REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgerlada Kennedyja 11

P-2527/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: INFO MEDIA GROUP d.o.o., OIB: 97044183716, Banja Luka, Bosna i Hercegovina, Braće Pišteljića 1, koje zastupa punomoćnik Tomislav Petrov, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri d.o.o. Zagreb, Masarykova ulica 3, protiv tuženika: I. ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604, Zagreb, Ozaljska ulica 105, koje zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III i II. GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi naknade štete vps: 5.032.177,84 eur, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I-tuženika i II-tuženika, s danom objavom 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604 i GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da tužitelju INFO MEDIA GROUP d.o.o., Banja Luka, Bosna i Hercegovina, Braće Pišteljića 1, OIB: 97044183716 solidarno isplate iznos od 5.032.177,84 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 02.08.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.„

II. Nalaže se tužitelju da naknadi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 100.125,00 eura, sve u roku petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan, zahtjev prvotuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 24.875,00 eura da tužitelju solidarno naknade troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banaka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi kako je prvotuženik u prosincu 2020. objavio javni poziv za prikupljanje ponuda za zakup vanjskih površina vozila ZET-a te je tužitelj shodno tome dostavio svoju ponudu koja je prema odluci prvotuženika ZET- UU-6/21 od 11.01.2021. odabrana kao ponuda najpovoljnijeg ponuditelja.

2. Nakon donošenja predmetne odluke, prvotuženik kao zakupodavac s jedne strane i tužitelj kao zakupnik s druge strane sklopili su dana 15.01.2021. Ugovor o zakupu vanjskih površina vozila (dalje u tekstu: Ugovor).

3. Ugovorom je prvotuženik dao tužitelju u zakup oglasni prostor na cjelokupnoj vanjskoj površini 150 vozila u vlasništvu prvotuženika, od čega su 100 vozila autobusi, a 50 vozila tramvaji, dok tužitelj na ime zakupnine obvezao plaćati iznos od 4.000.000,00 HRK godišnje i to u 12 jednakih mjesečnih obroka od po 333.333,00 HRK.

4. Dana 26.02.2021. tužitelj i društvo INFO MEDIA GROUP d.o.o. (sa sjedištem u [adresa]), uz suglasnost prvotuženika, sklopili su Ugovor o poslovno- tehničkoj suradnji u realizaciji "Ugovora o zakupu vanjskih površina vozila" od 15.01.2021. (dalje u tekstu: Popratni ugovor). Popratni ugovor sklopljen je isključivo s ciljem reguliranja odnosa između tužitelja i društva INFO MEDIA GROUP d.o.o. (Hrvatska) vezano za izvršenje obveza tužitelja iz Ugovora.

5. Nadalje, navodi kako su dana 30.09.2021. tužitelj društva INFO MEDIA GROUP d.o.o. (Hrvatska) i prvotuženik sklopili su Dodatak ugovoru o zakupu vanjskih površina vozila i Ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji u realizaciji "ugovora o zakupu vanjskih površina vozila" (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je izmijenjen rok trajanja implementacijskog razdoblja, kao i rok trajanja samog Ugovora. Navodi kako iako je tužitelj u cijelosti i pravovremeno ispunjavao svoje obveze preuzete Ugovorom, Popratnim Ugovorom i Dodatkom, prvotuženik uz izravno posredovanje drugotuženika nije omogućio tužitelju daljnje ispunjenje obveza preuzetih predmetnim ugovorima i to, jer je dopisom kojeg je tužitelj zaprimio 07.10.2022. jednostrano raskinuo Ugovor, Popratni ugovor i Dodatak.

6. Kao osnovu za jednostrani raskid naprijed navedenih ugovora s pripadajućim aneksom, prvotuženik se poziva na odredbu čl. 22. Ugovora kojom je predviđena mogućnost jednostranog raskida od strane prvotuženika kao zakupodavca, ukoliko mu nadležno tijelo (upravno tijelo drugotuženika) izda uvjetovano ili negativno mišljenje o oglašavanju na vozilima koja su predmet oglašavanja, kao i činjenicu da je dana 28.09.2022. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (dalje u tekstu: nadležno tijelo), dao negativno mišljenje o postavljanju reklama u tipu reklamnih naljepnica, na vanjskom dijelu vozila javnog prijevoza, čime su se, prema mišljenju prvotuženika, ostvarile pretpostavke za jednostrani raskid Ugovora, Popratnog ugovora i Dodatka.

7. Kao razlog za davanje negativnog mišljenja u smislu čl. 22. Ugovora, nadležno tijelo samo kratko navodi da prijedlog za davanje pozitivnog mišljenja u smislu cit. članka nalaze neprimjerenim u smislu prostorne dominacije reklama, a na što dodatno utječe i činjenica da se radi o pokretnoj reklami. Uz to, navodi se da iz navedenog razloga, posebice kada se pokretna reklama prikazuje unutar uže gradske jezgre koju karakterizira visoka koncentracija pješaka te, uvjetno rečeno, uska profilacija uličnog koridora, prijedlog se smatra neprihvatljivim i u smislu psihološke predominacije koja se manifestira dodatnim uvjetovanjem refleksnih senzomotoričkih aktivnosti sudionika u prometu, sa mogućim negativnim posljedicama na pažnju sudionika.

8. Drugim riječima, iz danog mišljenja proizlazi da se ispunjavanjem obveza iz Ugovora radi o pretjeranom zahvatu u prostoru, odnosno da se radi o neprimjerenim reklamama koje "zagađuju prostor", kao i o njihovom potencijalnom negativnom učinku na sigurnost svih sudionika u prometu.

9. Tužitelj smatra bitnim ukazati da ukoliko je za sklapanje Ugovora, sukladno odredbama čl. 21. st. 2. Odluke o prijevozu putnika u javnom prometu, odnosno odredbe čl. 26. st. 2. Odluke o komunalnom redu, bilo potrebno ishođenje prethodne suglasnosti nadležnog tijela, prvotuženik je kao zakupodavac takvu suglasnost bio dužan ishoditi prije upućivanja Javnog poziva za prikupljanje ponuda za zakup vanjskih površina vozila ZET-a, odnosno prije sklapanja Ugovora.

10. Kao drugo, iz naprijed cit. odredbi Odluke o prijevozu putnika u javnom prometu i Odluke o komunalnom redu jasno proizlazi kako davanje suglasnosti nadležnog dijela nije uvjetovano ničim osim sigurnosti svih sudionika u prometu. Drugim riječima, negativno mišljenje bilo bi opravdano dati u slučaju da postavljanje predmetnih reklama predstavlja sigurnosni rizik za sve sudionike u prometu.

11. U vezi s tim, tužitelj ukazuje kako je Ugovorom utvrđen način postavljanja reklamnih naljepnica na vanjskom dijelu vozila javnog gradskog prijevoza, a koji način tužitelj kao zakupnik nije promijenio od sklapanja ugovora do primitka izjavu o raskidu pa je stoga jasno da se od trenutka sklapanja Ugovora do trenutka izjave prvotuženika o raskidu ugovora, nisu izmijenile okolnosti, odnosno nisu nastupile nove činjenice koje bi predstavljale valjanu osnovu za izdavanje negativnog mišljenja nadležnog tijela za raskid Ugovora, Popratnog ugovora i Dodatka.

12. Osim toga, tužitelj je pribavio mišljenje dvaju stalnih sudskih vještaka za strojarstvo i promet koji su, u bitnom, dali mišljenje u kojem izričito potvrđuju kako postavljanje reklamnih naljepnica na vozila javnog gradskog prijevoza u niti jednom slučaju ne utječe negativno na sve sudionike u prometu (pješaci, biciklisti, vozači i ostali učesnici u prometu) bilo da se radi o pažnji ili sigurnosti sudionika u prometu.

13. U prilog navedenom, tužitelj smatra bitnim ukazati da su i prije sklapanja Ugovora, prijevozna sredstva u javnom gradskom prometu oslikavana reklamnim porukama na vanjskim površinama od strane drugih zakupnika primjenom istih materijala na identičan način kao i u konkretnom slučaju. Dakle, način postavljanja reklamnih naljepnica na vanjskom dijelu vozila javnog gradskog prijevoza nije se promijenio sklapanjem Ugovora, odnosno identičan je kao i kod prijašnjih zakupnika.

14. Tužitelj u cijelosti osporava kako zakonitost izjavljenih raskida Ugovora, Popratnog ugovora i Dodatka, tako i dostavljeno mišljenje nadležnog tijela koje predstavlja isključivu osnovu za takav raskid te ističe kako je tuženik jednostranim raskidom cit. ugovora bez krivnje tužitelja postupio protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Ako je prvotuženik uopće i imao pravo raskinuti Ugovor, Popratni ugovor i Dodatak onda je to imao pravo učiniti isključivo u slučaju da način postavljanja reklamnih naljepnica na vanjskom dijelu vozila javnog gradskog prijevoza utječe na sigurnost prometa i svih sudionika u prometu, a što u konkretnoj situaciji, s obzirom na sve naprijed navedeno, očito nije slučaj.

16. Ako pak prvotuženik smatra da je imao pravo raskinuti ugovor iz bilo kojeg razloga, onda je odredba čl. 22. Ugovora ništetna i to jer bi to bilo protivno načelu ravnopravnosti stranaka u obveznom odnosu u smislu čl. 3. Zakona o obveznim odnosima, kao i zbog činjenice da bi takva odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročila očiglednu neravnopravnost, odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao suugovaratelja. Dakle, radi se o općim načelima obveznog prava koja nisu dispozitivne naravi te stranke ne mogu isključiti njihovu primjenu prilikom zasnivanja nekog ugovornog odnosa. Ugovor je sklopljen na standardiziranom obrascu prvotuženika (adhezijski ugovor) te su konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo isključivo o tehničkim detaljima Ugovora, a ne i o njegovim bitnim sastojcima, odnosno bitnim pravnim pitanjima Ugovora pa tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj te se stoga prilikom tumačenja odredbi Ugovora ima primijeniti čl. 296. Zakona o obveznim odnosima.

17. Dakle, radi se o ugovornoj odredbi koja jednoj ugovornoj strani (prvotuženiku) daje mogućnost da bilo kada, bez obzira na ponašanje druge ugovorne strane (tužitelja), raskine ugovorni odnos zasnovan u skladu s pozitivnim pravnim propisima, onda je takva ugovorna odredba zasigurno ništetna.

18. Imajući u vidu paušalne i neosnovane navode iz mišljenja nadležnog tijela koje predstavlja isključivi razlog za raskid predmetnih ugovora, razvidno je da se ne radi niti o jednom od opravdanih razloga za jednostrani raskid ugovora propisanih člancima od 357. do 375. Zakona o obveznim odnosima.

19. Slijedom navedenoga, prvotuženik je Ugovor, Popratni ugovor i Dodatak jednostrano raskinuo protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima te je opisanim postupanjem postupio protivno osnovnima načelima iz Zakona o obveznim odnosima, prije svega protivno načelu savjesnosti i poštenja, načelu dužnosti suradnje, načelu zabrane prouzročenja štete te načelu dužnosti ispunjenja obveze.

20. Tužitelj je pisanim putem obavijestio prvotuženika da u cijelosti osporava raskid predmetnih ugovora, kao i da razlozi izneseni u cit. raskidima nisu opravdani, a sve iz naprijed iznesenih razloga.

21. Nadalje navodi da prilikom ocjene zakonitosti raskida predmetnih ugovora, a, svakako je potrebno uzeti u obzir i činjenicu koje su mu prethodile, a odnose se na medijske istupe, ali i izjave na Gradskoj skupštini Grada Zagreba, gradonačelnika Grada Zagreba (drugotuženika), EŽ, koji je u svojim javnim nastupima tijekom travnja i svibnja 2022. najavio povratak "plave boje", na vozila javnog gradskog prijevoza i raskid navodno štetnih ugovora za prvotuženika. Smatra kako iz svih naprijed navedenih činjenica jasno proizlazi kako je izdano negativno mišljenje nadležnog tijela, odnosno izjavljeni raskid predmetnih ugovora, posljedica isključivo političkog stava gradonačelnika, uz nedostatak bili kakvih zakonskih ili ugovornih pretpostavki. Odnosno da je drugotuženik zloupotrijebio činjenicu da je osnivač prvotuženika te je shodno tome njegovo nadležno tijelo donijelo nezakonitu odluku (negativno mišljenje nadležnog tijela) kojom je samo formaliziralo sve dotadašnje izjave i najave gradonačelnika EŽ te kojom je onemogućilo tužitelju u izvršavanu prava i obveza iz Ugovora bez postojanja ikakve pravne, odnosno ugovorne i zakonske osnove.

22. Tužitelj ističe da mu je zbog jednostranog raskida cit. ugovora od strane prvotuženika uz izravno posredovanje drugotuženika, a bez krivnje tužitelja, nastala šteta koju mu je tuženik dužan nadoknaditi sukladno odredbama članka 346., 349. i 368. Zakona o obveznim odnosima.

23. Šteta koja je tužitelju nastala sastoji se od štete nastale u razdoblju otežanog poslovanja (IV kvartal 2022.) u vidu propuštene (izgubljene) dobiti u iznosu od 291.070,83 eura te preostalom razdoblju važenja predmetnog ugovora (od 01.01.2023. do 05.09.2026.) u vidu izgubljene dobiti budućeg razdoblja u iznosu od 4.741.107,01 eura, sve to u ukupnom iznosu od 5.032.177,84 eura.

24. Dakle, predmetni ugovori nisu smijeli biti raskinuti bez valjanog razloga, odnosno čelnik drugotuženika EŽ nije smio iskoristiti nadležno tijelo, koje je organizacijsko tijelo drugotuženika, da bi ih raskinuo radi provođenja svoje političke odluke bez da su za to ispunjene ugovorne, odnosno zakonske pretpostavke.

25. 2.Prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osnova za raskid bez prava na naknadu štete.

26. Ističe kako ugovorna odredba članak 22. st.1. 15.01.2021. Ugovor o zakupu vanjskih površina vozila unesena u Ugovor sukladno odredbi čl. 11. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drugačije nego što je ZOO-om određeno, ako iz pojedine odredbe ZOO-a ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo. Citiranom zakonskom odredbom uređeno je načelo dispozitivnosti odredbi Zakona o obveznim odnosima kao jedno od temeljnih načela građanskog prava.

27. Nadalje ističe kako odredbama Zakona o obveznim odnosima kojima je uređeno pitanje raskida ugovornih odnosa predviđeni su zakonski razlozi za raskid ugovora. Međutim, sukladno načeli dispozitivnosti, razlozi za raskid ugovornog odnosa koji su sadržani u Zakonu o obveznim odnosima nisu isključivi razlozi zbog kojih je moguće raskinuti ugovorni odnos, već je ugovornim stranama dana ovlast da pitanje raskida svog obveznog odnosa urede na drugačiji način, odnosno da i pored zakonskih razloga za raskid ugovora, predvide i ugovore i daljnje razloge za raskid obveznog odnosa te učinke istog.

28. Iz stipulacije citirane ugovorne odredbe čl. 22. st. 1. proizlazi kako je tužitelj priznao prvotuženiku pravo na jednostrani raskid Ugovora bez prava na naknadu štete u slučaju da nadležni gradski ured Grada Zagreba za vrijeme trajanja Ugovora izda uvjetovano ili negativno mišljenje o oglašavanju na vozilima prvotuženika. Iz stipulacije navedene odredbe ne proizlazi da bi za konzumaciju prvotuženika prava na raskid Ugovora bilo nužno postojanje mišljenja koje bi prethodilo tom mišljenju, neovisno o njegovu karakteru.

29. Prvotuženik navodi kako odredbom čl. 297. st. 1. Zakona obveznim odnosima određeno je da ako je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad su se uvjeti udovoljili.U smislu citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima , ugovorna odredba čl. 22. st. 1. sadrži raskidni uvjet koji se sastoji u izdavanju uvjetovanog ili negativnog mišljenja nadležnog gradskog ureda Grada Zagreba oglašavanju na vozilima prvotuženika za vrijeme trajanja Ugovora.

30. Tužitelj i prvotuženik su kao ugovorne strane ispunjene navedenog raskidnog uvjeta ugovorili kao razlog za jednostrani raskid Ugovora od strane prvotuženika.

31. Izdavanje uvjetovanog ili negativnog mišljenja nadležnog gradskog ureda Grada Zagreba glede oglašavanja vozilima prvotuženika predstavlja konstitutivnu pretpostavku za nastanak prvotuženikovog prava na jednostrani raskid Ugovora. Ispunjenjem navedene pretpostavke, prvotuženik stječe pravo na jednostrani raskid Ugovora, bez obveze daljnjeg preispitivanja danog mišljenja.

32. Sklapanjem Ugovora tužitelj je izrijekom priznao navedeno pravo prvotuženiku i to u pravo nije uvjetovao time da bi mišljenje o oglašavanju na vozilima trebalo biti mišljenje vještaka niti da bi mišljenje nadležnog gradskog ureda trebalo imati formu i sadržaj vještačkog nalaza i mišljenja. Tužitelj je prvotuženiku to pravo uvjetovao isključivo izdavanjem mišljenja nadležnog gradskog ureda koje mora biti uvjetovano ili negativno, pri čemu nije obvezao prvotuženika da ispituje pravilnost tog mišljenja niti je predvidio za sebe ovlast da to mišljenje preispituje. Da je tužiteljeva stvarna volja bila da se prvotuženikovo pravo na jednostrani raskid veže uz uvjet izrade nalaza i mišljenja vještaka o temi oglašavanja na vozilima prvotuženika ili uz obvezu/ovlast preispitivanja mišljenja nadležnog gradskog ureda, tužitelj bi ugovornu odredbu takvog sadržaja stavio u Ugovor.

33. Međutim, to nije bila prava volja tužitelja, već upravo odredba čl. 22. st. 1. Ugovora citiranog sadržaja predstavlja izričaj prave volje ugovornih strana. Navedeno jasno proizlazi iz činjenice da je tekst odredbe čl. 22. st. 1. Ugovora bio sadržan pod toč. 4. javnih poziva koje je prvotuženik objavio 24.12.2019. i na koje se tužitelj javio.

34. Prvotuženik je dana 24.12.2019. objavio javni poziv za prikupljanje ponuda za zakup vanjskih površina vozila ZET-a. Tužitelj je povodom tog poziva dostavio svoju ponudu koja nije bila najpovoljnija i uz koju nije dostavljena cjelovita dokumentacija, što je utvrđeno na sastanku. Povjerenstva za zakup vanjskih površina vozila ZET-a održanom 13.01.2020. Odlukom Uprave prvotuženika od 14.01.2020. navedeni javni poziv je poništen.

35. Prvotuženik je 04.12.2020. objavio novi javni poziv na koji se tužitelj ponovno javio i stavio ponudu koja je odlukom Ureda uprave prvotuženika od 11.01.2021. odabrana kao najpovoljnija. Dakle, tužitelj je prilikom stavljanja ponuda bio upoznat sa sadržajem ugovorne odredbe kojom je predviđeno prvotuženikovo pravo na jednostrani raskid. Da tužitelj nije bio suglasan sa sadržajem predmetne ugovorne odredbe, onda ne bi niti stavljao ponudu. Međutim, iz činjenice da se tužitelj javio na dva uzastopna javna poziva prvotuženika koji su kao sastavni dio sadržavali predmetnu odredbu proizlazi jasan zaključak da je tužitelju bilo prihvatljivo da se kao razlog jednostrani raskid Ugovora ugovori izdavanje negativnog ili uvjetovanog mišljenja nadležnog gradskog ureda Grada Zagreba.

36. Slijedom navedenog, razvidno je kako je prvotuženik svoje pravo na raskid Ugovora konzumirao u cijelosti u skladu s čl. 22. st. 1. Ugovora i odredbama Zakona o obveznim odnosima te da u postupanju prvotuženika nema protupravnosti.

37. U odnosu na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu navodi kako načelo ravnopravnosti stranaka ostvaruje se kroz pregovore stranaka o sklapanju ugovora. Tužitelj i prvotuženik su po donošenju Odluke Ureda uprave prvotuženika od 11.01.2021. o odabiru najpovoljnije ponude na javnom pozivu od 01+4.12.2020. započeli pregovore o sadržaju i sklapanju Ugovora. Da su se između tužitelja i prvotuženika vodili pregovori potvrdio je i sam tužitelj putem svog punomoćnika, odvjetnika Mirza Bjarović, u dopisu upućenom prvotuženiku dana 16.07.2021. kojim ga poziva na sklapanje aneksa ugovora.

38. Dana 15.01.2021. sklopljen je Ugovor koji je izradio tužitelj. Tužitelj sadržaj Ugovora smatra svojim intelektualnim vlasništvom, izražajem svoje poslovne ideje koja ga odvaja od konkurencije, što nedvojbeno upućuje na to da je tužitelj izradio Ugovor, a ne prvotuženik. U suprotnom, tužitelj ne bi sadržaj Ugovora smatrao svojim intelektualnim vlasništvom. Na navedeno upućuje i tehničke specifikacije (font i dr.) te izričaj Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji u realizaciji "Ugovora o zakupu vanjskih površina vozila" od 15.01.2021., koji su tužitelj i prvotuženik, na prijedlog tužitelja, sklopili 26.2.2021. Predmetnim ugovorom su na društvo Info Media Group d.o.o., koje je tužitelj osnovao u Republici Hrvatskoj, prenesena prava i obveze koje je tužitelj preuzeo na sebe sklapanjem Ugovora.

39. U svezi s navedenim, tužitelj se prvotuženiku javio ponovno e-mailom 13.04.2021. s prijedlogom novog sporazuma u odnosu na novoosnovano društvo Info Media Group d.o.o. što ukazuje na to da je tužitelj bio ravnopravan s prvotuženikom. Ravnopravnost tužitelja i prvotuženika kao ugovornih strana dokazuje i to da je dana 30.09.2021. na prijedlog tužitelja, a povodom dopisa koje je tužitelj uputio prvotuženiku 16.07., 25.08., 03.09., 10.09.2021., sklopljen Dodatak Ugovora kojim je produljeno trajanja implementacijskog razdoblja iz Ugovora.

40. Sklapanjem Dodatka Ugovora od 30.09.2021. tužitelj je izrijekom potvrdio da je suglasan sa cjelokupnim sadržajem Ugovora, uključujući i s odredbom čl. 22. st. 1. koju sada osporava, izuzev odredbi o implementacijskom roku koje su bile predmetom Dodatka.

41. Osim toga, iz sama činjenice da se tužitelj javio na dva uzastopna javna poziva prvotuženika koji su kao sastavni dio sadržavali predmetnu ugovornu odredbu čl. 22. Ugovora proizlazi jasan zaključak da je tužitelj izrijekom pristao da ta odredba bude dio Ugovora koji je sklopio s prvotuženikom, da prvotuženik ima pravo na raskid Ugovora u slučaju negativnog mišljenja gradskog ureda drugotuženika te da se tužitelj u tom slučaju odriče prava na naknadu štete.

42. Ugovorna odredba čl. 22. Ugovora nije ništetna proizlazi iz postupanja tužitelja koji se, nakon što je zaprimio izjave o raskidu Ugovora, Dodatka i Ugovora o suradnji e-mailom od 12.01.2023. javio prvotuženiku s ciljem pregovora o nastavku, ugovornog odnosa te mu je dostavio prijedlog aneksa Ugovora kojim se briše odredba čl. 22. Ugovora, za koju sada tvrdi da je ništetna. Općepoznato je da ništetnost djeluje ex tunc, odnosno da ništetne odredbe ne proizvode učinke od samog početka. Stoga ako tužitelj tvrdi da je predmetna odredba ništetna, zašto je o istoj pregovarao s protuženikom.

43. Adhezijski ugovori predstavljaju vrstu ugovora koja se sklapa na način da jedna ugovorna strana prihvaća sadržaj ugovora izrađen po drugoj ugovornoj strani te na isti nema mogućnost utjecaja. Dakle, ta ugovorna strana ima isključivo mogućnost pristati na takav ugovor ili odbiti sklapanje takvog ugovora. Navedeno značenje pojma adhezijskog ugovora potvrđeno je i u sudskoj praksi hrvatskih sudova (presuda Županijskog suda u Velikoj gorici posl.br. Gž-830/2022 od 16.02.2023.). U konkretnom slučaju, suprotno navodima tužitelja, ugovor nije sklopljen na način da je tužitelj pristao sklopiti ugovor čiji je sadržaj izradio prvotuženik, već se o sadržaju Ugovora pregovaralo te je isti izradio tužitelj, a ne prvotuženik. Navedeno je potvrdio sam tužitelj u dopisu upućenom prvotuženiku dana 16.07.2021. (citirano pod III), u kojem dopisu izrijekom priznaje činjenicu vođenja pregovora oko sklapanja Ugovora, te u dopisu od 08.10.2021. u kojem sadržaj Ugovora smatra svojim intelektualnim vlasništvom i izrazom vlastite poslovne ideje.

44. Da je ugovor adhezijske naravi i da ga je sastavio prvotuženik, onda tužitelj isti ne bi Tužitelj je bio taj koji je tijekom čitavog trajanja ugovornog odnosa predlagao sklapanje dodatnih sporazuma i aneksa, a na isti je način postupao i nakon raskida Ugovora kada je prvotuženik predložio sklapanje Aneksa Ugovora. Iz navedenog je jasno da je tužitelj imao inicijativnu ulogu u odnosu s prvotuženikom, da je imao mogućnost utjecaja na sadržaj ugovornog odnosa tijekom pregovora i nakon sklapanja Ugovora, a koju mogućnost je iskoristio sklapanjem Ugovora o suradnji i Dodatka Ugovora.

45. U odnosu na raskid ugovor ističe kako za vrijeme trajanja Ugovora tuženici su svakodnevno zaprimili pritužbe građana na okolnost oslikanih tramvaja. Povodom toga, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba izdao je dana 28.09.2022. negativno stručno mišljenje za postavljanje reklama na vanjskom dijelu vozila javnog gradskog prijevoza. Zbog navedenog, Nadzorni odbor prvotuženika je dana 03.10.2022. dao suglasnost za raskid Ugovora, koji je raskinut izjavama o raskidu koje je tužitelj zaprimio 07.10.2021. godine.

46. Da u postojanju tuženika nije bilo protupravnosti i da je raskid Ugovora zakonit potvrđuje činjenica da se mišljenje nadležnog gradskog ureda od 28.09.2022. od njegova izdavanja koristi kao opće mišljenje u odnosu na sve ponuditelje oglašavanja na vozilima prvotuženika. Zbog istog razloga, za ocjenu zakonitosti prvotuženikova postupanja nisu od značaja niti navoda tužitelja o medijskim istupima gradonačelnika EŽ kao zakonskog zastupnika drugotuženika. Uostalom, legitimno je pravo gradonačelnika EŽ medijski istupati u javnost te iznositi vlastite političke stavove o pitanjima od javnog interesa

47. Prvotuženik osporava utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka Krunoslava Ormuža i Tomislava Mrčele. Prvotuženik se protivi utvrđenjima iz predmetnih nalaza i mišljenja jer se radi o privatnim vještvima izrađenim po zahtjevu tužitelja, a ne po nalogu suda zbog čega se ista niti ne mogu koristiti u ovom postupku.

48. Tužitelj se odredbom čl. 22. Ugovora odrekao prava na naknadu štete u slučaju raskida Ugovora uslijed negativnog mišljenja nadležnog gradskog ureda Grada Zagreba. Kako tužitelj potraživani iznos zahtijeva upravo s naslova naknade štete, to je raspravljanje o visini istog bespredmetno. Osim toga, tužitelj visinu temelji na nalazu i mišljenju vještaka Zrinka Ručevića kojega je tužitelj privatno angažirao, bez naloga suda. Zbog navedenog, predmetni nalaz i mišljenje su bez značaja u ovom postupku, a što je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Rev-1600/2011. od 19.02.2014. godine. Zbog svega navedenog, prvotuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva kako je postavljena u tužbi.

49. 3.Drugotuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, osporava postojanje protupravnosti i odgovornosti tuženika te nastanka štete. Drugotuženik prvenstveno ističe da je mišljenje nadležnog upravnog tijela doneseno sukladno podzakonskim propisima. Ističe prigovor nenadležnosti naslovnog suda za ocjenu zakonitosti istog, obzirom da mišljenje upravnog tijela ne može biti predmet preispitivanja u parničnom postupku.

50. Podredno drugotuženik osporava navode tužitelja da je negativno mišljenje Gradskog ureda za prostorno uređenje moguće dati samo zbog sigurnosti svih sudionika u prometu obzirom da isto ne proizlazi iz odredbi Odluke o prijevozu putnika, Odluka o komunalnom redu i Pravilnika o postavljanju zaštitnih naprava, tvrtke, natpisa, jarbola, reklama i reklamnih panoa na području Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada 5/11, 7/12, 3/14.).

51. Odredbom čl. 21. st. 2. Odluke o prijevozu putnika, propisano je da vozila mogu biti oslikana uz prethodno pribavljeno mišljenje gradskog upravnog tijela nadležnog za uređenje javnog prostora, koje je upravo i dalo mišljenje od 28.09.2022. Člankom 21. st. 2. Odluke o prijevozu ne određuje da bi nadležno tijelo za davanja mišljenja bilo tijelo za promet već tijelo nadležno za uređenje javnog prostora.

52. Navedeno posebno uzimajući u obzir odredbe Pravilnika o postavljenju zaštitnih naprava, tvrtke, natpisa, jarbola, reklama i reklamnih panoa na području Grada Zagreba (službeni glasnik Grada Zagreba 5/11, 7/12, 3/14) kojim odredbama je propisano da se oslikane reklame poruke mogu postavljati ako se uklapaju u prostorno rješenje. Pravilnikom o unutarnjem redu Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Službeni glasnik Grada Zagreba 17/18 – pročišćeni tekst, 23/18, 9/19, 14/19, 17/19, 22/19, 4/20, 6/20, 10/20, 20/20, 28/20, 6/21 i 18/21) propisano je da Odsjek za uređenje javnih gradskih prostora obavlja poslove koje se odnose na uređenje javnih gradskih prostora, predlaganje uređenja Grada sukladno odluci o komunalnom redu, te poslove koji se odnose na postavljanje reklama. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 26. Odluke o komunalnom redu kojom se predviđa mišljenje gradskog upravnog tijela nadležnog za uređenje javnih gradskih prostora.

53. Dakle, gradsko upravno tijelo nadležno za javnog uređenja prostora donosi mišljenje o svim reklamama te ima pravo očitovanja, čak i naknadnog, a kako je to predviđeno u odredbi čl. 22. Ugovora o zakupu.

54. Slijedom navedenog osporavaju se tužbi priležeći izvansudski sačinjeni nalaz i mišljenja vještaka (Tehničko mišljenje izrađeno po mr.sc. Krunoslavu Ormužu, dipl.ing. strojarstva, stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i analizu cestovnih prometnih nezgoda i Elaborat utjecaja oslikanog prijevoznog sredstva na neposrednog promatrača – sudionika prijevoza te na sigurnost svih učesnika u prijevozu izrađen po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Tomsilav Mrčela) i to iz razloga što su irelevantni obzirom da je negativno mišljenje dano od strane tijela nadležnog za uređenje javnog prostora, kao i zbog činjenice da su isti izrađeni na zahtjev tužitelja izvan sudskog postupka.

55. Posebno se ističe da mišljenje nadležnog upravnog tijela dano temeljem propisanih ovlasti ne može biti predmet vještačenja u parničnom postupku kojim bi se dokazivalo suprotno od onog navedenog u mišljenju. Neosnovani su navodi tužitelja da se od trenutka zaključenja ugovora do izjave o raskidu nisu izmijenile okolnosti odnosno nisu nastupile nove činjenice koje bi predstavljale valjanu osnovu za izdavanje negativnog mišljenja. Naime, činjenica je da je tužitelj sam postavljao reklame, te sukladno odredbi čl. 3. st. 3. Ugovora o zakupu koristio oglašavanje svoje ili drugih tvrtki bez posebnog i naknadnog odobrenja grafičkog (idejnog) rješenja od strane prvotuženika kao Zakupodavca.

56. Osporavaju se navodi da je Ugovor o zakupu zaključen na standardiziranom obrascu prvotuženika te da tužitelj nije mogao utjecati na isti. Jedini ugovor koji je zaključen na ovakav način bio je ugovor zaključen s tužiteljem. Upravo stoga je i u Javnom pozivu za prikupljanje ponuda za zakup vanjskih površina vozila ZET-a od 04.12.2020. navedeno da će ugovor sadržavati klauzulu o izmjeni i raskidu ugovora bez prava na naknadu štete u slučaju da Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, komunalne poslove i promet tijekom razdoblja trajanja ovog ugovora izda uvjetovano ili negativno mišljenje o oglašavanju na vozilima iz čl. 21. st. 2. Odluke o prijevozu putnika u javnom prometu (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/13, 25/13,2/17). Dakle, tužitelj je znao da će ugovor sadržavati ovu klauzulu, usprkos tome javio se na Javni poziv, zaključio ugovor s navedenom klauzulom, te nema osnova da se poziva da je ista ništetna.

57. Ugovornim stranama bilo je dopušteno da ugovornim odredbama osiguraju pravo jednostranog raskida ugovora, neovisno o trenutnoj volji druge strane. Upravo zbog toga je specificiran slučaj i razlog zbog kojeg se jednostrano može raskinuti ugovor. Ovdje je taj razlog ispunjen neovisno o volji druge strane, ovdje tužitelja.

58. Smatra kako se ovdje se radi o jednostranom raskidu ugovora na temelju prethodnog sporazuma ugovaratelja, pa ni ne moraju postojati pretpostavke na koje se tužitelj poziva iz odredbe čl. 357. do 375. Zakona o obveznim odnosima.

59. Osporava se da bi medijski istup i izjave gradonačelnika na Gradskoj skupštini imale utjecaja na izjavljeni raskid ugovora temeljem odredbe čl. 22. Ugovora o zakupu kao i navodi tužitelja da je negativno mišljenje i raskid ugovora posljedica isključivo političkog stava gradonačelnika.

60. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Zaključno drugotuženik ističe da su, protivno navodima tužitelja, ispunjene ugovorne pretpostavke za raskid ugovora, a sukladno kojima tužitelj nema pravo na naknadu štete.

61. Primjenom ugovora odredbe čl. 22. Ugovora o zakupu, a uzimajući u obzir temeljno načelo obveznog prava prema kojem ugovor obvezuje stranke (pacta sunt servanda) tužitelj nema pravo na naknadu štete, te se predlaže prvenstveno odlučiti o primjeni navedene odredbe bez ulaženja u daljnje raspravljanje i provođenje dokaza na okolnost eventualne visine štete.

62. Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu.

63. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 89/21, 80/22,114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

64. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje ukupan iznos od 5.032.177,84 eura s osnove štete koja se sastoji od štete nastale u razdoblju otežanog poslovanja (IV kvartal 2022.) u vidu propuštene (izgubljene) dobiti u iznosu od 291.070,83 eura te u preostalom razdoblju važenja predmetnog ugovora (od 01.01.2023. do 05.09.2026.) u vidu izgubljene dobiti budućeg razdoblja u iznosu od 4.741.107,01 eura, iz razloga što je prvotuženik nezakonito raskinuo Ugovor o zakupu vanjskih površina, koji je 15.01.2021. sklopio s tužiteljem temeljem članka 22. navedenog Ugovora. Podredno smatra da je navedena odredba članka 22. Ugovora o zakupu vanjskih površina od 15.01.2021. ništetna iz razloga, jer je protivna načelu ravnopravnosti stranaka u obveznom odnosu. U odnosu na drugotuženika smatra da mu je isti nanio štetu na način da je zloupotrijebio činjenicu da je osnivač prvotuženika te je shodno tome njegovo nadležno tijelo donijelo nezakonitu odluku (negativno mišljenje nadležnog tijela).

65. U postupku je nesporno među strankama da su tužitelj i prvotuženik zaključili Ugovor o zakupu vanjskih površina vozila 19. siječnja 2021. (dalje u tekstu: Ugovor o zakupu), da je dana 26. veljače 2021. sklopljen Ugovor o poslovno- tehničkoj suradnji u realizaciji Ugovora o zakupu vanjskih površina vozila na koje je prvotuženik dao suglasnost i da je dana 30. rujna 2021. sklopljen Dodatak Ugovoru o zakupu vanjskih površina vozila i Ugovoru u poslovno-tehničkoj suradnji u realizaciji "Ugovora o zakupu vanjskih površina vozila" između tužitelja INFO MEDIA GROUP d.o.o. i prvotuženika.

66.Također je nesporno da je prvotuženik dopisom od 07.10.2022. raskinuo Ugovor o zakupu od 15.01.2021.

67. Među strankama je nesporno da je dana 28.09.2022. Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (ranijeg naziva Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet), Odsjek za uređenje javnih gradskih prostora dao negativno mišljenje o oglašavanju na vozilima iz čl. 21. st. 2. Odluke o prijevozu putnika u javnom prometu (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/13, 25/13,2/17) Klasa: 363-02/22-018/815.

68. Među strankama je sporna osnova kao i visina tužbenog zahtjeva.

69. Najprije valja istaknuti kako Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11,78/15,29/18,126/21,114/22,156/22,155/23 dalje ZOO) razlikuje izvanugovorne obvezne odnose od ugovorne odgovornosti. Kriterij razlikovanja jest štetna radnja. Za izvanugovornu odgovornost to je građanskopravni delikt, a za ugovornu odgovornost povreda ugovorne odnosno pravno poslovne veze. Za nastanak ugovorne odogovornosti potrebne su još dvije nove pretpostavke postojanje ugovora i povreda obveze iz takvog pravnog odnosa. Mora postojati uzročna veza , odnosno veza koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje. Uzročna veza se predmnijeva te ju oštećenik mora dokazati.

70. Uvidom u Javni poziv za prikupljanje ponuda za zakup vanjskih površina vozila ZET-a od 4. prosinca 2020. (list 10-11. spisa)razvidno je da je prvotuženik objavio javni poziv za prikupljanje ponuda s time da iz točke 4. Javnog poziva je istaknuto kako će Ugovor o zakupu sadržavati klauzulu o izmjeni i raskidu ugovora bez prava na naknadu štete u slučaju da Gradski ured za prostorno uređenje , izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet ZET-u tijekom razdoblja zakupa izda uvjetovano ili negativno mišljenje o oglašavanju na vozilima iz članka 21. stavka 2. Odluke o prijevozu putnika u javnom prometu Gradske skupštne Grada Zagreba od 26. rujna 2013.

71. Uvidom u Ugovor o zakupu vanjskih površina vozila 15. siječnja 2021. (list 12.-20. spisa) razvidno je kako su isti sklopili tužitelj kao zakupnik i prvotužitelj kao zakupodavac sklopili ugovor , a predmet ugovora je reguliranje prava i obveza ugovornih strana u svezi s zakupom vanjskih površina na 150 vozila( autobusa i tramvaja) koja prometuju na prometnoj mreži zakupodavca u vlasništvu / posjedu zakupodavca , sukladno Javnom pozivu za podnošenje ponuda za zakup vanjskih površina vozila ZET-a od 04.12.2020.

72. Uvidom u odredbu članka. 22. gore navedenog Ugovora o zakupu razvidno je kako je određeno da zakupodavac zadržava pravo na izmjene ili raskid ovog Ugovora bez prava na naknadu štete Zakupniku, u slučaju da Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Zakupodavcu tijekom razdoblja trajanja ovog ugovora izda uvjetovano ili negativno mišljenje o oglašavanju na vozilima iz čl. 21. st. 2. Odluke o prijevozu putnika u javnom prometu (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/13, 25/13, 2/17)."

73. Uvidom u Dodatak Ugovoru o zakupu vanjskih površina vozila i Ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji u realizaciji „ Ugovora o zakupu vanjskih površina vozila“ od 30. 09.2021. ( list 26.- 27. spisa) razvidno je kako društva ZET d.o.o, Zagreb, INFO MEDIA GROUP d.o.o. Banja Luka i društvo INFO MEDIA GROUP d.o.o. , Zagreb ugovoraju produljenje implementacijskog razdoblja takdo da isto završava sa danaom 31. prosinca 2021.

74. Uvidom u Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji u realizaciji Ugovora o zakupu vanjskih površina vozila od 26.02.2021. ( list 21.-25. spisa) razvidno je kako su isti sklopili društvo INFO MEDIA GROUP d.o.o., Banja Luka i INFO MEDIA GROUP d.o.o. , Zagreb uz suglasnost društva ZET d.o.o. , Zagreb kojim Ugovorom INFO MEDIA GROUP d.o.o. Banja Luka prenosti svoja pava i obveze koja se odnose na operativno tehničke obveze iz Ugovora o zakupu vanjskih površina vozila od 15.01.2021. na INFO MEDIA GROUP d.o.o. Zagreb.

75. Uvidom u dopis 7.10.2022.( list 29.-30. spisa) razvidno je kako istim društvo ZET d.o.o. ovdje prvotuženik preko svojih punomoćnika raskida Ugovor o zakupu vanjskih površina od 19. siječnja 2021. Kao i Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji u realizaciji Ugovora o zakupu vanjskih površina od 26. veljače 2021 kao i Dodatak Ugovoru o zakupu vanjskih površina vozila i Ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji u realizaciji „ Ugovora o zakupu vanjskih površina vozila“ od 30. 09.2021. obzirom na činjenicu da je Gradski ured za obnovu , izgradnju , prostorno uređenje , graditeljstvo, komunalne poslove dana 28. rujna 2022. izdao Mišljenje klasa : 363- 02/22-018/815, ur. Br.251-10-33-2/002-22-4 u svezi postavljanja reklama u vanjskom dijelu vozila javnog gradskog prijevoza.

76. Uvidom u Mišljenje klasa : 363-02/22-018/815, ur. Br.251-10-33-2/002-22- 4 od 28. rujna 2022.u svezi postavljanja reklama u vanjskom dijelu vozila javnog gradskog prijevoza ( list 32. spisa) razvidno je kako istim Gradski Gradski ured za obnovu , izgradnju , prostorno uređenje , graditeljstvo, komunalne poslove očituje se negativno obzirom na činjenicu da na temelju članka 26. Odluke o komunalnom redu ( Službeni glasnik Grada Zagreba broj 14/19, 24/19, 22/20, 16/22) i Pravilnika o postavljanju zaštitinih naprava , tvrtke , natpisa , jarobla, reklama i reklamnih panoa na području Grada Zagreba ( Službeni glasnik Grada Zagreba broj 05/11, 7/12) daje stručno mišljenje za postavljanje reklam an avanskom dijelu vozila javnog gradsdskog prijevoza ,a sukladno odredbi članka 21. Odluke o prijevozu putnika u javnom prometu ( službeni glasnik Grada Zagreba broj 20/13, 25/13, 2/17) na zahtjev investitora.

77. U mišljenju se navodi da obzirom na izraženu veličinu reklamne površine koja se primjenjuje na cjelokupnu ili gotovo cjelokupnu obodnu površinu vozila javnog prijevoza prijedlog nalaze neprimjerenim u smislu prostorne dominacije reklama, a na što dodatno utječe i činjenica da se radi o pokretnoj reklami iz navedenog razloga posebice kada se pokretna reklama prikazuje unutar uže gradske jezgre prijedlog smatraju prostorno neprihvatljivim u smislu psihološke predominacije koja se manifestira dodatnim uvjetovanjem refleksnim senzomotoričkih aktivnosti sudionika u prometu sa negativnim posljedicama na pažnju sudionika.

78. Raskid ugovora je način prestanka valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen . Slučajeve raskida dijelimo na raskid na osnovi stranačke volje u što spada sporazumni raskid i jednostrani raskid na temelju ugovora i raskid na osnovi zakona (i to na temelju zakonom predviđenih pretpostavki okolnosti) u što pripadaju jednostrani raskid ( i to zbog neispunjenja, zbog promijenjenih okolnosti ) i raskid ex lege.

79. Raskid ugovora na temelju suglasne volje ugovornih stranaka nije posebno uređen u ZOO, ali mogućnost sporazumnog raskida posve neprijeporno proizlazi iz odredbe članak 160. st.1 ZOO-a prema kojoj obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima. Iz te odredbe i načela stranačke autonomije proizlazi da ugovorne strane već ugovorom mogu ovlastiti jednu li obje strane da jednostrano raskine odnosno raskinu ugovor pa će u slučaju primjene tog prava raditi o jednostranom raskidu na temelju ugovora odnosno ugovorne odredbe . Za raskid ugovora u ovom slučaju nije potreban nikakav daljnji sporazum strana nego je dovoljno jednostrano očitovanje strane ovlaštene na raskid ,a ako je ovlaštenje na raskid vezano uz neke ugovorene pretpostavke onda i ispunjenje tih pretpostavki.

80. Tako je i ovdje slučaj odnosno iz dokumentacije sadržane u spisu proizlazi kako su tužitelj i prvotuženik sklopili Ugovor o zakupu vanjskih površina vozila od 15.01.2021 te su člankom 21. navedenog Ugovora ugovorili pravo prvotuženika na raskid ugovora u slučaju ispunjenja određene pretpostavke u ovom slučaju da Gradski ured za prostorno uređenje , izgradnju Grada, graditeljstvo , komunalne poslove i promet tijekom razdoblja trajanja Ugovora izda uvjetovano ili negativno mišljenje o oglašavanju na vozilima i to bez prava na naknadu štete. Dakle, radi se o jednostranom raskidu na temelju ugovorne odredbe uslijed ispunjenja određene pretpostavke.

81. Tužitelj ne samo da je bio upoznat s navedenim ( još iz javnog poziva za prikupljanje ponuda) već je sklapanjem navedenog ugovora pristao na navedeno.

82. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje naknadu štete s osnove nezakonitog jednostranog raskida ugovora, što ovdje nije slučaj. Međutim, bez obzira na navedeno ističe se da raskid ugovora sam po sebi ne dovodi do odgovornosti jedne strane za naknadu štete drugoj nego se odgovornost za štetu ravna prema odredbama članka 342. do 349. ZOO-a .Što znači da će ugovor biti raskinut zbog neispunjenja odnosno zakašnjenja prema članku 361. do 367. neovisno o odgovornosti za to dok je za naknadu štete zbog zakašnjenja odnosno neispunjenja potrebna odgovornost dužnika za to.

83. U ovom slučaju ne radi se neispunjenju ili zakašnjenju ispunjenja ugovora već je do raskida došlo uslijed ispunjenja pretpostavke iz odredbe članka 21.

Ugovora o zakupu vanjskih površina.

84. Da bi došlo do naknade štete zbog povrede ugovorne odgovornosti kao što je ranije navedeno potrebno je da se ispune određene pretpostavke za istu. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost prvotuženika.

85. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je navedena odredba ništetna, jer je protivna načelu ravnopravnosti stranaka u obveznom odnosu ,ističe se da takvi navodi nisu osnovani. U ovom postupku sud nije utvrdio da je prvotuženik svojom krivnjom uzrokovao ispunjenje raskidnog uvjeta ili pretpostavke koja proizlazi iz članka 21. Ugovora o zakupu. Primjerice da je namjerno izazvao okolnosti koje izazivanju uvjet ili svojom nepažnjom uzrokovao činjenice zbog kojih se uvjet ispunjava ili da je prvotuženik neosnovano raskinuo Ugovor suprotno odredbi članka 21. jer nadležno tijelo nije izdalo negativno mišljenje.

86. Člankom 297 ZOO-a propisano je da je Ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice. Stavkom 2. propisano je da ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji.

87. Sud smatra da je u ovom slučaju ugovoren raskidni uvjet. Raskidni uvjet je takav koji raskida pravne učinke ugovora u trenutku kad nastupa buduća i objektivno neizvjesna činjenica postavljena kao uvjet znači ako se raskidni uvjet ispuni , pravni učinak ugovora prestaje , ako se izjalovi učinci ugovora postaju trajni.

88. Navedeni raskidni uvjet nije ništetan, jer iz same odredbe ne proizlazi da se ograničavaju temeljna prava stranaka ili da se zaobilaze prisilni propisi Ovdje prvotuženik nije uzrokovao ispunjenje uvjeta niti je lažno tvrdio da je ispunjen uvjet. U ovoj pravnoj stvari raskidni uvjet nije ništetan niti nedopušten.

89. Kao što je ranije utvrđeno tužitelj je bio upoznat sukladno Javnom pozivu sa činjenicom da će u odredbi čanka 21. Ugovora o zakupu vanjskih površina biti sadržan raskidni uvjet pa se stoga ne može sad pozivati na povredu načela ravnopravnosti U obveznim odnosima ravnopravnost znači da prigodom njihova zasnivanja sklapanjem obveznog ugovora jedna strana ne smije biti u podčinjenom položaju u odnosu na drugu tako se slabijoj strani može i protiv njezine prave volje nametnuti sadržaj i obveza, što ovdje nije slučaj niti ne proizlazi iz dokumentacije sadržane u spisu.

90. U odnosu na tvrdnje tužitelja kako je mišljenje nadležnog upravnog tijela nije doneseno sukladno podzakonskim propisima ističe se da sukladno članku 3. Zakona o upravnim sporovima ( Narodne novine broj 36/24) , ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost postupanja javnopravnog tijela ili njegove pojedinačne odluke. Odnosno ne može se kao prethodno pitanje u smislu članka 12. ZPP-a ispitivati zakonitost akta ili radnje javnopravnog tijela, stoga nije u ovom postupku ispunjena osnovna pretpostavka( izvanugovorne ) odgovornosti tijela javne vlasti za štetu, za navedeno potrebno je da je radnja tijela javne vlasti ili akt proglašen nezakonitim. Stoga ovaj sud ne može niti utvrđivati postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu drugotuženika

91. S obzirom na navedeno sud nije izvodio daljnja dokazna sredstva niti ocjenjivao vještačke nalaze sadržane u spisu a sve u skladu sa načelom ekonomičnosti i svrsishodnosti.

92. Stoga , slijedom svega navedenog i obzirom na to da je tužitelj člankom 22. Ugovora o zakupu pristao na mogućnost jednostranog raskida ugovora bez prava na naknadu štete po dobivanju negativnog mišljenja nadležnog tijela te da je doneseno negativno mišljenje nadležnog upravnog tijela predviđeno Ugovorom, a sud nije nadležan ispitivati i ocjenjivati navedeno mišljenje upravnog tijela sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

93. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, a trošak prvotuženika se sastoji od nagrade odvjetniku koji je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 91/2004, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 118/14, 107/15, 138/23 --dalje OT) i to: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 20.000,00 eura Tbr. 8.t.1.OT-a, sastav podneska od 07.04.2025. u iznosu od 20.000,00 eura Tbr. 8.t.1.OT-a, sastav podneska od 16.10.2025. u iznosu od 20.000,00 eura Tbr.8. t.1. OT-a, ročište od 29.10.2025. u iznosu od 20.000,00 eura Tbr.9. t.1.OT-a u odnosu na ročište 16.04.2025. prvotuženiku je priznat iznos od 100,00 eura sukladno Tbr 9.t.5 OT-a 5., jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja što zajedno sa PDV- om od 25% iznosi 100.125,00 eura te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

94. Obzirom na to da prvotuženiku nije priznat trošak ročišta od 16.04.2025. u punom iznosu to je sukladno Tbr.9.t.5. OT-a odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 15. prosinca 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

1.Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku

pristojbu na presudu

2. Prvotuženiku po punomoćniku

3.Drugotuženiku

4.Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica