na pogodovanje izvanbračnom suprugu odnosno ovdje tuženiku, a posebno u dijelu gdje isti navodi da je dogovor bio isplata dodatnih 40.000,00 eura, obzirom da je iz materijalnih dokaza i iskaza svjedoka vidljivo da je riječ o drugom iznosu, također u dijelu gdje ista navodi da je bila prisutna prvoj primopredaji novca u iznosu od 9.500,00 eura, koliko je predano ČF i to u [adresa] na otoku Krku, obzirom da je iz iskaza svjedoka, iskaza tužitelja te potpisanog Ugovora vidljivo da je kod prve isplate navedenog iznosa bio prisutan IF, a da je tek druga isplata izvršena na otoku Krku, na [adresa], u prisustvu svjedokinje. Povodom primjedbi punomoćnika tužitelja svjedokinja je u cijelosti ostala kod svog iskaza.

13. Iz iskaza tuženika ČF slijedi da je već 40 godina na radu izvan RH i to u Austriji i Njemačkoj i želio je uložiti novce i nešto sazidati u RH, na moru. Njegova firma Marmex, odnosno on kao vlasnik firme, stupili su u kontakt s VF i na temelju ugovora s istim stekao je pravo na stan od 105 m2, koji je gradila njegova firma, a ta nekretnina se sastojala od 6 apartmana i to je bilo negdje oko 2009. VF je bio investitor, s kojim je tuženikova firma imala sklopljen Ugovor o izgradnji. Taj objekt u [adresa] je bio otprilike 90% završen, a obzirom da tuženik više nije imao dovoljno sredstava, preko jednog inženjera iz [adresa], stupio je u kontakt s ŽF i to u travnju 2011., gdje su definirali obveze, nakon čega su sklopili Ugovor o zamjeni. ŽF je vidio tuženikov stan u [adresa], a tuženik njegov stan u [adresa], gdje su utvrdili da je stan u [adresa] veći nego stan u [adresa], te su se dogovorili da ŽF tuženiku treba isplatiti još 40.000,00 eura. Firma ŽF Grifon Grad je još trebala završiti određene građevinske radove da bi se dobila uporabna dozvola, a što je navedeno i u Ugovoru. Prilikom potpisa tog ugovora ŽF mu je na ruke isplatio 9.500,00 eura, a toj isplati na [adresa] su bili prisutni Ž iz Agencije za nekretnine, ŽF i IF i AF. U samom ugovoru je naveden način i rokovi isplate. Tuženik je smatrao da je isplata njemu na ruke uredu i da nije potrebno da se uplaćuje preko računa. ŽF mu je nakon toga dostavio listu u kojoj je navedeno da se na nekretnini u [adresa] treba obaviti još radova, odnosno da je dužan tuženiku isplatiti ukupno 39.500,00 eura, s tim da je tih 9.500,00 eura isplatio po potpisu ugovora. Kada je trebao isplatiti sljedeći iznos od 25.000,00 eura i to **.**.2011., ŽF mu je rekao da ima neke radove u blizini [adresa] i kada te radove odradi da će mu platiti. Nakon toga se opet ispričavao da ne može platiti te je otišao za Bosnu, a negdje nakon 20-ak dana je došao u [adresa], pokazao mu je ugovor gdje on mora platiti 3% Agenciji, pa kako bi to izbjegao, da sačekamo te ćemo nakon toga izvršiti prijepis. Na temelju toga smo i otišli kod javnog bilježnika i napravili Ugovor o najmu na godinu dana i to tuženik s gospođom MF, koja je formalno bila vlasnica cijele zgrade, a to je bilo također negdje 2012. Nakon toga tuženikova firma je otišla u stečaj, a ŽF mu je ponudio zamjene ili isplate tog stana u [adresa], a tomu je bio prisutan i gospodin VF. Stan u [adresa] se prema ugovoru cijelo vrijeme vodio na firmu Grifon Grad. ŽF mu je rekao da će plaćati sve režije za stan u [adresa], no međutim ni to nije plaćao, pa je gospodin VF njega teretio za plaćanje tih režija, budući je s njim imao ugovor, a ne s ŽF. Taj Ugovor o zamjeni nikada nije realiziran, ŽF je od prvog dana kada je potpisan taj Ugovor o zamjeni ušao u posjed stana u [adresa] jer mu je tuženik dao ključeve, budući je to bio dogovor, a tuženik je ušao u posjed stana u [adresa] po tom ugovoru. Negdje otprilike prije godinu i pol dana, tuženik nije mogao ući u stan u [adresa] jer je bila promijenjena brava, te je zvao policiju i kada su otvorili stan, stan je bio prazan, odnosno odnesen je sav namještaj. Tuženik je nakon promjene brave podnio tužbu i taj postupak je još u tijeku. Tijekom svih ovih godina tuženik je bio u kontaktu s ŽF koji mu nikada nije rekao da mu neće isplatiti ono što su dogovorili, bili su čak i u dobrim odnosima i ŽF je stalno obećavao da će sve riješiti dogovorno u vezi tog Ugovora ili isplate. ŽF odnosno Grifon Grad se upisao kao vlasnik na tom stanu u [adresa], dok se tuženik nije uspio upisati kao vlasnik stana u [adresa] zbog toga što mu ŽF nije dozvolio. Tuženik je njemu dozvolio jer se držao ugovora, dok se on na kraju nije držao ugovora. Taj Ugovor o zamjeni nikad nije raskinut, odnosno raskid Ugovora koji prileži spisu tuženik nikada nije potpisao, niti je opunomoćio tu tvrtku Qualitas za raskid tog ugovora, niti su ti ugovori ovjereni, niti su mu ikada dostavljeni, a za iste je doznao tek u ovom postupku kad su mu dostavljene preslike istih. Ono što je nadopisano ili skenirano na originalu Ugovora je krivotvorina jer tuženik nikad nije primio nikakve novce od ŽF, niti potpisao da ih je primio, a što je razvidno i iz originala Ugovora koji daje na uvid. Razlika vrijednosti stana u [adresa] i stana u [adresa] je razvidna, budući je stan u [adresa] od 105 m2 i na boljoj poziciji nego stan u [adresa] koji je na otoku Krku i površine 48 m2, a razlika u kvadratima je 57 m2 na njegovu štetu, a kvadrat stana je VF prodavao za 1.700,00-1.800,00 eura. Na upit punomoćnika tužitelja kada je ugovoreno po izjavi tuženika da ŽF treba isplatiti tuženiku 40.000,00 eura, tuženik je iskazao da je to dogovoreno prije nego što je potpisan Ugovor o zamjeni nekretnina, te zašto nije u ugovoru navedeno 40.000,00 eura i na što se odnosi razlika od 5.500,00 eura koja nije navedena u ugovoru, navodi da se tih 5.500,00 eura odnosi na alat i materijal koji je ostao kod ŽF i koji iznos je trebao ŽF platiti njemu. Na daljnji upit zašto ta nekretnina nije prepisana na treću osobu, već je prepisana na firmu Marmex u stečaju, tuženik je iskazao da je sam tražio da to tako bude. ŽF i Grifon Grad su stekli stan u [adresa], na način da su ga stekli u stečajnom postupku. Punomoćnik tužitelja je stavio primjedbu na iskaz tuženika da je isti nejasan, nelogičan i neistinit pogotovo u dijelu u kojemu je isti suprotan iskazu z.z. ŽF danog na ročištu pred Općinskim sudom u Rijeci, dana 22. studenog 2018., a tuženik je u cijelosti ostao kod svog iskaza.

14. Sud je povjerovao iskazima saslušanih svjedoka VF, ŽF i IF, dok nije povjerovao iskazima svjedoka AF, budući je ista dugogodišnja partnerica tuženika i zainteresirana za uspjeh u sporu tuženika, kao ni iskazu tuženika u dijelu u kojem je isti u suprotnosti s iskazima navedenih svjedoka, a vezano za isplatu navedenih iznosa.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 13. siječnja 2023., utvrđeno je da je ČF sigurno autor potpisa koji se nalazi ispod rukom pisanog teksta na Ugovoru o zamjeni nekretnina 30. travnja 2011.

16. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 17. svibnja 2023., utvrđeno je da ČF dolazi u obzir kao autor potpisa na Potvrdi od 8. lipnja 2011.

17. Iz iskaza stalnog sudskog vještaka Davora Butorca na ročištu od 11. svibnja 2023., slijedi da izuzeti potpisi koje je tuženik dao na ročištu od 17. lipnja 2022., sadrže čitav niz faktora koji ukazuju na nekonzistentnost, a ona je posljedica ili treme ili umišljajnog iskrivljavanja, a može biti i kao rezultat promjene potpisa uzrokovane bolešću. Stoga je širim uvidom u spis pronašao dovoljan broj nespornih potpisa, koji su u velikoj mjeri konzistentni, te je njih komparirao sa spornim potpisom. Potpis na ugovoru nije jednak onim izuzetim potpisima tuženika.

18. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije sud smatra neosnivanim u cijelosti, budući iz iskaza stranaka nesporno proizlazi dogovor između zakonskog zastupnika i vlasnika tužitelja i tuženika, kao vlasnika tvrtke Marmex Product International d.o.o., da se isplata navedenih iznosa izvrši na ruke, a ne preko računa tvrtke.

19. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelj i tuženik dana 30. travnja 2011., sklopili Ugovor o zamjeni nekretnina na način da tuženik preda u vlasništvo tužitelju poseban dio nekretnine kojim će se upisati kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to stan broj 4, na II katu, površine cca 65 m2, i potkrovlje koje je povezano sa stanom 4, korisne površine 40 m2, sveukupno 105 m2, i jedno parkirno mjesto, te svu okućnicu na sjevernom dijelu iza zgrade površine cca 120 m2, koji prostor će se odrediti etažnim elaboratom i koji je opisan u članku 1. stavak 1. Ugovora o zamjeni. Tužitelj je bio dužan predati u vlasništvo tuženiku poseban dio nekretnine i to stan upisan kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], opisan u članku 1. stavak 2. Ugovora o zamjeni. Tužitelj je bio obvezan temeljem navedenog Ugovora za razliku u vrijednosti nekretnina platiti tuženiku iznos od 34.500,00 eura, te postaviti grilje na prozore zgrade u [adresa] na adresi [adresa] i dati završno izvješće i svu potrebnu tehničku dokumentaciju radi ishodovanja uporabne dozvole. Tadašnji zakonski zastupnik je na dan sklapanja Ugovora o zamjeni predao tuženiku na ime razlike vrijednosti nekretnina koje se zamjenjuju iznos od 9.500,00 eura, a koji primitak je tuženik potvrdio potpisom Ugovora o zamjeni, što je među strankama nesporno. Dana 15. svibnja 2011., tužitelj je tuženiku isplatio daljnji iznos od 15.000,00 eura, dok se preostali iznos obvezao uplatiti po preuzimanju stana koji je predmet zamjene, a sud je povjerovao iskazu zakonskog zastupnika tužitelja ŽF, a isto proizlazi i iz Potvrde na Ugovoru o zamjeni nekretnina od 30. travnja 2011., potpisane po tuženiku (na listu 8. spisa), kao i iz nalaza i mišljenja vještaka koji je potvrdio da navedeni potpis dolazi u obzir kao potpis tuženika. Tužitelj je platio i naknadu za izvršene usluge agenciji Qualitas d.o.o. Bakar, u iznosu od 500,00 eura prilikom potpisivanja Ugovora u ime tuženika dana 30. travnja 2011., što je također nesporno među strankama, a dana 8. lipnja 2011., platio je tuženiku preostali iznos od 5.000,00 eura, što proizlazi iz potpisane Potvrde od 8. lipnja 2011. (list 103. spisa) a s obzirom da izuzeti potpisi, a nakon pretrpljene bolesti tuženika, koji se ne podudaraju u cijelosti s nespornim potpisima mogu biti rezultat bolesti, treme ili umišljajnog iskrivljavanja, što je utvrđeno sukladno iskazu vještaka. Iako je ugovorena Ugovorom o zamjeni nekretnina isplata iznosa od 34.500,00 eura, z.z. tužitelja i tuženik su se dogovorili da osim iznosa od 30.000,00 eura, z.z. tužitelja neće tuženiku isplaćivati daljnji ugovoreni iznos.

20. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući je tužba podnešena 2. svibnja 2016., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, Ugovor o zamjeni nekretnina potpisan je dana 30. travnja 2011., kada je izvršena prva od isplata.

21. Ocjenom provedenih dokaza sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci presude, osnovanim u cijelosti, te je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 30.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sukladno odredbi članka 1111. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), kojim je propisano da kada imovina neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, a u konkretnom slučaju pravna osnova Ugovora o zamjeni nekretnina se nije ostvarila, a tužitelj je ispunio svoju novčanu obvezu iz navedenog ugovora o zamjeni, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

22. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 37/2022., 126/2022., 138/2023.).

24. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištima od 6. rujna 2016., 3. ožujka 2017., 5. travnja 2017., 30. siječnja 2018., 2. listopada 2018., 22. studenog 2018., 25. travnja 2019., 17. lipnja 2022., 11. svibnja 2023., 16. listopada 2023., 29. listopada 2025., u iznosu od 500,00 eura za svako ročište, sastav obrazloženih podneska od 10. srpnja 2017., 6. rujna 2017., 10. svibnja 2019., 1. veljače 2023., u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 358,35 eura, trošak objave oglasa u Narodnim novinama radi postavljanja privremenog zastupnika u iznosu od 59,73 eura, trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eura, trošak pristupa na ročište sudskog vještaka u iznosu od 281,60 eura i 245,30 eura, i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 346,45 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 11.755,96 eura, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

25. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija, budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

U Osijeku, dana 15. prosinca 2025.

S U D A C

LIDIJA ŠMIT

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika